loš tajming
hihi. bila sam ljuta na mjesnog čarobnjaka. nešto smo se kao vozili autom nekim primorskim mjestašcem (ne ja i čarobnjak neg ja i gizmo) i završili na vrhu litice gdje se cesta postepeno sasvim sužavala, a onda potpuno nestala i pretvorila u rub kuće s jedne strane i strmopizdinu s druge. s obzirom da je pozicija bila više nego riskantna, postupili smo ko šta bi i svako normalan postupio, tako da smo hitro uzeli vrlo dugu i vrlo jaku špagu sa stražnjeg sica,spustili prednji i stražnji prozor i oko onog okvira zavezali špagu, popeli se rukama i nogama po zidu kuće do otvorenog prozora sobe i čvrsto držali drugi kraj štrika da nam auto ne odleti u provaliju..
hhi..bozze, JEDVA čekam da prestanem sanjat infantilne snove. al zbilja. dosta mi je više tog...
onda se uzjebala vlansica kuće, pa je tam zvala sve neke ljude pa su se sjatili svi mještani i čudili se auto i govorili:eaeaeaeae a kako ćemo a šta ćemo eaeae
i onda su rekli da će pozvat mjesnog čarobnjaka. a mjesni čarobnjak je bio debeo i trebalo mu je pun kuac da se popne do litice. i smrdio je na lažnjaka. imao je napol izvučenu potkošulju i masne hlače. i stao je pored auta koji se klatio napred nazad i mudro gledao u njega, a svi mještani su gledali u čarobnjaka ko da je sam isus krist na tu liticu sišao.
a sve to su radili dok smo mi na SVOJIM rukama držali težinu klatećeg auta.
u tom nekom momentu mi je puko film pa sam počela vrištat s prozora da odjebe sa filmskim forama i da preskoči pogrešnu čarobnjačku sintaksu koja će nam auto pretvorit u teglu s cvijećem, pa u žabu, pa u rolu papira neg da odma kaže prave riječi pa da se više taj auto pretvori u orla i da nas odvede u vražju mater odavde
hihi.
a on je polako digo svoj tusti vrat prema nama gore na prozoru i onda je, kvragu, zvonio alarm.
22.02.2006. u 11:57 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar