čudan čovjek čudnog imena

Smiri se i opušteno, manirom iskusne ljubavnice dotakni usnama rubove stakla i ispij to vino do dna.
Dopusti mi očekivanu slobodu pa da pobijedim otpor patent zatvarača
i otkrijem koliko je još upijenog Sunca ostalo u boji tvojih leđa.
Hotimično ću ti ozvučiti vrat poljupcem pa suzdržanim pokretom
i hinjenim mirom odložiti čašu i osloboditi dlan za kretnje koje slijede.

Pusti da te ljubim i ponudim ti baršunasti dodir
i zaostali okus Postupa na jeziku
prije nego te pažljivo iz naručja spustim na rub kreveta.
Saplest ću se strpljivim gibanjima po tebi
kao što se tama probuđena tvojom stidnjom sapliće o naša tijela
i zidove sobe i čini nas sjenama u bludu.

Slušaj pažljivo kako bonaca zvukovne pučine mreška lice tišine
i kako lahor prvog uzdaha kida konce mira
i osiljen pobjedom izrasta u vihor koji mrvi brane tvojih izgladnjelih bedara
i slobodom daruje vaginalne suze zadovoljstva.

Moj pritajeni machizam je osupnut caklinom tvojih zahvalnih zjenica.
Želim te ljubiti i predati te opuštenu u ruke vilenjaka snova.
Spavaj van mog zagrljaja jer jednom sam samo nečije otkucaje sljepoočnice zibao u ritmu mog bila u prsima.

Humci od lišća,
pometene sijede vlasi godine na odlasku.

Kišobranci me ne primjećuju,
stisnutih ramena,
pognutih pogleda, gaze ponedjeljkom.

Moj osmijeh i ja,
podignuta kragna nam je dovoljna.

Glazba u glavi,
shuffle dragih refrena
glasna zajebancija novih ljudskih nada
i nagla tišina u tramvaju,
«...stanica Cibona...».
Kao da je život sišao s njima.
Iscrpljena lica, blato na cipelama.
Tišina.

Sava je boje šinjela.
Na mrlji prolivene nafte
puštam loše misli
virovima, daljini, kamenju,
kao feler u finom riječnom tkanju.

U jednom naoko običnom danu
ispod bučnog prolaska vlaka,
razuzdanog razuma,
s praznovjerjem dječaka
poželio sam hvatati istovjetni korak
šečući s tobom nasipom s aknama od mlaka.

jeba Vam Perković sve po spisku!! Jel se zna da je u zagrebu? Zna. Jel se može saznati gdje živi? Može. Jel ima potjernica za njim? Ima. Dakle tko prvi njegovih 12 000 eura i gotova priča. Svi oni branitelji su mogli doći pred njegovu hižu pa ga jebati dok ne pristane ići nogama ili rukama naprijed, svejedno.

Služim u vojsci sjena, čuvajući te miran i bešuman na površini tvoga stropa.
Ponekad se spustim niz sretnu paučinu u kutu sobe i priđem ti kao uhoda.
Pretvorim se u drhtaje koje nesvjesno činiš.
Maštam da sam lađar tvojih snova.
Prstima od trnaca kliznem ti niz leđa i zagrijem ti dlanovima glatke obline stražnjice.
Ti se meškoljiš.
Osjećaš li?
Sada ležiš ispod toplih konaca tkanine.Ja se pletem oko tebe.Dražim tvoje tijelo
i remetim statiku snova.
Podižem ti nogu i bridim na površini kože.Bedra su ti topla.Listovi u grčevima.
Stopala hladna.Grijem ih dahom pobjeglim od poljubaca i nižem tragove gladnog jezika.
Slutiš da sam blizu.Razmičeš noge.Tražiš vijuge moje kose da mi priljubiš lice uz sebe.
Otvaraš se.Kratkim uzdasima lomiš tišinu.Ostavljam neizgovorene stihove u tebi.
Gutam mirise.Pijem sokove.
Uspinjem se skalama od cjelova.Pupak.Trbuh.Ostajem usidren na grudima.
Miran i spokojan kao brod nakon oluje.Tražim okrijepu na usnama.Utaži mi žeđ.
Izliječi poljupce napukle od vjetrova.Zarobi šumove valova i podaj se.
Utičem u tebe kao rijeka izmorena od kretanja.Primaš me kao naklono more
da ispunim tvoje dubine.Savijaš udove.Nudiš se u svoj raskoši.Milujem koraljne grebene tvoje nutrine.Prijanjam uz orošene stijenke.
Budi tiha.Samo me zagrli.Čvrsto.Prihvati ritam moje zdjelice.Zaplešimo.
Kapi iscrpljenosti upiti će pokrivač.Soba će disati našim mirisima.
Ti ćeš povući prste ka grudima.Stisnut ćeš deku uz sebe.
Ja ću ljubit zid svojom bojom siluete.
Ti ćeš biti tamo.
Ja ću biti ovdje.
U maštanju smo jedno.

Dragi materijalistički, monetarni mediji,dajte nas please pustite da se jebemo kako želimo ali unutar osobnog, intimnog sobička života i pišite nekaj renesansno, nešto što može promijeniti ili bar zaintrigirati mišljenje i stav pojedinca...da niste glupi znali bi da se tako mijenja svijet. I penis i vagina su na kraju krajeva samo kurac i pička. Općeprihvaćeni vulgarizam u službi sintakse tako skladne sintagme opisa (bez)smisla života.

I ako priznamo maštu samo kao teorijsku motivaciju za praktično djelovanje ona je još uvijek administrator koji rješava bugove matrice života. Možemo biti maleni bogovi svojim kreacijama usklađeni s estetikom prirode, divnog dara velikog, neopipljivog, sveprisutnog Boga. U iskonu nam je poklonio razmišljanje da spoznajom sebe kreiramo teorije nasuprot njemu dok ga praktično priznajemo molitvama. Za dobrobit sebe umjesto svega. Sve zbog previše sloboda. Utišajmo se, sebe, osobne čežnje, snove ispred drugih snova, na ispruženom dlanu neka se slije rosa livadnih klasova, nježno milujmo maštu usred uspavanog života. Oksimoron, nijemi vrisak, smislen u svemiru.

Sabotiram statiku realnosti

utišujem vjetar u mladosti krošanja,

sedlam ga požudom

nek me nosi tamo gdje slajdovi misli galopiraju.

u tihu vodu tvoje rijeke ,

na obalu gdje sušiš grudi darivane zrakama sunca,

i prkosiš ljepoti pupoljaka

gdje ti prsti klize kroz kosu

a nutrina se žari...osjećaš me pored sebe...

na sebi kao poljupce na radosnim obrazima,

kao kapi na gladnim rutama kože...



Pomičem zastore stvarnosti

da kleknem pred zanos tvog tijela u čahuri lascivne čipke

dotaknem ti stopala usnama i pustim ih da se uspinju

da spoznaju utjehu žudnje koju ti nude

da osjete okus tvoje želje...da nestanem u tebi..

U travi.

Na obali.

Pod kanonadom utišanih vrisaka...vrhunci nam plaše ptice.

S obzirom da se bliži sezona vrtlarenja, primam predbilježbe za uređenje vrtova.

Naslućujem.
Trampit ćeš gorčinu na moj spomen
za novi izgled frizure.
Možda ću izblijediti u egzotičnim nijansama mahagonija
ili pšeničnoj zlatosti izblajhane tame.


Naslućujem.
Dijelit ćeš osmjeh prosjacima duha
i biti casual i nesputana,
kako samo žena zna.
Možda ćeš omamiti slušače verbalnim dosjetkama
ili skrenuti s pravca kretanja poglede pomamnih šetača.


Naslućujem.
S podsmijehom ćeš odgurnuti napasne udvarače
i ostaviti ih u nevjerici gubitnika.
Možda ćeš i ponuditi neutažene usne
nekom zalutalom sretniku
ili čak učiniti milost i skrasiti se
u privremenom zagrljaju zbunjenog namjernika.


Znam.
Leđa okrenuta njima tražit će moju fibru u blizini
a hladna stopala moje palčeve za masažu.
Možda zodijački zapisi
i zbrčkani program usuda
determiniraju crve našeg zajedništva
ili naprasito i jednostavno kao dobro jutro
usklade nam se umni satovi
i pametniji nego sada istucamo daljinu
u mužaru bivanja, dok se ne pretvori u dodir.


Naslućujem mnogo toga
i trudim se ostati normalan u nenormalnom okruženju.


Kao Arsenova dama, pamtim samo sretne dane.

Nebo je ispralo vidike
od prozora do prozora nose me radoznale noge
ptice sinhroniziraju ljepotu

daske koje život znače, škripe,
umorne od nebrojenih koraka sudbina,
ljudi, kojima su jednom bile dom

duga me odvlači k istoku
bliska, gotovo dodirljiva
harmonijom boja šara monokromatsku visinu

tu smo
dobro smo

Njezin je korak
pokret sudbine,
a pogled tajanstven
kao morske dubine.

Dodirom svojim
ona me vine
u plavo prostranstvo
moćne tišine.

I uvijek kad ode
sva radost mine
bez uzdaha njenih,
bez nježne miline.

Ostajem sjetan
u naručju tmine,
u postelji svojoj
bez ženske topline.

Stavljam na kušnju kožu izmorenu od zime
simpatiziram dokono topli četvrtak ožujka
dok oko mene komešaju se usudi.

U džep spremam cvijet od solarnih zraka
kao pričuvu svjetlosti , dlanove topline
ako ti oblaci zatamne sutrašnji dan.

hodači gnjile od bešćutnosti
propale nakane suvišnih želja
skupljaju se na ramena kao prhut stranaca
u žurbi dotiču se nežive sudbine

bježim od žamora loših vijesti na brisani prostor
mrvim slanac pticama
imun na podsmijeh i sućutan prema njemu

mislim na tebe
osjećam se kao doma
siguran pod nebom dok kiša rominja

Kad snijeg dobije težinu
tihe pahulje umanje stvari
čipka od vode pokrije površinu
stišaju se kuloari.

okrenimo se oko sebe

Stavi dlan na moj dlan i zareži iskrama repatice crnu svilu neba u koroti.
Podijelimo kozmos na dva jednaka dijela i igrajmo se sjena i gospodara.
Poziraj mi na fresci istočnog grijeha.
Poleći ću te na zvjezdano krzno velikog medvjeda i otapati tvoj stid.
Smirenim kistom jezika brisat ću zaboravljene sunčeve pjege s tvojih obraza.
Ti si delicija na trpezi u slavu Erosa.
Udisat ću šumove dalekih valova iz tvojih slušnih školjaka.
Odazvat ću se timpanima koji tuku iza tvojih grudiju.
Ja sam plaćenik tvoje požude i ovi prsti crtaju kartu tvojih drhtavih erogenih zona.
Raširi noge.
Budi slutnja snošaja.
Pusti da kušam okus kojim si ispunjena.
Drži mi glavu u rašljama omamljene kušnje i ne puštaj je sve do ruba svemira.
Tamo, s tvoje strane, gdje kipi blještava Venera slomi moja koplja štitovima cjelova.
Ja sad ležim nemoćan pod tvojom vlašću.
Uzmi me za saveznika kad izvori zore poteku i isperu ugalj noći.
Biti ćemo užarena lava koja mrvi kruto stijenje čekanja.
Tek u horizontali olakšanja pripast će nam sjene.