postumno

Zlato u torbi sunce na prozorčiću
Dah predao energiju zaljubio se u kavitaciju
Mjesečev korak predao ozbiljnost zajebo gravitaciju
Eastwood Klimt pod vjetrobranom metronomski
Hibridno si ime ljubi strasno poluglasno i metonimski
Cijepa ritam skrbno i odgovorno za zimu
Plavim okom ljutit gleda
Jata nevoljenih celofana što odlijeću na jugoistok
Kako što, pa sebe, na jugoistok
Silvija, jeste li frakturirali sve za Industrogradnju?
Uzmite samo tanko rezano s lopatica generatora
Servirajte im na pladnju, malo je hladno neposredno iznad stola
Oko šalice, osjeti se na prstima
Razdvajamo nosevima vode klizeći zelenkasto
Alge su trbušne plesačice
Šesnaesti je sasvim tih i smiješi se



Link

Link

dooo... oooo... waaaah...
dooo...oooo... wah wah wah wah wah
dooo...oooo wah....

Link

jebenti dimnjačara.
jebenti i onog ko mi sazida zigzag dimnjak

...IN-YOUR....EEEEEEEEYEEEEEEEES!

pljuc, kof. i masterchefa van jeben. ono na rašljama je šaran! ša-ran!

ovim bih putem htio izraziti svoje slaganje s time što je erg zaključao blog.
odlično je to učinio. ja mislim da to daje određenu snagu izričaju.

ček da probam. :D

Izložba neopravdano manje poznatog zaovinog polubrata pašenog od Steve McKarija otvara se u Klonjićevim dvorima čim najdemo ključ. Naslovnicu kataloga resi povijesno remek djelo Kumina MsCurrya iz 2009., naslovljeno Hajvan Boy.
Link

zbog tebe sam presto ić gledat želju
zbog tebe sam odo se krumpiru i kelju
a ti, a tiii a ti a tiiiii....

još je nema.
pijem sodu bikarbonu
staloženo čekam bonu
ša ću kad ima najbolju nonu.

a nigdi je nema
(narodna zagonetka) :D

ček, jedna za neimarski nick .)
Link

o kiši na prozoru
tokarenim cjepanicama
i dakako
o umetanju staklenih koktel štapića u kurac
(reko čika doktor da se treba suočavat sa svojim strahovima)

elem, budući da ova lokacija obiluje lirikom, pomislih da bi vrijedilo pitat

dobro koji k?

u čem je tu đir gospodine budiša, u čem?

jel to možda ko viagra za siromašne? ono, udlaga i to?
ili ko kolac za uz mladu trešnju? mislim, malo mi je nakriv jebiga. nosile se kruzkastiljo traperice kad bijah u pubertetu, kurčeva sreća ifjulikskjuzdpan.
jel bi možda bilo razumno neki pandan od prokroma bar smislit. mislim, okej, faktor opasnosti je špica i seksi ko mišelfajfer al jebtesevi. stavite si vi dijafragmu od 0.5 mm stakla.
sve su žene iste. (drndrn na temu dva odjeljka)

dobro je, bolje sam. valjalo bi do pazina.

ček, ovdje fali rokenrola.
Link

:D

Ali to nije sve, jer ako nazovete odmah dobit ćete još dva vuka potpuno besplatno!

ta-dah! :)

Silvije je bio rastresit kao Đurina kokoš, što je znalo rezultirati rastresenošću ali i čudesnim kul faktorom zbog kojeg su mu kao onome kojeg je dotakao Manitu prolazile stvari poput "to nije ko kajin gospodin policajac to je moj razum, ja sam Astolfo glavom" Silvije je bio razmjerno zadovoljan omjerom hendikepa i komparativnih prednosti. A zatim su pred mjesecom izrezanim iz kartonskog fascikla prolijetale uznemirene rotirajuće kokoši, očito bačene a ne spontano prolijetajuće. Dvobrazni je plug majka. Zašto med ne bi curio niz teglu, zašto karotide ne bi plesale ako već karijatide dokazuju stabilnost odričući se plesa. e-bow. Sinkope, maleni, medeni, krvavi, prepredeni, ledeni, pošteni, za drugom stranom kugle oka svedeni. Kano gorski potok srebreni. I ljuske mu sjaje, zar je bitno šta je? Samo da ne razmoči račun, čini se da više ne potražuje više no što duguje pa sa slobodom rjeđe ljubuje i češće druguje, ali ima još puta ehej, potrošiće bar još dva kaputa, popit će se još poneka ljuta ne sjedne li na štelu misleć da je tuta. (opuhne kažiprste i spremi ih u trešnjefačku trenirku)

Link



PS
Bili su plavi galebovi kraj plavih bala sijena u svitanje, onak mnogo baš, odmah nakon rotora kod Kauflanda a cijelu noć je pljuštalo i onu priču što rekoh ne mogu bez da silujem deltu. kao zapornica ustave a voda, voda je s obje strane, jednako jest i jednako je vidim. kaže danas onaj da bi djecu trebalo početi poučavati da su besmrtna. što skorije. da ne odrastaju više griješna zato što lažu štogod da učine i štogod da kažu.

Stavio sam plesačicu u kineski toranj. Osovila se na ruci, izdignula iz špage, sama u dvorani, na katu tornja, a s ulice su se uz tornjeve verala plava i narančasta svjetla. Do Šangaja. Noge su joj bile... britke. U tamnoj trenirci, iznošenoj bijeloj majici. Pjesma naopako. Sasvim naopako. A zvuk sve viši i smiješak sve tiši jer ne može više biti daleko. Možda za pesa. Njima, kažu, ultrazvuk nije muk. Ludilo je kao drška napukle šalice. Neodoljivo je kročiti u nju, u dršku, gustu i bijelu, nogom i gledati je kako pada duboko. Odlomiti. Papučice tupkaju parketom. Leti lako i diše teško. Najljepša je tako, sama u dvorani.

Rukama kao rašlje od granja
Kožu ti među prstima,
Kosu ti među prstima kao razmažen delfin
Raščešljani
Svi kroz koje smo prošli
Kao Indijanci u koroti
A za mene gusti od kruške
I gušterove ljuske
Pomno ću ih nizati na čelo
Među očima
Da oforme ploču za koliziju
Čelo neporozno

Drugarice i drugovi, situacija je teška ali ne i obećavajuća. Činjenica je da smo još koliko jučer bili na samoj ivici ponora, ali u međuvremenu smo učinili velik korak naprijed. (okupljeno mnoštvo gromko zaplješće a iz grla brojnih pripadnica radništva i seljaštva ote se nekontrolirano "živija nan drug pike!, razdirući tminu i satiruć neman plamnim zjenicama ter vičuć s jabuke i sveca naprijed")

Ejebiga, evo drugi daily. No dobro jebiga kvalitetan manifest mora vriti u pučanstvu poput mošta dok ne iznjedri misao koja će biti istinska zvizda vodilja.

(...)Patos je aktivan: nastoji ostvariti zadani cilj. U liričnom stanju ne želimo postići ništa; doživljavamo ono što već posjedujemo i posvećujemo se sadašnjem i postojećem, čak i ako se postojeće sastoji od prizivanja prošloga. To nije posljedica moralne indiferentnosti. Samo krećemo dalje - ili, točnije, zauzimamo drugu razinu u sadašnjosti; u različitom smo položaju u odnosu na mišljenje, osjećanje i željenje: položaju u kojem volja nije posvećena. Pazite - to nikako ne znači da je odsutna, samo nije zainteresirana za postizanje rezultata.

Dok patos mora unijeti snagu u svoje geste i posjeduje sposobnost da bude nasilan, dinamičan kakav jest, njegova protuteža - poezija, lirika - ne primjenjuje silu. Nenasilna je i ne mora sebe nagoniti na smirenost. Otvara svoj nezaštićeni zagrljaj i to je gesta ljubavi. Ne uznemiruju je preokupacije intelekta niti strasti; ne natječe se s vremenom. Međutim, ima sposobnost osporiti protok vremena i, u svojim najsvjetlijim trenutcima, spojiti se s vremenom u svojevrsnoj nepokretnosti u kojoj je bitno samo jedno: trajnost. (...) (J.Seifert)

Patos je onaj koji inherentno sadrži mijenu jer djeluje u vremenu, s ciljem u vremenu, s namjerom promjene - namjera promjene izvanjskoga je neminovno promjenjiv položaj, djelovanje u vremenu je priznavanje vremena i promjenjivosti. To je vodoravno vrijeme, lov na sadašnjost. (Esox Lucius) ;)