*Babinjak*

...tekstić :

''Svijest jedinstva umire da bi se rodilo zasebno biće, individualna ličnost. Ali istovremeno rađanjem individue događa se i začetak želje za povratkom k Izvoru. Dio svijesti koji se odvojio i zaboravio da je sve jedno, naziva se ego, a dio svijesti koji je i dalje povezan s izvorom naziva se dušom ili višim ja (sebstvo, atman). Duša je krenula na ovo putovanje kako bi cjelokupna kreacija stekla individualna iskustva, te je isplanirala sve situacije i događaje koji će se na tom putovanju dogoditi. U dogovoru s drugim dušama kreirala je uloge koje će svaka individua odigrati u dinamičnoj igri života.


Izdvajanje individualne svijesti iz cjelokupne kreacije (jedinstva, božanskog) predstavljeno je planetom Mars i muškim, yang, vatrenim znakom Ovna. Kao zraka sunca, svijest se izdvojila od Izvora, ali se nije odvojila nego je samo zaboravila da je i dalje povezana s Izvorom. Jer ne postoji ništa što nije povezano s Izvorom i što nije dio sveukupne kreacije.


U Ovnu je želja za vlastitim identitetom jako izražena, budući da tu još postoji bojazan za gubitkom tek stvorenog identiteta i vraćanjem u kolektivno. Ovdje individualno prvi puta postaje svjesno sebe, ima snažan osjećaj odvojenosti od drugog, hoće sve za sebe i hoće to u istom trenutku. Zato Ovan kao i njegov vladar Mars mora u svemu biti prvi i najbolji. Izražavanje osobne volje je izrazito jako, pa ukoliko se osjeti ugroženim nije mu strano ispoljavanje bijesa i agresivnosti. Želja za zadovoljenjem vlastitih potreba je jača od bilo kakvih potreba drugih ljudi. Prvo dolazim ja, pa tek onda drugi. Ali, bez Ovnovskog i Marsovskog snažnog impulsa za djelovanjem, stvari se nikada ne bi pokrenule i nikada se ne bi krenulo u bilo kakvu realizaciju. Također nikad se ne bi niti izborili za sebe. Ovan uspostavlja ravnotežu u nasuprotnom znaku Vage, gdje drugi i odnos s njima postaje važniji od fokusiranosti na samog sebe.


Nakon, stvaranja individualne ličnosti u Ovnu, ta ličnost mora naučiti svu ljepotu materijalnog svijeta i života na zemlji što je predstavljeno planetom Venerom i ženskim, yang, zemljanim znakom Bika. Senzualni užici, ljepota življenja, svijest obilja, ljubav, ljepota, plodnost, materijalna dobra, novac, predstavljeni su ovim znakom. Kako duša ne bi previše čeznula za povratkom k izvoru upoznaje se sa svom ljepotom življenja i uživanja u materijalnom svijetu. Međutim, ovo može biti dvosjekli mač, jer ukoliko se osoba fokusira isključivo na materijalna dobra može se roditi pohlepa i želja da se ima sve više i više, pa se ne može niti iskusiti ljepota onoga što imamo ovdje i sada.


U Biku se ličnost upoznaje sa svojim osobnim vrijednostima, samopouzdanjem i sa sviješću samodostatnosti – sve što nam je potrebno nalazi se oko nas i ništa ne može ugroziti naš opstanak. Također, u Biku se rađa svijest o fizičkom tijelu. Jer dok smo materijalizirani na Zemlji (koja je također vezana uz znak Bika) mi se poistovjećujemo s našim fizičkim tijelom, naša svjesnost boravi u fizičkom tijelu. Kad netko pita ‘tko si ti?’, većina ljudi će reći da je on dokle sežu granice fizičkog tijela. Nakon granica fizičkog tijela dolazi prazan prostor u kojemu se nalaze drugi objekti i fizička tijela drugih ljudi.


Naravno, mi nismo samo fizičko tijelo, jer kad umremo fizičko tijelo nestaje, a naša svijest se pomiče u druga tijela koja se u ezoteriji nazivaju eterično tijelo, astralno tijelo, budičko tijelo, spiritualno tijelo i drugo. (U ezoteriji postoje tehnike pomoću kojih se za vrijeme života iz fizičkog tijela premješta svjesnost u druga tijela, te se na taj način doživljavaju vantjelesna iskustva, astralna putovanja, sjedinjenje s izvorom/cjelokupnom kreacijom). Smrt fizičkog tijela predstavljena je nasuprotnim znakom Škorpiona i njegovim vladarom Plutonom. Pluton također simbolizira čežnju duše za transformacijom i povratkom iz materijalnog svijeta u cjelokupnu kreaciju.


U muškom, yang, zračnom znaku Blizanaca i kroz njegovog vladara Merkura razvija se racionalan um bez koga individualna ličnost ne bi mogla funkcionirati u materijalnom svijetu. Uči se govor i komunikacijske vještine, istražuje se svijet oko sebe. Uvijek zaigrani, znatiželjni Blizanci željni su istraživanja, učenja, ne mogu se dugo zadržati na jednom mjestu. Svijet je tako velik i raznolik da nema puno vremena za zadržavanje na istom. Preko racionalnog uma Blizanci će sakupljati i obrađivati sakupljene informacije. Kod Blizanaca postoji opasnost da razviju površnost, te da imaju poteškoća u donošenju odluka, jer – toliko se toga ima za isprobati, pa kako se onda odlučiti?


Rješenje leži u nasuprotnom znaku Strijelca koji ima sposobnost sagledavanja stvari iz više perspektive, i koji će dati viši smisao prikupljenim informacijama. Blizanci prikupljaju informacije bez nekakvog razloga, iz čiste znatiželje, a Strijelac ih sintetizira i daje smisao i svrhu onome što su Blizanci prikupili.


Blizanci su znak gdje je rođena svijest dualnosti. U svijesti jedinstva nema dualnosti, jer sve je jedno. Dualnost se rađa preko racionalnog uma. Racionalni um kategorizira stvari na – yin/yang, dobro/loše, lijepo/ružno, ugodno/neugodno, dan/noć, muško/žensko, pošteno/nepošteno, pravedno/nepravedno, i tako dalje, zaboravljajući na iluzornost takve kategorizacije.


Znak Blizanaca znao se predstavljati likom mladića i djevojke, jer se dualnost Blizanca očituje i u principu anime i animusa. Anima je ženski princip u muškarcu, a animus je muški princip u ženi. Svakoj individui potreban je i jedan i drugi princip, kako bi mogla funkcionirati u materijalnom svijetu – ženski princip je kreativnost, ideja, stvaranje, a muški princip je akcija, materijaliziranje i ostvarivanje te ideje. Bez ženskog principa ništa se ne bi moglo kreirati, a bez muškog ništa se ne bi moglo realizirati.


Zviježđe Blizanci sastoji se od dva brata Castora i Plluxa od kojih je jedan smrtan, a drugi besmrtan (dualnost), podsjećajući nas na naš smrtni dio – fizičko tijelo, ego i besmrtni dio – duša, više ja. Da bi individua mogla opstati u materijalnom svijetu potrebno je da preuzme matricu tog materijalnog svijeta i programe putem kojih će funkcionirati u toj matrici.

Ženski, yin, vodeni znak Raka, i njegov vladar Mjesec, predstavlja razvoj fetusa u maternici i rođenje djeteta. Dijete već u maternici, a pogotovo u prve tri godine života počinje preuzimati programe i uloge obitelji u kojoj je rođeno. Tu obitelj ne predstavljaju samo roditelji, nego i čitava linija predaka, koja najbolje odgovara pojedinoj duši da se u njoj rodi.


Bez tih programa i uloga dijete jednostavno ne bi preživjelo u materijalnom svijetu, iako nije nužno da su svi programi, koje preuzima od svoje obitelji, u skladu s višim Ja (dušom) te osobe. Međutim, ovdje ego zadobiva svoj oblik, stvara se matrica, oklop, unutar kojeg prebiva duša.


Dakle, osoba nema oklop sama po sebi, već se ta matrica stvara putem preuzimanja uloga, identiteta, programa, uvjetovanja koji započinju u obitelji. Kasnije se daljnje programiranje vrši u vrtiću, školi, široj društvenoj zajednici, a povezano je sa nasuprotnim znakom Jarca.


Usvojivši sve te programe i uloge, osoba počinje živjeti svoju sudbinu, a zapis te sudbine moguće je iščitati iz njene natalne karte. Natalna karta uz ostale astrološke tehnike je zapis života, matrice neke osobe, koju ona nepogrešivo živi, sve dok ne dođe do pucanja Rakovskog oklopa sačinjenog od ego uvjetovanja, te započne sa životom u skladu sa svojim višim Ja. Tada osoba zadobiva i moć kreacije, pa je moguće da promijeni tijek života i događaja koje je do sad nepogrešivo živjela.



U Raku individua uči emocije, jer kao i racionalni um, kojeg je razvila u Blizancima, i emocije su sastavni dio zemaljskih, materijalnih iskustava. Ovaj znak povezan je uz arhetip majke s kojom je dijete prvo povezano i preko koje dobiva prve emocije. Tako se znak Raka veže uz našu obitelj, korijene, dom, domovinu, početak (a i kraj) života, te stvaranje svih programa i uvjetovanja koje sačinjavaju ego, emocije, brižnost, unutarnje dijete, djetinjstvo. Naravno, kako ne bi zauvijek ostali na razini djeteta, bez preuzimanja odgovornosti, rješenje leži u nasuprotnom znaku Jarca koji predstavlja, odgovornost, odrastanje, starost, postignuće u životu.



Započeto stvaranje ega u Raku svoj vrhunac doživljava u muškom, yang, vatrenom znaku Lava. Mnogi ljudi misle kako je ego loš i kako bi ga se trebalo riješiti, ako želimo doživjeti istinsko prosvjetljenje. Međutim, bez ega individua ne bi mogla funkcionirati u ovom svijetu. Mi preuzimamo određene uloge, na primjer roditelja, djeteta, onoga što smo po zanimanju (doktor, pravnik, umjetnik, fizičar i slično), ulogu supružnika, samca, duhovnog učitelja i mnoge druge uloge. I sve te uloge su nam potrebne, jer preko njih komuniciramo s drugim ljudima. Bitno je samo da nismo identificirani sa tim ulogama i da ne poistovjećujemo sebe sa svojom ulogom.



U Lavu, ono što jesmo, naša osobnost, naše sunce, sija svojim punim sjajem. Zato je Sunce vladar Lava. U Lavu životna energija (prana, chi) slobodno teče. Ovdje dolazi do izražaja naša kreativnost, talenti, velikodušnost, romantičnost i ljubav. Sve što Lav napravi, dobro je samo po sebi i ne treba mu daljnja potvrda, da je to najbolje. Svijest o vlastitoj vrijednosti razvijena je do maksimuma, vrijedni smo sami po sebi i ne moramo ništa činiti da bi potvrdili tu vrijednost. Svoju kreativnost Lav želi pokazati i drugim ljudima, i sretan je kad ima mnogobrojnu publiku koja će mu s oduševljenjem pljeskati.



Ukoliko zaboravimo da samo igramo određenu ulogu poput glumaca na pozornici života, te se poistovjetimo s njome, Lavovsko sunce prestaje sjati u svom blistavom sjaju i počinje se rađati taština, egoizam, narcisoidnost, neutemeljeno mišljenje o vlastitoj veličini. Jer od svih životinja Lav je životinja koja najviše spava i pritom snije snove o vlastitoj veličini, pa se postavlja pitanje: ‘Koliko je uopće utemeljeno i realno Lavovsko mišljenje o vlastitoj vrijednosti?’ Odgovor treba potražiti u nasuprotnom znaku Vodenjaka, gdje ćemo vlastite talente i kreativnost staviti u službu šire društvene zajednice, kako bi od nas imao koristi veći broj ljudi.



U svakom slučaju u putovanju duše i rađanju individue dobro je imati mjesto u kojoj će ona biti zadovoljna sama sa sobom, baš onakva kakva je. Da ne bi ostala sama sebi najbolja, najveća i dovoljna, individua u ženskom, yin, zemljanom znaku Djevice počinje preispitivati vlastitu veličinu i savršenstvo. Vladar Djevice, Merkur, za razliku od znaka Blizanca, gdje prikuplja informacije, u Djevici te informacije analizira, razmatra, usavršava.



I Djevica zaključuje da nije baš onako savršena kako je to Lav zaključio, pa stalno nastoji usavršavati sebe i druge, što dovodi do perfekcionizma. Ništa nije dovoljno dobro, uvijek sve može bolje i savršenije. Ovdje se potpuno dovodi u pitanje (ne)utemeljena Lavovska svijest o vlastitoj veličini i spoznaja o vlastitoj savršenosti.



Kao i znak Raka, i znak Djevice vezuje se uz rađanje djeteta. Međutim, dok se u Raku stvaralo fizičko dijete i zajedno s njim rađao ego, u znaku Djevice rađa se naše božansko dijete. Djevica propitkuje ego svijest o vlastitoj veličini, te ima potrebu za čišćenjem, pročišćavanjem, ispiranjem svih ego obrazaca, uvjetovanja i programa koji nisu bazično naši, nego su utkani u nas putem roditelja i društva kroz prethodna dva znaka Raka i Lava. I kad se individua očisti od svih uvjetovanja i ego programa, te shvati da ona nije ego već da ego treba služiti njoj, dolazi se do spoznaje onog božanskog dijela nas i shvaćanja da smo božansko biće koje ima ljudsko iskustvo. Zato je u mnogim religijama (ne samo u kršćanstvu) poznat mit o bezgrešnom začeću djeteta – svi smo potekli od istog izvora koji je u potpunosti čist i nevin, a mi smo neodvojivi dio toga, što trebamo spoznati. Zatim i rođenju tog bezgrešnog djeteta – ponovnom rođenju čiste individue slobodne od ega i uvjetovanja.



Djevica kao zemljani znak pokazuje da materijalni svijet nije u suprotnosti s božanskim, duhovnim svijetom, već naprotiv, da je on sastavni dio božanskog, a što je vidljivo i u nasuprotnom znaku Riba koje predstavljaju ono duhovno. Materija bez duha ne može funkcionirati, a duh se ne može postati individualan bez materijalnog. Djevica simbolizira našu svakodnevnu rutinu, svakidašnji posao, jer samo kroz konkretno, svakodnevno i materijalno osoba može ostvariti apstraktni duh.



Prvih šest znakova zodijaka nalaze se u donjoj polovici zodijaka, ispod horizonta i predstavljaju naš unutarnji svijet i osobno sebstvo. Muški, yang, zračni znak Vage prvi je znak gornje polovice zodijaka, iznad horizonta gdje individualna ličnost započinje imati svijest o drugim ljudima.



U znaku Vage događa se povezivanje individue s drugima i odnosi izbijaju u prvi plan. Vladarica Vage, Venera, za razliku od znaka Bika, kojim također vlada i gdje je okrenuta prema unutra prema vlastitom sustavu vrijednosti i užicima, u Vagi je okrenuta prema van i drugim ljudima. Ovdje se stvaraju odnosi s drugima, povezuje se s drugima bilo putem braka ili neke druge ljubavne zajednice, putem partnerstva i slično. Za Vagu su skladni i harmonični odnosi najvažniji, jer je individua na svom putu shvatila da u ovom materijalnom svijetu ne živi sama i ne može se sama u potpunosti realizirati, već joj je potrebna interakcija s drugim ljudima. Zato je Vaga razvila šarm, ljubaznost, ljepotu, diplomaciju, finoću, rafiniranu komunikaciju.



U idealnom životnom putovanju individua bi u Biku razvila unutarnju stranu Venere u obliku spoznaje svojih vrijednosti i razvijenom samopouzdanju, te bi kao takva razvijena ličnost krenula u interakciju s drugim ljudima. Međutim, ukoliko osoba nije sigurna u vlastite vrijednosti i ima manjak samopouzdanja, događa se da bude u potpunosti ovisna o drugima, te da vlastitu vrijednost gleda kroz prizmu drugih. Mišljenje drugih postaje izrazito važno, u komunikaciji i interakciji podilazi drugima, ne želi se suprotstavljati ne bi li uvijek ostavila dobar dojam. Može se dogoditi da u potpunosti ne može izraziti svoje vrijednosti (koje možda nisu niti osviještene), niti svoje mišljenje, u krajnjem slučaju da se ne može niti izboriti za sebe već u svemu postaje ovisna od drugima.



Rješenje je naravno u nasuprotnom znaku Ovna gdje je fokusiranost na sebe i vlastite ciljeve jaka. Preko osi Ovan/Vaga ličnost uči kako se izboriti za sebe, kako ostvariti svoje ciljeve, kako izraziti svoje potrebe i mišljenje (Ovan), ali na skladan i harmoničan način, uvažavajući i nepovređujući interese drugih (Vaga). U znaku Vage odnosi s drugima se uspostavljaju, a u ženskom, yin, vodenom znaku Škorpiona se produbljuju.


Bit Škorpiona nije samo uspostavljanje odnosa već njihovo produbljivanje, ispreplitanje, sažimanje. Povezivanje s drugima događa se na dubokom intimnom nivou, odnosi nisu više površni, već zadiru u samu srž. U Škorpionu se događa i povezivanje s resursima i vrijednostima drugih ljudi, pa ovdje individua uči kako raspolagati tuđim novcem, kako doći do tuđeg novca, kako se osloniti na druge ljude. Da Škorpion ne bi postao ovisan o tuđim resursima, u nasuprotnom znaku Bika može naučiti o vlastitim vrijednostima i vlastitim resursima.


Također, ovaj znak vezan je i uz seks, odnosno uz povezivanje i razmjenu energije ljudi u seksualnom činu. Dok se u znaku Bika seks doživljava kao senzualni užitak, a u znaku Lava vezan je uz kreativan protok životne energije, u Škorpionu seks nije samo zabava i upražnjavanje užitaka nego se tijekom seksa ostvaruje energetska povezanost s drugom osobom na svim razinama.


Ipak, najvažnije povezivanje koje se u Škorpionu događa je povezivanje s vlastitom dušom, a to povezivanje predstavljeno je dvama vladarima Škorpiona – Marsom i Plutonom. Pluton je planet transformacije, predstavlja samu dušu, odnosno njenu čežnju za povratkom k Izvoru. Simbolika znaka Škorpiona prikazana je škorpionom, zmijom, orlom, feniksom i golubicom i njihovom transformacijom.


Vladar Škorpiona je Mars koji je također i vladar Ovna. U Ovnu je Mars usmjeren na yang djelovanje prema van, aktivnosti se pokreću da bi se nešto realiziralo u vanjskom svijetu, a u Škorpionu je djelovanje usmjereno prema unutra. Želimo doprijeti do svoje (a i tuđe) srži, preispitivati svoje motive, svoja djelovanja. Pluton kao viša oktava Marsa, predstavlja čežnju duše da se vrati u prvobitno stanje, a da bi se to postiglo, ljuštura sastavljena od ega koja je nastala u Raku mora puknuti. Kako bi ta ljuštura puknula i iz nje iznjedrila duša osoba se mora suočiti sa svim obrascima ponašanja, navikama, ego programima, uvjetovanjima. Da bi njih spoznala potrebno je Marsovsko kopanje unutar psihe i preispitivanje svega što je do tad važilo.



Često prije pucanja ljušture dogodi se tako zvana ‘crna noć duše’ – događa se ono čega se najviše plašimo, a to se događa da bismo uvidjeli da ništa nije tako strašno. Na primjer, u Škorpionu se susrećemo sa posesivnošću i ljubomorom, jer prodirući u samu srž odnosa s drugom osobom mi tu osobu želimo posjedovati i ljubomorno ju čuvamo. I tada se dogodi najgora noć duše – druga osoba naprosto ode, a mi, proživljavajući ‘crnu noć duše’, učimo lekciju da se ništa strašno nije dogodilo. I tako savladavamo lekciju po lekciju, dijelovi ego identiteta odumiru, a rađa se novi identitet usklađen s našim višim Ja.


Budući da je simbolika znaka Škorpiona prikazana škorpionom, zmijom, orlom, feniksom i golubicom, dok još kopamo po vlastitoj psihi na nas djeluje Mars i simbolika životinje škorpion, koji ima kliješta za ‘kopanje po psihi’. Kako kopamo sve dublje i dublje, zmija sklupčana na dnu kičme – kundalini – počinje se buditi i penjati u naše više energetske centre, budeći tako Plutona – našu uspavanu dušu.


U simbolici znaka Škorpiona sljedeći se javlja Orao koji nosi zmiju u kandžama. Orao može letjeti prema nebu i odnijeti zmiju u nebeske sfere. Budući da smo sad već poprilično prekopali psihu i proživjeli najveće strahove, naši su stari identiteti i obrasci umrli (Pluton je planet umiranja), a naša zmija se uzdigla do neba. I iz pepela našeg umrlog ega rađa se Feniks, naše novo biće svjesno sebe kao djela božanskog bića i svjesno svoje duše. Duša je predstavljena simbolom golubice koja je bijela, čista i nevina, te se vraća u nebo.


Pluton i Škorpion također predstavljaju moć koja se često povezuje s moći manipulacije, okultnim sposobnostima i slično. Dakako, najveća od svih moći je moć manifestacije odnosno kreiranja vlastitog života i događaja u njemu. Razni su načini na koje možemo stjecati moć – putem tiranije, manipulacije, despotizma, energetskog vampirizma. Ali najveći izvor moći dolazi preko povezanosti s Izvorom, sa sveukupnom kreacijom. Jer u Izvoru je beskrajna energija, i kada se povežemo s njom tada više nisu potrebni negativni izvori moći.


Nakon što smo se u Škorpionu suočili sa vlastitim demonima i crnim noćima duše u muškom, yang, vatrenom znaku Strijelca događa se potraga za smislom. Ovdje se događa i najveći prelazak u zodijaku – iz podzemnog, unutarnjeg svijeta Škorpiona u nebeski, božanski svijet Strijelca. Tragajući za smislom života i tražeći više uvide, ovdje nastaju razne religije, filozofije, zakonodavstvo, sistemi vjerovanja, životne istine. Ukoliko se osoba previše veže za određeni sustav vjerovanja to može dovesti do dogmatičnosti, fanatizma i želje da se drugima nametne vlastiti sustav kao jedini ispravni. Zato je potrebno da se individua uskladi s prirodnim zakonima, a zakoni koje propisuju razni sistemi, bilo politički, bilo vjerski, trebali bi biti samo odraz prirodnih zakona.



Astrologija je svakako viša oktava svjetovnih zakona, jer je ona zapravo nauka o nebeskim zakonima. Kako se ličnost ne bi previše vezala samo za jednu religiju, filozofiju ili istinu, i zauzela stav “samo moje vjerovanje je jedino ispravno”, treba se povezati s nasuprotnim znakom Blizanca, koji traži znanja radi njih samih i iz čiste znatiželje, a nema nikakav stav vezan za ta znanja.


Strijelac je povezan je putovanjima i to onim dalekim, jer upoznavajući druge narode i kulture, osoba može širiti svoje horizonte i stjecati mnoga znanja. A, također, cijeli naš život je zapravo putovanje u kojem stječemo iskustva i tražimo smisao svega. Kada stekne dovoljno iskustva i usvoji mnoga znanja, ličnost ima potrebu podijeliti ta znanja s drugim ljudima, pa je tako ovaj znak povezan sa učenjem i učiteljima. Stječući znanja i zadobivajući uvide razvija se viši um, a preko njega možemo komunicirati sa akašičkim poljem – poljem sveukupnih informacija.


Znak Strijelca prikazan je simbolom kentaura koji odapinje strijelu. Kentaur je pola životinja (konj) pola čovjek, što predstavlja čovjekovu animalnu prirodu, koja je sastavni dio svakog čovjeka, ali i težnju čovjeka da spozna da, osim animalne prirode, postoje viša znanja i viši uvidi koji se spoznaju putem višeg uma. Strijelac simbolizira određeni cilj koji pojedinac želi ostvariti i prema kojem je usmjeren.



Svaki čovjek ima neke ciljeve u životu kojima teži, jer kad smo bez cilja ulazimo u stanje rezigniranosti i stanje kada ne upravljamo svojim životom. Stoga nije niti čudo što je većina škola osobnog razvoja usmjerena kako podučiti pojedince da definiraju i ostvare svoje ciljeve. Strijelac sa svojim vladarom Jupiterom simbol je optimizma, jer taj optimizam svakako je potreban da bi se cilj ostvario. Također, cilj je nešto vezano uz budućnost, nešto što tek treba nastati, pa je tako Strijelac usmjeren više prema budućim događajima nego prema sadašnjem trenutku.



Da li će pojedinac uspjeti ostvariti svoj cilj uveliko ovisi o njegovoj moći manifestacije koja se učila u prethodnom znaku Škorpiona. Dakako, prilikom postavljanja ciljeva pitanje je od kuda dolazi poriv za ostvarenjem nekog cilja. Jer taj poriv može doći iz neke ego strukture koja nije u skladu s ciljevima našeg višeg Ja. Ako je ego ljuštura uspjela puknuti i ako smo se riješili svih uvjetovanih programa, tada naši ciljevi dolaze iz višeg dijela nas i potpuno su u skladu s našom individualnom ličnošću.



Nakon postavljanja i usmjerenosti prema cilju u znaku Strijelca, ostvarivanje ciljeva vezano je za ženski, yin, zemaljski znak Jarca. Jarac je najviša točka na nebu, najveće postignuće u životu, bilo materijalno bilo spiritualno, koje je predstavljeno kroz simbol znaka Jarca – planinsku divokozu koja se penje na najviši vrh planine, zaobilazeći sve prepreke što joj se nađu na putu. Ovdje cilj više nije neka apstraktna točka u budućnosti kojoj ličnost teži, već konkretno ostvarenje životnih postignuća. Kroz prvi zemaljski znak Bika individua je učila o svojim vrijednostima, a Jarac, kao posljednji zemaljski znak, omogućuje uzemljenje ciljeva i ostvarenje svojih vrijednosti unutar društva.


Proces manifestacije ciljeva događa se u nekoliko etapa. Početni impuls u kreiranju cilja dati će Ovan, a Bik će utvrditi da li taj cilj ima vrijednost za nas. Zatim je potrebno da razmislimo ono što želimo i da se cilj definira i vizualizira, za što je potrebna mentalna aktivnost Blizanaca.


Nadalje, potrebno je da se s ciljem emocionalno povežemo, jer bez prisustva jake emocije radosti i sreće da je cilj već ostvaren, on se niti ne može ostvariti, a to nas uči emocionalni Rak. Lav daje onu prijeko potrebnu svijest i samopouzdanje da ‘ja mogu ostvariti cilj i sve što zamislim’.


Za ostvarenje cilja potrebna je čistoća namjere, jer samo kroz namjeru, pročišćenu svih ego uvjetovanja i programa, možemo ostvariti cilj koji dolazi od onog višeg dijela nas, a za takvu namjeru potrebno je djevičansko pročišćenje povezano, dakako, uz znak Djevice. Da bi se cilj manifestirao potrebna je moć manifestacije koju simbolizira Škorpion, te usmjerenje prema cilju koje simbolizira Strijelac. Kako bi se cilj manifestirao, on se mora predati univerzumu i univerzalnoj svijesti, što se postiže preko znaka Riba. A konačnu realizaciju i ostvarivanje cilja na materijalnom nivou predstavlja znak Jarca. Dakako, da naši ciljevi ne bi služili samo našoj sebičnoj svrsi, pobrinut će se Vodenjak koji nastoji, da od svega što radimo, ima koristi šira društvena zajednica, pa i cijelo čovječanstvo.


Dakle, Jarac je taj koji donosi krajnje postignuće, materijalizaciju svih naših želja. Za takvo uzemljenje potrebna je odgovornost, predanost, posvećenost, organizaciju, radišnost, a sve te karakteristike povezane su uz znak Jarca. Kako kroz život ostvaruje ciljeve, individualna ličnost se sve više uzdiže na društvenoj ljestvici, te joj raste ugled i poštovanje u društvu. Osobna ambicija je ostvarena i ličnost je realizirana. Zato se Jarac i njegov vladar Saturn povezuju sa starošću, gdje osoba ubire plodove vlastitog rada i postignuća. Dakako, idealno bi bilo da se ne radi samo o materijalnim postignućima, nego da se bogatstvo manifestira i kroz bogatstvo duha.


Nasuprotni znak Raka povezan je s arhetipom majke preko koje učimo emocije, a znak Jarca povezan je s arhetipom oca od kojeg učimo kako stvari funkcioniraju u vanjskom svijetu. Naša ličnost se čeliči kroz zemaljsko iskustvo, prilagođavajući se društvu i uklapajući se u društvo. Zato Jarac predstavlja našu karijeru, poziciju, odgovornost, tradiciju, zakone, društvene norme i ograničenja koja se moraju usvojiti da bi netko bio prihvaćen u zajednici u kojoj živi. Kad ograničenja ne bi bilo, osoba bi se samo jupiterski neobuzdano širila i ne bi ni mogla stati, ali zato je tu Jarac i postavljanje granica unutar kojih je poželjno djelovati. Ponekad se mora ostati saturnovski hladan, čvrst i predan, discipliniran, bez prepuštanja emocijama, kako bi postigli poziciju i sami sebe ostvarili unutar društva. Ali da individua ne bi previše poistovjetila sa postignućima, autoritetom, normama, dogmama, hladnoćom, neemocionalnošću i ozbiljnošću, uvijek može izlaz potražiti u nasuprotnom znaku Raka i njegovom emocijama, kao i kontaktu sa svojim unutrašnjim djetetom.


I znak Raka i znak Jarca povezani su sa uvjetovanjem individualne ličnosti, u Raku se to uvjetovanje vrši preko porodice i predaka, a u Jarcu preko društva. Ali, za razliku od Raka gdje smo dijete i nemamo moć da sami izaberemo kakvu ćemo matricu preuzeti, u Jarcu, kao odrasla i odgovorna osoba, sami biramo koja ćemo iskustva doživljavati, koje ćemo uloge preuzeti i u kakvoj ćemo matrici živjeti.


Kako postignuća, koja su se realizirala kroz prethodni znak Jarca, ne bi bila samo sebi svrhom i bila u korist jedino pojedincu, muški, zračni, yang znak Vodenjaka ima orijentaciju prema široj društvenoj zajednici i prema čitavom čovječanstvu. Njegov simbol, vodonoša, grabi vodu i izljeva svoje darove cijelom svijetu. Jednakost, bratstvo, sloboda osnovni je moto ovog znaka.



Vodenjak izuzetno cijeni različitost i individualnost u okviru zajednice. U Jarcu je osoba učila kako se uklopiti u širu zajednicu i ostvariti svoje ciljeve, a sad uči kako ostati originalan i različit unutar te zajednice i ne stopiti se s masom. Ciljevi Jarca i Vodenjaka su slični, što se tiče učenja lekcija o uklapanju u društvo, pa stoga oba znaka dijele i istog vladara – Saturna. Međutim, osim Saturna, Vodenjakom vlada i buntovnički Uran, uvijek tjerajući Vodenjaka na različitost, ekscentričnost, zalaganje za prava drugih, slobodu, inventivan um, originalnost, stvaranje ideja, slobodu.



Kroz znak Vodenjaka individua ući preko Urana kako da bude različita i originalna, pa ako treba postat će i buntovnik da bi ostvarila svoju jedinstvenost. Ali opet preko Saturna uči kako se ostvariti unutar društvenih okvira i kako nije sama na ovom svijetu. U svakom slučaju Vodenjak mora pripaziti da ne pretjera u svom inzistiranju na različitosti od drugih, da ne nameće svoje ideje drugima pod svaku cijenu, da ne bude buntovnik bez razloga, asocijalan u vječnom sukobu i konfliktu sa svime.


Budući da Uran vlada znakom Vodenjaka, važan dio lekcija koje individua kroz znak Vodenjaka mora naučiti su buđenje, pobuna i buntovništvo protiv svih programa kojima je osoba uvjetovana. Da bi ljuštura stvorena u znaku Raka pukla, potrebno je buđenje, a ta budilica koja stalno zvoni u našem umu i govori nam da nešto ne valja i da trebamo probuditi sebe (Sunce) je upravo Uran. Ali, da bi probudili naše istinsko ja, naše Sunce koje vlada nasuprotnim znakom Lava, potrebno je pobijediti sve strahove i ograničenja koje predstavlja Saturn.


Kreativnost i talent dio je osi Vodenjaka i nasuprotnog znaka Lava. Međutim, dok je u Lavu kreativnost sama po sebi dovoljna, a kreacije su vrijedne same po sebi jer smo ih mi stvorili, Vodenjak hoće da od njegovih kreacija ima koristi šira društvena zajednica, pa i čitavo čovječanstvo. Za Vodenjaka proces individualizacije i pobuna protiv statusa quo je vrlo bitna, ali za razliku od Lava, individualizacija u Vodenjaku ne ostaje na insistiranju na samo svojoj osobnosti, nego se istovremeno uvažava i potiče individualnost drugih i svijest o tome da, iako smo svi različiti, ipak smo „brača“ koja potječu iz istog izvora.


Nakon spoznaje o bratstvu u znaku Vodenjaka, svijest jedinstva nastavlja se u ženskom, yin, vodenom znaku Riba. Međutim, ovdje spoznaja o bratstvu među svim ljudima ide dalje o toga i spoznaje se jedinstvo nas samih sa čitavim kozmosom. Ništa nije odvojeno, sve je dio cjeline, granice se brišu i ponovo se vraćamo Izvoru. Individua je prošla sve lekcije koje je trebala proći u zemaljskoj inkarnaciji i sada prekoračuje (transcendira) sva ta iskustva. Shvaća da nije odvojena od ostatka svemira, te se tako kroz znak Riba i njegovog vladara Neptuna uči duhovnosti, sjedinjuje se s višim dijelovima sebe i sa božanskim.


Naime, transcendirajući svoja iskustva individua spoznaje da postoje viši dijelovi nje same, njezina izvorna duša, koja je spojena sa naddušom, pa tako sve do božanskog izvora. Kad individua shvati da je dovršila sve lekcije koje je trebala na ovoj zemaljskoj, materijalnoj ravni, može se uzdići i izići izvan kruga reinkarnacije – stalnog umiranja i rađanja, te stjecanja i razrješavanja iskustva i odnosa – i stopiti se sa višim dijelovima svoje duše i sa cjelokupnom kreacijom. Za takvo predavanje potrebno je u potpunosti izbrisati svoj ego i svoju dugo stvaranu individualnost (što većini ljudi nije lako učiniti).


Kod Riba postoji opasnost da osoba još uvijek nije spremna odbaciti svoj ego, odreći se svoje individualnosti i transcendirati svoja iskustva, pa može otići u ovisnost, žrtvu, patnju, iluziju, nemogućnost spoznavanja granica sebe i drugih. U tim trenucima za Ribe je najbolje da se okrenu umjetnosti – plesu, glazbi, pjesništvu, slikanju.., a dakako, može pomoći nasuprotni znak Djevice, koji će naučiti Ribe kako da praktično i analitično djeluju, te uobliče svoja transcendentalna iskustva u svakodnevnom životu.


Kroz znak Ribe individua će naučiti kako primiti inspiraciju s višeg nivoa, koji nije zemaljski, te tu inspiraciju pretočiti u umjetnost. Također, primajući impulse s viših nivoa naučit će razviti intuiciju, imaginaciju, vidovitost, povezivanje s kolektivnim nesvjesnim. A nakon svega, Ribe brišu sve granice materijalnog i ostalog svijeta, te se stapaju ponovno sa beskrajnim oceanom svjesnosti svega što jeste.









Irena Dumančić Baranja

...kako mi sviramo!!!

Dan provedoh u krevetu...pod fibrom. Šaltam programe...i naiđem na scenu u kojoj Brazilke plešu na neku čudnu mjuzu. Zadržim pogled...i simpa mi. Hehe....nova žujina reklama! PREdobro! Baš se nasmijah....palac gore kreativnoj agenciji, koja je osmislila reklamu:))

Link

...još u petak...veli mi kolega da bu u subotu sviral na moto partyu u Turopolju...i pita me budem li došla. Ok...volim dobru svirku..al' Turopolje mi zvuči onak...ne baš kao mjesto za planirati izlazak. Možda bih to sasvim odbila,da nije popljuval mlade dečke iz benda na prošlom susretu...pa me baš zanimalo kakvu svirku bu ponudil njegov bend.

Peki je isto najavio da bu se išlo tam...pa sam se dogovorila da bum išla s njim.
A mislim...jučer je bio vruće. Peki je došao po mene relativno rano...i ja sam se u majici kratkih tukava i trapkama kuhala. Razmišljala sam da uzmem čak i tanji kožnjak..i da bubrežnjak uopće ne stavim. Srećom...ipak jesam.


-Jesi se namazala nečim protiv komaraca? - pita Peki
:Nisam...al' mene komarci ionako ne pikaju!
-Ipak se namaži...javili su da ih kolju tamo! - pruži mi sprej.

Ajde, za svaki slučaj...ako to uopće djeluje, našpricam se, zakopčam jaknu, kacigu...i jedva dočekam da krenemo...jer se topim od vrućine.


Po vratu i kroz otvore rukava...ubrzo me mazio hladan vjetar. Ni vizir nisam spuštala..sve dok više nisam mogla držat oči otvorenima. U nekom trenutku, pomislila sam...baš onako, blaženo...kako je život lijep. Zapravo...uživajući u oktanima, zvuku motora...i osjećaju slobode, zaključila sam: kupit ću si bajk!! Vozit ću se solo. Na nekoj perverznoj verziji choppera (kojeg ću moći hendlati)...i ne ovisiti ni o kome, da bih uživala.


Na partyu je bilo solidno. Moram priznati da je kolegin bend bil fantastičan. Odlično su svirali...jedino im vokali nisu baš nešto došli do izražaja, no to pripisujem slabom razglasu i lošem položaju bine, pa je akustika bila..tak-tak. Za stolom..gdje sam sjedila s Pekijem i ekipom...našlo se i nekih pripadnika kluba, koje zapravo, nikad nisam baš voljela. Čini mi se da je animozitet obostran.
Teme razgovora, koje su se nametale...bile su mi čisti bulshit...i da imam ...ne znam koliko, alkohola u ritici, ne mogu se ufurati u mood po kojem bih se zainteresirala za te teme. Osim toga...Peki se opako počel drpat s nekom lokalnom curkom...pa sam većinu partya provela ispred bine.

To je, zapravo, bio najbolji dio susreta. Bend. Jedan od vokala..sviral je i usnu harmoniku...a onda sam počela istinski uživati kad su na repertoar naredali stvari, u kojma je on stalno mogao izvoditi te svoje performanse s usnom harmonikom. Radio je to tako dobro...da me prebacilo u neki drugi svijet. Isključila sam se iz svega...i prepustila se samo..glazbi.
Za vrijeme neke stanke...kolega mi je donio još jedno piće...a ja sam pokazala istinsko oduševljenje glazbom koju su proizvodili. Upoznao me i s čovjekom, koji je sviral tu usnu harmoniku...a ja sam i nakon nekoliko upita..ipak zaboravila njegovo ime. Zapravo...učinilo mi se da sam malo pretjerala s oduševljenjem...pa sam pomislila da bi tip mogao zaključiti da sam napaljena obožavateljica.
A to..ipak, može samo James Battlefield...hehehe (Metallica)

Ostatak svirke...zato i nisam slušala pred binom...nego sam se vratila za stol, gdje je bila 'moja' ekipa. Više nisam mogla ni cugat..ni jest...a ni pušit. Postalo mi je užasno hladno...a bome su me i komarci klali.


Pogledam prema Pekiju...onim...molećivim i očajnim pogledom...no uzvratio mi je istim. Aludirajući na mogućnost ševe s curkom, koja mu je sjedila u krilu.
Lagano sam shvaćala da sam zapela ondje..i da je povratak doma vrlo upitan. Rulja se polako rasipala...bend je odsviral i posljednju stvar....a ekipa za stolom, osim kaj se i dalje držala bezveznih tema...sad je bila već vidno nacugana. Misli su mi bile posvuda, samo ne tamo.
Maštala sam o svojoj toploj dekici...i sve se češće pitala kog vraga radim još tamo. Prelomim se..i napokon upitam Pekija: Idemo? (ok...takve stvari je na moto susretima zabranjeno pitati...ali morala sam pokušati)
Peki je rekao nešto u stilu : Pa kud ti se žuri...noć je još mlada! (ti si gotov, pomislim. Napaljen i alkoholiziran)
-A kaj si ti vodio 'zvocalicu sa sobom' !? - Jedan od onih, iz onog kluba, koji ne volim, posprdno pita Pekija...rugajući mi se.
Tu sam kulminirala.
-Ma nabijem te! !- Netrpeljivost, koju otprije osjećam prema njemu...hladnoća, komarci, pospanost....uzele su svoj danak.
Odskočim od stola...i odem do kolege.

-Čuj...trebam prijevoz. Si ti s autom?
: Pam, jesam...al' ja sam tu doma. Turopoljac.
-Fuck! Dolazi li ovdje taxi?
:Ma dolazi....al' ide ti 'X' doma..pa odi s njim! ('x' je iz razloga, kaj još uvijek nemam pojma kak se zove lik s usnom harmonikom)
-Aj' pitaj ga, hoće li me povesti!

-Al' ja ti idem do Buzina samo! - odgovori X.
:Nema frke...od tamo ću taxijem...

Lik u taxiju je slušal neki šund. Glasno. Do doma sam se dvoumila da li da ga zamolim da to stiša...ili ne. U međuvremenu sam pokušavala shvatiti poantu, smisao...i namjeru, onoga tko je napisao tekst za takve pjesme..a onda i onoga tko je to išao pjevati. I snimiti. I puštati u javnost. Ono...svojim imenom, pojavom....sobom cijelim. Zašto?

Zapravo...bila sam razočarana i tužna.
Peki je dobar frend...sve dok nije muf u pitanju.
Moto susreti su uglavnom izvor dobrog provoda, svirke..i atmosfere...ali...ALI...sve dok imaš vlastiti bajk!

Vrući tuš me ugrijao....a zaspala sam sa zaključkom da na slijedeći , eventualno, idem solo. Ja zbilja mrzim ovisiti o ičemu i ikomu.
ILI sam prestara za ovakve pizdarije!?

..znam što je. Zapravo..ne znam točno...al' ženska intuicija mi poručuje da bi to moglo biti to. Jedna rečenica. Glupava poštapalica, koju sam pokupila od nekog drugog....pa korištenjem, izgubila osjećaj za njen kontekst. Ustvari..kontekst, koji bi mogao...izuzetno osjetljivim ljudima, teško pasti.

Brijem da sam izgubila frenda zbog poštapalice.
Da li da se sad objašnjavam i opravdavam..ili ne!? Kaj je, tu je....a opet, krivo mi je ..ako sam prijateljstvo poslala u vražju mater..zbog poštapalice.

Ipak...možda me (još uvijek) čita..i možda mogu objasniti. Možda nije sve izgubljeno.

Imam, dakle, frendića, koji živi u Sisku. Puno..ali zbilja puuuno radi. Pametan je i ambiciozan. Ima san..koji slijedi, bez predaha. Zbog toga ga možda najviše i poštujem. Jer...ne znam...slabo trpim ljenguze i filozofe s rukama u džepovima. Teoretičare bez pokrića.
I tak...otprilike znam što prolazi...relativno sam upućena...jer se uspijemo tu i tamo čuti..pa popričati malo. U nekim stvarima...silno mu želim i pomoći....jer, vjerujte...neki su vrijedni vašeg truda.
Nismo se dugo vidjeli....pa čak ni kad svrati u Zagreb...zbog trčanja za obvezama.

Najzad....ulovimo se na nekoj kavi. Silno sam se veselila što ću ga napokon vidjeti...i stavila taj susret na listu prioriteta. Nakon kaj smo se izljubili..sjela sam za stol i naručila kavu. Njemu je zazvonio mobitel i to je bila prilika da ga malo promotrim dok razgovara.
Na njegovu licu..vidio se umor. Kroničan umor. Neispavanost. Dvodnevna brada..i ispijenost. Baš me to ražalostilo...tim više što znam koliko 'gori' i iscrpljuje se da svoje poslove sprovede do kraja..i kak spada.

Napokon, kad je završio razgovor...bubnula sam tu glupu poštapalicu. 'You look like shit' !!!
Bez obzira kaj je uz to plasiran i moj smajlić...i raznježena faca....odgovorio mi je : Ti izgledaš dobro!!
Iskreno...odmah sam osjetila da mu ta rečenica nije sjela...pa sam zabrinuto prokomentirala da mi izgleda umorno, ispijeno i da...jbg...razumijem.

Iako je susret prošao normalno...ostao je neki gorak 'okus' u zraku. Već tada...u mislima, prekorila sam samu sebe : You look like shit !!! ...kozo! El se to ide govorit nekome koga nisi vidjela pun kufer godina!? ...Tele jedno!

Nakon tog (ne)milog događaja...zvala sam ga par puta...čisto da provjerim je li dobro...je li sve ok...i tak. Ili mi je prekidao pozive..ili se jednostavno nije javljao.
Nisam to odmah doživjela kao uvrijeđeni odbijanac. Dapače, pretpostavljala sam da je u gužvi...na sastancima..ili van države...pa nisam ni pokušavala navaljivati.

Neki dan...nađem se ja u Sisku...i zovem ga sa željom da se vidimo i da popijemo kavu. I zovem....i zovem. Nakon nekog vremena pošaljem sms...kojim poručim da sam u Sisku.....ali..ništa. Nema slike, nema tona.

Danas opet uzmem neki predah od posla...i zovem. Izbaci me.
Tek danas...shvatila sam da me izbjegava. Bit će da ga je uvrijedila ona rečenica....jer, ništa drugo mi ne pada na pamet..kao razlog za izbjegavanje.

Podbočim glavu dlanovima...i odlutam pogledom....kad začujem neki glas : Điz Pam...you look like shit!
Podignem pogled..i ugledam bivšeg kolegu....od kojeg sam, očito...pokupila taj blentavi sleng.
-Tako se i osjećam! - odgovorim.
Zapravo...tako nekako odgovaraju svi, koji su uvučeni u kontekst te poštapalice....u mom starom radnom kolektivu.

i tak...osjećam se 'like shit'...zbog svega.

ps. jel' i vas boli taban za ove koji redovno koriste ovaj portal...kako bi vam uporno davali do znanja da im idete na živce kaj ste tu? hehhee...nekad se baš sažalim nad njihovom upornošću u pokušajima da vam/nam objasne ..koliko ste/smo svi glupi, bezidejni, jadni i mutavi...
Ajmo jednom...reći im da im se ispričavamo kaj smo tak jadni..usudili se doći tu i ne pisati ultra pametne blogove, koje bi oni...dok tu čekaju po cijeli dan...mogli čitati!!!

... danas sam se zabila u ured...i toliko toga porješavala, da nisam ni skužila da je vani lijepo i toplo...da nisam bila na pauzi...i da je kolegica donijela domaći rahat lokum okusa limuna.

Kad mi je sve to prošlo mislima...brzinom munje, dohvatim dva-tri slatkiša, ubacim novčiće u aparat za kavu, odaberem omiljenu i uputim se prema hali skladišta. Dečki vole kad dođem :) Skupe se oko mene..pa malo čavrljamo. Oni su isto zabijeni tamo više od pola dana.

I tako ja srknem gutljaj svoje kavice...zapalim cigaretu i udobno se smjestim na neku ganc novu paletu pred ulazom. K'o gušter..da malo sunčeka upijem.

-I Pam...si našla dečka? ...pita me boemski nastrojen kolega
: Nisam...zakaj?
-Pa tako..da te razveseli tu i tamo!
: hahaha...čime?
-Joj..pa znaš čime!
:Aha to!?..Ne veseli me to više...- nasmijem se.
-Ma daj..pa kako to? Trebaš ti jednog pravog....
: Ne trebam....super mi je ovako!
-A kad dođeš umorna s posla...imala bi nekoga da te izmasira ..recimo!
: Je baš. Već vidim....dolazim umorna...zamolim za masažu, protrlja me dva-tri puta prstima...i brzo se prešalta na otkopčavanje i skidanje moje odjeće...
- Pa to je zato da ti bude ugodnije!
: Meni ili njemu?
-Pa tebi. Joj..šta fali da te malo pomazi???
: Pa pretpostavljamo da sam došla 'umorna' !!
-Pa od toga ćeš se osjećati bolje!
:Ja ili on ?
-Pa oboje!
: Gle..ja imam osjetljivu kožu. Poslije toga sam sva crvena. Na licu mi ostanu crvene fleke od njegove brade, stiskanja i znaš..slinjenja. Mišići me poslije isto tako bole. Uglavnom nikad nismo gotovi u isto vrijeme..pa još pol sata moram izdržavat da i on sfinišira to. A to je naporno..i nije uopće uzbudljivo. Još ak preferira neke , meni naporne poze...ajme..ne pada mi na pamet ni kad nisam umorna..a kamo li kad jesam. Ako ga odbijem..ostanem i bez masaže i još moram hendlat s njegovim zvocanjem. Uglavnom si nemo'š ni leć..i odmorit ko' čovjek...jer njemu stalno neki bog treba. Te mu serviraj..te mu dodaj nekaj, te pospremi za njim..operi..očisti...te čkomi dok je tekma...te se pravi da te ne dira kaj mu stalno stižu sms-ovi, te mu se omakne prdac.te podrig...te ga moraš tetošit, slušat, divit mu se...hranit mu ego..stalno bit dobre volje, nasmijana..i željna...ma..jeeeboteeeee....pa onda...
-Ok..ok..OK! Zaboravi!

hehehe...više me to nebu pital! :)

...kad sam prije dosta godina...odlučila suočiti se s manijakalnom potrebom za gomilanjem i čuvanjem stvari..posebice onih, koje kakti imaju sentimentalnu vrijednost, uz suze...puno suza...ipak sam svoj životni prostor učinila prozračnijim.
Vodila sam se po principu : ako mi nije trebalo do sada...neće ni u buduće. Svojski sam se trudila ...sjećanja zadržati u mislima...a stare, prašnjave...i stvari koje pripadaju prošlosti..jednostavno..baciti.

Sindrom hrčka...pobijedila sam odricanjem od gomilanja stvari..zauvijek.

Toj odluci, ponajprije..doprinjela je činjenica da me svaki put prejako zaboli kad izgubim nešto za što se vežem. Zato...otkako se vežem za jako malo toga...gubitak više, gotovo da i ne osjetim. A to znači...da sam lišena nepotrebne boli. Hvala mi, na toj odluci.

Što se tiče pragmatičnosti...sindrom hrčka dozvolila sam si samo u slučaju administrativne papirologije. Nečega, što nema emotivnu vrijednost...već onu 'zlu netrebalo - birokratsku'. Npr. odreske plaćenih računa unazad 20 godina...dopisi, spisi, rješenja, odluke, obavijesti..bla bla.

i tako je jutros zvao bivši...uznemiren i očajan. Hitno mu treba neki dokument, koji se odnosi na naše zajedničko poslovanje iz bračnih vremena.

Izvučem ja tako svoje kutijice s oznakom 'zlu netrebalo' i krenem, papirić po papirić, pregledavati. Bio je to fora prizor. Na sred poda, šest kutija prepunih papira..i ja.
Traženi dokument pronašla sam u petoj kutiji....a kad sam, onako..za provjeru, zavirila i u posljednju kutiju...između čvrsto natiskanih papira..izronio je mali žuti..'post it' papirić...s porukom.

Odmah sam se sjetila čiji je...tko mi je napisao tu poruku...i kada.
Ajme...gotovo sam zetečena količinom iščeprkanih emocija..koje me preplaviše u trenutku. Eto..to je to! Toga sam se prije nekoliko godina odlučila odreći. I mislila sam da jesam.
Baš je čovjek smotano biće. Kad ide..ono..sam sebe varati.
Trenutka, u kojem taj papirić spremam među službene spise, koje NE bacam...uopće se ne sjećam....ali očito je da tada..ipak nisam bila dovoljno hrabra i jaka...da se odreknem sentimentalne vrijednosti, koju posjeduje. Što sam očekivala? Što će se dogoditi kad ga jednom...ako ikad....nađem?

I eto...našla sam ga.
Napisao mi je to Kralj. Jednog jutra..dok sam još spavala. Ta me poruka dočekala na šalici svježe skuhane kave!

huh...sad važem. Je li sjećanje nestalo? Nije. Jesam li se trebala podsjetiti? Ne znam baš. Da jesam...sjetila bih se sama. Ovako...samu sebe stavila sam pred gotov čin.

Zaista je glupavo čuvati 'uspomene'....one opipljive.

...zamolil me susjed da mu prek vikenda pričuvam pesa, jer ide s curom na neki wellnes! Može, ajd'!

issati!

Od petka , dakle, hendlam s mrcinom od 70 kila, neodgojenom i ...ma...mutavom!
Volim životinje..na način da poštujem njihova prava, potrebe i najviše na način da mi smeta kad ih se ugrožava na bilo koji način. Neke od njih...jednostavno obožavam...a neke...zbilja..onak, ne podnosim. To su psi.

Ovaj pes...majketimile..prdi svakih 5 minuta. Odvratno ... s masu nepodnošljivih, toksičnih plinova..zbog kojih se doma davimo i stalno razluftavamo stan.
Muva se posvuda...i liježe na naše krevete, bez pardona. Ne reagira na 'NE'...razbio mi je dvije vaze i svjećnjak..iščupao kvaku iz vrata i polomio sobne biljke.

Jede ko manijak...zapravo..opisala bih to kao : mahnito ždere i pri tom radi nered svud oko sebe.
Kad pije...majko sveta...to šljaškanje se čuje do Bugarske...a vode ima svuda po stanu. Osim toga...spada u onu ružnu, naboranu pasminu...pa je konstantno slinav..i onda te sline trešnjom glave..razbacuje posvuda.
Ma..ono..odvratno!!
I smrdi.

i sad sam već umorna od stalnog čišćenja, pranja i dezinficiranja po stanu za njim.
Šeta ga i istrčava moj sin...jer je mrcina presnažna ..a preneodgojena da bih ga kontrolirala..dok ima mahnite potrebe za sumanutim kretnjama.

Nedajbože da vidi nekaj..ili čuje...kaj mu okupira pažnju...issati..ruši sve pred sobom. Stoka živa! Ja se fakat teško nosim s tolikom količinom ..nekontrole.

Uglavnom...OČAJNA sam!
I od sada...imam posebno odbojno mišljenje i prema vlasnicima takvih pasa.
Nitko me ne može uvjeriti da suživot s uništavačem..koji smrdi, prdi i divlja...donosi bezuvjetnu ljubav!!! Osim toga...sad zaista sumnjam u higijenske uvjete..a možda i navike...vlasnika takvih pasa.

O-DVRA-TNO!!

procesuiram u mislima par tekućih tema...al' trenutno sam u posve 'muškoj' fazi izražavanja. Znači, sastavljanje tijeka priče...trenutno mi se čini napornim.

- 92 000 000 kn
- Richared Gere
- Vijek trajanja blogerskog braka
- Lady gaga008
- želim život (by Kosta)

eto...rezimea!! Kaj mislite kakve priče stoje iza ovih naslova. Aj da malo vidim kako vam radi mašta:)

...kad voliš svoj posao...onda se budiš prije alarma! Ležerno i pjevušeći se spremiš...i isto tako..ležerno se otfuraš na posao.
A imam u uredu onaj aparat za kavu...koja niš ne djeluje..iako mi je fina...pa se za onu prvu, jutarnju, češće odlučujem u pick up verziji pri lokalnom kafiću.
Ok...taj kafić radi od 7. Ja od 8. No...došla sam 15 minuta prije 7 i onako prpošno pozdravim tog, dugogodišnjeg konobara: Hello Slavek...može coffie to go?
Uspuše se čovjek..namršti lice...i kroz zube promrmlja: Pa i ja bih volio svoju kavu popiti u miru prije radnog vremena!
Bude mi malo neugodnjak...iako je lokal prazan...on tu...a za moju kavu mu treba 2 minute u vrh glave.
-Sorry...ak je problem..nema veze! Odoh dalje...
-Ne..nije problem...samo znaš..ja radim od 7!
Jednostavno nisam bila od volje dilati s tolikom količinom gnjeva...a i skroz sam ok da bih čovjeku tako zagorčavala život.
-Ma sve 5 Slavek...odoh...bye!
-Ne...stani...skuhat ću ti kavu!

Jutro u firmi..počelo je kolektivnim brifingom. Svoje sam izreferirala...s potpunom spremnošću za izbjegavanje bilo kakvih komplikacija. Barem kaj se mene tiče. No...onda je kolega spomenuo 'problemčić' na kojem je zapeo zbog nedorečenih uputa od strane uprave....pa je kolegica (the bitch) svojim iritantnim i prepotentnim glasom uskočila: Kolega, ukoliko nešto ne možete sami riješiti, samo recite, pa ću onda to ja riješiti!
''Ne radi se o mojoj nesposobnosti kolegice...već o...''
''Sad ste rekli da imate problem'' uskoči bitch
''Upravo sam rekao da je problem negdje dru..''
''Zato kažem da ću ja to riješiti!''
''Kolegice...prekidate me, mogu li završiti rečenicu?''
''Prekidam vas jer niste u pravu!''

Dalje nisam slušala...jer mi takva prepucavanja uznemiruju unutarnje organe...pa sam očito počela pogledavati na sat. Bezuspješno. Ubrzo sam se ispričala obvezama..i napustila sastanak. Danas zbilja nisam raspoložena za tuđu žuć.

U trenutku kad mi se upalila lampica za gorivo u autu...nazvali me dužnici..da mi ni danas neće moći pustiti lovu..pa sve prolongirali za slijedeći tjedan. Ok...mali bu hard dobil drugi mjesec!

Od dogovorenih 6 sastanaka danas...redom su mi otkazivali jedan po jedan....svi osim onog, koji mi je ionako bio najmrskiji.
Ajd dobro..takav dan...pomislim. Na tom jednom jedinom sastanku...čovjek mi je potrošio puna dva sata...zbog jadikovki kako njegova bivša žena basnoslovno zarađuje na sexy linijama...a od njega stalno žica neku lovu!
(ono...suza mi krenu...)

To me ..zapravo podsjetilo da mi još uvijek nisu isplatili povrat poreza...iako je odavno riješeno i trebalo biti u prvoj turi isplata. Zeru se..kao, malo uzrujam..na sporost birokracije....pa odlučim nazvati svog knjigovođu da mi to malo preispita.
'Korisnik je isključio mobilni telefon'' ....e ovo mi redovito digne tlak!

Nešto prije kraja radnog dana..nazove me junior i obavijesti me da je zalupio vratima kad je krenuo u školu...i da mu je ključ ostao u stanu.
-Jel' ostao u vratima iznutra?
: Ne znam...mislim da nije!
-Raaazbit ću te ako je ostao u bravi!!!

Na putu do doma...sjetim se da bih mogla skoknuti u banku i poplaćati poreze, prije kraja mjeseca. Svjesna da sam iz inata...sebi skočila u usta..otkako sam buntovno odbila plaćati naknade za 'usb' i online bankarstvo. Tako mi i treba.
Ništa danas....pao im sustav...!
A ja jedva našla parking..i platila prvu zonu! Mrak.

Napokon...stižem doma. Vučem vrećice..spise..registrator krcat papirima....ujedno mi i sila na toalet....i pred vratima se sjetim...ključ!!! Nadam se da nije u bravi!
Zažmirim..i svim srcem poželim da nije....ali jbg...želja mi se nije ostvarila!
U bravi je.

Nakon niza pokušaja da ga izguram...odustanem.
Ostavim stvari pred vratima...i sjednem na stepenište pred zgradom.
Zovem kućepazitelja...da mi pomogne 'provaliti' u stan.
'Mobilni telefon je isključen' .... a daaaaaaaj !!??

Zovem bivšeg...da dođe s nekakvim alatom i da mi otvori ta vrata!
Ne javlja se. ....issati..

Zovem susjeda s trećeg kata.
-Reci !!
: Haj..ovaj...kaj si u gužvi?
-Da, jesam! Reci ! - bahato i bezobrazno.
: Ma niš'....kad si tak živčan...zaboravi da sam zvala!
-Nisam živčan...samo reci kaj tre...
Poklopim. Nemam živaca za nadrkance u ovom trenutku.

Više mi nitko ne pada na pamet.
Zapalim cigaretu...i počnem skupljat suze u očima. Naiđe susjeda s pesom. Pita me kaj se događa....i ja joj objasnim.
-I kaj sad radiš tu na stepenicama? - pita me.
: Razmišljam!
Nasmije se i ode.
Izguglam hitne bravarske intervencije u kvartu....onak ponešena novim entuzijazmom zbog nadošle ideje...i ubrzo saznam da mi tip želi uzeti 5 glavi da mi otvori vrata!
PET glavi???
-A slušaj...radiš li ti u fušu? Da ja tebi..ono..dam 100 kn za kavu..i ti mi to složiš..ha?
: Ne radim u fušu...moja je firma!
-Onda niš'...hvala!

Ovo je zapravo bio idealan trenutak za ..onak..ženski se rasplakat! I već sam uzela zalet...kad mi krajičkom mozga zatitra ime mog bajkera, staklara. Pekija.
Zovem.
-Đes' Pam? Otkud ti?
: Peeeeeeeekiiiiiii!!! - polucmoljavo razvučem oduševljenje kaj se uopće javio.
-Pa kaj je Pam?
: Slušaj Peki.....imaš ti pajser?
-Pajser????
:Pajser.
-Imam.
:A kaj sad radiš?
-Evo me u radioni!
: Gle...malac mi je zatvoril vrata s ključem u bravi s unutrašnje strane...
-Dođem odmah!

ma to te ja pitam.
Dočekala sam ga ko pokisli miš...na kaj je on umro od smijeha. U par poteza ručnom bušilicom...poskidao on sve nastavke s kvake...gurne neki 'pipac' u nešto..i okrene bravu. Vrata se otvoriše..poput veličanstvenog otkrivenja...Raja! I bez pajsera!

Kaj da velim...raskeljim osmjeh prek cijele face...izljubim ga ..ko' brata...i počastim kavom...i svečanim naslovom svog 'viteza' mjeseca!

Juniorov sms me oduševi : Najljepša i najbolja mamo na svijetu...koja najbolje kuha i ima samo 25 godina, reci svom najdražem sinu je li ključ bio u bravi? Jer ako je, moja malenkost, biti će počašćena ako je tvoja svetost raaaazbije, zbog majušnog nestašluka!

hahahha

Ostatak dana...ne mislim raditi...ništa!!

...e znate one male nastranosti..koje uglavnom skrivate od očiju javnosti? Rekoh male...NE ove na koje ste odmah pomislili!!! Te možda nisu ni legalne!

Dakle...od svih tih sitnih frikastih..značajnih i beznačajnih 'anomalija'...koje bih otkrila kod ljudi...najfornije su mi ove:
- ne jede ništa što je zelene boje!
- problijedi na zvuk drapanja papira!
- povraća zbog mirisa pokošene trave!
- paničan strah od peradi svih vrsta!
- pretjeran osjećaj ugode pri trljanju uha!
- kronična averzija na riječ 'žila'!

etc...

- a plafon mi je oduvijek bilo - grickanje i gutanje šmrkalja iz nosa !!! Ok..ta mi je najodvratnija. Između ostalih..iritantnih nastranih ljudskih navika. Poput mljackanja...ili fokusiranog struganja hrane s tanjura, koje više nema...ili tragova kave iz šalice...koja je odavno popijena...ili cijeđenje filter vrećice čaja, kako bi se iskapala još koja kap u praznu šalicu..pa onda duuuugo čekanje nad otvorenim ustima..da ta kap doputuje i kapne niz grlo!
Issati...(kaj su te izgladnjivali u djetinjstvu??)

i tak...
e da...i ono kad me lupkaju po ruci tijekom razgovora. Ono..svaka druga riječ..pa me lupne! A neki uopće nisu nježni. Užas!!!

Moje klasično nedjeljno rezimiranje..otpočelo je na Babinjaku, s Jelenom, Biljanom i Anitom. To su moje curke još iz osnovnjaka. Doduše…bilo je perioda kad smo se pogubile..i bile u skoro nikakvom kontaktu…ali, nekako smo uspjele održati prijateljstvo do danas.
Te tri curke…moje su boginje. Oduvijek su bile. I u osnovnoj. Otkako ih znam, njihova me snaga, razboritost i mudrost hranila. Nemali broj puta, poželjela sam njihove živote, ali nikad nisam ..jednostavno nisam bila na tom nivou.
U osnovnjaku sam imala bolje ocjene, odlične tretmane svojih profesora zbog literarnih i likovnih umijeća..i mislim da su se tada, samo zato htjele družiti sa mnom.
Inače ne bi. One su dolazile iz bogatih, doktorskih, pravničkih obitelji i živjele su na viskoj nozi od rođenja. Lijepo su se odijevale, puno putovale sa svojim roditeljima, skijale, jahale, svašta. A ja nisam.
Mojim starcima je sve to bio snobizam i preseravanje i zato su se svojski trudili da 'život' doživim na najteži, najradničkiji mogući način.

Anita i ja, otišle smo na ekonomiju, a Biljana i Jelena u gimnazije. Tu smo se malo razdvojile, ali ostala su druženja vikendom i izlascima. Koja sam ja propuštala, jer ja nisam 'fifica'…kako je moj stari objašnjavao.
Po završetku srednje, Anita je dobila odličnu ponudu za vježbeničko mjesto u dobroj korporaciji, pa je odluku o upisu na studij, prebacila za slijedeću godinu. Biljana je upisala pravo..a Jelena ekonomiju. Nas su svojski pripremali za ekonomiju i po završetku svih priprema za prijemne, moj otac je odlučio da na fakultet trebaju ići 'dupe-glavci' koji ne misle ništa raditi u životu, a ja…ja trebam početi razmišljati kako ću biti dobra majka, domaćica i žena budućem mužu, koji će se, naravno, za mene brinuti.
Jedini tip, s kojim sam smjela u to vrijeme izlaziti…svaku drugu subotu do ponoći, je upravo završavao vojni rok. Stari je zaključio da me ni jedan frajer neće čekati da završim godine studiranja, kako bih rađala djecu, pa mu je moj prijedlog o studiranju bio besmislica, koju ne misli financirati. Ne bi si oprostio, kaže, da si 'upropastim' život, zbog pomodarstva studiranja. I tako je dogovoren moj brak.

Ako za nečime u životu žalim…onda je to upravo taj period, u kojem iz nekog neobjašnjivog razloga, uopće nisam imala 'muda'. Što sam mislila da još uvijek nije vrijeme da sama donosim odluke o svom životu..i da 'moji' znaju kaj je najbolje za mene. Istovremeno…baš tada, započeo je period mog najvećeg srama. Samopouzdanja nisam imala…ni malo. Sramila sam se svega. Sebe, svojih roditelja, svog budućeg muža, braka…a potom i trudnoće.
Ne znam je li mi išta na svijetu teže padalo…od te posramljenosti ..u kojoj mene nije bilo nigdje. Ja nisam bila ja. Moj život..moje tijelo…pripadalo je drugima…a moj duh…skvrčio se u najtamnijem kutku mog bića..da ga nitko ne vidi.

Godine su prolazile..a o svojim prijateljicama sam samo slušala. Izbjegavala sam ih..a i one mene. Biljana je završila pravo i pisala doktorate. Jelena je završila ekonomiju i otišla na dva semestra na neko londonsko sveučilište…a Anita je napredovala na rukovodeće mjesto još veće firme i istovremeno studirala.
U periodu, kad sam dotakla dno..s kojeg nema niže, neka čudesna sila..iz mene je izvukla potrebu da se spasim…tj. Bar nešto..ponešto..od mene, što je ostalo. Tada je krenula moja prva, prava borba. Borba za mene samu. Bijeg od ništavila, jada, primitivizma, pećinskih tradicija i ono najvažnije…srama.
Ok, godine bačene u vjetar..uzele su danak. Svatko iole normalan…ustabilio je svoje staze…integrirao se u društvo..u neki radni kolektiv…otpočeo nekakav građanski san…a ja sam bila na početku. S još dvoja gladna usta…sama.
Moji prioriteti nisu mogli biti ništa drugo, nego djeca.
Curke su putovale prema egzotičnim zemljama, vozile lijepe aute, kupovale stanove i poznavale sva kultna mjesta u gradu…a ja…jbg. Ja nisam.

Ipak, nekakvu sreću u grudima..i nadu…osjećala sam kad bih se podružila s curkama. Bilo mi je bajkovito gledati kako snovi zaista mogu biti stvarnost. Ne moja, ali bila je njihova…a njih poznam, pa se čini bližim.
Ostatak života, do danas, prioriteti su mi ostali isti. Djeca. Omogućiti njima ono što su meni moji uskratili…pružiti im bolji 'start', nego li sam ja imala.

Duboko u sebi znam…da meni ostaju sitna zadovoljstva…onako..kad si ih stignem priuštiti. Nije to puno…tu i tamo neka sitnica poput dobrog filma uz kokice i kolu…kavica u ugodnom kafiću, vožnjica kroz prirodu za gušt…i jednog dana..možda, kad djeca potpuno porastu…priuštim sebi vidjeti taj Grand Canyon.
To je to.
Čak sam i od studija odustala. Nema smisla da babac od skoro 4 banke..dokazuje sebi ili bilo kome…nekaj takvoga. Sve što želim naučiti…pročitam. U struci imam dobro iskustvo…i položene sve moguće najbolje obuke..i više mi ne treba.

Jbg…u ovom životu…nije mi bilo suđeno krenuti kako sam htjela…a onda valjda barem mogu završiti ..kako sam najbolje mogla.

Anita je presretna dojurila na kavu : Dala sam otkaz!!! Gotovo je!
Iskamčila je vrhunsku otpremninu i sredinom 6. Mjeseca odlazi u Ameriku. Ondje će raditi na jednom institutu, posao svojih snova. Ne misli se vraćati u Hrvatsku.
Biljana je zapela u nekakvim političkim prepucavanjima. Svoju smjenu s mjesta direktorice uglednog sektora…naplatila je, također dobrom otpremninom i počastila se odmorom na Kubi. Na jesen je čeka mjesto u jednom ministarstvu.
Jelena je prošla završni krug testiranja i intervjuiranja za vodeću poziciju kod principala u Kanadi, pa se vrlo veseli mogućnosti da i ona zapali iz Hrvatske.
A ja…kako curke kažu: Ti bar imaš djecu! Pogledaj se! Još malo..i ostvarila si nešto, što ni jednoj od nas, ne pada na pamet…jer, nismo dovoljno hrabre!

Danas…na tom našem Babinjaku…shvatila sam, da nas četiri…živimo jedan izvrstan život, onako..zajednički..jedna kroz drugu! I moram priznati….ponosna sam..i drago mi je..što smo se 'našle' u ovom životu!

... to je onaj, kojeg zapaziš u gomili. S kojeg ne skidaš pogled...jer dok ga promatraš..svaka stanica tvog bića, puni se ushitom i srećom.
Sve o njemu, na njemu i u njemu...tebi je savršeno.
Osjećaš da je stvoren za tebe...da je savršen odgovor tvojoj osobnosti.

Osjećaš poštovanje prema njemu...čak i kad ga okruniš pečatom vlastite personalizacije, kad ga posjeduješ..kad ga krotiš svojim manifestima.
Njemu sve najbolje....maziš ga, čuvaš..paziš...jer si zahvalna što postojano služi svim tvojim...osjetilima.

Onaj...s kojim postaješ 'jedno'...dok ste zajedno.
I kad je sam....on odiše pripadnošću tebi....on te predstavlja, ma gdje bio...on je apsolutno tvoj!

Imaš masu njegovih i zajedničkih fotografija...i rijetko ste razdvojeni. On je tvoja 'bebica'...bez obzira na to koliko je moćan, poželjan drugima...snažan, upečatljiv...poseban.

Onaj... s kojim znaš....da ćeš potpuno uživati preko nekoliko godina. Za kojeg se ne pitaš jesi li mu dorasla...želi li te, jer je savršeno jasno...da neka druga koka ne može biti to što si ti ... s njim. Osim toga...dame biraju...a ti znaš zašto si izabrala njega!

To je gospodin savršeni. Evo..ove godine brijem na ovog savršenog: http://www.peugeot.hr/showroom/rcz/coupe/#!

Moj bi ..eventualno imao nešto više konja pod haubom...i mat foliju!

:)

...onak, već dva dana furam kutiju s novim mobom u autu..i nikako pronaći volje i vremena za prebacivanje kartice i svega ostalog kaj ide uz to. Mislim..stvarno..mrzim mijenjati aparate. Dok ja poštelam sve ..ono..tema, zvuk...brojevi...mailovi, dok otkrijem gdje se kaj nalazi..bla bla...izgubim volju.

...grlo mi se osušilo od silne spike danas...a i glava me zaboljela od vrućine ..pa sam bijeg u neki klimatizirani kafić, iskoristila za konačno sređivanje tog novog moba.

Posložim ja to nekako...ne detaljno..ali dovoljno da funkcionira za prvu ruku....otpijem još jedan gutljaj cijeđene naranče i pogledam kroz žaluzine na terasu. Kad tamo...jedan moj rođak. Ljiga. Pokvaren do srži. Izbjegavam ga već godinama...otkako mi se pokušao osvetiti ...na način da mi je nazvao u firmu i izjavio da se bavim nekakvim ilegalnim malverzacijama s imovinom firme. To mu, naravno, nije prošlo....a osvetit se htio jer sam ga prozvala što je mojoj baki zatvorio grijanje, da bi manje plaćao. (živi u kući moje bake...for free..pod uvjetom da plaća režije)

Tad sam i ja izrevoltirano htjela nazvati HŽ (njegova poslodavca) i reći da on krade gorivo koje prodaje i kojim već 20 godina tanka svoj privatni auto)
Ali nisam.
Bilo mi ispod časti.

I tako ja ugledam njega....s nekom ženom. Koja nije njegova žena.

Pipka on nju po nogama..približava joj se na uho...stavlja joj kosu iza uha....
a ja si sve mislim....ma to je neka friendly kava.....kad padne cmok. U usta.

Ajme..ja se sva zbunim i uznemirim. Padne mi na pamet da zovem nekog od familije i pitam da se nije možda rastal u međuvremenu...al' nije. Ne znam što bih...neugodno mi kaj to vidim.

Ustadoše oni...i zagrljeni krenuše prema autu, parkiranom tik pred lokalom.
Otvori joj vrata...a ona ga obgrli oko vrata...i stanu se ljubakati ko neki balavci. I sine mi....! Kamera na novom mobu ima odličan zoom.
Razmaknem par žaluzina..i okinem nekoliko puta.


Oni odoše....a ja imam fotke na kojima se sve baš lijepo vidi. Onak..baš.

I sad ne znam kaj bih s tim!?

Svako zlo za neko dobro!

Bit će posla!
Graditelji, cestograditelji, vodovodi, komunalci,inženjeri,geodeti,projektanti, zemljoradnici, stočari, veterinari, šumari...etc...SVI će imati posla! Plaćenog.

...evo bacih pogled na rozin blog! Je mico. Egoisti.. egomanijaci smo mi blogeri. Posebni smo. Svaki za sebe, endem. Ne znam je li tako svim blogerima i u reali...ali znam da bi kod mene moglo biti. Onak...na svim poljima.

Zaključih to večeras.
Zaključih to nedavno...kad sam nakon čeprtnest krugova testiranja, koje mi nametnuo klijent za kojeg radim..dobila rezultat koji mi je tako fino i ugodno nafilao ego...ali uz napomenu: izražena muška energija, muški inat!

Tašta sam u pm.

Upravo sam došla s večere.
Koju ću ukratko rezimirati.

On je lik od cca 43-45 godina. Vlasnik uspješne firme već 20 godina. Uredan, skupo mirisan, dotjeran, elegantan.
Povremeno surađujemo. Vidjela sam ga kad smo potpisali ugovor i od tada, sve sam rješavala s njegovim asistentom. Naravno, skoro nikad ga ni nema u Hrvatskoj.

Neki dan sam se sjetila da bi mi upravo on mogao otvoriti jedna vrata, koja me poslovno jako zanimaju..i ja sam jednostavno došla o tome popričati.
Zapravo...da budem iskrena, lijepo mi je u njegovom uredu sa staklenom stijenom i pogledom na grad s visoka.
Saslušao me...srdačno ponudio svoja poznanstva na raspolaganje i zaista odmah obavio par telefonskih poziva, bitnih po mene.

Danas sam imala jedan od glupavo napornih petaka. Sve što je i bilo jednostavno, danas se zakompliciralo.
Oko ručka stigao mi je njegov sms: Samo te podsjećam da večeras imaš sastanak s istarskim pršutom i paškim sirom, maslinama, suhim brusnicama i crnim Ruža muškatom! U neograničenim količinama. Da dođem po tebe ili da ti pošaljem taxi?

Rekoh...dan i nije bio neki....a ova poruka mi prilično teško sjela. 'Odjebite svi'...pomislim. Uvijek ista priča. Iako sam vrlo davno naučila da muškarce ne žicam usluge koje ne plaćam u valuti..ili nekoj drugoj financijskoj protuusluzi. Sve ostalo...samo je poligon za očekivanje sexa zauzvrat! Ni ovaj put nisam ostala dužna. Dapače....njegova usluga, mogla je biti protuusluga za nešto što sam ja učinila za njegovu firmu.

Udahnem..i napišem odgovor: Fino si mi organizirao večer..no imam druge planove!
Odgovara: Otkaži sve i reci gdje da dođem po tebe!

Mrzim takve situacije. Trebam ga...i osjećam se odgovorno....ali večera..u petak na večer...nije ono, što oboje znamo..da nije jbg.
: Javim se kad se vratim iz Osijeka! - odgovorim...misleći da ću si kupiti vrijeme za dobru izlaznu taktiku.

Ma ono...doma sam stigla smlavljena! Taman što sam se prešaltala u ugodan zatupljujući svijet blogerske iskrice...eto ga opet: U 20h sam kod tebe. Nadam se da si stigla, jedan ugodan ambijent će ti goditi!

Točno u 20h ..pred zgradom je stajao novi, uglancani Mercedes, na kojem priznajem samo felge. Sve ostalo je....jbg...Mercedes. (to nikad ne bi bio moj izbor, nikad)
Unutrašnjost auta..mirisala je na novo...pomiješano mirisom njegova parfema!

Stol nas je čekao rezerviran i ubrzo smo bili posluženi platama sireva i pršuta. Svidjele su mi se plitke posudice s maslinovim uljem za umakanje kruha, sa suhim marelicama i brusnicama...i maslinama. Glazba mi je isto pasala. Ambijentalna..s odličnim ozvučenjem.
A vino...!? E ono me oduševilo. Zapravo...zaključila sam da sam napokon pronašla idealno. Koje zadovoljava moja očekivanja.
Pričali smo. O nevažnim stvarima. O poslu nismo uopće. Imala sam osjećaj da me pušta da sama započnem..kao da ima nekakvog Asa u rukavu za tu temu..pa mu nisam htjela dati oduška. Jednostavno sam izbjegla razgovor o poslu.
Nakon dvije čaše vina...uzeo je moju ruku i stavio na svoja prsa...da opipam čelično tvrde mišiće...dok je prepričavao kako se iz potpune nepokretnosti, zbog neke nesreće, vježbom izvukao! (aha..kao da je to bila poanta!?...pa znamo da je samo htio da opipam mišiće...koji bi me valjda trebali fascinirati)

Nakon još koje čaše vina...palo je puno usputnih, kakti u razgovoru, dodirivanja..i primicanja stolice na moju stranu stola.
Nemam sada volje prepričavati teme razgovora...no svode se na klasičnu spiku: Jebeš lovu, auto, preseravanja...treba uživati u životu! Poznato? Otrcano? ...A ne nije!... I ja bih to, kao trebala pušit!!
Zapravo...nikad ne znam, misle li svaki put da bi takve rečenice mogle neš ženama značit..ili me fakat potcjenjuje misleći da će me time fascinirati!?

Sjetila sam se da imam doma ogromnu čokoladu s desertnim punjenjem...i da nisam pogledala Igre gladi...pa sam se počela pitati kog vraga radim ovdje!?
-Hoćemo li? - pitam
-Već? Kam ti se žuri? - iznenadi se
-Umorna sam. Naporan dan, naporan tjedan..spava mi se!

Vozeći me doma...sjetio se da bi mi mogao malo i o svojoj produhovljenoj strani ponešto ispričati...pa se tu našlo svega. Od buljenja u sunce...do nekakvog tantričnog izgladnjivanja do 'više svijesti'...i još koječega. Valjda je shvatio da me ni to nije fasciniralo..pa se prebacio na opciju adrenalina. Možda me tu nađe. Pa ekstremno bordanje..pa surfanje...pa paraglajdiranje...ma nema kaj ne prakticira.

- Bi li posvojio bolesno dijete?
-Ha?
-Nebi li to bio najluđi, adrenalinski izazov na svijetu?....Ono..ne jedno..nego..recimo..petero njih?
-Huh...nnisam o tome razmišljao...ali nemam ja vremena ni za sebe, a kamo li za djecu!

Poslije je šutio. Opet sam se poslužila šok terapijom za prizemljenje. Nemam zbilja, živaca to slušati. Čula sam to milijun puta. Sve veliki avanturisti, prepuni vjetra u petama...i bankovnih računa!

-Znaš...posebna si. Malo je takvih kao ti! Drago mi je što sam te nagovorio da malo iskočiš od te svakodnevice!
(i ovo sam čula masu puta....sad će uslijediti još koje divljenje i pokušat će mi uvalit jezik)
-Hvala, je...zanimljiv ambijent..a i vino me oduševilo!
-Svidjelo ti se? Sutra ću ti kupit nekoliko boca pa guštaj!
-Haha...ne treba, hvala!! Nemam običaj sama piti vino! ( e tu sam zasrala....rekla sam nešto što nisam trebala)
-O..pa ne trebaš sama ..ja ću ti pomoći! Možemo ga pijuckati u mojoj vikendici...u jacuzziu npr!
-Zbilja? To misliš da će se dogoditi? (malkicu pokažem aroganciju)
-Zašto ne? Ja volim uživati u životu...a osjećam da si i ti takva! Ja ti lako prepoznajem ljude slične sebi!...Gle...divim ti se! Stvarno mislim da si posebna...da nisi kao druge...odskačeš jako od prosjeka...a to mi se sviđa!
(kaj sam rekla? divljenje...igranje na ego. Ok..jesam tašta...ali ne znače mi ništa pohvale ljudi tvog kalibra)
-Drago mi je što primjećuješ ono što mi često i drugi govore! Hvala! Laku noć...čujemo se! - krenem van iz auta...a on se primakne i nećete vjerovat..hoće me poljubit! ahahah...tko bi očekivao ovak nekaj..ha?

Izmaknem se....i kiselo se nasmiješim. Povuče se.
-Naspavaj se! Laku noć!

Kad sam izašla iz kupaone...dočekalo me nekoliko poruka. '' Bilo mi je jako lijepo s tobom večeras'....''Ako želiš, mogla bi sa mnom u jutro u Budimpeštu'' ... '' To što sam te htio poljubiti ne smatram greškom'' ... ''Laku noć...želim ti nemirne snove...i mene u njima''

I tak...

Pitam se bi li s nama u Budimpeštu sutra poveo i svoju ženu?!