Laprdarij

Daruvar. Tako sam zaključila po broju registarskih pločica koje se voze po Zg.

Da se i ja malo vratim u prošlost. Ali svježiju, mlađu, onu od prije godinu dana. U vrijeme kad smo se nalazili u Armaniju, i kad smo se zezali, plesali, nismo baš mogli puno razgovarati zbog buke, no bilo je ugodno. Meni. Jer su virtulani likovi dobili treću dimenziju. Bilo je zgodno kad netko dođe, a ja ne znam tko je pa se iznenadim kad mi kaže nick :) Ova virtualna birtija je postala stvarna.

Moglo je tako i ostati, mogli smo si biti u dobrim odnosima, mogli smo se i dalje zezati i tu na blogu. Nije li ovo sajt za upoznavanja? Mogao se proširiti krug poznatih, evo ja baš volim upoznavati ljude.

Sad nakon godinu dana gledam svoju ignoricu i u njoj neki takvi. A šteta. Jer ne znaju ostati na zezanju i dobrim namjerama, prelako prijeđu onu finu crtu ugode/neugode.

Prečesto se tu potežu teške riječi. Uvrede. Mržnja frca da sve boli. Pitam se, vidite li vi nešto lijepo i inače u životu, ili vam je draža mračna strana? Kao da vas demoni spopadnu... ok, ovisnost o internetu. A ja slučajno i nažalost znam dosta o toj ovisnosti. Znate kaj, ne bi ja rado ni trenutka provela u vašim glavama, niti gledala svijet vašim očima.

Sami pišemo povijest. I sami biramo što će nam se događati i kako će nam biti, koje boje je sve oko nas..

Gledam jučer anonimusa u Armaniju i pomislim - ovo je kao na iskrici. Maska, nemaš pojma tko je, a tip dobro pleše, vidim Cyb se zabavlja :).. zanimljivo je upoznati nekog s maskom. Pa i u originalnom 'V for vendetta' žena se tako zaljubljuje u lika s maskom. Sve su opcije otvorene. I kad ti se svidi, gotovo da je svejedno što je ispod maske.
Kad nađe put do srca, jel.. Pa da je i žaba..
Koja je to čarolija u maski? Ne smetaju izrazi lica i stvarna situacija našim iluzijama? Iza maske možemo izgraditi priču koja nam paše. Mi sami gradimo lik iza maske. Tak je i tu na iskrici. Sami kreiramo likove na temelju dvije-tri činjenice.
Zapravo, treba zabraniti skidanje maski. Ili - masaka, hrvatskije. Komu treba istina? Komu treba - žaba?
I šuti, pobogu. Nemoj mi se jadati, niti otrkivati tvoju pravu situaciju. Ne spominji bivšu, ili sadašnju.. Ne zanima me. Želim neporemećenu iluziju..A ja ću tebi biti divna, bez problema, uvijek s liejpom maskom, još uvijek nevina..
Evo kako je sve jednostavno. Samo treba zalijevati čaroliju.. i šutjeti, šutjeti, šutjeti.. Sve ostalo je nepotrebno zagađivanje.
Ionako imamo izgrađene, godinama dotjerivane iluzije, šteta da ih netko kvari.. Što manje smeta iluziji, to bolje. Ma, najbolji bi bio - nacrtan.
Što će nam onda uopće netko? Nema on neku bitnu svrhu, jer mi već imamo konstrukt u glavi. Jedino da nosi taj ružičasti balončić.
Ako ekstrapoliram - svejedno je s kim smo. Samo nek - ŠUTI! I drži balonček. I ne skida masku.
I tak je anonimus idealni muškarac. Dokle je god anonimus.

Link

sto je tu je, moram ici, uzivajte :)

Gledah u subotu, ne sve, i pomislih - a zašto se ne bih ja javila na to? Sad sam zrela za tak nekaj. Posljednji put sam se javila na takvo što 1984. Ušla u izbor, vježbala s bendom, pjevala Blowing in the wind a la Joan Baez. No, pred sam nastup ispalo je da trebamo platiti neku lovu, poveću, a ja nisam imala/bila spremna, ne sjećam se. Na kraju je ispalo da nastupaju samo bendovi, a mi soleri ništa. Valjda nismo uplatili nitko od nas. Nastup je bio u Lisinskom. Nije trebalo bit na TV, koliko se sjećam.

Evo, sad sam zrela za bit Susan Boyle u Hrvata. Zamišljam si, dođem ja na pozornicu, počne pjesma, ja pustim glas, usput koji zvuči mlađe od mojih godina, i kad se ekipa okrene, a ono sijeda teta pjeva. Ne sumnjam da ne bih ušla u izbor za taj nastup na pozornici. Ako me ne budu gledali. I pitali za godine. A ako biraju samo po glasu, onda valjda nisu godine bitne.

Otpjevala bih nešto sotto voce, u po glasa, a da ima energije, i da se može pustiti glas.. Malo gledam što bi to bilo, svakako bih neku pjesmu na hrvatskom, imamo mi krasnih stvari. Pa mi je prva pala na pamet - Potraži me u predgrađu. Prekrasna pjesma, ritam.. Link. To mi je prvi izbor. Nadalje, pjesme Nine Badrić su mi wow! Njezina Nek ti bude kao meni - uh! Link. Treći izbor mi je njezina Da se opet tebi vratim Link. I jedna prekrasna s istočnjačkim štihom, za narod - Ne mogu ti reći što je tuga Link.

Koju bi vi od ovih najrađe čuli? Imate li neki prijedlog, sličan ovima?

Prošli tjedan družila sam se s frendom koji se rodio vani, odškolovao u Hr i nakon škole opet otišao van. Dijete naših gastarbajtera. Oženio strankinju i ima kći sad oko 20 godina staru. Profesor je na faksu, a završio je jedan faks no poslije se predomislio pa je promijenio struku, i to skroz suprotnu, i to doktorirao. Sad predaje nešto interdisciplinarno, svaki put ga pitam čime se to točno bavi, pak zaboravim. Neki spoj društvenog i tehnologije. Toga kod nas nema i ne bude tako skoro, takvo što si mogu priuštiti samo visoko razvijene zemlje.

Razgovaramo mi i kaže mi on: znaš, ovdje u Hr ljudi cijene one koji ostave ovo doma i otisnu se van. A ja ti više cijenim ove koji ostanu doma, i ovdje preživljavaju. Jer ovi koji su ovdje u stanju preživjeti, oni mogu svugdje preživjeti. S druge strane, oni koji odu van, ponesu i sebe. Ako nisu ovdje bili zadovoljni, uglavnom nisu ni vani, jer svoje probleme odnesu sa sobom. Ako netko ima problema s autoritetima, imat će ih gdje god bio.

Nadalje, veli on: bio sam u Arena centru s rođakom, i nisam mogao vjerovati! Znam da je Hrvatska u krizi jer sam u kontaktu s prijateljima, vidim na ulici kako ljudi hodaju, vidi se da nemaju, velika je nezaposlenost, penzije male, nesigurna radna mjesta, a vi izgradili Arena centar! A u Arena centru jedan dućan skuplji od drugoga, i meni skupo, pa tko tamo kupuje? Tamo gdje živim ne znam postoji li takav šoping centar s toliko skupih marki na jednom mjestu, nisam ga vidio, jer tamo ljudi ne luduju za markama. Veli on, nije mi jasno tko je to otvorio i zašto? A opet, vidim da ima ljudi i da ulaze u dućane.

E, moj frende...

Priča on i da imaju doma namještaj stariji od njega samog , malo su ga popravljali, ali je još dobar i trajat će. Glavno da je u funkciji.

Nedavno je kupovao novi auto. Prije je imao citroena ali je ovaj ostario. I sad bira novog, pa razmišlja. Ako uzme neki rjeđi auto, a oni putuju dosta po Europi, treba li mu servis teško ga je pronaći. Koji automobili imaju najrazgranatiji servis - VW. I on odabere škodu. Veli, omjer cijene i kvalitete je najpovoljniji.

Taj je od moje vrste :) Zajedno smo odrastali i sad tolikih godina gotovo jednako razmišljamo iako smo u potpuno drukčijim svjetovima.. Nije bitno gdje si, jel..

Sinoć bila emisija o humoru u Hrvata, vodio ju Dražen Ilinčić. Zgodno su diskutirali o tomu kako su recimo Srbi i Bosanci duhoviti, a Hrvati nisu. A zašto? Zato što su Srbi i Bosanci u stanju sprdati se sa sobom, a Hrvatima to nikak ne ide. Jer su Hrvati kao jako ozbiljni. Kasnije je netko od diskutanata zaključio kako je Hrvatima jako važno da ne ispadnu glupi. I da im i zato humor nije baš nekaj. U tom su kontekstu komentirali i zagrebačku špicu kako je otužna jer svi žele ostaviti dojam da su cool, whatever it means, nema spontanosti.

Preksinoć je pak bio moj omiljeni Mentalist. Reče on jednoj - varaš, manipuliraš, a sve zato jer se voliš osjećati pametnijom. Otkud ta tvoja potreba, jesu li te zanemarivali u djetinjstvu? A ona odgovara - opčinjena sam izvrsnošću. Mora da ima hrvatske korijene.

Sjećam se kad sam imala 17 godina otprilike.. dogodilo mi se da ispadnem ono baš glupa u nekom društvu.. no, nije me to nešto diralo.. sjećam se da sam samoj sebi znala reći, ok, sad je ispalo ovako, a ubuduće ću paziti. Nisam si zamjerala, nisam se niti nešto sramila, išla sam dalje. Tako se uči. Tad još nisam bila svjesna koliko je važno ne ispasti glup. Ne volim koristiti tu riječ i dosad je valjda nisam ni spominjala na blogu, a niti ne budem više. Zato jer često ljudi nazivaju druge glupima u raznim situacijama. A uglavnom kad je nesporazum. Drugo je kad netko stvarno otežano shvaća, ograničenog mentalnog kapaciteta. I taj je zapravo glup. No, nije riječ o takvima.

Tko je glup? Je li onaj tko nešto ne zna? Tko ne vidi dobro situaciju? Onaj tko nije u stanju povezati uzrok i posljedicu? Po meni - neznanje nije glupost. Ali je glupost znati, a zajebavati Arape s Alahom. A opet, pitanje je što je komu uzrok, a što smatra posljedicom.

Ok, bitan je i cilj. Ako želim ukrasti energiju, odnosno uzrujati Arape, onda ću potegnuti po Alahu. Jedino što ta povratna energija može izmaći kontroli. E, a za to treba pamet. Opet ja došla na to da je tajna uspješnog življenja - mudro upravljanje energijom. Svojom i tuđom. Energijom općenito.

Što vi smatrate glupim? Koga?

Koji primjer da navedem što je meni glupo? Hm. Glupo mi je kad netko nekog ili nešto mrzi. Mržnja je intenzivno stanje. Izvor mržnje bio bi - nije bilo po mom. Povrijeđen mi je ego. Osjećam se nevrijednom. Nešto nije onako kako bih ja htjela pa sam zapravo bijesna. So? Gdje piše da mora biti onako kako bih ja htjela? To je prvi dio priče. Drugi dio priče je - onaj koji mrzi - to je osjećaj u njemu. To nagriza vlasnika mržnje. I sve to je u njemu i samo njemu. Objektu mržnje je svejedno što se ovaj ždere iznutra. Ok, može tu biti štete, no vlasnik mržnje je i dalje najveća žrtva. Pa ljudi budu zarobljeni u kavezima zvanim mržnja. I znajući sve to, aktivno znajući, kako onda mrziti? I zašto? Pa nisam ja sebi neprijatelj.

Glupo mi je i pušenje. Glupo mi je i zamagljivanje svijesti alkoholom. O drogi da ne govorim. To mi spada u najgluplje.

Glupo mi je popiti analgetik, a prije toga ne poraditi na pronalaženju uzroka. Općenito mi je glupo piti analgetike, osim kad nema više izlaza :(, npr u terminalnoj fazi..

Glupo mi je - raditi protiv sebe. Glupo mi je nešto napraviti, a unaprijed znam da ću se poslije osjećati loše. Obzirom da znam to što znam, ne mogu se ponašati kao da ne znam. Znanje obvezuje.

I još - što znači nešto znati. Ovo je moje tumačenje. Prva faza nekakvog usvajanja znanja je prepoznavanje. Ono, da, čula sam za to. Druga faza je baratati tom informacijom. Kad netko upita - ja znam odgovor. Sljedeća faza je - kad radimo krivo, prepoznajemo, ali nismo u stanju reagirati u tom trenutku, nismo još dovoljno usvojili to znanje, nismo još sazreli. Sljedeća je pak faza svjesna primjena znanja u pravo vrijeme i na pravom mjestu. I mali je još korak do spontanosti, posljednje faze, kad to usvojeno znanje postaje dio nesvjesnog i automatizma.

Pa kad mi netko veli da nešto zna, pitam se u kojoj je fazi znanja. Ono što sam uočila da su ljudi najsamouvjereniji u prvoj fazi, u fazi prepoznavanja, i još u drugoj fazi, kad su u stanju to ponoviti. A dalje kako sazrijevaju, spoznaju kako je teško istinski usvojiti-primijeniti znanje. Postaju svjesni kako malo znaju.

evo malih dinosaura

Tako je govorila jedna meni draga cura.

Danas se javna rsvjeta ugasila u 7.00. Bila sam bas na mostu preko Save. Lijepo tamno plavo jutro, pa sve svjetilije, a Sljeme puno snijega :) Zaboravila sam lap na poslu pa sad kljucam po tabletu, nije mi to gust kao tipkovnica.

uglavnom, jucer sam naucila nesto novo. Do jucer sam znala da smo svi mi prepuni trauma i slazemo ih poput ljusaka luka. I onda nam zdravlje ode vrit jer ne rjesavamo te traume. Svjesna toga zadnjih 15 godina radim na tomu i gulim slojeve, onda nabacim neki novi, no ipak se trudim iscistiti koliko ide.

Imala sam jednu jaku reakciju kad mi je trauma poput granate izletjela iz mene, tu je bila velika energija i pomoc okoline, i veliko olaksanje nakon toga. Te traume sam bila svjesna da je u meni. I uglavnom sam dosad rjesavala traume koje sam prepoznavala.

A jucer - jucer veli meni tip - sto se dogodilo u vasoj 17? Hm, to je bila 1977-78, pokusavam se prisjetiti no nema niceg. Navodno na emocionalnom planu. Mozak vrti - nista. I ode on. On radi tako da povremeno izadje iz sobe i djeluje na daljinu. Sjedim ja, a ono krenule suze. Ridam, no i dalje ne znam zasto. I u jednom trenutku mi se otvori. Ajme, pa ja sam na to skroz zaboravila!

Toliko sam bila povrijedjena te 1978 da sam se skroz sledila. Ni bu ni mu. Potisnula duboko jer mi je bilo prebolno. Mlada, njezna dusica se nije mogla nositi s tim. Osvijestim tu traumu, i pred ocima mi se pojave traume koje su se kasnije nalijepile na tu potisnutu, kao na hranjivu podlogu, tvoreci sljepljeno i sfufljano klupko. Ajme! I to je klupko jucer izlazilo iz mene... Vrijeme ce pokazati..

Daklem, jucer sam naucila da su te potisnute, skrivene traume kojih se uopce ne sjecamo kao trauma, tj. sjecam se ja tog dogadjaja no nekako s odmakom, nisam bila svjesna da me je toliko kostao, da su te najopasnije. Podmukle traume.

Fyi

prekrasno :)

Jucer sam sasila ovu svijetlu lijevo. Kupila sam materijal za odijelce i iskrojila sako. Dalje ne znam bas kako cu, trebala sam ici na drugi stupanj ali odustala trenutno.. nastavit cu kad bude vrijeme.

Po meni je kljucno- osjecati se seksi. A seksi se osjeca onaj tko se sam sebi svidja, tko voli samog sebe. To je onaj osjecaj kad bi samog sebe poseksal kak si si krasan :)

A kad sam sebe tak pohotno gledas, onda te i drugi pocnu ocima gutati.. Sve je stvar energija.. jel..