*Babinjak*

-Gle, ak hoćeš…ono kaj mogu odmah napraviti je..poslat ga u stanicu 24h na hlađenje!!
: ma ne…nema potrebe! Za sad!
-Jbg, da su druga vremena, provozal bih ga malo u prtljažniku!

Hehehe…dobra stara vremena!

Uglavnom…razmišljala sam. Pitala se zakaj Kluni nije reagiral..onak muški, nego se povukao. Nekak od muških očekuješ da među sobom to riješe…onak..ne čupanjem za kosu.
A onda sam shvatila da treba odvagnuti kaj je bitno.
Uvijek kad uđeš u konflikt…treba baciti procjenu tko može više izgubiti…za slučaj da rivaljenje potraje. Kako ja spadam u one, koji trpe…pa trpe….i trpe..i onda popizde i pobiju pol sela…važno je znati za što točno ću se fajtati kad krenem tom nezaustavljivom destrukcijom..i eventualno autodestrukcijom.
Zbog mjesta na blogu?

Ipak ne. Ima Kluni pravo! Nije mi baš toliko stalo. Neki bi željeli živjeti ovdje…pa krenuli u deložaciju neistomišljenika. Neš' ti!

Svaki put, kad napišem blog u kojem iznensem što proživljavam s vlastitim starcima, oni se ulogiraju pod nekim nickom i onda onima…koji me na blogu ne vole baš..šeraju informacije….i to ne o meni, nego o sebi.

Jednom su se tako javili i Hornyu, ali pod njegovim drugim nickom.
Javio mi je to.
Bilo mi je neugodno što na taj način…netko, koga ne poznajem…dobiva informacije koje se mogu zloupotrebljavati…pa sam se potrudila saznati tko je Horny…čisto da budemo al pari u baratanju informacija.
Bilo je lako.
Ubrzo sam znala kako se zove, gdje je i kad rođen, gdje živi..čime se bavi i čime se bavio, kaj mu delaju djeca…i tak.
Dala sam mu to do znanja…upravo u trenutku kad je on objavljivao tuđe podatke na blogu. Htjela sam mu skrenuti pozornost na nitko nije potpuno neranjiv na ovim prostorima. Mislila sam da će to biti dovoljno da pripazi na ta svoja provokativna ponašanja, barem kad sam ja u pitanju. To što su mu drage moje zaklete bloške hejterice mi ne smeta….ali saznanja o njemu čuvala sam kao neko upozorenje, za slučaj da pretjera.
Obećala sam mu da od mene sigurno nitko neće dobiti podatke o njemu. To nisam nikad radila…pa ni onda kad su bili grubi prema meni.
Možda ga je baš to zainteresiralo da krene u poigravanje…provokativno istraživanje i ispipavanje mojih granica.
Bilo je tu svega….od konstantnog pljuvanja i vrijeđanja svih onih nickica za koje je mislio da su mi drage…pa sve do niskih spuštanja na blogu.
Sve dok mi nije dirnuo u odnos s prijateljem koji umire.

Uzvratila sam komentarom koji ga je trebao podsjetiti na vlastitu obitelj. Spomenula sam ime. Namjerno ne i prezime, jer se i sam Horny..ovdje opravdavao da ime nije osobni podatak.
Najzad..obrisala sam komentar…jer mi je zatrpao inbox prijetnjama i optužbama. A i nisam htjela da mi blog, posvećen dragoj osobi..ostane ukaljan nečijom bezosjećajnošću.

Međutim…vjerujem da su pvt-i radili….dežurne hejterice me nazvale smećem (sa Č)..kao i mnogo puta do sada..iako su mi i same često zadirale u sve pore bivanja ovdje. Nebitno. Ono što je bitno…je to da je obitavanje na blogu..postala ubilačka misija s predumišljajem za Hornya…i da sam mu public enemy broj jedan ja….krenuo je u stalkanje.
Fora je…koga je izabrao za prvu točku, kojoj će se obratiti za pomoć protiv Pamele.
Mojim starcima.

I tak…izmamilo ga to iz kuće….traži me po Zagrebu…i očekujem svašta i na blogu.

Kako rekoh….fajtat se za blog…sigurno neću…no nisam ni zec Horny! Čekam te.

Ostalim sublogerima mašem, napokon otjeraše Pamelu! (bilo je i vrijeme)

...dok smo Nina i ja, danas, radile nekakve poslovne dogovore...iznenadila me potpuno neočekivanom rečenicom.
:Znaš...nekad si zbilja ne mogu zamisliti, da jednom više neću..postojati!

Po ne znam koji put...suočena sam s ljudskim strahom od smrtnosti. Najgore mi je to što uopće ne znam reagirati na to. Što se govori ljudima kad se uplaše smrti? Što?...Mislim...ne možeš im reći : Ma daaaaaj...nećeš umrijeti! ... Kad znamo da hoće. Svi ćemo. To je 'normalno'.

Ajde...ono..da se bojiš neke dugotrajne i bolne smrti...ok, to razumijem....ali strah od pojave u kojoj više ne postojiš...mi je nepoznanica.
Barem kad sam ja osobno u pitanju. Jer, kad umrem...vjerojatno mi neće biti moguće...osjećati vlastiti nedostatak.
Zato....kad je smrt u pitanju.....razumijem jedino strah od toga...da ne ode netko moj, netko meni drag..netko, koga volim.

Ah....a kad smo kod toga, do sada, smrt mi je uzela nekoliko takvih osoba... I to boli.

Ovih dana...povijest se ponavlja.

Prije više od 20 godina...bili smo klinci iz kvarta...koji su se družili...sve dok se Dado nije razbolio. Leukemija.
Tuta, koji mu je bio najbliskiji...tih je dana , stalno bio napušen...i očajan. Pucali smo po šavovima...život je bio pred nama...ali, očito..ne pred svima jednako.
Društvo se skroz raspalo kad je Dado umro.

Nekoliko godina poslije, čula sam da je Tuta odrezao svoju dugu, masnu kosu...skinuo maslinasto zelene dronjke i marte...počeo nositi polo majice i završio fakultet.
Bila je to....dobra vijest...iako ga nigdje više nisam viđala....ni čula ništa novoga o njemu.

Zadnjih mjeseci...stara kvartovska ekipa..opet je na nogama..opet se ujedinila. To sad više nisu klinci. A malo nas je više.
Kosta se razbolio. Leukemija. Kakva je pokosila malu Noru.

Kad je nedavno Leki rekao da su hrvatski liječnici digli ruke...organizirali smo skupljanje novaca za alternativu liječenja u New Yorku! Nadali smo se mogućnosti da Kostu prime na neku pilot-metodu liječenja...a za to je trebalo skupiti puno love.
Najzad...termin 01.07., ameri su otkazali. Nisu imali dovoljno vremena napraviti studije za Kostu...a boje se i da on generalno...nema više vremena.

Vrijeme....
nekad zaista mislimo da upravljamo njime....da ga koristimo prkatično ili u dokolici....sve dok ne shvatimo, da ono uopće nije naš prijatelj..ni saveznik...ni nešto čega se ima na bacanje.
Vrijeme je...jedna nemilosrdna...bahata...i podla pojava. I ne štedi...ne oprašta...nikome.

Kosta je pao u depresiju. Povukao se u svoja četiri zida...i više nije aktivan ni na fejsu...niti odgovara na pozive i sms-ove...a njegova majka stalno plače.
:Slab je...loše je. Samo leži. Nalazi su užasni. - neki dan je plačući objašnjavala zašto se ne može do njega.

Kad sam pisala rođakinji u Michigan, koja tamo radi u bolnici...i molila je za pomoć i preporuku..nisam puno očekivala. Znam da američke bolnice i instituti imaju svoje managere, koji pregovaraju o stranim pacijentima.
Drugo jutro...dočekao me njen mail u kojem me obavještava da je pri institutu u kojem radi, vrhunski tim onkologa zainteresiran za ovaj slučaj..te da čeka povratne informacije od još dva (navodno najbolja u US)....čitavo tijelo...preplavila mi je neka očajna ...nada!
Tražila je hitno sve nalaze i informacije, prevedene na engleski...kako bi ubrzala postupak eventualnog Kostinog dolaska tamo.

Ruke su mi se tresle dok sam tražila Lekijev broj u mobu. Toliko sam bila uzbuđena...i istovremeno potresena željom da se informacije što hitnije proslijede...da od panike...nisam uspjela pronaći broj. Vrištala sam po kući, psujući i boga i mobitel...i život i vrijeme....što mi kontakti nestaju iz adresara.

Moj sin, staložen..kao i uvijek...izvuče mi mob iz ruku..prevrti imenik...i pruži mi ga nazad: Evo ...tu ti je Lekijev broj.

Zovem....pričam nesuvislo..brzo i nepovezano. Leki me smiruje...i pokušava uhvatiti što pričam.
- Pam! .... poslat ću ti jedan broj sms-om. Nazovi tog dečka...on ima kod sebe apsolutno svu Kostinu dokumentaciju, prevedenu na engleski..pa dogovori s njim sve.
:Tko je taj lik? -pitam.
-On ti je Kostin najbolji frend...i uz njega je svo ovo vrijeme...On je pregovarao i s New Yorkom. Javi mu se.
:Ok.

Zovem. Javlja se ugodan lik...i ja mu sad, nešto smirenije..objasnim što trebam i koliko brzo to trebam. Zapravo...odlučim skratiti put 'pokvarenog telefona'...i spojim direktno svoju rođakinju s njim...u nadi da će se naći opcija da Ameri Kostu prime i pokušaju liječiti.

Danas mi stigne njegov sms: Draga Pam, neizmjerno ti hvala! Poslali smo svu dokumentaciju i sada čekamo dobre vijesti. Nego...znamo li se mi?
Odgovaram: Nema potrebe za nikakvim zahvalama, pogotovo ne meni. Ako sve dobro prođe...zahvaliti treba mojoj rođakinji. Znamo li se....možda...iako mi tvoje ime i prezime ne govori puno u ovom trenutku. Sorry
: Možda bi ti bio poznatiji moj nadimak.
:Koji? (tu mi iz nekog razloga, padne iskrica na pamet ...pa pomislih, ajme...nedajbože)
: Tuta!

:Tuta!!???..Onaj Tuta... Dadin ?
:Taj Pam, taj!
:Isuse...ponavlja li se povijest Tuta!?
:Ne znam...nadam se da ne!

Dogovorili smo susret sad koji dan....nakon više od 20 godina.....no okolnosti, koje nas opet zbližavaju....
ulijevaju strah u kosti.

Strah od smrti.




Link

...sinoć se održao jedan seminar o nekoj inovativnoj inačici softwarea ..ajmo reći za implementaciju u business IT okruženja. I tak meni to Bobi, kolega iz bivše firme...spominje već danima i žica me da dođem s njim, jer mu se čini da je to mrak stvar.

A meni se...ono...ne ide nikam pod milim bogom.
Kad odradim dan...ono kaj imam za odradit....i dođem doma...ajme, nema te sile da me opet izvuče van.

Potrošila ja sve uvjerljive i neuvjerljive razloge za izbjegavanje odgovora na pitanje budem li došla...i na kraju me, njegova uvrnuta upornost dovela u situaciju da sam rekla : Jojjj dobro....doći ću!

I sad kad sam to rekla....jbga...moram doć'.

Prvi dio seminara je još bio i slušljiv....al' drugi...ajme...udavi neki lik svojim 'unedoglednim' rečenicama...toliko proširenim i nadograđivanim...da trebaš bilježit putokaze...kako bi uhvatio bit. Koja je, zapravo vrlo jednostavna!

Šapne meni Bobi : Te podsjeća ovo na SCEP ?
To smo zajedno polagali prije koju godinu....a tada je to bila poboljšana verzija nekadašnjeg WCCP-a. Kojeg sam, kao prva žena...upravo ja.. položila u Hrvatskoj!

Uglavnom...ništa posebno...kao ni ovo što smo upravo odslušali..iako su neki dijelovi zvučali privlačno ..za, eventualno raditi s time.

Međutim...dok smo, poslije seminara sjedili na terasi lokalnog kafića...razmišljašla sam o funkcionalnosti tog sustava....i rojila su mi se brojna pitanja po mislima. Naravno da mi je , već u slijedećem trenutku iznad glavice...svijetlila žaruljica, koja alarmira uzbudljivu profitabilnost, ako se ideja 'primi' na trište! E..to je afrodizijak!!!

Za susjednim stolom...sjedio je mlađahni muškarac, začetnik cijele te priče i osluškivao razgovor između Bobija i mene. Odjednom nam je prišao, ispričao se na 'prisluškivanju' i ponudio dati sve moguće informacije...odmah!
Sjeo je s nama...i ja sam krenula salvom pitanja.

Znate kaj mi se jaaaako dugo nije dogodilo?
Pričati s nekime tko zaista vrlo barata materijom....a istovremeno pokazuje nevjerojatnu količinu staloženosti, strpljenja, volje za iscrpnim objašnjavanjima...spremnosti na širok raspon pitanja...a pritom čitavo vrijeme s lakoćom uspjeva biti usredotočen, ljubazan, blag....i pozitivan!

Zapravo...nemam pojma kad je Bobi otišao.
Ja sam doma došla u pol' 2.

Hoću reći....već se dugo nisam..tako dobro provela!
Doživjela tako ugodnu osobu...zbog koje imaš osjećaj da si nafilan nekom ugodnom energijom....nakon višesatnog pričanja...o poslu!
hehehhe

MRAK!

ps. učinilo mi se da sam negdje na blogu pročitala da ovdje ima onih u 'sretnim vezama'...ahahahhahahahah! Velim ja, najjači ste! U reali zbilja rijetko čujem nekaj kaj me tak od srca nasmije!
No, dok smo tu...brijat ćemo da je tak...i da se ta njihova sreća...svakodnevno ovdje ..izrazito...jel' osjeća:))

...Vi se uopće ne morate složiti s time...ali moje malo skromno mišljenje je da svi oni, koji ovdje, kao 'oružje' upotrebaljavaju pojmove poput : Bloški rejting ili bloška elita...ili život na blogu, da bi drugima implicirali to kao poruku : gle mene, ja sam super a ti nisi jer ti je ovo tu važno! ... zapravo spadaju upravo u one koji fakat žive tu.

I mislila sam si da sam ovdje pustila korjenje...i da mi je ovo 'moje' omiljeno mjesto...koje bih čak u nekom sukobu i branila...jer si ga personaliziram...i jer sam stekla dojam da živim ovdje....a zapravo sam bila u zabludi. Ovdje žive moje misli. I to one, koje baš u tom određenom trenutku ne želim s nikim 'realnim' dijeliti. Osim toga, da živim ovdje...znala bih apsolutno sve kaj se događa tu. A ja..ono...ne samo da uglavnom nemam pojma...nego se brate..ni natjerat ne mogu da se potrudim zapamtiti.

Još kad ljudi promijene nickove...ajme, meni to ko novi namještaj! Ajmo ispočetka!

No, fora je u tome....da me stvarno...ali stvarno..ne dira to što netko drugi ovdje zaista živi! Mislim...jbt...ako mu se sviđa, ako mu je to dom...kaj ja to imam zamjerati? Tad sam shvatila...aha...valjda sam tak indiferentna prema tome...jer ja ovdje ne živim. Samo svratim...i dok mi to ne zabrane...rado bum svraćala.

A kaj se tiče manifestacija osobnosti ovdje....pa mišamu...kaj ste očekivali?? Pogledajmo koliko je ljudi ovdje! Normalno je da nas ima svakakvih...a kako ovdje ionako samo iznosimo riječi...koje predstavljaju neke naše trenutne misli ili osjećaje...raspoloženja ili znatiželju...jasno je kao dan...da baš takva rapsodija riječi...daje ogroman asortiman opcija izražavanja.

Meni osobno..je super kad se masovno ukazuje na vrijeđanja, vulgarnost i sl. ..ali tko je kome pušio i kako...ili s kim je popio kavu, učinio kakvu uslugu...ovo-ono....to je meni traćenje tema za moje blogove. Ono...ako želim pisati....više mi se sviđa ako pišem nekaj kaj sama donosim u eter...nego da glumatam pristranog volontera-novinarčića!

Čopori...grupe...pristaše..zagovornici..sekte...i ine pizdarije....po meni...su za slabiće.
Mislim...nije ovo bojno polje...niti politička stranka. A bome ni sport. ...Ako bi i postojalo neko natjecanje ovdje...ono bi eventualno moglo živjeti u želji na pisanjem što privlačnije teme....no i u tome...se ne pobjeđuje čoporativno...već je fakat, sve na pojedincu.

Svatko od nas...voli pročitati određenu strukturu teksta..prema vlastitim afinitetima. Određene teme nam mogu biti dugo zanmljive...i iskreno...tak mi je svejedno tko to napiše.

Kad mi se svidi tema i konstrukcija posta neke osobe...moj cilj obitavanja ovdje, je dostignut. Zbog toga mi je blesavo selektirati tvorce tih tekstova....pa i onda kad takve napiše paske, vega, koka ili mai. Zašto?...Zato kaj će te iste osobe napisati nekaj kaj mi se uopće ne sviđa...pa onda neću čitati.....no, napisat će i nešto što će me isprovocirati na demantne komentare...ili protuprovokativne...i kaj onda? Onda im obično povrijedim taštinu....jer se poistovjećuju s onim što se napisalo...i komentare smatraju 'napadom' na sebe.
Otuda sav taj bijes napada i obrane...akcija i reakcija...grupiranja u setove komentara i blogova..pod parolom 'zajedno smo jači'....i eto ti bloškog polja...kao arene nesportskog natjecanja.

Samo bez nagrada, pokala i medalja!

Pobijediti se ..zapravo ni ne može....jer u ovoj igrici...ne postoji zadnji level. Svaki novi dan...je novi level, kojeg neki...prežive...neki prođu lako..neki jedva...a neki slavodobitno!

i tak...

kad bismo zadali dnevnu temu bloga : ajmo se kurčit....možemo se kladiti da svi već točno znamo...što bi tko od nas izabrao kao svoj najjači adut! I to je zato...kaj se samo to i radi.

Ok...ok...shvatili smo tko je super i ultra pametan, tko je lijep...tko je dobra domaćica...tko je političar...tko sportaš..tko poet...tko novinar...tko se samo ševi..tko je jeremija...tko ima ljubimce.....bla bla......

mislim...aj sad malo šarajte, ima i drugih tema....nije ovo izbor za miss...mogli bismo popričati o koječemu...kad smo već tu.
Kaj ne?

hehehe...mislim da sam malo zla.

Ima jedan lik, bivši košarkaš! On i diša uprave glavnog sponzora naše KK Cedevite...kao, zajedno igrali pun kufer godina....pa kad stanu davit o tim danima...ajme, mislim si da bi mi, babina prepričavanja 2. sv. rata bila zanimljivija! Inače...skroz ok lik.

Eh sad...on se zove Matej.
I kad se mejlamo..ja namjerno mailove započinjem sa 'Bok Matej!!!' :D

(flush)

Nego...uvijek mi bude zanimljivo...kad se bivšima, da prostite 'prijebe' pa vas se..ono, sjete, nakon 100 godina! E to je humor!
Jedan iz te kategorije mi je danas poslal sms: kad ćemo na kavu?

hehehe, 'tko je to...' pitam! (ok...možda sam malo više od 'malo' zla)
Nakon kaj je pristojno odgovorio i ponovo me pital za kavu....odgovorila sam mu nakon ..cca 5 sati! hehehe
-Kaj se nudi? - pitam.
:Kaj želiš? Ispunjavam sve želje! (ideš...očaj..ha?)
-Hm..koliko se sjećam, ti jako malo mojih želja možeš ispuniti! (bitch)
:Kad ti pretjeruješ. Daj neku sitniju želju!
-Znaš da ne volim ograničenja!
:Da da..ahaha osim u sexu!
-Haha, što ne znači da ne volim postavljati granice drugima!
:Rekli bi zlobnici, manipulatorica!
-Sa zlobnicima se nitko ne druži!
:Družili bi se da zlobnici imaju puno love, mišiće i da su mlađi!
:hehe u tom slučaju, pametni bi se odrekli ili zlobe ili druženja!
-Dobra. No, ja sigurno neću sjediti doma u petak na večer!
:A lova, mišići i mladost?
-Nije sve u lovi i preseravanju! Najbolje stvari su besplatne!
:Zbilja? Kamo ćeš onda bez love, mišića i mladosti?
-Glavno pitanje nije gdje, već s kim!
:Al' to, naravno, nije pitanje od milju dolara! :P
-Ok...gdje ćemo?

nisam ništ odgovorila.
Prasac! Odakle mu samo obraza da mi se javlja s idejom da ćemo se mi sad družiti, kao da nikad nije donio one tangice i rekao mi: ovo ti je ostalo zadnji put!
A to uopće nisu bile moje tangice.

huh...
i tak..
vikeeeeend!!!

Kaj mislite..kak bi bilo da se muškarcima zabrani udvaranje!? Al' ono..za ozbiljno. Zakonski.

Da se udvarati mogu samo žene!

Mislim da bi to bilo sjajno. Tada bi zaista ona stara 'dame biraju' imala smisla.
I neš ti majci onda komentirat moje oči, tijelo...ruke...noge, dupe....ovo-ono....pitat me, sačuvajbože za sex...ili slat mi cvijeće, poruke i oblizivat mi se dok me gledaš!! Jer završiš na hlađenju u muriji..recimo! I moliš boga da te ne tužim.

Koji bi to bio mir..i olakšanje...ajme!

I onda ..ženska...ak' joj se neki svidi....dođe fino i kaže mu da joj se sviđa i da ako želi...da si mogu međusobno udvarati. Bez njenog poziva i odobrenja...jok!

hjoj....mrak!

…lijepe moje, pametne, simpatične, mudre i drage….jeste li se naspavale? Imale mirne snove i ugodno buđenje?
U ovoj našoj, viralnoj projekciji, dođoh na ideju da Dan državnosti preimenujem u hrvatsku verziju Dana zahvalnosti!
Stoga, u ime svih ovih godina razmjene riječi, mišljenja i detalja iz života, s vama…sa zahvalnošću zaključujem da ste u skladu sa svojim osobnostima, doprinjele i utjecale na gradnju..pa i rekonstrukciju, mnogih mojih promišljanja i stvaranja unutrašnjeg svijeta!
Kako to samo žene znaju i mogu, pokazujete široki spektar principa od kojih ste satkane. Hrabre ste, snažne…osjećajne i nježne, mile..čvrste, slabe…mudre, snalažljive, zanimljive…vedre, bogate duhom, strpljenjem, suosjećanjem…sposobne, dosljedne, odgovorne…privržene, inteligentne…elokventne. Svime time, svakodnevno obogaćujete ova naša mala druženja i činite, drage žene…da se ovdje uvijek, rado vraćamo!

Ne, ovu rapsodiju osebujnosti našeg bloga, nije utemeljio ni jedan muškarac! To ste učinile vi, drage blogerice!
Voljela bih, da i u stvarnosti…reali…češće dobivate priznanja za sve ono što jeste, no osvrnite se oko sebe, pogledajte svoje živote…tragove koje ostavljate za sobom….oni će vam reći i potvrditi koliko ste umješne živjeti…svestrano!!
Kao što na reklami kažu, svaka ima svoj faktor..tako i vi, drage blogerice, posjedujete, ne jedan…već po nekoliko faktora, kojima utječete na svijet!!

Da sam..prije pisanja ovog bloga, zapisala vaše nickove…spomenula bih ih sve ponaosob i time dodatno naglasila, koliko ste važne! Jer jeste.
Ako nikome, meni jeste! Ovdje.
Budite to i jedna drugoj!
I pričajte. Nemojte prestati.

...da je mizoginija rasprostranjena među muškarcima, jasno mi je kao dan...jer, još će puno stoljeća proći, prije nego se to istrijebi. Dakako..trebat će puno vremena da se ospori utjecaj katoličkog zločinjenja nad ženama...ako uzmemo u obzir da se Crkva još uvijek nije odrekla utjecaja mizoginih šovinista poput :
Toma Akvinski: „Žena je promašaj prirode.“ „Bitna vrijednost žene leži u njenoj sposobnosti rađanja i u njenoj koristi u domaćinstvu.“, „Sa svojim viškom vlage i svojom nižom temperaturom tjelesno i duhovno manje vrijedna, neka vrsta unakaženog, promašenog, neuspjelog muškarca. Potpuno ostvarenje ljudske vrste je samo muškarac.“, „Muški fetus postaje čovjekom nakon 40 dana, a ženski tek nakon 80 dana. Djevojčice nastaju od oštećenog sjemena ili vlažnih vjetrova.“

Otac Augustin: „Žena je manje vrijedno biće koje nije bilo stvoreno od Boga na njegovu sliku. To odgovara prirodnom redu da žene služe muškarcima.“

Ambrozije: „Žena mora pokriti glavu, jer nije Božja slika.“

Papa Pio II.: „Kad vidiš ženu, misli da je to vrag. Ona je neka vrst pakla.“
(koji su, dakako, proglašeni i svecima.

Dapače, religija, kao bazno uporište čovjekova postojanja, bitka...još uvijek ima iznimno jak utjecaj na čovjeka, u odnosu na njegovo, eventualno stečeno znanje potkovano znanstvenim podlogama ili struci. Razlog tome je, što prve i konstantne informacije, dobiva u svojoj primarnoj okolini, i pučkim predajama...koje pakt, kao osnovicu 'znanja' koristi religiozne upute.

Read more: http://www.svejepolitika.com/mizoginija-s-biblijskim-pokricem/#ixzz35actksN
Y


Današnji čovjek, najčešće nije svjestan svoje mizoginije..jer je ona duboko ukorjenjena u društvo...do te mjere da ni žrtve, tog nehumanog mnijenja, žene, često nisu svjesne položaja u koji se i same stavljaju.
Često se mogu čuti i od samih žena...izjave poput gore spomenutih. Često i same misle da je muškarac, samim tim rodnim obilježjem, vrijednije biće od njih samih.

Čak i kod najmodernijih društava, mizoginija je prisutna u začuđujuće visokom postotku i ma koliko se radilo na tome da se izjednače humanističke vrijednosti spolova, tome se mogu nadati, možda tek neke daleko buduće generacije. Jer, osim vjerskih utjecaja, današnje društvo, pod utjecajem je i psiholoških nuspojava patriotizma.

''Zanimljivo je da u većini slučajeva mizogini muškarci nisu svjesni da mrze žene. Mizogini nesvjesno mrze i preziru žene, a ovakav stav formiran je rano u životu i rezultat je traume koja je uključivala žensku osobu kojoj su vjerovali. Majka koja ih je zlostavljala ili zapostavljala, sestra, učiteljica ili djevojka. Neka od njih prouzročila je ovaj najčešće podsvjestan i negativan stav prema ženama.

Posađeno sjeme nepovjerenja i razočaranja utječe na razvoj strahova, pamćenje, emocije i racionalno donošenje odluka. Prvi znakovi mizoginije jedva su uočljivi, no uz dodatno zlostavljanje ili zapostavljanje, ovo ponašanje sve je istaknutije.

Zanimljivo je da čak i kad postanu zrele osobe, a tad svoje neprijateljsko ponašanje prema ženama više ne mogu kontrolirati, ni oni sami, a ni žene u njegovoj okolini obično ne uočavaju ovo stanje dok ne postane prekasno.

Berit Brogaard, koautorica knjige The Breakup Cleanse i profesorica filozofije na Sveučilištu Missouri, St. Louis, navodi osobine tipične za mizogine muškarce:

1. Kad izabere metu, sve njene mjere obrane slomit će flertovanjem, uzbuđenjem, zabavom i karizmom. Barem isprva.

2. Kako vrijeme prolazi, otkriva se njegova Jekyl i Hyde osobnost. Može vrlo lako iz neodoljivog postati bezobrazan i obrnuto.

3. Obećanja koja daje ženama često neće ispuniti. No, obećanja koja daje muškarcima gotovo će uvijek ispoštovati.

4. Na dogovore sa ženama će kasniti, no s muškarcima će biti točan.

5. Njegovo ponašanje prema ženama je grandiozno, samouvjereno, sebično i uz veliku želju za kontrolom.

Zanimljivo je da postoje i žene koje imaju mizogine poglede na svoj rod.

6. Ima izražen natjecateljski duh, posebno sa ženama. Ukoliko je žena u društvenom ili profesionalnom smislu uspješnija, osjeća se užasno. Ukoliko ga na istim područjima nadmaši muškarac, može imati podijeljene osjećaje, ali ovu situaciju ipak može sagledati objektivno.

7. Nesvjesno će tretirati žene drugačije nego muškarce. Muškarcima će dopustiti da kažu i čine ono zbog čega će redovito kritizirati žene.

8. Nesvjesno će biti spreman poduzeti sve da se žena osjeća loše. Sa ženom s kojom ima seksualnu vezu zahtijevat će seks ili ga uskraćivati (suprotno njenim željama i potrebama), šaliti se na račun žena, ponižavati ih u društvu, 'posuđivati' njihove ideje u profesionalnom kontekstu bez da to javno prizna, a novac koji posuđuje od žena vjerojatno neće vraćati.

9. Prilikom izlaska prema ženi će se odnositi drugačije nego ona želi. Ako je staromodnija i voli da je muškarac obazriv kavalir koji naručuje za nju ili plaća piće, prema njoj će se ponašati kao stari školski prijatelj, pa ako ona predloži (a ponekad i ako ne predloži) da plati, neće imati ništa protiv. Ako je žena neovisnija i voli sama naručivati i plaćati svoje račune, on će bezobrazno naručiti za oboje i platiti račun kad ona ode u zahod.

10. Seksualno voli kontrolirati ženu i poklanja vrlo malo pažnje (ako uopće) njenim seksualnim željama. Predigra, ako uopće postoji, tek mu je sredstvo za ostvarenje cilja. Oralni seks voli samo ako ga ona pruža njemu, nikad obrnuto. Najdraži položaj mu je dok žena stoji četveronoške jer ne voli gledati ženu u oči. Ne čudi stoga da mu je najdraži analni seksualni odnos.

11. Ženu s kojom je u vezi će varati. Monogamija je zadnje što bi, smatra on, bio dužan ženi.

12. Iz romantične veze može iznenada nestati bez da je formalno okonča. Jedan dan samo nestane, ali može se opet pojaviti tri mjeseca kasnije s nekom bijednom isprikom i opet pokušati zavesti istu ženu.

Vrlo rijetko će neki mrzitelj žena imati sve navedene osobine, pa ga je zato i teško uočiti. Teško ga je uočiti i zbog 'dimne zavjese' koju stvara oko sebe uz pomoć šarma i karizme.

Ovo skrivanje pravog karaktera je nužno jer u suprotnom nema zadovoljstvo osobno ponižavati žene. Svaki put kad ponizi ili povrijedi neku ženu, podsvjesno osjeća veliko zadovoljstvo. Razlog leži u prvotnoj traumi, te ih mozak nakon ponižavanja žene nagrađuje dopaminom. Zbog toga žele uvijek iznova ponavljati loše ponašanje.''

Magazin.hr

...brrr, ne volim piti kavu s ružnim muškarcima!!!

rugal si se mojoj vidovitosti!
Evo dokaz...da sam predvidjela Nizozemsku:

....i probudim se ja..ono...sva u znoju, noćas oko trojke.
Jbg...nacionalna euforija i mene je zahvatila.

E kako su prljavo igrali...ljudi moji, ti Mexicanci, pa to nije bilo za gledat. Sudac je bio lijen i rezigniran...i kao da mu se nije dalo suditi prekršaje. Dečki su trpjeli, mučili se...borili se....ajme, podnosili sve i svašta!

Zabiše nam gol...a onda nam i razbiše Ćorluku, pa je sudac ipak izvadio jedan žuti. Za jedvitu, napornu pobjedu...Perišić se naradio. Dvjema odličnim asistencijama...izborio nam golove!

Netko u pozadini...glasno je ponavljao: 19, 4, 5, 8!!

To me probudilo iz sna! Ne znam kaj znače ti brojevi! Brojevi dresova? Minuta? Datumi rođenja?...uh..

..kad je Simke uzeo starom auto..samo za na cugu, nitko nam nije vjerovao što se dogodilo. Bio je to čvenk u trenirkama i japankama. Kvartovska kava u jutarnjim satima, subota..klasika.
Jasna se jedva dovukla, kose čupavo pokopčane fluorescentnom kopčom, natečena lica i s tamnim sunčanim naočalama.
-Trebam kavu! Pričat ću kad popijem kavu! - jedva da se moglo razaznati riječi u njenu promuklu glasu.
Zvonac je došao, kao i uvijek...upicanjen. Taj ni na plac ne ode, a da ne nabaci neki šminkerski look. Pod rukom, nosio je novi broj Auto Kluba i udobno se smjestio u pletenu fotelju ..naše kvartovske terase.

Dok je Jasna uzdisala zbog burno provedene noći...Zvonac i ja smo zafrkavali Simkea, komentirajući novi auto njegova starog.
-Evo gle...piše u Auto Klubu da je na zadnjem mjestu u svojoj klasi! - Zvonac je pročitao članak na glas.
: Daj kaj ti je...stari mi je zatreskan u ovaj auto. Na večer ga pokriva dekom..u garaži!!! Mušice skida štapićima za uši!! Kaj da ti velim...i sad je sigurno na iglama kaj sam uzeo auto za tu..po kvartu! - objašnjavao je Simke.
-Fakat, zakaj si uopće uzimal auto ..za doći do ovdje?? - uključi se Jasna.
:Pa..otkad ga je stari kupil, nisam ga ni provozao. Ja sam platio osiguranje, pa starom malo pilim živce žicajući vožnju. Ne može me odbit, ali mi štopa vrijeme...ehehhe! Rekao sam da se vraćam za pol sata!

Jasna je, nakon nekoliko gutljaja kave, počela prepričavati prošlu noć. Zaključila je da se nikad nije bolje provela...a samo zato kaj je sve bilo spontano!
-E to su mi najjače situacije! Te..spontane! Neplanirane. I uvijek ispadne super...ma o čemu da se radi! - prokomentiram.
: Je...fakat! Se sjećaš Simke, kad smo s kave....otišli stopat' do Zadra?...E to je bio najbolji provod...ikad! - Zvonac se prisjeti avanture.
- Bome, to je bilo zakon! - složi se Simke.
-Nego....ej ljudi...kad smo već kod spontanih avantura....ajmo na kavu..recimo...u Crikvu! Sad! - Simke razvuče neki zavodnički cerek.
Jasna podigne naočale s nosa i uputi upitan pogled...a Zvonac i ja u isti glas : Sad????
-Sad! - odvrati Simke.
: Ma daj...ti si lud. A kak bi išli? Autom tvog starog???-naruga se Zvonac.
-Jel' auto tu? Je. Jesu li ključevi kod mene? Jesu. Jel' imamo love? Imamo. ...Ja ne vidim problem!! - Simke navali.

Pogledamo se međusobno...onako..neodlučno...a onda Jasna prasne u smijeh! - Ko ga jebe...ajmo!
U tom trenutku...prasnemo svi zajedno u smijeh...suknemo svoje kavice do kraja...potrpamo se u auto..i krenemo prema Crikvi.
Starom cestom.

Putem smo se ..uglavnom, kreveljili. Zvonac je prčkal po radiu, Jasna je zanovjetala na izbor muzike...ja sam na svaku drugu vikala: Daj pojačaj!!...a Simke je svako malo najavljivao : evo...čim dođemo do neke dobre dionice...vidjet ćete kako ide ova mrcina!!!
-Evo...evo...gledajte sad....! Samo pinku stisnem gas..i zvijer grabiiiiiii...!! Jel' osjetite vi ovo??? - Simke se totalno ufurao u vožnju, fokusiran na brzinu...a nas to uopće nije zanimalo. Smijali smo se Jasninoj žutoj haljini na lokalnoj svadbi, koje se Zvonac prisjetio!
-Daj..pederu...kaj ti znaš!? Tu je haljinu nosila Miss!! - Jasna se branila.
:Slažem se, ono zaslužuje titulu 'Miss'....recimo ..neukusa!! - Zvonac se glasno cerio.

U trenutku ..kad sam i ja htjela odvaliti smijeh na taj komentar...bez obzira na to kaj sam držala Jasni štangu....krajičkom oka...ugledam nešto veliko, tamno..i balasto...što se prilično brzo približavalo cesti. Iz obližnjeg šumarka.
-K...-aj je ono? ...Simke !!! - vrisnem.

Simke je svom snagom stisnuo kočnicu. Zalijepili smo se za siceve i odjednom svi šutke gledali u prizor na cesti.
Pred nas...dotrčao je...a potom se zaustavio...i propeo na zadnje noge...ogroman, smeđi..krznavi...medvjed!
Škripa guma...ostavila je dugačak trag kočenja za nama....no bili smo u velikoj brzini i Simke nije uspio stati na vrijeme.

Zaprepašteno smo gledali pred sebe...napetih mišića..svjesni da ćemo ga udariti.
U slijedećem trenutku...ogromna..balasta masa...strovalila se preko haube...i kroz šajbu..mogli smo sasvim izbliza...vidjeti njegovu njušku...i njegov pogled.
Kriknuo je.
Zaustavili smo se.
Skamenjeni...sjedili smo nepomično...ne znajući što nam je činiti. Ovo ne očekuješ. Bome ni ne istrčavaš van.
Medvjed se strovalio pred auto...i više ništa nismo vidjeli. Osim dobro natučene i udubljene haube.

-Koji...kurac!? - prestravljeno...ali vrlo tiho..zausti Simke.
-Kaj smo ga ubili??? - zacvili Jasna.
-Jebote....ej...ovo je grijeh! ...Mislim..ne grijeh, kak se kaže....(pucka prstima)...no?..Znate o čemu pričam??..Ne smiješ ubiti medvjeda! Možeš dobiti kaznu!! ...No..kak se kaže? ...Prekršaj! Ovo je prekršaj. Kazneni! - uspaničio se Zvonac.
-E...ubit će me stari!! - Simke se primi za glavu.
-Daj odi malo u rikverc...da ga vidimo! Možda je živ! - predložim.

Kad smo krenuli u nazad...medvjed se podigne u neki sjedeći položaj...i ostane tako..nekoliko sekundi, sjediti..nepomično.
Opet smo prestravljeno buljili u njega. Šutke.
Nitko nije imao nikakvu ideju...a onda se medvjed odjednom podigne na sve četiri...otrese glavom...pogleda prema nama...i krene.
Krene prema autu.

-Kaj radi ???? Kaj radi??? - Jasna je počela vrištati.
-Điz...ide prema nama....napast će nas! - knedla mi prođe kroz grlo!
-Gas...gas.....zaobiđi ga! Daj vozi Simke..jebote!! - Vikne Zvonac.

I Simke stisne gas. Zaobišli smo ga lako. Mirno nas je promatrao.
Na pristojnoj udaljenosti...zaustavili smo se promatrajući što će se dogoditi. Na cesti nije bilo nikoga. Čak ni slučajnih promatrača. Osjećao se očaj, nevjerica i šok...među nama.
Medvjed je..prvo polagano...s noge na nogu...hodao po cesti...a zatim je trkom..pobjegao nazad u šumu.
Odahnuli smo. Dobro je. Nismo ga ubili.

-Idemo doma! - Sinke okrene auto..i krenemo nazad, prema Zagrebu.

Većim dijelom puta...šutjeli smo. Jasna je grickala nokte, buljeći u daljinu kroz prozor. Zvonac je podbočio glavu o svoju šajbu, Sinke je vozio neviđeno sporo...a ja sam čupkala konac sa šava na rukavu...razmišljajući o medvjedu. Bilo mi je strašno žao. Sigurno ga boli. Ipak smo ga udarili..ono..autom! .. Nadala sam se u sebi..da neće podleći nekim unutrašnjim ozljedama.

-Kaj ćeš reći starom..za haubu? - Zvonac promuklo upita Simkea.
Tajac.
Jasna i ja načulismo uši.
-A kaj!?... Kaj da mu velim? ..Gle stari...odem ja u kvart na kavu...ono..na pol sata....i udarim...pazi...medvjeda! Medvjeda..jebote!.....Da mu to velim? - Izvali Simke ironično.
Na trenutak smo šutjeli...ali zvučalo je tako..prokleto nevjerojatno..i smješno...da nismo mogli izdržati...i svi odvalimo od smijeha.
-Ako zovem muriju za ovo...platit ću još i kaznu! ..Koliko košta..jebeni medvjed??? - nastavi Simke...a nama je to bilo još smješnije. Zapravo...mislim da smo se smijali sumanuto...nabijeno adrenalinom od šoka. Možda i nije bilo tako smiješno....ali je bilo oslobađajuće.

Simke nikad starom nije rekao što se zaista dogodilo! Preuzeo je krivnju..rekavši mu da je ostavio auto u brzini i zaletio se u kontenjere za smeće.

A mi...toga se ponekad sjetimo...onako...subotom na kavi. U kvartu.
Spontano.

...i neki dan..pričam sa svojom kolegicom, grickajući pomfrit uz kavu..te onako, neočekivano, bubnem: znaš ovo svjetsko prvenstvo...nogač..i to..!?
-Aha...gledam sve kaj stignem! - glasno žvačući vruće krumpiriće
:E vidiš...prije utakmice, mogu predvidjeti tko će pobijediti..a kad je Nizozemska u pitanju, mogu predvidjeti u kojim minutama će biti golova!
- Ma daj!?...Zakaj se ne kladiš?
:Zato jer onda više ne bih pogađala, napustil bi me taj hunch!
-E to ti je onda baš beskoristan dar!

Da. Brzo smo apsolvirale temu...a i više mi se uopće nije dalo pričati o tome. Zapravo, u zadnje vrijeme, uopće mi se ne da pričati. Ne iznose mi nikakva mišljenja, ne razgovara mi se o tuđim temama...a bome mi se ni ne plasiraju neke moje teme. Sve što želim..je samo...biti. Postojati. Bez interakcije...bez druženja...bez...drugih ljudi.
Nikome nemam potrebu..išta reći...niti uzimati u obzir kaj drugi imaju meni reći.

Samotnjak. Predivno je biti samotnjak.

Sva svoja saznanja i spoznaje...imaš samo za sebe. Kao neku intimnu konekciju s univerzumom. Sve što osjećaš, znaš i razumiješ...sasvim ti je dovoljno...za tvoje potrebe. Ono što ne znaš...saznati ćeš kad se pojavi potreba za time. Univerzum će se pobrinuti za to.
Držeći šalicu kave u ruci...misli mi se zaposliše slaganjem nekakve konstrukcije, u kojoj ne živim u gradu, ne odlazim na posao..ne plaćam račune...i ne koristim struju. Živim na otoku, prepunom plodne vegetacije, izvorske vode..koja se slijeva u more, prepuno ukusne ribe.
Njome se hranim. I voćem. Nožićem izrađujem drvene figurice i time se zabavljam. Društvo mi prave otočne životinje...a dozu smijeha i vratolomne zabave priuštim si plivajući s delfinima.

- I ja ponešto znam o ljudima, što ni oni sami ne znaju. Imam taj dar!
Misli mi prekine kolegica.
Imala sam namjeru nešto odgovoriti na to..ali reakcija na izrečeno, zapravo se održala unutar mojih razmišljanja. To nije dar. To je prokletstvo. Ljudi su, zapravo baš ružna bića. Bahata, često poremećena...egoistična i prilično zatupljena nagonima. To je moja spoznaja o njima...i pravi dar...bio bi ..nemati pojma o ljudima.
-Vidiš, ti se u ovim godinama već dosađuješ u životu! - nastavi ona
:Dosađujem?
-Nemam bolju riječ...ali kod tebe je stvar takva, da svaku pojavu i situaciju rastrančiraš do mirko dijelova...i onda doneseš zaključak da to sve skupa nije ništa posebno.
: hm...zanimljiva teorija...čak bih onako..ugrubo, mogla reći da si u pravu! Ali zašto misliš da se sad dosađujem?
-Zato..Pam, jer ti se previše toga dogodilo...u malo vremena ..pa postaje upitno što još postoji na ovom svijetu...a da ti o tome već nisi donijela taj svoj, odrješujući sud!?

Moram priznati da mi se svidjelo kako je ona iznjela to svoje mišljenje. No da bih bila sigurna na što misli...tražila sam pojašnjenje.

-Evo na primjer, vidjela sam te kako si s gnušanjem promatrala onu gospođu sa psom. Vidjela sam kakvu si facu složila, kad su te pitali imaš li dečka. Vidjela sam i da s nestrpljenjem promatraš onu ženu s djetetom....s prijezirom si promatrala i onog lika u odijelu, kojem je svake sekunde zvonio mobitel....i na onaj par na klupi, koji se šlata, si složila facu...

:hahha...điz, sve si to vidjela? Dobra si. Po tome si zaključila da se dosađujem?
-Aha. Dokazat ću ti. Evo..objasni mi svoje viđenje svih tih primjera, koje sam navela.
: Pa..ok, evo...baba s pesom. Izmaltretirala je konobara, pola terase...a i sebe samu, ugađanjem svojem pesu, kojem...božemeprosti govori da mu je mama! ... Toliko je fokusirana na emociju, kojom si ugađa, imajući tog pesa. Toliko, da i sve druge maltretira svojom zaljubljenošću u njega...kao da nikad nitko...na ovom svijetu..nije imao ljubimca, kojeg voli!?
Kad me pitaju imam li dečka, popizdim. Ne zato jer mi je bed kaj ga nemam..već zato kaj mi se množi činjenica da živim okružena 'suljudima' koji žive tako stereotipne živote..da su uvjereni kako je to jedino ispravno i normalno življenje..pa mi time nameću taj svoj mutavi stereotip.. Hej..ljudi...nemam dečka, jer ga ne želim..jer mi ne treba..jer sam tako odlučila. Ne vidim ništa 'normalno' u tome da moooram imati nekoga, kome ću redovito činiti sexualne usluge. Probala, vidjela da je to bulšit...i fuck off s time!!
Kaj je dalje..? Aha, žena s djetetom. Isto kao i baba s pesom. Samo kaj u ovom slučaju...o njenom djetetu, prijateljica, koja sjedi s njima za stolom, mora konstantno slušati. Ono..kako je samo pametna, jer je nacrtala slona, pa joj je teta u vrtiću rekla da je njena mala najinteligentnija, pa sama jede, pa sama pije..pa sama kaka...pa u ku*ac više o toj maloj!!! Kao da nitko nikad, na ovom svijetu, nije imao dijete!!!
A tip na telefonu!? Toliko je važan, potreban...tolike poslove vrti...da ne može 10 minuta u miru popiti kavu!? Koji je to egoizam...i žrtva vlastite važnosti. Kao da nitko, na ovom svijetu..nije zaposlen!?
I da...par na klupi. Javno drpanje i slinjenje...me podsjeća na poruku: Gledajte ljudi...mi smo narajcani. Otkrili smo vlastite hormone i toliko nas pucaju...da mislimo kako se nikad nitko na ovom svijetu, nije tak osjećao!

-Hahahhahaha....eto vidiš!? Tebi je sve to dosadno. Sve si to apsorbirala...i sad nemaš strpljenja tolerirati to drugima..a kaj je najvažnije, nemaš volje ni sama...ponoviti si to, još koji put!
: Bome...ako je to u pitanju, dosađujem se! Pomalo mi ih je i žao. ...Ne bih sebi priuštila ništa više od tih 'trenutaka'. Možda tragam za nečim..o čemu još pojma nemam. Nečim, što će me natjerati da i to seciram...do zadnjeg atoma. Bilo bi dobro..da se pojavi nešto...komplicirano, što ne bih mogla brzo savladati. Eeee..to bi bio izazov!

..samo...što bi to moglo biti!?

Imala sam namjeru još jučer...ali nisam imala živaca!

Dakle...voljela sam za sebe misliti da sam fleksibilna i tolerantna do neviđenih granica....ali jednostavno shvaćam da imam svoje granice.
Zaista mi ne smeta...niti sudim..čak niti ne preispitujem, kad ljudi sami sebi...pa i drugima, prezentiraju svoje razloge, smisao i teorije, po kojima nešto zaključuju. Ok...netko svoje neraspoloženje može 'opravdati' meteoropatijom..netko horoskopskim aspektima, netko vanjskim utjecajima, netko zdravljem/bolešću, ...ma..ovim ili onim....

No, kad sam ugledala ..po kojoj teoriji, generali 'prije bitke' ocjenjuju ishod nogometne utakmice...ovdje na iskrici, ...zaista, pitam se, je li mi tolerancija baš toliko rastezljiva.

Ne, ne mogu. Žao mi je...ali zaista ne mogu ...čak i da mozak stavim na stand by...pronaći logičan slijed 'generalovih' pretpostavki.
Pa tako čovjek ustvrdi (i preživi) da pogledom na face, lica, brazilskih igrača...primjećuje značajan nedostatak inteligencije....a potom taj isti nedostatak inteligencije, koji se očituje izgledom lica (mislim...jebeš IQ testove...general ima new age znanstvenu teoriju)....mora utjecati na rezultat utakmice. Naravno, uslijed tog face-nedostatka inteligencije, brazilaska nogometna reprezentacija moooora izgubiti....pazi sad, naspram izuzetno inteligentnih lica hrvatske nogometne reprezentacije.

Nema veze kaj pod 'brazilski nogomet' čitav svijet podrazumijeva....naš general je požurio biti glasnik dobrih vijesti po nas...i obogatio nas za jednu novu znanstvenu revoluciju u predikciji.

Pa...
pogledajmo inteligenciju lica, pred kojom Brazil ima da padne...ničice! I...naravno, objasnimo tom teorijom i činjenični rezultat. Ishod odigrane utakmice!










fascinantno...zar ne?

...u Brazilu!

Brijem da dečki, svojim curama/ženama...ne budu baš poklonili poraz danas!
Osim toga, već 80 godina nisu izgubili prvu utakmicu na prvenstvu!
A i domaćini su.

Ma...Brazilci su!

hehehe

i tak...
imam slatkač, čips, kokice i pepsi.