srp mog djeda antuna

 
jesam rekla već da je odlazak na filmski festival BILO KOJEG žanra ruski rulet? ...bwahhh. gump bi reko da je ko box of chocolate..al...al najgore u toj metafori šta ti se može dogodit je da naletiš na punč. jebote. tako da mislim da je "ruski rulet" svrsishodnija sintagma.
od četiri filma jedan je bio zanimljiv, drugog sam gledala već prije na telki, za treći nisam imala želuca, a temom je bio sličan onom kojeg sam gledala i četvrti sam gledala iz drugog reda.
moram naglasit da mene glava strahovito boli od jučer popdne. al ono, strahovito. dio zadnjeg filma sam prežmirila. nisam se mogla oslonit ni na audio komponentu jerbo su pričali na francuskom. a ja nisam učila francuski. mi smo morali učit njemački u školi. i vjeronauk. vjeronauk sam uspjela zamijenit etikom, a njemački nisam uspjela ničim zamijenit.
u pauzi između svega toga saznala sam da vincek naplaćuje sladoled 5 kuna. ne znam kolko dugo to radi, nisam dugo bila. al pet kuna..reko bi moj tata: za tolko možeš dobit kruh. što je iznimno glupa izjava s obzirom da kruh ne možeš lizat i ne postoji kruh od kestena, al je ipak to i meni prošlo kroz glavu kad sam vidjela cijenu. stavili su sladoled u bescjenje, al su zato monitrali na zid spljošteni televizor na kojem možeš gledat kak njihovi ljudi u kuhinji rade kolače i ukrašavaju torte, a sve to s bolničkim rukavicama.
divota jedna.
odgovaralo mi je hodat ilicom. bilo je nekako sve tiho. i tramvaji uopće nisu prolazili. ili jesu, al su ih podmazali. ne znam. a mozda mi se sa sluhom nesto dogodilo uslijed ove jebote-prestani-više glavobolje. u svakom slučaju, bilo je mirno. nitko nije vrištao i ljudi su bešumno prolazili gradom. i napokon je bilo toplo.
zajeb je bio počet razmišljat o tome kako je tiho jer mi se tad s leđa prikrala štikla zvukalica. ne znam dal bi je primijetila da nisaam tad o tišini razmišljala. sumnjam da ne bi. po zvuku sam mislila da su to neke vrlo visoke i tanke štikle.ali ne. bile su sasvim glomazne i nezgrapne. ružne. ipak, prozivodile su zvuk kao i one elegantne.
topk topk topk
da je znala šta mi radi s mozgom samo hodajući ispred mene, skinula bi ih i do frankopanske hodala s njima u rukama. ako bi imala IMALO suosjećanja.
a čudno je da takve nezgrapne štikle proizvode zvukove elegantnih štikli. tako da ja mislim da je u njima ugrađen zvuk. ko šta postoje one tenisice šta svijetle kad nagaziš petom po asfaltu.
nek se ova rečenica koju sad pišem smatra krajem jer nemam snage za efektan završetak. boli me najviše pozicionirana šestina tijela.(to si laskam da sam skladno građena hihihi)
 

Uvijek s guštom čitam kolajah!

Usporiš dovoljno da te sustigne, onda ju pošteno preplašiš. Mda, zanimljivo je gledati pokušaj trčanja u štiklama. :D

što bi na to rekao Garp?

nice, very nice :)