WDF

ponekad mi fali određeno stanje psihe u koje se dovedem...da mogu nešta napisat..da mogu razgovarat s drugima..
kako kad...i kako što
naravno...percipiram stvari drukčije ...ovisno o stanju
ko i svi drugi...samo ne razmišljaju o tome.


uglavnom

nekad pokušavam sagraditi svoje stranice...rubove...da ne kažem ..obline..
al...uvijek odustanem...ne da mi se...nemam za šta ni za koga

valjda slušam samo sebe.

Link

vraćam se u kroacija u nedelju...i zajebo sam se...
ne živim u zagrebu...niti ne bum...niti nisam...
zagreb je samo periferja moje selendre

Link

moje ime je magla
tu sam da zaklanjam ti pogled....omatam se oko tebe
mutan i bijel zajedno...
možda ne voliš ono što zrači iz mene...al tu sam

moje ime je drvo
staro drvo...neka vrba na obali rijeke...il močvare...nema veze...
samo neko staro drvo koji raste zbog samog sebe...
samo...i staro.
ponekad zgnječim sam svoje korjenje kad se sjetim tebe
ili sebe...

moje ime je drvo
možda srebrna bukva u dubokoj jeseni....možda stari kvrgavi hrast
sokovi još u meni teku....samo da me ima još malo....a nisam siguran da me ima.
sokovi sijećanja na tebe...sokovi sjećanja....

moje ime je divlja svinja
stalno živim u blatu...rujem njuškom po prljavštini i tražim ono što će me nahraniti
hranim se svime...kostima ...korjenjem..gomoljima...travom i krvlju
čak i dušama

moje ime je sol
bijel sam i bijelim se na tvojoj koži
pečem te i sjajim se
svaki dan izlazim iz tebe...i ulazim u tebe.

moje ime je vrabac.


Link

Ljudi ponekad imaju zaboravljena lica...koja su negdje ostala iza njih...neće se promijeniti...vječito do smrti će ostati takva..negdje u nigdjezemlju..
Bez snage.. bez volje..
Samo nekakav opori izraz lica...bez čistoće..
Oštećeni...
Stari ..
Ili samo im je dosta.....ma nije
Možda samo nisu živjeli dobar život i ostala im je ta glupa slika na licu...slika nemoći...i sve manje želje da se nešta promijeni

Bojim se pogledat u ogledalo....


Link

osjećam toplinu njene pičke na guzici
noćni dah je oko nas
koliko je životinja tužna poslje seksa....
koliko sam ja..
koliko ću biti...


Link

gdje je balans između fine cuge...razuma...trenutka..zdravlja...
znam da ste skoro svi trezvenjaci...
pijete li one shakoeove od umlaćenog povrća...voća...
ima gušta tu...
?

jel popio tko u zadnje vreme kakvu krvavu mery ?
ili samo bloody...

ja se držim pive...na večer koja usijana čaša martela ili henesija..
štaš ...šablona...

Link

vodi me
vodi me malo
vodi me kroz ovu ljepotu i blato i sve...

trebam samo pomisao da si tu..da si uz mene...
samo da mi kažeš da si uz mene.
ne treba te biti tu....
laži mi...
laži mi tisuću puta
samo mi reci da si tu .
.i ja sam vjernik
i hodat ću putevima satkanim samo od tvojih izbljedjelih pogleda
boli i bolesti napisanih na našim usnama.
tu negdje ležimo i mi ...naslonjeni jedno na drugo
u mržnji i ljubavi uvijek zajedno

ja ću vjerovati da si tu ..a ti.. da ću jednom postati dobar....


koliko god sam želio biti dobar...nisam...okrivit ću svoje blesave prijatelje s broda...
stalno me prekidaju

niš...

Link

plimama nošen
zabludio opet..snen..i sam i dobar..baš dobar i vedar
zaobišao i jutro i samo u krvi osjećam plime i oseke
uranjam vedre ruke u dan...pogled mi podupire nebo
koliko samo imam snage da nekog volim....to the bone
a..
nema te..
nema nikoga

a opet...ima vas svih
vaš topli pogled me ćini velikim i dobrim
tvoj jutarnji pogled mi stišće ramena laticama od crvenih ruža
čupa oštrice iz mene...i ja sam velik i čist
star
star...a opet tako nov i živ
svaki dan se budim u novoj koži od jutra i sunca i oblaka i tebe
obućen u priću o tvojoj ljepoti...sakrivam sve ružno o sebi

iako te nema...djelići tebe su duboko zakopani u meni
nitko ih ne može izvaditi...
ubilo bi me to

možda nisam sasvim svoj...nisam cijel...nisam čitav
nema me...i baš sam onaj smješan oblak na peteljci od laganih snova
baš sam divan i plav
i ne mogu te isčupati iz sebe
jer bez srca se valjda ne može
i crni leptiri u tvojim očima mi uopće ne pomažu
truju me svojom ljepotom i prokletstvom našeg nikad mogućeg sna.....
samo me truju

al.
već ću jednom umrijet bez postelje i snova...
postelja od trulog lišća i sjećanja na tebe će bit sasvim dobra
najčišća i prljava i sva
lozom tvojih nemira umotan u svojoj prljavštini
opet čist
i nikad star
sanjam ono jutro koje tetoviram u svoje vene..
ispisujem našu povjest prstom po vodi
i mislim da će je još biti...

ali...voda...

voda iz tvojih i mojih očiju nikad ne prestaje teći



Link

idem sad malo pričat sam sa sobom...
kak nema seksa....
nema muškaraca...nema ničeg...

ne znam da li uopće vidiš da te gledam
nekad mislim da i nisam tu
možda samo glumim da sam ovdje
možda crtam svoje postojanje prstom na vodi

sigurno je tako

i da sam čvršći od dima...razbacat će me neki duh postojanja
slomit će me kamen
izgorjet ću u vatri
voda će me odnest

vijetar će me otpuhat

zaista...koliko me uopće ima.....

Link

skidaj sve sa sebe
moram te vidjeti golu
moram te vidjeti samu i golu
moram udahnuti prah s tvoje kože
moram zaliti svojim suzama tvoju put
moram položiti čelo na tvoj trbuh

budit ću se i gledat ću te ...
samo ću te gledat...

svaki cent tvoje kože mi je oltar..
trebam je
vjernik sam
vjerujem u tebe
ljubim te

moje hladno čelo i tvoje grudi su stvoreni samo za to da se sastanu
moje ruke su nježnije od poljupca leptira
ja sam grublji od razbijenog kamena

skidaj se

moram te imati
ta vlaga s tvojih usana pripada meni
ja ubirem potrebu s tvog tijela
ja sam kosac svih tvojih čežnja.
ja sam tvoj.

dat ći ti sve...šta imam i nemam....

gledat ću te pogledom od sunca i dat ću ti svoje ruke od izdrobljenog mora
te vode u tebi i meni su stvarne
žive su
putuju u nama
moje vode putuje k tebi

skidaj se

da mogu osjetiti taj mir kojim lučiš...
da zaista osijetim mir....da ne želim ništa više...jer ja ne želim baš ništa više
polažeš me na krevet
ili na grob
molim te
samo budi tu


jer...bit ću sam i siv ako ne zatvorim oči i vidim teb






Uredi zapis

25.04.2022. u 0:01   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar