*Babinjak*

Ja ne znam kak vi svi super ispadnete na tim selfijima!!? .... Možda mi mob nije oduševljen mojim likom i djelom!
No...ipak...usnimih ja taj kiss...koji sad upravo šaljem ovim ljudima:

-mom dugogodišnjem pvt dopisivaču!
i vama, koji ste mi oduvijek dragi..i uveseljavate me svojim postovima, komentarima...postojanjem ovdje.

Ljubi vas Pam :*

ps. keeeeshaaa!!! Opet. Možda evoluiramo u nekaj s plivaćim kožicama!! Imalo bi to svoje prednosti :))

...evo recimo...možete uguglati 'iskrica weblog 18.10.2005.' ili neki drugi datum...prije o-ho-ho godina, pa sami vidjeti kako je bilo prije!?
ILI...možete se pitati što ste VI učinili da blog bude ljepše mjesto za vas!?

ne znam kak' vi...ali ja sam pročitala i vuka i okicu, wasya...vegu...i nadivila se anerak! A vi?
Jednostavno sam došla malo 'baciti pogled' i odmah pronašla što mi se sviđa.
Ni u kupovinu ne idem po ono što mi se NE sviđa. Čemu uporno tražiti ono što vam se ne sviđa??

...ne znam...možda bismo na blogove mogli gledati kao na kuće u nekoj ulici. Ne moraš ući u svaku. U neku te gazda ne pusti, u nekoj te dočekaju srdačno, u nekoj je fešta...u nekoj je gazda pijan/lud/rastresen, u nekoj je bordel, u nekoj svira glazba...a neke su ti već izvana odbojne, da ni ne želiš ući u njih.
Ipak, ono kaj te najviše (valjda) veseli...je tvoja kuća..i kako ti je u njoj.

a na ulici...!?
Hodaš fino desnom stranom i ljubazno pozdravljaš susjede! :))

...ima onaj jedan film, s Will Smithom, u kojem čovjek ostane totalno dekintiran, a onda nekim naporima i krajnjom upornošću uspije postati uspješan broker. Vrlo je zanimljiv, prenosi dosta emocija jer je u cijelu priču ubačen i njegov petogodišnji sin, s kojim u teškim trenutcima spava čak i u gradskom wc-u!

Rekla bih da je 'znanje' iskustvo pamćenja. Zapravo, vjerujem da je uspješno manevriranje 'znanjem' dokaz inteligencije. Iliti njen VRH. Postoje inteligentni ljudi, koji nemaju znanja. I obrnuto.

Ipak, te i takve klasifikacije ljudi, potpuno su nebitne kada je riječ o onome, što nam je ionako svakome, u životu ponuđeno. Vidjela sam naivne i neambiciozne ljude, ljude bez mašte i želja, neobrazovane i nepismene...a opet, život ih je tako nježno mazio. I oni su mu...bili prepušteni.

Dakako, svi znamo i za one druge, koje krase mnoge vrline, ali život ih baca na sve strane. Trga ih i lomi. Oni mu (životu) , uopće nisu prepušteni. Pokušavaju ga zauzdati.

Zaključak bi bio da je varijacija na temu, koliko hoćeš. I da pravila nema. Da nema protokola i 'sigurnih' odluka. Za sve nam, najzad ostaje onaj puki, iskonski osjećaj za preživljavanje. Nekad nam, u nastojanju da preživimo ide sve niz dlaku, a nekad nam i najbanalnija stvar koči taj proces.
U svakom slučaju, najvažnije je uvijek bilo...i bit' će, kako mi na to gledamo!

Link - poželjno pogledati

-Bez tebe sam gol na Aveniji!
prasnem u smijeh...jer me uvijek iznova oduševi kako iskopava te rečenice.
-Volim te ko penzić PET ambalažu.... (ok..ovo je morbidno...ali...)

kasnije je cijela stvar prešla u obožavanje.
Poput : Ti si moj Bog, činiš me sretnim i živim!
ili...volim pod, jer ti po njemu hodaš...

a onda je obožavanje prešlo u opsesiju.
-Što sad to znači? Nisi mi odgovorila na poruku! Sve sam ti manje bitan?
ili...već te satima promatram kako spavaš (u 4 u jutro)...a ti ni da jedno oko otvoriš i pogledaš me...

zatim se opsesija pretvorila u očaj.
-Ti si Zmaj, samo nebo ti je granica. Ja sam daleko ispod tvoje lige!
...ili...Sad kad si tako snažno pokrenula svoj prosperitet...imam osjećaj da te gubim.

a očaj ljude tjera u glupe postupke:
-Povlačim se, neću ti stajat na putu. Želim ti sve najbolje.
-Stavit ću te na sve moguće ignore...da ti ne smetam!

aaahhhh

...kad se nađeš na mjestu, gdje završe oni, koji su izgubili nadu, vjeru..štogod....možeš zaista svašta vidjeti.
(ne mislim na iskricu...iako njušim da je opet uskrsnulo vrijeme dokazivanja tko je...bolji!! jeeeej..)

ležala sam u svom krevetu, bilo je kasno...kad su u sobu uveli mladu djevojku...uplakanu i rastresenu. Smjestili su je na krevet pored mene...nešto joj rekli, ugasili svjetlo i izašli iz prostorije.
Sekundu je trajao muk...gledala sam u plafon, iako je bio mrak.
-Maaaaaaammmaaaa!!!!! - prepade me urlajući jauk...popraćen teškim plačem.

Ne znam zašto...ali mislila sam da joj treba pokazati/reći da JA nemam razumijevanja za to...pa sam brže-bolje gromkim glasom viknula..onako u mraku: Daj...kaj cviliš za mamom, kao da imaš tri godine!!!
Odgovor je odmah, poput munje uslijedio!
-Imam tri godine!! Kujo!!
I nastavila je plakati.

Tjah...jel' mi to sad trebalo? Nastavila bu cvilit...i još se sad 'službeno' ne podnosimo...u istoj sobi. U mraku.
Dok je ona tulila...ja sam malo razmišljala.
Ništ'...upalim svjetlo...priđem njenom krevetu...zagrlim je i kažem: Oprosti!!!
Prihvatila je zagrljaj i još malo jače zajecala....a onda je počela brisati suze...i (hvalaboku) prestala je plakati.
-Ja sam Pam!
-Marina! - pruži ruku. (dakako, njeno ime u ovom slučaju, izmišljeno je)

Malo smo pričale...zašto je tu...što se dogodilo..bla...kad reče ona i svoje prezime te mi prizna da je kći poznatog HDZ-ovskog političara i da se i sama namjerava baviti politikom. Priprema, kaže, kampanju sad pred izbore.
Ah...ok. Mislim...Tak lijepa, mlada cura...pa 'oće u politiku. I to još HDZ! Ajd'...sretno joj budi...mislim si.

Malo smo se još izgrlile i istapšale....pa sam se vratila u krevet. Ugasila sam svjetla...i nježno joj rekla: Laku noć!
-Laku noć! - odgovori
-I...Pam..?
-Da?
-Nisi kuja!!
-Hvala!

Nisam ni mislila da jesam..al' eto..ispalo tako.

Slijedeceg jutra, na dorucku...Marina se raspričala o sebi...misleći, valjda, kako je dobro da se to zna. Ostali sudionici razgovora slušali su je , manje-više s nedovoljno pažnje. Osim jednog dečka.
-Zbilja??? Ti si 'njegova' kći? ..Te mogu slikat??? - sav ozaren s očitom namjerom od ovoga napraviti priču. Za 24 sata valjda...ili...što već.
Zašutjela je i počela zuriti u njega...shvativši da je previše otkrila.

-Ne možeš! - povisim ton, s potrebom da se umiješam.
-Zakaj? Pa si čula tko je ona!?
-Da, čula sam. Djevojka se želi baviti politikom...i kako u obitelji imaju liječnike, odlučila je osobno doživjeti ustanove poput ove...kako bi s ocem sprovela istraživanje, koje namjerava iskoristiti za svoje buduće angažmane!! Ne petljaj se, nego joj budi podrška!! - bome..samu sebe sam iznenadila...svojom potrebom da je zaštitim.

Kasnije, dok smo čavrljale ..svaka na svom krevetu u sobi...pitala me zašto sam tu.
Ispričala sam joj kako mi se život, koji sam gradila, raspao u trenu...i kako sam digla ruke od sebe...bez nade, vjere..mogućnosti...i tak.
-Pa ja ti mogu pomoći!! - uskliknula je.
-Da?..Kako? - više nezainteresirano nego s optimizmom.
-Mogu ti naći posao...stan, znaš..gradski...svašta ti mogu srediti!

Malo su mi misli odlutale...ovo je zvučalo tako jednostavno...tako moćno...rješivo u jednom potezu....dok ja..mala..manja od makova zrna...ko Sizif guram svoju kamenčugu..kako bi ostvarila samo ponešto od toga.

-Učinila bi mi to? Mislim...zašto? - mooožda sam htjela potvrdu da će sve to biti tako.
-Iz zahvalnosti...znaš!?..Što si me zaštitila!! Moj tata će ti biti još više zahvalan.

Hm...zar sam učinila tako veliku stvar!? Pitala sam se u mislima ostatak dana. I taj dan mi je bio...dobar! Kasnije je mi njen otac osobno zahvalio.

Razmijenile smo kontakte..i ona je ubrzo otišla. Zapravo..otišle smo isti dan.
Za nekoliko dana...poslala sam joj jedan pristojan mail...i svoj CV u njemu..pa...reko', možda mi zaista 'sredi' posao. To je ono što sad hitno trebam.

Ni do danas mi nije odgovorila. Tj...u međuvremenu mi je poslala fotke s nekakvog skupa, koji je organiziran u sklopu HDZ-a. I to je to.

Pričam ja tako to mom Jayu...i pitam ga..onako..za mišljenje : Da joj se probam javiti još jednom?? Mislim...ona bi mogla jednim telefonskim pozivom riješiti moju egzistencijalnu budućnost!!

-Pam?? Zbilja? - pita me u nevjerici
-Ah...ako ništa drugo, taman joj je vrijeme za prikupljanje glasova! - nasmijem se..svjesna svog očaja
-Slušaj me dobro! Ne spuštaj se tako nisko da išta tražiš od HDZ-a!! Ne misliš valjda biti dužna HDZ-u!!

Njegove su me riječi fakat protresle...i morala sam hitno refreshati svoja stajališta.
-Isuse...imaš pravo!! Morat ću obvezno izaći na izbore i glasati za bilo koga...samo ne njih!!
-Haha i ja! btw...svi mi govore istu stvar...Ma bježii!...

(ovaj zapis ne služi VAŠOJ eventualnoj raspravi o strankama i stranačkoj pripadnosti, jer...hvalabogu, ni sama NIKOME ne pripadam. ovaj zapis služi za poticaj...svakome, tko je iz bilo kojeg razloga...zapeo negsje u životu...i zakoračio u očaj. Očaj stvara dodatne greške!! )

..jutro!!!

Jel' se volite?
Ima tužnih?

Imam kavicu, dekicu i ono malo klupko krzna i ljubavi ..sklupčano na nogama, dakle...imam vremena i za vas!!!

Kaj ima??

...Val sam upoznala kad je imala 18. Mlada djevojka, isklesana tijela, tamne kose i prekrasnih, velikih zelenih očiju.
Do tada, već se 8 puta pokušala ubiti. Ruke su joj izrezane..onako...rekla bih da više nema mjesta gdje bi mogla napraviti novi ožiljak.
-Dobro Val, ja sam suicidalna...pokušala sam to 4-5 puta do sad. Zadnji put je bilo zamalo, ali tada sam doživjela prosvjetljenje..i pitala se...isuse, koji me to vrag tjera na to. No..koka...ja to obično zapnem na teškim životnim pitanjima. Pitam se, što je toliko odustajuće u tvom...mladom životu???
-Dosada. Dosta mi je dosade!! - reče ona umorno
-Dosada? Pa...ne čini mi se tvoj život dosadan. Prvo, zanimljiva si i nikad ti ne fali društva. Imaš brižne i bogate roditelje, koji ne dopuštaju da osjetiš 'recesiju', odlična si u školi...krećeš na fakultet...izgledaš mrak! Ovako, sa strane...hm...izgleda poželjno većini ljudi!!! Otkud dosada?
-Ne shvaćaš..zar ne?
-Ne!
-Dosadni su mi ljudi...ljudi...sa svim svojim potrebama, zahtjevima, uvjetima. Toliko se grče i ne prežu biti sitni prevaranti, kako bi dobili komadić zadovoljstva a da zauzvrat ništa ne daju. Toliko su ogorčeni sobom...da to prenose na srdžbu prema ..sad već bivšim prijateljima, obitelji. Toliko opterećeni 'imanjem'...nečega, što ni sami ne znaju hoće li ispuniti njihove snove...a najzad, razočarani onime što moraju žrtvovati da bi to isto i dobili. Sebičnost...pusta sebičnost ih je odvela u ponor zlurađa, depresije, jada...zavisti..hladnokrvnosti, apatije....
...mislim da nisu samo zaboravili....nego se bojim da nikad nisu ni znali...da je u davanju najveće zadovoljstvo! Što više daješ...više dobivaš..sreće. ...
..umorna sam od njih. Njihove priče su predvidive, dosadne....a ja sam nemoćna da ih razuvjerim u razmišljanjima!!

s velikim iznenađenjem sam je gledala nekoliko sekundi...ne vjerujući da je iz ove mlade djevojke...proizašlo nešto tako mudro!

-Kad si ti to shvatila? To...o poimanju svijeta..društva..? - malo sam zamuckivala
-Još kao mala djevojčica. Kad sam imala prijatelja bez noge i slijepog psa.
-Hm...da?...pojasni..
-Moj prijatelj zvao se Darko. Rođen je s batrljkom. Njegovi su postajali sve siromašniji u pokušaju da mu nađu najbolje liječnike, vrhunske proizvođače proteza, posebne krevete, odjeću, hranu, igračke, obrazovanja...bla bla. Toliko usredotočeni na njegov nedostatak...osjećali su se bolje ako su znali da daju najbolje od sebe.
Ako mene..ili njega pitaš, on uopće nije imao nedostatak. Bio je sasvim običan dječak sa snovima...koji nisu imali veze s njegovim fizičkim izgledom. Njemu njegov nedostatak nije bio problem.
Igrali smo se s mojim psom. Kao što rekoh, ništa nije vidio...ali je imao vrhunski sluh. Pomoću sluha i njuha se kretao. Sporo..ali uspješno.
Darko ga je volio natezati za uši...a ovaj bi sretno mahao repom.
Znaš, moj pas je s nama živio 11 godina...i bio je sretan pas. Uvijek u društvu, mažen, pažen...omiljen. Nikakav nedostatak nije imao.
Moj Darko je živio 16 godina, jer je na žalost s ocem poginuo u automobilskoj nesreći. No, ako mene pitaš, bio je sretan. Nikakav nedostatak nije imao.

-Hm...naježila sam se...dobra priča. Shvatila sam poantu...
-Nadam se da jesi....jer ljudi obično počnu s 'da ali....'....a to me dodatno rastuži.
-Ti si dakle, tužna zbog toga što ljudi ne razumiju da su važni baš takvi kakvi jesu, a ne posjeduju li nešto ili izgledaju li vrhunski? Slažem se....dodala bih i to, da je možda najvažnije što ne znaju da ne moraju biti ispunjeni njihovi sitni, osobni egoistični uvjeti da bi usrećili nekog drugog.
-Da! Ne smiju se, ne rukuju, ne razumiju, ne tapšaju, ne slušaju...samo se odmjeravaju i uvjetuju u morima takozvanih kompromisa...ad kojih nitko nije sretan.

-Je li netko tebe uvjetovao nečime?
-Je i nije. Prvo...čine to svakodnevno. Drugo, odolijevam se uvlačiti u to 'dam ti koliko mi daš, ili manje'..sranje. Ili jesi ili nisi...samo čovijek!!
-Razumijem. Fali spontanosti. one brzopotezne...iz srca.
-Eto...dosadilo mi je živjeti u takvom svijetu.
-Hm...ok, već si shvatila da ga ne možeš promijeniti. Postoji li način da nađeš svoj put kroz takav svijet, kakav je? -iznenadim samu sebe...jer i sama popizdim na nešto..što me obeshrabri do...gašenja.
-Postoji.
-Da? ..pa? - zatečena sam.
-Da igram po njihovim pravilima.
-Hoćeš li moći?
-Ne znam. Želim biti slobodno sretna...a ne utučena i jadna, jer tako raspoloženje društva nalaže: budi jadan jer je nezaposlenost velika, budi ljut jer politika krade, budi ljubomoran jer netko posjeduje nečega..više, budi hladan jer je netko obolio, budi nezainteresiran kad je netko zaljubljen, budi drzak kad ti netko pokaže zanimanje za tebe, budi ohol kad je u pitanju novac, budi umoran kad te dijete vrbuje nekom igračkom ili pitanjima, budi brz na jeziku kad ti netko takne ego...itd. Ne znam hoću li moći to.
-Bi li pokušala pronaći ljude slične sebi. Ako ništa drugo, sigurna sam da ćeš ih naći...jer, tek ti je 18. Meni je puno više...pa sam sve bolje i bolje ljude upoznavala tek kasnije u životu!
-Naravno da ću pokušati. Radim to svaki dan. Dok mi ...ne dosadi! - nasmije se...

otada sam imala iznimnu potrebu slati joj sms prije spavanja...da je volim, da je važna...i da joj želim ugodne snove.

Jučer su je našli obješenu!

sretno Val...nadam se da već uživaš s Darkom i svojim psom. R.I.P. V.H.

...
-Znaš, ja mislim da postoje inkarnacije...štoviše, vjerujem da postoje istovremeno!!!
-Ma daj, Pam...ne razbijaj svoju glavicu tim glupostima!!-reče on i pogladi me po glavi.
A ja u nano sekundi popizdim. Iz dva razloga. Prvo...zato kaj se 'postavio' tako nadmeno...a drugo kaj TO nisu GLUPOSTI. Osim toga, svatko tko nije sposoban pričati o bilo kojoj temi, ne može biti autoritet!! Amen.
-Glupostima???....Kako si plitak. Tebi su to gluposti??? ...Kaj ako je meni to, recimo, jako važno??
-Siguran sam da imaš s kime o tome pričati...ja ti tu baš 'nisam doma'- malo nježnije doda
-Oooo...naravno da imam s kime o tome pričati...a mogla bih ga i dovesti tu 'doma' !! - bila sam zadovoljna svojim izborom riječi u namjeri da ga jako i opako povrijedim...baš kao što je on upravo mene povrijedio.
-I?...Hoćeš li ga dovesti? - smireno
-Hoću!!! Da znaš! - funjasto
-Kada?
-Sad odmah!! - ustajem, navlačim jaknu...krećem prema vratima..
-Pam...kud ćeš baš sad...gle rano je...i kiša pada. Tko zna na koga možeš naletjeti..pa se kući vratiti 'pokisla' u svakom smislu. - šarmantno će on
(pizdek...i on je složio dobru rečenicu)
-Nema veze...idem! - ne odustajem.
-Jel' znaš gdje ćeš?
-Ne znam...ali smislit ću putem...pa kud me odvuče! - sad već kao klinka...
-A da to ostaviš za neki topliji dan...i pustiš da te ja 'odvučem' u neku dugu 'inkarnaciju'??- zadovoljno
-Ne pravi se važan, ne znaš ništa o inkarnacijama.
-Ako mi dopustiš da te odvučem u 'suhi' i topli krevet...mogli bismo zajedno pronaći neku tvoju...ili moju. Inkarnaciju!?
(muškarci samo misle na sex)...bila je moja prva pomisao...

i tak...
nakon reinkarnacije...shvatih da stalno smišljaju kako da zadovolje ženu!!
A to je baš lijepo.
I neodoljivo....

....ništ vas nisam čitala....ne znam kak' ste, nadam se, dobro! Svi na broju!?
Jel' vam hladno? Imate li novaca, ljubavi, sreće, ideja...prilika...etc!
Ja nemam grijanja, nemam (više) električnu dekicu, nemam onaj parfem, kaj sam vidjela u DM-u, nemam dečka, nemam duge nokte......nema čega nemam!!!
Al' imam simpa vitz :)

Napišem i mašem vam...krepala bu mi baterija....

Bježali Hrvat, Srbin i Crnogorac preko granice.....jedan po jedan.
Odjednom se repetira puška u mraku i začuje STOJ!! Tko je???
-Mijau! - kaže Hrvat!
I vojnik odahne...i pusti ga.

Za par minuta opet: Stoj!! Tko je??
-Vau-vau! - Kaže srbin!!!
Vojnik odahne i pusti ga.

Najzad opet: Stoj!! Tko je?
-Ooo'đe međed!!! - kaže Crnogorac!!!

:) c ya

....bila sam sama tjedan dana. Doma.
isss....kakve su mi sve misli padale na pamet. Čoeče...malo je falilo da se ne koknem.
Zato sam odrezala šiške.

Nije nešt'...al' briga me.

Sad znam kako se osjećaju oni koji godinama žive solo. Ono...SOLO. Bez male djece, bez 'nekoga'....ajme...
Neću preživjeti kad mi djeca odu svojim putevima.

:(

ajoj beby, čitam blog danas i jaučem ? zar trebam svaku insinuaciju demantirati ? grin emoticon
Ali onda objavi, a ja ću sročiti pristojan uradak(izjavu.

Aj. Moze. Sorry

Idemo odmah argumentirano, ako će netko to shvatiti kao napad i vrijeđanje, neka.

Primjer 1: "Previše je ovdje bilo svakojakih sranja, ružnih riječi, uvreda po svim osnovama, od spolnih do rodnih, nacionalnih, vjerskih, prijetnji silovanja na radnom mjestu do bacanja govana po prozorima.
Ne znam da li je ikad nešto od svega toga bilo stvarno i s druge strane ekrana, ali u onom trenutku kad se to dogodi, više nije anonimna zaebancija, provokacija ili neshvaćena zezancija.

I zato reagiram."

by meija

Je li ovo istina ? Činjenično stanje ili konstrukcija, osobno mišljenje ?

Moja tvrdnja: meija je licemjerna i govori neistine (laže)
Moji argumenti (navesti ću samo tri) radi prostora.
I - https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=14767&log=512882
Osoba pod nickom ivanchica provocira, ajde recimo da i pasemi ne ostaje dužna ali je vrlo kontrolirana.
Meija ne reagira adekvatno.
II - https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=14767&log=508693

Tko zna osobne podatke i životne prilike krelca, shvaća (iz aviona je vidljivo) što se događa i koliko su gnjusni i zluradi komentari drugog korisnika.... perfidno i zlo.
Naravno, prostor opet kod meije i opet pilatovsko pranje ruku. Nije važno jel uz blagoslov ili ne, ovakvo sljepilo nije poželjno i vlasnica bloga je svojom pravodobnom akcijom u oba slučaja mogla ispasti pozitivan lik. Ali nije.

III - https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=19524&log=512614

Korisnik koristi ružan i neprimjeren riječnik, meija tvrdi da prijeti i vrijeđa. Vrijeđanje je neupitno, a postoji li prijetnja ?
Tekst imate na uvid, čitajte, neka se i zakon izjasni.

Ovo su samo tri primjera gdje je po meni vidljivo da dotična ne procjenjuje baš realno napisane riječi, a cijeli bloški rad joj obilježen rekla-kazala i gluhim telefonom.
Primjer toga: saznajemo da me ima na ignoru godinama radi mojih uvreda upućenih neznanoj blogerici. Ništa dalje ne saznajemo, tko je blogerica, kakve su uvrede u pitanju po nekom osjećaju pravde ja sam na ignoru. Neka, ima to pravo.
Što dalje bude bit će ... mogu se ispričati za neprimjeren rječnik, ali prijetnje ne. Ne postoje.
Jedina prijetnja/molba koje se sjećam jest komentar upućen budvaru (koji se nudi njoj pomoći) da mi iščupa noge iz guzice. I to je NJENA prijetnja upućena meni. Neda mi se tražit, ali je svjež, max dva dana star.
Boli me kurac za takve prijetnje, a budvar i njemu slični nek me rado potraže.
Toliko o tome.

Moje mišljenje o dotičnoj jest "bljak" i takvo će i ostati. Ono što zaista je problem jest što je dotična apsolutno nesvjesna svojih zabluda i pozicije.
Sad se kao ukenjala jer znam njene podatke. Ajd, smiri se. Znam podatke 90% blogera (ovo ne pišem u cilju prijetnje ili ne znam čega). U svojem bloškom "stažu" objavio sam podatke dvije osobe: ime i prvo slovo prezimena korisnika forsaken, što je s moje strane bilo loše, zlo i neprimjereno. Korisnik je na ružan način i neistinito pisao o Gotovini i Oluji.
Ja sam se osjetio prozvan ne zato što sam neki veliki 'rvat (bar se ja nikad nisam busao), već zato što sam iz prve ruke bio dio postojbe pod komandom Ante Gotovine (bojna Matija Vlačić, Šapjane-dubinsko izviđanje i dopustite da poznajem tadašnje prilike.
Ali ponavljam, reagirao sam loše.

Druga obajva jest objava hornijevog imena i prezimena sa nicka letha, kao poravnavanje računa za svakakva "nedjela" koja ne želim spominjati. i blogovi su se kopirali previše puta, samo slijepac nije vidio.
Vjerovali ili ne, već tada sam znao da mu je vrijeme isteklo ... zadovoljštinu sam dobio veliku objavom sa nicka letha. Jesam li zato zao, što sam osjetio poriv izravnati račun na taj način ? A moglo je gore ... u svakom slučaju, odlučio sam ne šutirati čovjeka na podu, takvog zdravstvenog stanja i otišao s bloga. A dolazilo mi je na trenutke i da mu glavu odšarafim. Ali sam se zaustavio ... jer se znam kontrolirati. Postoje blogeri i blogerice koji mogu svjedočiti da su mi nudili nick za pisanje i povratak, ali nisam osjećao potrebu. Neka potvrdi tko želi.
S time bih se vratio na još jednu tezu, često podvaljivanu: ja dilam podatke i prelazim granice virtuale. Gdje su granice, kad sam ih prešao ? Smatram da je moj angažman uvijek završavao na verbalni spačkama, i uvredama, da. Jesam li zato pička ? Briga me.
Ja ne dilam niti sam dilao ičijim podacima ponavljam: a znam prava imena, mede, lovehuntersa, cyber, anerak, vege, stikse, bože, babe, staroginaivnog, fiće, kokoši, mai ovog, onog ... trebaju li se sad te osobe znojit u nekom grču ? Jer blog je kao bitan u mojem životu ? Ja sam good guy ... uvijek bio.

Horni nije najebo, nije ni jutarnji nagon (to su po meni, dva najgora i zla lika), a zašto bi tek najebali nevini. Čak i meija koja je takva kakva jest, ljigava osobnost koja će se rado zavući nasilnicima pod skute i držati ljestve. Shvaćam da to možda radi iz obrane da inicijalni nasilnik na bi nasrnuo na nju u nedostatku bloških žrtava. Iz svih gore linkova, komentara i blogova ja sam stekao takav dojam o njoj. I nisam valjda samo ja, sjetim se mai i još nekoliko osoba koje su odlično secirale karakter ili došle do sličnih zaključaka. Njoj je bloški image očito bitan i sve.
Mene možete smatrati za troglavog demona, nije bitno, ali ipak dovoljno da i ja ljudski osjetim potrebu pojasniti bar neke stvari.
Još sam osvrt na kreleca. Moje divljanje iz podruma jest dokaz žilavosti, nikakvog, pičkastog ili kukavičkog stava, a tog si sam svjestan i zlonamjerno griješiš dušu takvim izjavama. Mene ne spašava ni plaćanje premiuma, to je rečeno od strane administratora i nemoj pričati o stvarima koje ne znaš. Dugo sam i ignorirao podjebavanja verbalna, nisam ni čačkao činjenicu da s vegom duuuugo ne komuniciraš, a blog to nije primijetio, jer, baš me briga, iskreno. Samo je to licemjerstvo odvratno, jesam te par puta molio za objave nekih stvari ili blogova, uvijek je bilo povlačenje (po meni pičkasto), jer ti na kraju nisi dužan braniti pomagati ikome. To stoji ... i za mene si zato nula kao čovjek. NHF. Osim boži ... u roku nekoliko sekundi bi se stvorio branit ju od unutrašnjeg i vanjskog neprijatelja.
I kad je u pravu i kad je u krivu ... jesi vjeran i dosljedan, ali pravedan ne.
I mai nije zlobaba.
Puse.


Objavi i u komentaru ako želiš, ja ne bih da repovi idu dalje, pročitaj i prosudi jel fer.

jbte fakat je dugačko

...boli me ovo što se događa. Dvoje, meni dragih ljudi zabrazdili u težak fajt. Osjećam se nemoćno...i moj utjecaj na to je minoran. Ispadam tihi promatrač. Za koga navijati, kome dati podršku.

ako je zaista riječ o mržnji uzrokovanoj 'dobrim' odnosom s hornijem u vrijeme kad je horni zadirao duboko u tuđe privatnosti...mogu shvatiti, jer i ja sam bila njegova žrtva...pa sve do same njegove smrti. Kopao je i kopao....i perfidno šerao podatke, dajući mi do znanja da me uredno uhodi.
Taj osjećaj je odvratan. Ne zato što se bojim...već zato kaj imam posložen život kako želim...i blesavo mi je bavit se nekime...samo zato kaj on silno želi prodrijeti u moj život.

S druge strane...razumijem upravo taj osjećaj, koji sad prolazi meija.
Je..i mene je malo smetalo..kad je horni prijetio da će krenut u potragu za 'zecom'...pa se ona s njim zafrkavala o tom istom zecu...no, zdrav razum mi je poručio da ona možda fakat nema pojma kaj on radi.

s druge strane...kad se odmaknem od virtuale...ostane reala...gdje je kluni jedan drag dečko, pun podrške i razumijevanja. Smatram ga prijeteljem.
A Meija, stup stabilnosti i efikasnosti. Prijateljica kad to zaista treba biti.
Oboje rado imam u reali.

A gdje sam sad?
Između....tampon....i što da radim?

Ne mislim da bi Meija trebala zvati Klunija. Ne zoveš one koji te napadaju...nego se braniš.

Ipak...mislim da bi (opravdana) mržnja prema pokojniku...trebala otići s njim...u nepovrat.
Apeliram na zdrav razum...na promišljanje i otvorenu mogućnost da dotična zaista nije imala uvida u ono kaj horni radi...i da je njen (kao uostalom i moj) boravak na iskrici...isključivo virtualan...i prilično površan, što se tiče ostale populacije koja se tu isto nalazi.
Ne u stilu vege...ono..dođem tu, reći vam da me ne zanimate...!
Više je u stilu...imam potrebu nešto napisati...pa kome se komentira - super, kome ne- opet super.
I mogu tako godinama...a da nikad ne saznam tko ste zapravo u reali. Ponajviše što poštujem konstrukciju ovakvih sajtova u kojima, s razlogom postoje nickovi...a ne ID i OIB-i !!??

Štoviše...kad slučajno pročitam neki privatni podatak o nekome...blesavo mi je. Zašto to moram znati?

Majkumu...zašto to morate znati??

ZAŠTO???

Moja kraljica...inteligentna vladarica našeg doma..i naših srdaca :)

...ona zna kad sam tužna, ali ju to previše ne dira.
zna kad se ljutim na nju, tad trepće okicama i nježno mijauče.
kad pričam na mob, popne se na mene i glavom ili šapicama mi odguruje mob s uha.
kad je gladna, sruši neki moj omiljeni predmet i onda čeka moju reakciju.
oko 22h....ako već nisam u krevetu, ona se sklupča u mom krilu i zaspi.
kad se tuširam, ulazi u kupaonu. Zna otvoriti sva (osim zaključana) vrata.
Nekad se zavuče u ormar i tamo provede sate.
dosljedno povadi sve čarape iz ladice...i onda se smjesti u nju.
kad dolazim iz šopinga...vrećice su njeno omiljeno blago za igranje skrivača. Kutije također.
Često gleda kroz prozor...zanimaju je psi, ne ptice.
Voli majonezu, krafne i kokice. Salamu i meso...ne.
Ako zdjelica s hranom bude u samoj sredini prazna...onda je PRAZNA!
Budi me šapicom po kosi...ili lickanjem mog nosa...
Ona trči pred vrata na svako kucanje ili zvono.
Naše igranje bolno završi ogrebotinama i otiscima zubi na mojim rukama. ili stopalima.
divlja jurnjava po stanu, traje cca 5 minuta...i tada je ima posvuda..uz neke čudne zvukove.

ipak...ako zaplačem...propet će se na zadnje šape, prednjima se uhvatiti za moje lice...i nježno mi lickati oči.

obožavam tu malu prefriganu predilicu...

...ime moje, šapatom proziva...i ponavlja drsko, prgavo, odvaja od snova. '' Paaamelaaaa'' !!
Oštra bol u prsima, uspravi mi tijelo...i ne daje zraka...zraakaa... Oči otvaram sve šire i pomišljam, evo je! To je smrt. Neće dugo trajati.
Mrak.
Odjednom mrak...a ja vidim svoja bosa stopala kako lebde iznad poda....i njišu se u istom ritmu kao i moja duga spvaćica.
Tišina...
Više ne osjećam ništa....osim smrada. Smrad truleži i raspadanja mesa. Leš.

Jesam li umrla?

''Paaameeelaaa'' opet me doziva. Ne znam odakle dolazi glas. Ne vidim ništa. Smrad me guši....a ja još uvijek u nevjerici, gledam svoja sopala, kako se njišu.
Želim da smrad nestane....jesam li u paklu?

Vrisnula bih ili pitala 'tko je?', no glas mi ne izlazi iz usta. Samo nijema mimika, što me uplaši još jače. Mogu li se kretati? Poželim napraviti korak il' dva...kad svatih... ja lebdim. Lebdim...i krećem se. U smjeru, koji poželim.
Bježim...o smrada...i 'glasa'. Labirintima hodnika i soba...tame i ledenih zidova.

Što više bježim, to više smrdi. Gušim se....rukama pokrivam lice. Osjećam hladnoću...i strah. Tko me to proganja....tko to tako smrdi?....

Nešto me dotakne po leđima. Protrnem. Osjećam da je netko iza mene. Čujem žvakanje...krvoločno žvakanje sirovog mesa. Osjetim miris svježe krvi.
Je li moja?
Što ću ugledati kad se okrenem?

Hajde Pam, okreni se...skupi hrabrosti. Ionako si možda već mrtva.

Okrenem se i sretnem se oči u oči sa svojim krvnikom...uz urlik, koji je odzvanjao dugim hodnicima još dugo.
Urlik, gromoglasan, bolan i očajan!

Gledam oči svog krvnika...i u njima vidim malenog dječaka...ostavljenog samog, nezrelog, nezaštićenog. Sakrio se iza ljute zvijeri...i tamo bivao skučen...godinama i godinama. Sve dok zvijer nije potpuno preuzela vlast na njime....i zauvijek ga učinila svojim robom, izvorom iz kojeg se hranila a ujedno ga i ubijala.
Zato smrdi po raspadnutom mesu...po truleži..po lešu.

Duboko se zagledah u te oči...i tek, kao da suzu vidim...
a onda se zvijer umiri...a mene neka težina spusti na tlo.
Težina njegova tijela...

otvorenih...iznenađenih očiju...ali mirnih i spokojnih...gledao je u prazno. Nepomično ležeći na tlu.
Tek tada vidjeh svoje ruke. Krvave. I spavaćicu krvavu....dok iz njegova srca izvlačim bodež.

Smrt je tako predivna. Olakšavajuća i spokojna.
Čista....i bez tereta odurnih tijela....raspadajućih i smrdljivih...upropaštenih pogrešnim mislima...i još pogrešnijim djelima.
Smrt nije misao....
smrt je živa!

Jutra poslije Noći krvavog mjeseca...mirišu najsnažnije. Oni, koji gaje pogrešne misli...osjetit će vonj ustajalosti i raspadanja.
Oni svijetli, nježni i predivni...osjetit će mirise trave, cvijeća i lagana povjetarca...koji odnosi ljeto...i donosi jesen.
Tako lako...mirno...i svečano.

Baš kao život.
Baš kao smrt.

........KUNEM TI SE....

...krepavat ćeš u mukama...
osjetit' ćeš najgore boli svijeta...
cvilit' ćeš preklinjući za smrt...

ali crknut' nećeš moći,
sve dok ti JA ne oprostim!!!
Dobro upamti ovo !!!

Za cijeloživotno devastiranje moga bitka,
'odležat' sam te trebala...
da ima pravde i pravice..
i za to, krivim sebe!

kriva sam....i odgovorna
što si živ...
što sam ti ostavila..odškrinuta vrata..
da pakost i zlobu svoje duše...
serviraš onima,
koji ti najviše vjeruju!

ovoga puta...živući lešu,
sustići će te svaka suza moje djece!

nevinih duša, koje si isisao,
sažvakao...i onda ispljunuo,
kao da nisu ..ništa
kao da...nisu vrijedne.

Upamti ovo obećanje...
zaklinjem ga krvlju
dušom...

kažem ti, cvilit' ćeš u mukama...
jer, samo moj oprost, moći će da
da te spasi...
spasi od frustriane, pakosne, trule i krvožrdne
zvijeri iz tvojih njedara!

živjet ćeš pakao, Iz dana u dan!
Prokletniče najgore vrste...
jer otimanje, razočaranje...suze i bol
moje dječice...

JA TI OPROSTITI ,NEĆU NIKAD' !

.