nereducirano tekstovlje

prvi se javi. komunikacija:
- W
- Oo
- Di ću ja
- Ovaj
- Ma daj
- To me usitno
- Da si doktorka
- Dobro znam
- Dobro znam
- Ma ne
- Picokica
- Da bar
- Štel
- Jesi fakat
- Pitanje za vas
- Ž
- To
- To
- Ne gledaj u

još jedan promptni deaktivator. kak im se da prčkat po kompu. ko oni klinci koji zvone po tuđim haustorima, a onda pobjegnu niz ulicu. ili oni balavci u neko davno doba kad su telegonanirali nazivajući neki random broj, pa kad bi se osoba javila, poklopili bi slušalicu. neš ti zajebancije!

lik koji se uporno javlja u razmaku od cca 2 mjeseca, pristojno sam ga otkantavala. nije se dao omesti, očito ne pamti i nije sposoban zapaziti da se ponavlja i da nije poželjan. a kad konačno shvati, uvređeno me stavi na ignore. da, teško je biti odbijen 13 puta. curke, oprez!

evo poručujem, možda upamti: nije pristojno javiti se, a onda odmah na ignore. ja vas nisam blokirala, iako uporno već valljda 12 put se jaljate gotovo istom porukom, kolega. lp. bajdvej, niste me pitali za zdravlje, a ako se sjećate, pričali smo o tomu.

"...Često posjetim ovaj profil, ali uzalud..." ...razočarano piše da je gledao moj profil mnogo puta, pa ništa. misli valjda da pustim gledanjem može dobit onu stvar, ccc. s toliko godina biti toliko bedast. lik kojem razlika od deset godina i 300 km nisu problem. da je isto jel si u penziji ili još radiš. "...Godine i nisu neki razlog, a u težini ocito postoji...", eto, kad napišem fizička udaljenost, on misli da se radi o tjelesnoj masi. doduše, ne zna da je razlika u tjelesnoj masi između partnera u prirodi poželjna. a onda se uvređeno povuče. misli da ignore rješava sve probleme. ne one koji su u njegovoj glavurdi.

javi se, pa kaže da pišem eseje. pa se opet javi, pa na ignore, ne shvaća da je već odavno u outu. onaj kojem je teško pročitati tekst, a još manje razumjeti, ne vrijedi ni da je glavni u nekom ministarstvu. to osobito vrijedi za obične službenike koji si umišljaju da su vss, a nisu.

Nekoliko osnovnih varijacija na temu:
1. Dobro znaš što ti treba. Rutinski. Ni prvi ni zadnji put. Cinik bi rekao, u neko bivše doba takve su zvane kurtizane, konkubine, gejše, priležnice, doduše plaćene i lijepo opskrbljene. Takve su tihe, zahvalne, neproblematične. Pogotovo ako su stare, onda ne prave galamu, sretne su sa sitnicom, ionako mudro svjesne da sviraju zadnje note i nije ih više briga za pecanje nekog za po doma. On je premija, ima svoje istančane kriterije i nije mu važno što one strpljivo čekaju svoj red između sigurne dnevne rutine, poslovnih pregnuća koja donose ugled, lovu i sigurnost, zakonite i sitne nejačadi prema kojima su, naravno, vrlo obzirni i brižni, društvenih obaveza bez kojih ne bi značio dovoljno u svojoj enklavi. U kasti u koju ulaze svi oni fiškali, menedžeri, ceosi, tajkuni i njihova dječurlija, plemenitaši von de tak nekaj zvučno s pedigreom i kurijama, rentijeri, poduzetnici hobotničari, zlatni dječaci, doktori, umjetnici i oni koji o sebi tako misle… žene oko njih su brižno dizajnirane, nafilane, ispeglane, manikirane i besprijekorne. I jedni druge zaslužuju.
2. Treba ti odmak. Kriza srednjih godina. Malo nježnosti, toliko da se diskretno distanciraš od svakodnevnice, moranja, rutine u kojoj je sve manje sigurnosti, a više svođenja računa i nedoumice vode li dalji putovi u planiranom smjeru ili nepopravljivo skreću naniže. Da stvoriš priliku za malo vedrine i zaborava, bez prezahtjevnih emotivnih poduhvata i žrtava. Pa svatko zaslužuje trunku sreće. Pa ako se već može...
3. Ili zapravo pojma nemaš u što se uvaljuješ, zbunjen, željan dodira, radosno ubačen u slatku igru, bezazleno misleći da se svaka igračka može uredno pospremiti. Možda ti je ipak prvi put?

posljednji_iskričar
broj 1 iskrica
basileus basileus
čovjek ludens
i još neke paranoidne budale (višekratnici istog nicka) trolaju gdje stignu. misle da sam nekakav admin s iskrice koji pumpa da se više piše. ne pišem na javnom blogu, ne javljam se iskričanima, pa ne znam odakle mu ta sumanuta ideja. uostalom, što oni rade ovdje? zadovoljavaju svoje bolesne konstrukte teorije iskričarske zavjere, ha, ha. i nisam leadanijeli, nek se obrati njoj, pa da vidimo čija majka crnu vunu prede.

evo, i takav mi se ponudil...

Još jedan deaktivator. Nudi mlađe i masažu. Sigurno cepa po vuri, hehe. I Boy1973 se nudi, kao pijani šljaker, haha. A onda se bogec splaši i deaktivira. Jedan lik mi tumači da se deaktivira da ga babe ne proganjaju. Ma moš mislit, tak si neodoljiv, cccccc....
a djevac napiše da ima 19 godina i nije u stanju ništ osim napisati: bok. neš ti elokvencije, ha, ha.

- ne volim obojene rase, arapi i crnci smrde
- nisam nikad volio svoju ženu, ostala je u drugom stanju pa smo se ženili, mene su učili da je obitelj svetinja
- moji se nisu rastali jer je obitelj svetinja, mama je rekla da ne želi ni mrtva pokraj muža biti pokopana, tražila da je pokopamo u zg i ja sam ju pokopao
- vidiš, oni iz istre su u grob stavili svoje malo dijete koje je umrlo; zašto, kakvo pravo imaju ga tu pokopati, nije mu tu mjesto, neka ga pokopaju tamo u istri
- imam u petom mjesecu nenadani trošak. tehnički i registraciju. i sin mi se ženi, moram i tu nešto dati; neću biti na veselici, samo u vijećnici na potpisivanju.
- kako ne razumiješ, nemam novaca, urolog košta 150 eura, a još ultrazvuk, lijekovi (viagra) 70
- vidiš ovu sliku, to je manee, a vidiš ovu, to je goblen kojeg sam radio s mojom mamom
- nizozemci me samo hoće iskoristiti, hoće vrhunskog stručnjaka, imao bih 7000 eura, mogao bih brže otplatiti stan, ali ja neću, pet puta sam polagao njihov glupi ispit za jezik, šta oni hoće od mene, znam, hoće me iskoristiti, nemate vi pojma ovdje kako vam je lijepo i jeftino
- ja moram ići u njemačku po hranu, znaš koliko to košta, i moram svaka dva tjedna dolaziti ovamo, a to košta 500 eura svaki put
- ne želim polagati taj odvratni jezik, ja nisam učio njemački i zaot mi je to jako teško, to su stručni tekstovi, ne znam što oni hoće, da shvatim njihovu kulturu, što me briga za njihovu kulturu, da se asimiliram, neću
- neću ići po pomoć u hrvatsku ambasadu, tamo su sve srbi

"Dan"
da, dan je, pa što? kao da ja tebi napišem: srijeda. i kaj sad?

da. kad se radi o pameti. no, kad se radi o mudrosti, ne lažeš nikako, nikada. jer nema potrebe. jer ne nosiš laž u sebi. ne odgovara tvom habitusu.




nemoj se prevariti! po pitanju bloga, mislim. ono što piše je pokušaj umjetničkog iznošenja zapaženih detalja o ponašanju ljudi, životu općenito, prikaz i tuđih i osobnih iskustava. zapravo, nema tu nužno potpuno osobnog stava, nema rezona iščitavati mene kao osobu kroz ovaj blog. možeš zaključiti isključivo o mojoj pismenosti, sposobnosti opisivanja i iznošenja nekih pojava i prizora, tu i tamo neki moj stav, neke stvari su potpuno izmišljene, neke konstruirane na temelju samo detalja koji nisu nužno direktno vezani uz priču. viš, to je česta pojava kod čitatelja: shvaćaju nanpisano kao dnevnički, intimni zapis nacifran pjesničkim sintagmama. a to je stav onih koji na pisanje, općenito umjetničke pokušaje, gledaju kao direktni izraz piščevog života, lika& djela. t.1. oni koji su malo dublje ušli u tu problematiku dobro znaju da je bit u tomu da pjesnik/umjetnik/autor/votever ima začudnu sposobnost ulaženja u tuđe misli, motive, empatizira s nekim, razumije pozadinu nečega, dakkle sposoban je shvatiti bit neke pojave. pod t.2.: sposoban je napisati/naslikati/načiniti/kvalitetno odraditi/etc. refleksiju onoga što je bio sposoban percipirati. uz obligatne dodatne štiklece, cifreke, šljokice. ili bi naprosto ono što je oblikovao..., nakon percepcije, obrade, dodataka iz vlastite empirije i emocionalnog hangara, uz kuhanje sastojaka, a kasnije fine dorade u vidu brušenja i glanca,...uz vještinu mudrog ravnotežnog i skladnog slaganja auzmiša u formu intelektualnog materijala vizije, sklopova riječi, ideje, konstrukcije... iznio pred čitaoca i gledaoca, slušaoca i taktilizatora.
poznajem pjesnike koji prekrasno, duševno, mudro i intrigirajuće pišu. ali su totalne guzice i ljudska govna. a ako ja pišem o govnarskom slinavom muškarcu koji ganja komade s gnušanjem, to ne znači da su to moja iskustva, da je moj neki bivši to činio, ili da su mene tako napastovali.

no ima jedna nužnost u svemu tomu: ukoliko autor nije sposoban za razumijevanje nekih događaja, emotivnih stanja, zapažanje i ispravno tumaćenje pozadine, onda će neminovno napraviti suhoparan i nekvalitetan posao. svako djelo, točnije, način, stil, upotrebu riječi, navođenje na određene zaklučke, izazivanje osjećaja kod čitaoca, napravit će kvalitetno onaj koji je sposoban misliti na takav način.

je, viš, meni sedi zabranil pripovedati na njegovomu terenu, a samo sam komenzirala njeggvu pesmicu, i pohvalila kak je lepa, edukativna i pedagoška i kak se baš lepo opisuje kaj se smije , a kaj se nesme delati. kaj buš, po ne znam koji put me skidal, pa opet stavljal pa tak, nikak da se odluči.

a kaj se dotikavle lažnog svedoka, ionak nis tam išla osim na brzinu na kavicu. znaš dis e dobro jede? v restorančeku tam v dvorišču, u petrinjskoj prek puta matičine. fina domača klopa, niš skupoga, a najedeš se do guta. a ondmah pokraj ona fina slaščiščarna, gore se možeš zavalit u fotelje i pijuckat kapuciner.

a po pitanju fiškalof, to su ti uglavnom jako suhoparni tipovi. meni ti više pašeju dečki stihoklepci, kaj puno čitaju i pišeju i onak suviše umetnički navudreni. onak kak je naš sedi, viš ga kak je llepi, vodil me na krasne koncerte, i sme se spominali o raznim piscima, i uvek spelavali nekakšne huncutarije. a sad se jako plačem jer me je zblokiral na svojem blogu, šmrc, onda se bu pojavila i nekakva svingerica, morti i balerina, ili, kak sam se skorom upišala od smeha, kak je jedna bivša blogerica (ma bu se vrnula, sedi, naj suzice roniti) rekla da "mora da nauči da pleše blues", ha, ha!
na, tak.

ne češljaj mi oblake

ne češljaj mi oblake
neka hodaju sami
pusti ih, zar ne vidiš
kako su plahi i mirni večeras
kao moje misli
što htjele su
tebi
u pohode

ne – ti reče-
ne primam
goste neuredne
donosiš trunje u kosi
mirise iznad smijeha i očiju
kišu na jeziku
ruke pune pjesama
i noge teške
od prošlosti.

Najprije bi izravnao oblake
Isplahnuo nebo
do bijeloga
Stresao svaki list sa grana
što pružam ih
kao darove
Pomeo svaku travku s
mojih riječi
ono što ostane dobro zagladio blanjom
Da ne viri sramotno iverje mojih želja
A onda mi ostaklio dušu rozenkvarcom
Dahnuo, krpom obrisao
pomno
do visokoj sjaja

Pa bih stajala tako ispod praznog neba
Sjajna u tvojem velikom dvorištu,
dragocjena sadnica okljaštrenih vrhova
čista od misli,
čista od duše,
čista od sjećanja
oprana
od sebe
i svojih oblaka

neću posluhnuti zov tvojeg mamca za patke
i neću ti doći u pohode
tek pružit ću
ruke
daleko
i grliti
svoje čupavo
nebo.

čarobno zrcalo

ona
je carica
i ima čarobno zrcalo
u kojem se ogleda svaki dan
i svaki dan načini smotru svojih trupa
ona ima uspješnu političku karijeru
sve neprijatelje je dotukla osobno
uz diplomatski smiješak ili buzdovanom, svejedno
najljepša je od sviju žena
nema ni bore ni staračke pjege
ne muče je koljena ni jutarnja ukočenost
ona vidi pred sobom
krasne osmijehe i blistave zube
jer tako želi njeno ogledalo
zaslužuje ih svojom bezgraničnom dobrotom
i strpljivošću, naravno
ruke u obožavanju, smrznute čekaju
njen ushićen poklik da bal je otvoren
ona će tada odabrati svoje mezimče
i blagonaklono ga s carske visine
dotaknuti rubinom na vrhu zlatnog žezla
automatski će izračunati potencijalni trošak po riznicu
livreja za ađutanta
narudžba za cvijeće
večera u budoaru
sa šuškanjem radoznalih sobarica o jelovniku
ah, zabava uvijek košta
ogledalo neće ni trepnuti
ona je carica
koja stoji pred ogledalom
i divi se svojem carskom veličanstvu
a iza njenih carskih smežuranih leđa
stoje dvorani u stavu mirno
i šapću:
carica je gola
carica je gola
carica je gola!

objed bez ivana slamniga

eh, da mi je sada
„jedne noći u kojoj se se kovitlale
Pruge indigo i smeđe...“
Imati obje noge, uzajamno,
Duge, duge noge do vrata
I onda šepesati na obje,
Na tvoju i moju
I pjevati pjesme ivanove,
Glasno pjevati riječju
Pomiješale bi se noge
Pomiješale bi se boje
I plava, morski plava smeđu zalila
Smeđu boju riblje krljušti
Ribe smuđa što skriva se
U mutnoj rupi potoka,
mirnoj kući bez prozora zastrtoj vodom
smeđa je riba sad na tanjuru
i ne treba mi noga da je pojedem
ne čekam nikog,
odvajam meso od kosti i jedem
ti nećeš ovamo doći
da blagujemo zajedno