Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Tvoj pogled iz daljina blago se spustio na moje lice. Dospjela sam u taj krug iz čijeg kraja počinje početak, iz čijeg početka počinje kraj. Moj prostor su čiste sjene, tamne, pričinjavajuće, opčinjavajuće. Vezala sam svoju dušu teškim zlatnim lancima za tvoje obale. U toj skrivenosti svijetle dvije karike zlata u tami… pokazuju ti smjer kojim se krećeš i prelaziš iz neispričane priče u priču kojoj ne znam sadržaj. U svim vibracijama spiralno se proteže samo jedna misao… misao o tebi. U tom Snu (kako te često volim imenovati), živi zategnuta karika od jantarnih kockica stvarajući dvije čiste daljine spojene u krugu. Bistra voda je oblikovala moj San, razumijem dušom, osjećam dušom, vidim srcem. U tom krugu od zlata uvijek se nalazimo u istoj točci – početka i kraja, kraja i početka. Sve je to San.

http://www.youtube.com/watch?v=i3K0Hx6T9dA

http://www.youtube.com/watch?v=qVmXKiIPxz4

http://www.youtube.com/watch?v=WYeDsa4Tw0c

Seneka -"Ništa nije žalosnije od starca opterećenog godinama, koji osim svoje starosti, nema drugog dokaza da je živio"

http://www.youtube.com/watch?v=Rhb1MsPvpeg

http://www.youtube.com/watch?v=aFPvKGL69kE http://www.youtube.com/watch?v=y4BfEsWXO2I

...ponekad tako.. probudim se iznenada, uz osjećaj da netko iz mene izvlači sidro…kao što se uzburkano more uznemiri, kad netko dotakne dno.. ponekad tako, osjećaj je živ, zavrti se smijeh u očima, ali u auri postoje čudni znakovi, a ne prepoznajem ih… i tad u vjetru osušim suhe usne, zaboravim se i nestanem.. opet u snovima… a probudili su me iznenada… iz svijeće izlazi tanak trak dima što skuplja noćne leptire… u čaši je ostao talog mog daha.. prelomljenog, izlomljenog... slomljenog… izvan života nema ništa… samo vjerovanje..., ima li ljubavi, nakon ljubavi? :)

Nikada ne volimo jednako.. ni ti ni ja nemamo jednak omjer ljubavi… to je fina granica što razdvaja osjetljiv omjer pa se jednostavno ne vidi ta lijepa crta, odlučujuća crta…kao amfore na dnu mora … ukopane u pijesak… dio plavih dubina, dio tamne i svijetle plave boje.. bez buke… bez valova… u moru tišine.. ta crta spava… miruje…, a ona je dio jedne brze igre života… crta što razdvaja nejednak omjer ljubavi, zna kad te neću uvesti u svoj svijet… i kad me odmičeš od sebe… ta granica je dio svake ljubavi… dio svakog čovjeka… nosimo je u sebi, a ona se budi kad se od jednog postaje dvoje … poput vađenja sidra iz dubina, valovi se uzburkaju, paluba je nemirna, jedra su već u daljinama… odlazi se na nova putovanja…negdje ću probuditi svoju nesanicu… negdje ću uspavati moj san… neka zrak zaustavi kretanje svojih čestica…, amfore na dnu i dalje miruju…. do nove crte razgraničenja :)

http://www.youtube.com/watch?v=SCaq5CPNDSE

http://www.youtube.com/watch?v=4IbPGxYWS_k

http://www.youtube.com/watch?v=6TG0QY2r52M

http://www.youtube.com/watch?v=D38LdpvNRrg

http://www.youtube.com/watch?v=XXmlJQN5Pm8 i http://www.youtube.com/watch?v=eDvFgG_gTCw

http://www.youtube.com/watch?v=ag-mQM2hLXI