7 mudrih izreka

1. Pušenje skraćuje cigaretu. 2. Neki piju od veselja, drugi od žalosti, a treći od jutra! 3. Rođendani su korisni! Što ih više imaš duže živiš! 4. Neke pogreške su tako zabavne da ih je šteta napraviti samo jednom! 5. Kada se sretnu radnici igraju nogomet. Kada se sretnu šefovi, igraju tenis. Kada se sretnu manageri, igraju golf. Što je funkcija veća, loptice   su manje! 6. Neki šefovi su kao oblaci. Kad oni odu, dani su prekrasni! 7. Alkohol ne rješava probleme. S druge strane, također ni mlijeko!

Uredi zapis

13.05.2008. u 7:09   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

iskušenje...


Vino stvara prijatelje, a suze ih stavljaju na kušnju. (njemačka poslovica)...

Uredi zapis

12.05.2008. u 14:31   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

možeš li?...


Sve moje slabosti uberi sa dna duše i otrgni ih s korijenom pa ih pretvori u buket, koji ćeš baciti u more, da otplovi i ne vrati se više. Od prozračne sjene tvog dodira zaboravljam odlaske iz svijeta stvarnosti i upuštam se u igre gdje me sve više obavijaju fine niti tvojih plavih očiju pletući čvrstu nevidljivu mrežu, što me čine nemirnom. Neka bistra voda osvježi vruće lice u ovu lijepu večer, a ti ušetaj opet u moj vidokrug i zagospodari zelenim dubinama u kojima ćeš vidjeti čudan odsjaj, teško razjašnjen, a tako jasan. Zbunjuju te moji pogledi, sve mi više zagledavaš u oči, ali još ne znaš čitati. Tek neki znakovi... male naznake, ne znaš ih protumačiti pa lutaš tim zelenim poljanama mojih očiju tražeći prepoznatljivost koje nema. Ovo je nešto novo za tebe pa sa mojih usana upijaš svaku riječ, a još više taj zeleni pogled, koji te stalno dovodi k meni. U sebi me pitaš «tko si ti?»… ja ti ne odgovaram. Puštam te da me sam pronađeš i da ti tvoj nemir donese odgovore. Ova slatko-bolna situacija pokazuje tragove na rukama, kojima me želiš zagrliti, ali ja odlazim u neisplivano more i tamo te čekam da po mojim stopama nađeš put i zaroniš sa mnom u beskrajne dubine. Možeš li?

Uredi zapis

10.05.2008. u 18:44   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

dark shadow...


Netko pije vodu mog života i ispija svaki gutljaj s posebnom željom da traje vječnije od vječnosti. Cvjetovi usana što se listaju, padaju u rijeku, a ona ih odnosi u noći, što su došle tako tiho i nježno, da sam pomislila da se to nikada neće dogoditi. Iz smrtnog straha od ljubavi, ljubav me dovela u svoje odaje i poklonila mi se u svojoj uzvišenosti. Više ne živim bijele noći. Tamna sjena je odletjela i sa sjetom se prisjećam tuge, kako je lakih koraka otežavala moj pohod prema sreći. Lijepo je imati svoju sjenu, ali ne tako tamnu kakva je bila sjena što je prolazila kroz mene. Oči su mi vezane za tvoj lik i sneno ti pružam ovu bijelu sjenu za šetnju prema koridorima ljubavi...

Uredi zapis

04.05.2008. u 22:08   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar

u daljini...


Sjedim opet ovdje, odgovaram na poruke... pitanja su teška kao vrijeme što nas dijeli... oduzimaju mi polako dio mene... popila bih čašu vode da iz nje skupim bistru energiju što mi nedostaje. Znam da u tvojim očima lete leptiri, a ti ih želiš probuditi u mom stomaku. S tim leptirima bih ti doletjela na daleka polja i poljubila te onako fino, kao što bih to učinila jednog ranog ljetnog jutra, kojeg ne poznam, ali bih koračala tim poljima bez riječi….dodirivala pramenove tvoje kose i nosila u ruci tvoj dlan kao mladu pticu. Bila bih u zanosu znam, u daljini se bijeli grad i podsjeća na – djetinjstvo.

Uredi zapis

02.05.2008. u 10:39   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

zov divljine...

Polako sam shvatila da si mogao otpasti iz mog života, kao slomljena karika čvrstog lanca sjedinjenja što traje i traje. Kako mi je jutros nebo bilo milostivo!! Tvoje kretnje nisu ispunile današnje jutro. Sve je bilo čudno. Prazno. Tiho. Sablasno. U tom kišnom jutru, bila sam samo ja i ovaj neumorni globus što se tako uporno vrti sam oko sebe! Zaledila sam današnje jutro i otpuhnula ga kao tanku koricu da se izgubi u beskraju vremena. Moje jutro je počelo drugačije. Danas. Život teče venama, urgentno najavljujući da više nema onakvih stanja kao ovih dana. Proljetno lišće se okitilo divnim zelenim bojama carujućeg proljeća, a zvjezdani krug je noćas bio skriven gustim sivim oblacima, prepunim vode, prepunim nepomiješanim ludim jutrima i još luđim noćima. Njihov put, put tih sivih oblaka, otpuhnuo me danas na ove bijele stranice gdje izlazi dio pocijepane jezgre preplašenog srca. Tu si. Sve je opet dobro.

Uredi zapis

29.04.2008. u 21:15   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar