postumno

Računovotkinji trebaju spajalice da premosti strujni krug, da obije bravu, da kravi na rogove montira antenu, pravu. Odložio sam ti na stakleni stolić pogled neonski plav, uvijen kao trepavica, osoban poklon bijega od trećeg do prvog lica, glupost napuhanu djetinje slatku ko devetku kratku i pogled je na brid stao i po luku zavijenosti svoje na stol na stranu pao. Rekao sam im svima da ih se plašim svih jako i svi su stali i svi više nisu znali. Što će sada raditi kad oduvijek samo plaše. I tvoje i moje i naše. Jedan je bio plavo čudovište iz ormara i češkao se po glavi. Armandu se najviše sviđao taj plavi. Rekao je da je on čudovište na mjestu pa su odlazili u Žminj. Na pivu, čestu. Al opet, nisu samo oni postali tehnološki višak. Ovako uplašen i bez potrebe za održavanjem kontinuiteta plašenja ostaneš zbunjen... čega se dalje mašiti i zašto nisam nadrljao nešto na plašiti da mi se rimuje mašiti. Mašilo je, kažu ovdje. Missa est. Uzmeš rimovane riječi kao Švarceneger dva šarca i ne staneš, samo ne staneš i gdje si bio ostanu tri točke jer si ne stao i ne mate... dok ne izroniš iza točaka kao mala voćka iz kiše i manje od toga i više, jer tako piše. Ko nosi osmozu za uhom postane nedodirljiv, s riječju u džepu kao gipka vidra pomirljiv u mijeni u meni u voćke u kutu vrta u sjeni u zjeni uvijek isti kao što je liječnik u rječniku i opis kruga u njegovom prečniku pa je rječnik liječnik i krug kroničan i konačan i beskonačnom kružnicom opisiv jednako kao što su popisi određenosti popisivi, kao što im je konačnost propisiva, na papir zapisiva, baciva u more, skupiva na kažiprstu kao skorup od mjesečine u kojem smo u Tebi i jedemo suvlaki. Sutra? Pogled je na stolu. Okus je u ustima. Riba je u moru.

Krstimir je podijeljena ličnost, rekao je sasvim ozbiljno štakor, namještajući podlakticom kapu za kupanje dok je trljao leđa velikom ljubičastom četkom. Osim njega, uz rijeku nije bilo nikoga osim svitanja, a ono je još spavalo. Zbog toga štakorovim riječima nije svjedočio nitko i nikad nisu dobile priliku poslužiti kao početak priče, što je bilo nepravedno, a nepravda nije pravedna.
-"Kako podijeljena, kao karte?", nije štakora upitao ama baš nitko.
-"Ne", ne odvrati štakor nehajno i ne ne reče više ništa, što bi bilo frustrirajuće da je bilo. Na takav bi odgovor svatko normalan poželio pregaziti vjevericu koja žuri, tako da se u konačnici pokazalo sasvim dobrom stvari što uz rijeku u vrijeme flopa nije bilo nikoga, a svitanje je drijemalo na turnu. Ako i nije bilo dobro, bilo je pravedno, objektivno je zaključila vjeverica.
Jedan od Krstimira je smrdio na spaljenu plastiku. Teško je reći je li to pravedno, ali uravnoteženo svakako nije, a to je dobra stvar, zaključilo je svitanje zijevajući raščupano i otresajući svitak. Dobro je kad se neki Krstimir pokvari, jer ga je inače teško popraviti.

Anketno pitanje: Šo to? :D



Link

Kman je imao oko. Imao je i nogu, ali ona mu je koristila samo za rezanje noktiju. Oko je mogao izvaditi. To je bilo Oko Kmana i mnogi i dan danas žive na toj adresi. Kad bi Kman bacao oko vjetar bi ga često uhvatio u zraku i nosao ga uokolo na radost i veselje okupljenog Kmana koji se hihotao jer se nisu okupila sitna dječica koja bi to činila umjesto njega. A ako su se i okupila, on ih nije vidio, pa se samostalno razdragano hihotao.
Volio je pišati s pramca broda i pedantno je bilježio termine bacanja oka i pišanja. Oko i mokraća nisu nikad smjeli biti u zraku istovremeno. Osim njih, Kman je volio kad je u zraku olovo, a u nozdrvama miris paleži poharanih zemalja. Kad je kretao u juriš čuo se topot. Nije imao konja ali topot je u domeni juriša unatoč tome primjereniji od zvuka izvlačenja električnog kabela s koluta, iako ih podjednako nije imao. Imajući nogu i doznavši da se o njemu piše, Kman je krenuo skakutati na njoj. Bila je kratka, a glava mu je bila velika pa je održavao ravnotežu držeći široko raširene ruke kojima je pokazivao roge onako rokerski.
Maja je bila majolika, porculanska i ne odviše raznolika. To nije bilo mnogo informacija i bilo je nužno krenuti ab ovo, znamo li da je bila... evo ovolika. Maja i Kman su se voljeli. Razmatrali su i mogućnost da se ama baš ništa, ali bilo ih je dvoje a nisu imali drugu radnju na raspolaganju. Budimo realni, Kman je skakutao i bacao oko, a Maja ni to.
Preplavio ih je entuzijazam. Onda su stajali preplavljeno. Kman je rekao: Vidi kako skačem i držim prste na roge rokerski, pišam i bacam oko. Maja je rekla: Super! Sad ti vidi kako sam majolika!
Mnogo su puta to ponavljali, jer su se voljeli. Jednom je došao i bijeli zec, ali su ga pojeli.
Poslije joj je Kman rekao da je sazdana od iluzija, a ona je njemu rekla da je slijep dva metra ispod bačenog oka i udarila ga drškom, te se zatim rasplakala i razboljela, zahtijevajući njegu. Tako im se veza razvijala jer je Kman njegovao iluziju a ona je uz nogu nokat oko i veliku glavu mogla gledati i njegovu kontuziju.
Poslije je došao bijeli zec, ali Maja nije bila gladna tijekom rekonvalescencije, a Kman ga nije vidio jer je bacio oko i uronio u reminiscencije.

Link

...i bi svjetlost.

Content writer. Jebate. Konjunkturno zanimanje. Svi trebaju content writere. Temeljna razlika content writera u odnosu na writera vulgaris je da se ne očekuje sadržajnost. Writer-content= content writer. Untisumpor, iščašio korporativni svijet logiku pa si lijevim zglobom joj draška čmarić a desni gurka raji u nos.
Sadržaj je silaža. Za godinu dve bu se preselil u pop-upove i bočne stupce da se reklame ne žuljaju uz stijenke monitora. Posao content writera je sličan sezonskom radu u hotelskom vešeraju. Legenda kaže da je u 80-ima bilo neke ekipe koja je napisala nešto o raznim temama. Oni su praoci, a neki smatraju da su imali krljušti i letjeli pomoću mlaznih lula.
Zatim su došli content writeri. Mislim,, jel, uh... "pisci sadržaja". Al nekak je skroz nobl ova englezereska varijanta. Zvuči ozbiljno ko da kravatu ima na mali čvor.
Suvremeni content writeri provode reciklažu 64. generacije. Zato se događa da u sadržaju praotaca vidimo njihov nejasan portret ali s noktom nožnog palca koji im viri iz očne jabučice. Faširanje je odlučan proces i ne trpi pičkasto prtljanje. Content writer mora imat dobar želudac, jako malen čvor na kravati i tvrdu vjeru u krljušti i mlazne lule (taj je portret praoca sadržaja nastao na temelju pradavne reciklaže 26 generacije).
U stvari je veselo. Onak, trubica i party hat s propelerom veselo. Malim.

Neki rečeju da bu oganj bojži se nas potrl,
Drugi pak veliju da'me se zmrzli.
Jaz sam se par puti grdo bil naložil
Pak si premišlam da bu ipak oganj.
Al da je svetu dvaput hmrt,
I kad se zmislim kak neki mrziju nasmrt
Nemam kaj pregovorit ni ledu
Isto bi obavil posel
I se bi bilo v redu.



(Robi Mrzlek, kum Francov kaj mi je z malim škole išal)

Mama, gori mi koža!
Što ako kažem da sam hodao parkom i da su svjetla narančasta?
Slabo Day u ušima, svaki je krug sve kraći i teži.
Onako golom na snijegu, izrezanom iz kartona, koža mora goriti.
Izdaleka budistički svećenik, žmiri i broji čakre ili nekaj.

Ceremonija čaja je ludo fascinantna stvar.
Osim nje me fascinira i ono kako Rambo vezuje ono sve po sebi. Nije to, ono, bit će frke, velik sam i opasan i bost ću, gresti, gristi i lomiti kosti, tu je fulano... ne... nego znaš da to svo vezivanje pertli radi točno onak kak treba - zna čovjek, naprosto zna točno kak to treba sve vezat i zategnut i složit i bit spreman. Ono drugo je pljuga, al da je spreman kad to sve zažnjora, je.

Zato sam ja izrezan iz kartona sjeo u snijeg i retuširao glavu da izgledam ćelav onak ko ti istočnjaci, vele da oni znaju...
Al meni gori koža. Jel treba to tak...? Ma jebeš sve kad odeš sjest gol izrezan iz kartona u snijeg a ne znaš jel treba tak gorit koža....maaama, jel mi treba ovak gorit koža dok sjedim u snijegu gol izrezan od kartona?!

Veli mama da se prestanem zajebavat i dođem po svoj sarkozin. Nikad mi ne odgovori na pitanje a vječno se folira ko da zna.

Izbliza mi oči isto ne šljakaju, trebo bi i njih retuširat. Mamaaa, zakaj moramo bit spremni?!
Ni mama ne zna, kaj bi vi znali, nebum vas niš pital.

Ja bi jedan novi svijet, ovaj mi se izlizo i vidi se da je od plastike i sfušali su pol naljki i farbica, sve je to kupljeno na tone, na kontejnere u Hong-Kongu i pofurano ovamo i neki tajkun je zaradil a Kinezi se podlo smješkaju. Zna gamad a nama proda bofl robu, kao zajebemo ih za cenu rada. A ne daju nam niš kaj bi se dalo demontirat i videt kak treba bit složeno da je dobro, onak zapravo dobro. I tajkuna su zajebali, di neće nas šljakere. Sad bu on dobil više para neg kaj je dal pa bu kupil duplo kontejnera drugi đir. Junky.

Slabo Day, jako Slabo Day. Ima ono kad uhvatiš pol sekunde dobar vjetar i korak ti ide skroz u skladu s rifom i malo ti onak fanatično svetle okice i znaš da si spreman al kaj kad ti pingpongičari ni za vraga neće reć kaj oni naprave kad su spremni. Osim kaj skuhaju čaj. Točno kak treba. I šoder pohitaju u dvorišče ko pilseve u apateci sve po žnjori i to je onda Kung Fu.

A jesu ikad dali nama da uvezemo taj čaj koji je spremljen kak treba i srknemo to - nisu!
Išal sam se i vrtit jednom onak sporo po livadi ko Kinez i naučil sam kak Smeđi Medved Čoha Jaja i kak Zeleni Zmaj Kojeg Jebe Žgaravica Umeće Leće U Oko. Sad znam. Nisam Kinez, pokazal bum i vama ak oćete. Onda bumo svi spremni.


Link

Pitala su djeca mehaničkog slona
Što radi na brdu, ta dolazi ciklona?
Slon rajčicu pred šljivu namjestio prvo
pa pljunuo žvakaću i o'šo na drvo
Slonče naše bilo poput balerine
Golemom je guzom razmicalo tmine
Voljela su djeca mehaničkog slona
Volio je legiće, voljela ih ona
Mahala mu djeca dugo sa prozora kola
Kad sišo je pitat majku
Ima li andola


Link

Šiš, šiš. šiš
Šiša lava miš
Šiša mali miš koji nezna niš.
Nit' zna brijat, nit' zna češljat
Nit' zna škare u šapama držat.

Šiš simo, šiš tamo
Ode griva tako samo.
Šiš, šiš, šiša mali miš
A lav ne kuži niš.

Nit' kuži da griva ode
Nit' kuži da ćelav bude
Neg' on samo kroz izlog gleda ljude.

Dok u tren jedan, on osjeti se bijedan
Čudan osjećaj obuze ga tada,
Ima filing k'o da fali mu brada.

Zatraži miša naposljetku lav,
Da pokaže mu jeli garav.
Uze miško ogledalce,
A u lava izdužene face.

Nije lavko garav, nije lavko lijep
Miško mu obrijao i kosmat mu rep!

Spopade lava strašan bijes,
Kaže mišku da kupi si fini lijes.
Jer nakon blamaže ove,
Miško će da broji zube lavove.

Skoči tada lav na njega
I pojede ga blijeda.
Nema više miša,
Nema miša ki nezna da šiša.




(autor nepoznat, nek javi neko ako zna) :D

nego da se zgriju. vitar lepušina gumno ntisukrsta popustila sparina :)

Link

(*)Drevna footykogniezdaška disciplina poznatija kao Put odlaženja.
onomatopeja: spržfercer / logoff

Kad je vjetar utihnuo i smokva prestala njihati grane a cijela je varoš pozaspala, behari su bezveze zamirisali jer nisam znao koji su to. Malo su mi hitali nekak na neke bokale. Na bokale mi eventualno liče one muholovke al mislim da mi to nigdi tu ne raste oko kuće. Ma kak ne znaš, oni kaj imaju ko poklopčić pa su klizavi i smrde pa muha upadne a oni je poklop/-e i -aju.

Od ostalih vijesti, nezaposlenost mladih u Grčkoj je među najvišima u Europi, a turista u Hrvatskoj je bilo pun kurac. Združenom akcijom SIS-a, SKROTUM-a i UBHCM-a (Udruge Braće hrvatskog cementaša meljave) na privatnom je posjedu strane državljanke smještenom u zasad nespecificiranoj turističkoj zoni od strateškog značaja otkriveno gradilište s nizom obilježja koncentracionog logora, uključujući i elemente od lijevanog željeza koji tvore zloslutan natpis AMITY MACHT FREI. Iz izvora bliskih ušću doznajemo kako je akcija uslijedila nakon što se u obavještajnoj zajednici proširio glas o tajnom potpisivanju memoranduma o razumijevanju na polju suradnje u provedbi takozvanog Konačnog rješenja kojim bi se proveo grinjocid nad obespravljenom hrvatskom manjinom koja nema zastupnika u trenutnom sazivu Sabora.

Visokopozicionirani dužnosnik trajno zaposlen u stožeru Fućkovo gnijezdo dostavio je proturječne podatke koji tvrdnju o nezastupljenosti navedene manjine u saboru dovode pod upitnik, a više će podataka o antropološkim i ideološkim osobinama koje dio zastupnika nedvojbeno povezuju s ovom manjinom biti podastrijeto u posebnom izdanju koje će sutra osvanuti na svim vodećim prodajnim mjestima ako ne omrkne jako kasno noćas.

PS
Upomoć, više ne mogu zaustaviti prste. Podmetnite mi klavir ili nešto.

Link

U onom lijevom zavoju je kroz prednji desni prozor ušao i kroz stražnji lijevi izašao miris pite punjene ricottom, pšenicom i cvatom naranče, a Duggy je pizdila na vrlo tamnu vjevericu koja je opušteno stajala na ostacima suhozida nasuprot kapelice. Taj S zavoj je predivno ritmičan zbog sklada vodoravnog i okomitog uvijanja uske lokalne ceste u prolazu tunelom krošanja primorskih hrastova. Dobro je upiti miris naranče.

Možda se hvalio vještinom u lovu ili je vidio golu,
(ali koju? Apolonovu sestru ili Metidinu kćer')

I je li prvi grijeh bio udarac štapom po zmijama koje su se parile?
Svakako poteže kut usana u smiješak.
Pomisli samo, sedam je godina bio pretvoren u ženu,
Tumačio je volju bogova slušajući Fućka
Ali samo zahvaljujući njenoj blagosti

Obojica su je vidjli golu. Golu, ali ne jednaku.
Ili pak... nisu je vidjeli jednaku.
Jer nisu jednaki. Pretvoren u jelena zbog oholosti,
raskidan od vlastitih pasa

ili je ipak, premda slijep, pulsirajući između dva života,
Starac naboranih ženskih grudiju, vidio
U ljubičast sat, večernji sat što teži
Domu, i vraća mornara kući s mora,
Tipkačicu kući na popodnevni čaj, raspremajući ostatke doručka, paleći
Njenu peć, poslužujući hranu u konzervama...
Shvatio scenu i prorekao ostatak--
I on je čekao očekivanog gosta...



(uz marginalnu, ali zbog velikodušnosti Seoskog brijača (TM) ipak spomenutu asistenciju kumpića Tompe Stearnsa i par drugih piskarala honorarno zaposlenih kao content writeri u 24 sata)

Link