*Babinjak*

sad bih ja najrađe rekla : 'the bitch'...ali nemrem. Jer, to bi bilo jadno s moje strane....bio bi to dokaz moje nekompetencije. Mislim...svaki put ..kad te isprovocira nečije ponašanje..pojava..ili neš takvo...pa se ti izbezumiš i uzdrmaš...pa još i počastiš tu osobu epitetom kuja, krava, bitch....glupača i sl. ...to ti je automatski pokazatelj da si daleko jadnija od te osobe...i ne možeš 'protiv' nje ničim efikasnim (jer nisi dorasla)...nego jedino uvredama.

Ali ona nije bitch!
Ona je jebeno ambiciozna, samouvjerena i proračunata koka. Koja je dobro nanjušila priliku. Prepoznala je..i odlučila debelo NE propustiti.
Ona je kopala, tražila...razmišljala...povezivala stvari i čekala povoljan trenutak.
U pravom trenutku...implementirala je pravu stvar. Ona je ja. Samo s druge strane brvna.

Skužila me i skužila sam ja nju. Prepoznale smo se i 'damski' odmjerile snage. Želimo istu stvar...u isto vrijeme, na isti način.
Ali dolazimo sa suparničkih strana.

Sve čime sam je pokušala eliminirati....savršeno je spremno i glatko sanirala pokušajem potpuno iste kombinacije eliminacije mene. Što sam i ja...vrlo glatko, potpuno spremno i očekivano sanirala.

Sada smo u zrakopraznom prostoru. Jednakih snaga, jednakih mogućnosti i ..pretpostavljam, jednakih vještina.
Da mi nije suparnica....voljela bih je u svom timu.
Koliko me situacija iritira..toliko mi je i zabavna. Naišla sam na sebi ravnu....i mišamu...sviđa mi se. Jednako koliko je želim poraziti.
Stand by...do slijedećeg okršaja.
Ona nije bitch. A ako i je, onda sam i ja. Baš me zanima koju taktiku će odabrati. Ona je moja nemeza.

ps. dok sam smišljala svoje slijedeće poteze..i predviđala njene....iscrpila sam se i poželjela predah. Nazovem ja našeg blogera erga i predložim brzinsku kavu...a on..? ...On me odbije! Mislim haloooo? Mene? Pamelu 007 se ne odbija! ....I tak...za ovo slijedi osveta! :))

''Pam, dat ću ti čovjeka na raspolaganje. Za sve što trebaš,on će ti biti od pomoći, ima vrhunsko znanje, barata svom materijom i slobodno ga angažiraj za sve što trebaš!''
-Odlično! Vidim i sama da mi neke stvari štekaju..jer nemam dovoljno znanja. Kome da se obratim? Kako se zove?
''007! Marko 007!
-007? Moj prezimenjak? Kul...-
''Aha...''

Čim sam zakoračila svojom ženskastom cipelicom u radni prostor 'mog čovjeka' ...shvatila sam da sam totalni outsider i da se ovdje zbilja ne uklapam.
U tom trenu, devet muškaraca, umrljanih nekakvim bojama...prestalo je raditi, što god su već radili do tog trenutka. Pogledi su im se fokusirali na moju pojavu...i bez pozdravne riječi...i bez ijednog upita..pa čak i komentara...zaustavljeni u vremenu, neodobravajući su me promatrali.
Nisu ni trebali govoriti....jer iz njihovih pogleda, jasno se dalo naslutiti da im se ne sviđa način na koji sam se pojavila. Način na koji sveukupno djelujem u tom trenutku. Način na koji i ja zatečeno buljim u njih.

-Ovaj...dobar dan! Je li ovdje...zapravo...gospodin 007? Je li on ovdje?- zamuckivala sam. kao da nikad prije u životu nisam složila normalnu rečenicu.
''Gospođica 007?'' - iz nekog neosvjetljenog kuta prostorije, iskoči tamnokosi mladić gustih obrva...i naočita stasa. Visok, snažan...graciozan. Osvajač iz bajkovitih priča za nevine djevojčice.
-Oh da! Ja sam! ..Vi ste 007? Nadam se da je moj dolazak najavljen! - nekako mi lakne zbog njegova srdačna pristupa...pa nespretno prebacim spise, koje sam grčevito čvrsto stiskala uz grudi...pod lijevu ruku..kako bih desnu pružila u rukohvat.
''Je, je...očekivali smo vas...samo...'' odmakne se malo unatrag bacivši pogled na moju cjelokupnu figuru, zbog čega se malo zacrvenim.
''Očito vam nisu rekli da su ovdje radni uvjeti vrlo ...nezahvalni, pa osim što bi vam se odjeća mogla uprljati, ovdje je i dosta hladno, pa biste se mogli prehladiti!'' - nabaci neki...tzv. Elvisov osmjeh ...i rukom mi pokaže prostor i ostale muškarce u prostoriji.

(neka letimična misao me totalno okupirala. Ma, nije 'neka'...već sam jako dobro znala točno koja. Ona..u kojoj sam primjetila velike tamne zjenice ispod tih gustih obrva, male zaobljene biserčiće ispod pupuljastih usana....i način na koji je rekao da bih se mogla prehladiti)

-Pa..hm...nisu mi rekli. Možda stoga što su mislili da se neću ovdje dugo zadržati! - odgovorim nekim preslatkastim glasom, kojem sam se i sama začudila. Zbog toga sam brzo podigla jednu obrvu i napućila usne...kao znak mrštenja nad samom sobom.
''U redu gospođice 007, ako je tako..onda ćemo vam sve morati predstaviti i objasniti brzinskim načinom!''
-Pa...ja svakako želim maksimalno iskoristiti vrijeme dok sam ovdje, upijajući sve što mi možete pokazati i naučiti me!- o bože..ni ova rečenica mi se nije svidjela. Je li pomislio da je dvosmislena? Nadam se da nije. Zašto ovi ostali i dalje stoje i slušaju?
''Pa..primimo se posla! Od čega želite da krenemo? Zanima me što već znate..a što želite dodatno saznati?'' Ni slutio nije kako sam ja doživjela to pitanje.

Zapravo...ako ću baš biti iskrena...onda ću priznati da sam se poslužila nekim manipulacijama, kojima se ne ponosim, da ta obuka potraje što duže. Recimo..puna četiri dana. Heh...
Poanta je u tome što takvo što nikad..ali NIKAD...nije bilo nalik meni. Mene se ne fascinira tako lako...i toliko neodoljivo, da izmišljam nepostojeće razloge za 'biti blizu'. Posebice ne na poslovnoj sceni...zbog čega bi moj primarni posao morao čekati. Ta puna četiri dana.

Trebala sam samo par onformacija iz prve ruke. Trebala sam samo vidjeti kako izgleda nešto, na čemu temeljim ono što radim. I to sam..brat-bratu...mogla dobiti/saznati za cca 2-3 sata. Ne 4 dana:)

Donosio bi mi kavu...dok sam zadubljeno gledala u brojke na ekranu.
''Kraća..s više šećera i toplim mlijekom! Jesam li dobro zapamtio?'' - nasmješi se onim Elvisovim osmijehom i pruži mi šalicu.
''Pričekajte...ovdje biste mogli uprljati cipele. Stavit ćemo nešto na pod..'' - podigne ruku...a na taj znak, jedan od onih devet muškaraca dotrči i za tili čas otkoluta nekakvu ogromnu rolu debelog bijeog papira...i načini stazu za hodanje.
''Jeste li gladni? U blizini imamo restoran s finom ribom. Biste li mi pravili društvo!''

Kaj da velim? Jel' mi godilo? Ufff....itekako. Jesam li tome mogla odoljeti? Ma jesam....ali zašto bih!?

''I tako ste vi, gospođice 007, došli napraviti nam tržište?'' ...otpije gutljaj pjenušavog tonika.
-Da, upravo tako! Ono zapravo već postoji, samo ga treba proširiti i upotpuniti. I molim vas...prijeđimo na 'ti', očito je da sam dosta starija od vas...ali ne moramo se stalno na to podsjećati- nasmiješim se tom šarmantnom mladom biću za stolom.
''Nije pristojno damu pitati za godine, ali mislim da smo vršnjaci! Zadovoljstvo mi je prenijeti ti sve što znam..i rado ću odgovoriti na sva pitanja koja imaš. 007!'' - složi nekakav šarmantni naklon

''Hej 007!?'' - netko je viknuo...no okrenuli smo se oboje!
''Samo mi je super kako se oboje odazivate na prezime, kao da ste bračni par!'' - dobaci najstariji muškarac iz one skupine od devet. Ostali se tome također nasmijaše...a nas dvoje, šutke smo razmijenili neke slatke poglede.

Da..bilo je fora prezivati se 007 tih dana. Kao da sam imala blizanca u muškom obliku. Nekoga, koga to prezime ..na isti način obilježava kao i mene.
U noći, prije posljednjeg zajedničkog dana, sanjala sam da sam jako mala. Malena skroz. A on jako velik. Bio je moja sjena, moj štit...moj..netko. Čuvao me u svom velikom zagrljaju....a meni je tamo bilo ..toplo, ugodno..i sigurno.

..ajme Pam...koji ti je? - pitah samu sebe u ogledalu, nakon što sam ispljunula gutljaj listerina.- O čemu ti razmišljaš? ..
Dobro sam se ispljuskala...i na brzaka si objasnila kako stoje stvari!
Ok..sladak je. Vrlo je pristojan i ponaša se pažljivo prema tebi. To 'samo' znači da je fino odgojen. I to je sve. Osim toga..haloooo...kaj ti sanjaš te glupe snove o nekome, tko je bar 10 godina mlađi od tebe? Daj se saberi.

Nakon kaj sam se fino dogovorila sa samom sobom o činjenicama...odlučila sam završiti tu 'obuku' i baciti se na svoj posao...kojem se, uostalom i veselim.

''Danas ste nam zadnji dan ovdje?'' - sramežljivo me upita jedan od devet.
-Da...još danas sam ovdje..a sutra tko zna...hehhe- našalim se
''Baš smo se navikli već na vas...'' - slegne ramenima
-I ja na vas....bilo mi je ugodno s vama ovih dana! -
''A..jeste li i vi isto Hercegovka...kao ovaj naš 007?'' - ko iz topa.
-Hercegovka? ...hm..ovaj..nikako! Mislim..ne, nisam. Hm..- umalo zaboravih koncentrirati se na odgovor, dok me šokiralo saznanje da je moj prezimenjak Hercegovac.

''Pam, moj broj imaš...što god treba, tu sam. I u sred noći, ako treba! '' - 007 mi pruži šalicu današnje kave.
-Hvala ti na svemu! Zbog tvojih vještina, znanja..a bome i strpljenja sa mnom, potpuno sam spremna za tržište!- nekako se raznježim..
''Ma ti si i rođena spremna. Nije bilo teško s tobom, brzo učiš, lako shvaćaš i odlično povezuješ stvari! Zadovoljstvo mi je bilo!
-Heh...hvala na ovim komplimentima, kad mi ih usfali, tebi ću dotrčati po još! - našalim se.
''Uvijek! Kad god zaželiš!''

Otpratio me do auta....čavrljajući o koječemu...dok sam se ja potpuno opraštala od njega u svojim mislima.
Sama od sebe, nametala se ona stara...'nikad ne reci nikad'! Valjda mi je život vrlo učinkovito želio pokazati da je itekako moguće da će se meni, Pameli 007, tako jako i tako znakovito...svidjeti jedan ..puno mlađi muškarac. Jedan Hercegovac.

No...kažu i da jedna lasta ne čini proljeće:))

..e..zamislite curke...blogerice....da na kavu odete s blogerom, koji ovuda lijepi cvijeće i piše 'afirmativne, pozitivne' rečenice...ono..duša od čovika.

I tako vi sjedite na kavi...i možda zaključite da nema tu klika. Nije vas se ništa..ili nešto dojmilo....i kako ćete mu to reći?
Neke će možda reći da žure nekamo..i nemaju vremena...

i odjednom dobrica od blogera popizdi..podigne i prevrne stol na vas. U sred birca.

jer..kako kaže: Nisam ti ja od onih koji će ti plaćat kave.
Mrzi žene koje nemaju vremena.
Jer je htio da kava bude prilika za udaranje temelja buduće veze.


hahahhahah....kako vam se to čini?
Ste kad otišle na takvu kavu?


Kaj mislite o ženi...kojoj je to napravio..a sad je navodno s njom u 'sretnoj' vezi?

Muškarca jednostavno moraš voljeti.
To je sve.
Jer jedino ljubav, ženska ljubav....može iznaći razumijevanje, strpljenje i prihvaćanje činjenice da život žene u muškom svijetu, nije baš neki nagradni kupon!

Muškarac ima samo jednog neprijatelja - svog luleka!
A žena.....stotine.
Najžešći neprijatelj joj je vrijeme. Ono ne štedi nikoga....ali posebno je nemilosrdno prema ženi.
Neprijatelj joj je i druga žena.
I religija joj je neprijatelj.
Često i dar donošenja djece na svijet.
Neprijatelj joj je i njeno vlastito tijelo (od izgleda do hormonskih funkcija)
Njen mozak...sa svojim specifičnim načinom rada i povezivanja podataka.
Neprijatelj joj je i muškarac.

Čak i kad je predivna, mudra, statusno moćna, bogata, talentirana......čak i onda ima neprijatelje. Možda i više.

Žena je najsamotnije biće na Zemlji...i zato je razvila snažnu emociju.
Jedino energija 'voljenja' može tolerirati, opraštati, nadati se, trpjeti, žrtvovati se, opstajati bez obzira na sve, dati vlastiti život.

I tak...
U ovoj materijalno-statusnoj areni muških igara, zvanoj život.....ja prerano potrošila 'ljubav' na muškarce!
A da je i imam još...ne bih je trošila ni na žene.
Sad....kao da mi je nekako laknulo. Olakšalo življenje...i sretna sam što me dopalo neko prihvatljivo stoljeće natrpano nekom kao..slobodom, izborom...mogućnostima kvazi 'svima jednakim'...pa ne moram na 'silu' biti muškarčeva igračka...

ali...
ALI...
Svejedno moram igrati tu igru....po muškim pravilima.

Dobro je...u današnjici...to, što je sve postalo dostupno..i po nekoj tržišnoj cijeni....pa te muškarac, ako te ne može 'pojebat'...nakon nekog vremena prihvati kao dio čopora. Naravno...samo i isključivo ..ako igraš po muškim pravilima.
Moraš susprezati ženstvenost u smislu iznošenja misli nadugačko i naširoko, s epitetima i složenim rečenicama. Moraš naučiti reći 'bitno' i to vrlo sažeto. Nema plakanja. Suze nisu dopuštene, one zbunjuju muškarce....pa nitko ne voli plačljivca u čoporu. Moraš se fajtati jednakim žarom za sve one stvari za koje se muškarci fajtaju. Osim seksa. To oni ganjaju bez tebe. Ti im eventualno možeš biti od pomoći ako im omogućiš pristup ženama koje će im 'dati'. Mislim..bi oni i tebe pojebali....ali sve dok mudro držiš distancu...i paziš da uvijek imaju i 'drugi' izbor....bit ćeš 'frend'. Nema zapomaganja....niti 'ne mogu'. To pravo...ipak zadržavaju oni. (ponekad i suze)
Zaboravi si teme : krpice, kozmetika, djeca, trudnoća, raanje, menstruacija i PMS! ZA-BO-RA-VI !

Moraš...često..imati veća 'muda' nego oni. Zakaj? Zato jer ti trebaš dokazati da pripadaš čoporu. Oni ne moraju...oni pripadnost dobivaju rođenjem.
Možeš biti uspješna u poslu...ali ne smiješ pokazivati nadmoć. Bez obzira kaj si dio čopora...vođa nikad nećeš postati.
Neće te štititi kao čopor, ako te u životu jebe neka žena. Neće niti ako to radi neki muškarac. Neovisno je li to privatno ili poslovno. Hoće....samo ako čitavu situaciju dožive kao udar na vlastiti ego. A možeš im to i pokušati prikazati takvim. To možeš.....žensko si..i znaš kako. No, ne smiju skužiti da to radiš.

Ima toga more.....no, poanta je da...kad jednom zaplivaš s muškom strujom....možeš uživati u blagodatima muškog svijeta....s veeeeelikom prednošću, jer ti ne trebaju ni droga, ni alkohol..ni sex...kao vrhunci užitaka. Sasvim solidno možeš uživati i u autima, jahtama, nekretninama....nakitu i krpicama - kao vrhunskim užicima :))

Najjači afrodizijak u svemu tome je...kaj te boli ribica koliko imaš godina, jesu li ti se sise objesile, imaš li sala ili strija....jer u tom užitku...ne možeš biti 'smjenjena'. On je samo tvoj....i traje onoliko koliko ti to želiš :))