Cvijet kraj izvora...je sjena duše

http://www.youtube.com/watch?v=UPUnexRUD4U&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=z9YCi6yYKAA&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=welnlg3svTw

Napuštam redovnu orbitu kretanja nekim zacrtanim pravcima i nalazim se na raskrižju puteva koie čini moje lutanje još zagonetnijim.  Putujem valovima sjećanja u nove dane i osjećam tvoje prisustvo u svakom treptaju laganog jutarnjeg vjetra. U praskozorje nije bilo Sunčevog diska na istoku, samo se probijala lijepa svjetlost prema meni, dok sam osjećala da iza mirnog čela roj misli, poput nemirnih pčela, želi od maštanja napraviti slatki med. Pogledala sam i vidjela sam se u dužini sjene, a kako me je jutro obasjavalo svojim sjajem, tako je i sjeka nestajala, blijedila je... u dalekim prostorima mirno ležiš i snove ti pohode vilinske suze pronađene ispod kamena, odavno u bijegu od mene. San te čeka u spiljama i stazama davno obraslim i zaboravljenim, gdje tvojih koraka više nema. Pohodit ćemo zajedno nove prostore, vidjet ćeš da su šume očajno posječene, da nema puno toga, ali se naše lutanje može pretvoriti u divnu pustolovinu iza koje se vidi Mjesec u daljinama.

U ovom predvečerju ...subote tužne kao sam život što je tužan… ne dopiru mirisi lipa…dobila sam čašu vremena pa je ispijam polako, žedno, ali polako…između nas oduzimaju nam nas, srca bi htjela sklopiti oči na trenutak da se odmore… Opet su mi pitanja teška kao ovaj globus što se tako neumorno vrti sam oko sebe, da je već i mene umorio. Volim kad tvoj dlan zaluta kroz moju kosu i kad uzimaš moju ruku kao mladu pticu, odnosiš je prema svojim usnama… ostavljaš trag, prelaziš preko praga površnog dodira i zaranjaš dublje od bilo kakvih slatkih riječi… tek kasnije dolaze mi slike događaja... te prve dvije riječi izrečene u zanosu zanosa. Sudbina zna jako dobro koga je spojila, koga je razdvojila. Nakon ove noći, miris lipa više nije tako intenzivan. Najjače su mirisale jučer i protekla dva dana, jer su znale da im je to zadnji miris, što mi ga daruju. Znale su i pjevale su mirisima opojnosti, zaludile su mi život tim mirisom poput predivne glazbe i izvele su me do nas dvoje. U dnu čaše ostali su naši izdisaji, zapisani, ne sjećam ih se više. Doplivat ću do nečije obale. Hoću li umrijeti na mekanom pijesku, nanesena poput zalutale naplavine drveta, što se slučajno našla baš na tom mjestu?

http://www.youtube.com/watch?v=tFyKAUBkdOs

''Život, kakav bio da bio, bolji je od mašte kao što je zdravlje bolje od bolesti.'' – Ivan Sergejevič Turgenjev

Čarli, ne poznaš detalje odsjaja mene u tebi, tebe u meni. Još uvijek u snovima miruju linije na dlanovima, nismo oni isti. Moje oči zalutale su u tvoj pogled jednog dana i tu su ostale. Duboko u sebi osjećaš to prisustvo, što ti daje vlažnu toplinu za svaki naš početak. Uvijek me miluje tvoja ruka, uvijek me poljube tvoje tople usne. Ne želim više tumačiti znakove na nebu niti položaj zvijezde u kojem trenutku si mi dalek, u kojem trenutku si mi blizak. Sve miruje. Zaboravljam da sam te znala, Čarli, a ti me podsjetiš uvijek kad pomislim na tebe. Sve je to sastavni dio mog života, tog kaleidoskopa boja i sjećanja, sadašnjih trenutaka i onog što dolazi. Iz etapa naših prolaznosti uvijek ćemo biti mi... vječni... što smo se ljubili. Ne mogu zaboraviti sve tvoje u meni. Čarli, previše te ima, kao blizanac, simbiot... a uvijek zna kroz kakve neravnoteže prolaze kapi moje duše...

http://www.youtube.com/watch?v=p8Q-Vie8p6A&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=Nj12JGytO_A&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=K9ehk0VTRTc&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=D1Aj2yODys0

Naša najveća greška je naša preokupacija sa greškama drugih.-Khalil Gibran

Snovima sam te oblikovala, glazbom sam te hranila, tajanstvenim opomenama sam te upozoravala da na pravilnom mjestu vidiš svoj centar. Volio si me u ljubavi prema mnogima, odlazio si na prag novog vremena i vraćao se kroz rana jutra, kad bih te dočekivala, a tvoje lice mi je bilo centar svemira. Gubila sam dah od spoznaje da ću te zagrliti, nisam mogla disati, jer nisi postavio centar svijeta u kojem mogu zastati i spoznati da si uz mene. U grudima je srce zalijevala tvoja ljubav, a u noćima punog Mjeseca, kad nisi bio uz mene, ispijali smo slatko crno vino iz kristalnih čaša u nekom našem izmišljenom svijetu i tako preživljavali do sljedećeg susreta. Voljela sam te. Moja duša će te voljeti dok je živa, tražit će te i u slijedećim životima i nastojati osjetiti jesi li uz nju ili te opet moram izgubiti da bih te našla u tko zna kojem životu. Ne daj mi da se izgubim u nekim masama budućih života. Označi me sada, da bi me tada mogao prepoznati i zajedno sa mnom odletjeti putem neke vječnosti..

http://www.youtube.com/watch?v=SU7ot0wpzS8&feature=related