srp mog djeda antuna

 
kad sam bila mala, dolazio nam je taj jedan s kojim smo blagokrvno vezani u goste. ja ga nisam osobito voljela jer sam morala odgovarat na pitanja o tome što radim u školi iz pojedinih predmeta i slušat pitanja o značenju riječi koje nisam znala, a nisam ih znala jer ne živim u tom  podneblju iz kojeg je on i jer se to nije učilo u školi i jer nitko to oko mene nije koristio.
iz nekog perverznog razloga njemu je predstavljalo ogromnu satisfakciju to da on zna sta te riječi znače, a ostali ne. bez obzira što nam uvjeti za stjecanje tog znanja  nisu bili isti.
dolazio je u prosjeku 4 puta godišnje.
i ne znam zašto pričam u prošlom vremenu. on to čini i sada.
jednako često. s jednakim pitanjima.
samo šta, kad sam bila mala, uvijek bi mi donio knjigu neku il lutku il nešto plišano za igrat se s. a bratu autiće.
 
ako je već nešto odlučio promijenit u tom ritualu svom glede odnosa s našom obitelji, zašto je, pobogu, odlučio promijenit BAŠ TU stavku?
 
 

možda je primjetio nakon toliko godina da ga baš i ne voliš...

ili je shvatio da će te ta donekle i zasmetati ;)))