Laprdarij

Obično su mi uvidi dolazili petkom jer je to bila kulminacija tjedna, kulminacija umora, pa mozak smanji barijere. Otkad mi kći ima treninge subotom ujutro od 7, kulminacija se pomaknula na subotu.

Probudim se jutros i znam! Otkud izraz - ljevičar i desničar. Ne od ruke kojom se piše. Niti od strane na kojoj sjede u parlamentu. Taj izraz dolazi od - strane mozga koja prevladava.

"Tako će osoba koja ima jače razvijenu lijevu polutku mozga bolje vladati logikom, biti urednija i sustavnija te dosljedna i sklona analitici. Takve osobe mogu se baviti samo jednom stvari u isto vrijeme, sklone su uočiti sitnice, dobro vladaju jezikom, brojevima i simbolima, dobri su retoričari te dobro pišu. I najčešće pred sobom uvijek imaju racionalan cilj.

Ljudi kod kojih je desna strana mozga razvijenija su kreativni, intuitivni i maštoviti, imaju razvijenu podsvijest i dobro vide cjelovitu sliku. Osjetljivi su, subjektivni, nemaju problema s multitaskingom, dobro se snalaze u prostoru i najčešće su opušteni. Postoje, naravno, i iznimke od tih osnovnih klasifikacija. Jedan od primjera je da glazbena sposobnost za većinu ljudi može biti “stvar” desne strane mozga, no mnogi glazbenici procesiraju melodiju na lijevoj strani mozga i tako lakše čitaju note. "

(Prvi citat na koji naiđoh, http://www.24sata.hr/psihologija/jeste-li-analiticar-ili-emotivac-diktira-a
ktivnija-strana-mozga-327425).


Iz toga proizlazi - desničarima su pretežno drugi krivi. A ljevičar se zamisli, analizira, i dođe do zaključka da je on sam mogao bolje.

Također proizlazi da je desna strana mozga "vruća", a lijeva "hladna".

Vođenje države zahtijeva racionalnost, ekonomija je matematika, treba biti "hladne" glave. To je posao s početkom, sredinom i krajem, s jasnim ciljem. Nije crtanje slike nabacivanjem boja, pa kako ispadne..

Razvijam temu i dalje:

Desnica:
- učenik 'desničar' će tvrditi da su profesori krivi zbog njegovih loših ocjena. Profesor desničar se ne zamisli nad sobom nego tvrdi da su đaci grooozniii!

Ljevica:
- učenik 'ljevičar' je svjestan da profesori mogu biti svakakvi, i da je na veće brojke on sam odgovoran za svoje ocjene. Profesori ljevičari su svjesni da su đaci samo djeca i da prolaze kroz teška razdoblja.

Desna strana je 'dječja' strana, lijeva strana je 'odrasla'. Mudrost ide iz centra, iz dobro izbalansirane lijeve i desne strane.

Usput, već ste mogli i sami zaključiti, ja sam ambidekster.

Svađa mi se ne, komentira mi se druge ne, razmišlja mi se o drugima isto ne. Znala sam se uhvatiti da sad ja nekaj tu razmišljam o likovima s bloga, pak se uhvatim da bi im pomogla. I onda si pomislim - ček, pa imam ja o komu razmišljati. Prvo djeca, pa onda redom.

A o ljutnji.. jedino me sin može razljutiti, i to je njegova ekskluziva. I njegovo pravo. Toliko pažnje i energije ne dam nikom drugom osim vlastitoj djeci.

I kaj još ima meni zanimljivog? Čekam nekaj da se zgotovi, pratim na kompu.

Evo prilike za Vladu i Predsjednicu, borba sa švicarskim frankom. Ako to uspiju riješiti, svaka čast. Mogla je Mađarska, možemo i mi. Je li netko zapisivao predizborna obećanja? Meni se nije slušalo suočavanja.

Koliko vidim, slabi jutarnja smjena, znači li to da nam ide na bolje?

Ako preskočim politiku, kaj da kuham sutra? Jutros sam skuhala nekakav 'lonac petkom', nabacala u njega od svega pomalo. Za sutra imam komad junetine. Možda u juhu, pa poslije sa hrenom, mljac!

Maštam o izletu u južnu Tursku, na Pamukkale. Ove mi godine ističe stambena štednja, pa bih mogla počastiti sebe i ekipu. Šteta mi lovu ulupat u zidove.

Evo vam jedan motivacijski Link

Gledala jučer film The Imitation Game, Igru oponašanja. Savršeno! Film o Alanu Turingu (Benedict Cumberbatch), čovjeku koji je izmislio računalo. Volim filmove napravljene prema istinitom događaju. Ako niste, pogledajte. Ne budem ulazila u detalje. Ono što me se dojmilo u filmu, i što je dobro prikazano je - logika. I komad prave istine kako je tekao drugi svjetski rat. A kako je to preko 50 godina bila tajna, znači da je ono što su nas učili u povijesti povezano s time - bez veze. Kako kaže moja prijateljica - povijest nije nikad mogla zapamtiti zato jer je - laž. Nije ni meni išla povijest. Jer je stalno falilo ono bitno. Ono što poveže sve dijelove u cjelinu. Kao da gledaš šah, ali ne znaš pravila. Nešto pohvataš, ali nešto i krivo skontaš.

Danas još ne znam što ću. Možda na klizanje.

Dolazi i film o Stephenu Hawkingu, i to ću pogledati.

Gledam repertoar u cinestaru i iznenadilo me da prikazuju čak 6 opera, 2 baleta, 1 mjuzikl. Čak i jedan film iz žanra - izložba. Rijetko idem u kino i to mi je osvježenje. Znači da ljudima fali takvo što, kvalitete, i da se to prodaje.

"Sloboda govora je pravo izražavanja vlastitih stajališta i razmišljnja bez straha da će te netko u tom pokušati spriječiti ili zbog toga kazniti."

Evo još jedan citat iz wiki. "Kao što je naglasio Tocqueville, ljudi se boje slobodno govoriti ne zbog straha od kazni, već zbog pritiska članova zajednice. Kad pojedinac iznosi nepopularne ideje, može se suočiti s prijezirom članova svoje zajednice ili čak postati žrtvom zlostavljanja. Primjerice, u modernoj Europi, takvim oblicima zlostavljanja posebno su izloženi protivnici liberalne demokracije, a u zemljama s velikim brojem vjernika i ateisti ili pripadnici manjinskih vjerskih skupina. Ovaj oblik zabrane slobodnog izražavanja je čak i teže obuzdavati od zabrana slobode izražavanja od strane vlasti. Postavlja se pitanje je li zaštita slobode govora stvar prava ili stvar zaštite od utjecaja vlasti."

Imam li ja slobodu govora ovdje na blogu? Formalno imam, kao što formalno imaju svi ljudi u svim netotalitarnim državama. No, gađaju me, srećom ovdje mi ne mogu ništa. Mogu li šefu na poslu ili doma mužu reći sve? Da, formalno mogu, ali onda imam posljedice. Pa ću izabrati.

Ovaj časopis Charlie Hebdo je već bio ozbiljno upozoren prije 2 i pol godine, koliko čitam.

Znači, država, ustav daje slobodu govora. Sad je pitanje je li se pametno igrati vatrom. Ako postoje grupe ljudi koji ne razumiju satiru, shvaćaju to kao napad na njihovu svetinju, zašto onda čačkati mečku? Što imaju ovi ubijeni od toga što su imali slobodu govora? A jesu. Ne razumijem točno komu su upućene te akcije podrške? I tko treba shvatiti poruku? Nije li poruka svega ovog - ne dirajte u ono što nam je sveto? Je li netko shvatio tu poruku na vrijeme? Nije. A nije ni sad. Da, postoji sloboda govora, ali ako mi diraš u ono što mi je sveto, bio vjernik ili ne, bilo da mi diraš u familiju, upozorim te, a ti i dalje? Ja osobno ne bum podržavala bedake koji ne znaju stati kad je dosta. Ako hoćeš glavom u zid, razbijaj se. Postoje i mudriji načini.

Usput, što su Francuzi radili u svojim kolonijama.. sigurno su bili nježni pa se sad čude reakciji.

Po meni - nema potpune slobode govore, i ne treba je biti jer čovjek - društvo nije zrelo za to. Ali treba mudrosti.

"Umrle osobe više neće moći glasovati", to je podnaslov sa službene stranice Vlade RH.

Malo čitam brojke o nezaposlenosti jer sam gledala statistike u Hrvata. 2001. godine nezaposlenih je bilo oko 370.000, a 2014 oko 380.000. To i nije neki porast, zar ne? S tim da je relativna registrirana nezaposlenost 2001. bila 22,0% a 2014. 21.6%, što bi značilo da je nezaposlenost relativno pala, a apsolutno porasla. No, to su sve male promjene, i ispada da je nezaposlenost od 2001. do danas podjednaka.

Najveći porast nezaposlenosti bio od 1989. do 1991., znači nakon pada Berlinskog zida. Valjda ode istočno tržište. Onda je bio rat pa malo gore, malo dole, i nakon 1995 do 2001. opet porast - ode jugo-tržište. 2000. godine na vlast je došao tko? I otada nezaposlenost stagnira.

Pročitah i da u Hrvatskoj oko 40% stanovništva ima završenu osnovnu školu ili manje. Prema popisu iz 2011. Strašno!

Pročitah i da je moja generacija najzastupljenija u dobnoj raspodjeli. I da je moja očekivana dob 80 godina. Da u starijoj populaciji ima više žena, u srednjoj podjednako muških i ženskih, a medju djecom ima više muških. Vidim ja po školi svoje djece, u sinovljevom razredu bilo 17 dječaka i 5 djevojčica.

Dobila povišicu. Lijepo :)

Tako ja to gledam. Kad već ne mogu kod Mai komentirati, onda ću ovako. Ima Mai pravo. Imati 50+ je iskustvo za koje treba imati 50+. Netko je ugurao više u te godine, netko manje, no krivulja ide u nekom smjeru, mi se više ili manje dobro držimo, imamo više ili manje energije, no to su godine u kojima prevladava nekakva zrelost, računi su već napravljeni pa ajmo sad uživati, neopterećeni biološkim i društvenim satovima, pa društvenim statusima, roditelje više ne možemo sramotiti jer ih nema, djeci smo nezanimljivi, uglavnom - puna sloboda. Boli nas što netko misli o nama.

Sa 40 sam još bila u naponu snage, prštalo je oko mene, svuda me je bilo a najmanje doma, iako su tu bila mala djeca. I dođe mi žao kad gledam curke od 40 kak se tu kisele sa mnom 50+, i kako su pobabile, i kako se već svrstavaju među ocvale, kad je već ta riječ korištena. I kad njih čitam kao da čitam vršnjakinje, i to one vriti. Tu Mai ima pravo. No, doći će one do 50+ pa će pogledati unatrag i pitat će se - što su radile sa 40? Mi neke od 50+ imamo više života i svježine u sebi nego ove od 40. Za Žuži sam ja curica, pa zašto se ne bih tako osjećala? Jer sa 70 ću se pitati - što sam radila s 50 i sitno? A ove od 40 se osjećaju kao da imaju 80, i umjesto da ovdje dodaju novu svježinu, još nas potapaju..

Vrijeme je najdragocjenije što imamo, a ovo vrijeme provedeno na blogu mogu reći da je izgubljeno vrijeme. Osim ako napišem neki tekst i razmjenim par dobrih rečenica o temi nakon čega se osjećam sretnom, a to je taman jedanput, dvaput tjedno. Ok, ostanu neke misli, neke ideje, ali nestane li struje, svega nestane. To mi je poput igrica na koje se navukao moj sin i dolazi mi se pohvaliti kako je došao na taj i taj level, kako je među prvih x u sviejtu po rangu, a ja ga pitam - miki, a da nestane struje? Nema tu pobjednika ili poraženih. Osjećaš se moćno i uspješno jer si nekoga pobijedio, a kad stisneš off nema ničeg. Nema dokaza, tragova, ne možeš nekomu reći - ja sam bolji u tom i tom, znam to i to. Vrijedim više. Sve je to iluzija. Gubljenje vremena. Veli meni sin - ali ja razvijam reflekse. Da, i za što ćeš koristiti te svoje reflekse? No, njemu treba taj osjećaj pobjede, i moći, lakše to nego primiti se učenja, a sve to može objesiti o klin. I tako samog sebe zavarava da nešto radi, i da djeluje, a ne događa se ništa.

Objašnjavam mu kako se treba dokazati u reali i da treba graditi svoju vrijednost na zdravim i stvarnim temeljima. Cilj je u životnim borbama pobjeđivati, sa stvarnim ljudima postizati dogovore i ostvariti svoje želje, družiti se uživo, upoznavati prirodu i osjetiti prostor. Toliko toga nas čeka..

Sve pretražila, nemam niti jednu sliku u zagrljaju s nekim. Prestrašno! A moji klinci na svakoj drugoj slici nekog grle, fala Bogu..

Prvo nastaju promjene u energetskom polju. I to je univerzalno pravilo, prirodni zakon. Primjer za koji su svi vjerojatno čuli su bolesti, prvo se poremeti naš energetski sloj, a onda tek ide na materijalno. No, to vrijedi i za događaje. Prije događaja mijenja se polje, vjerujem da svi to osjećaju samo ne znaju prepoznati. Zatim dođe misao, to je prvi jasni znak. A onda se sve materijalizira - dogodi.

Ako i ne osjetimo promjenu u polju, misao ne možemo zanemariti. Eh, možemo naravno, tko još ozbiljno shvaća misli koje lete i ima ih stotine. No, tu neku bitnu misao lako prepoznamo. Jer je kristalno jasna. Kao da nam netko pošalje mentalni sms. A osjetiti promjene u polju - to možemo vježbati. Može se u dvoje. Ponekad to radim s djecom.

Evo detalja ako želite probati. Stanite se jedno ispred drugog i gledajte se u oči. Dovoljno dugo da osjetite povezivanje. Dakle, ne gledate u oči kao u plakat na autocesti, nego osjetite vezu s tim čovjekom ispred sebe. 'Uspostavljanje veze' i nije neka mudrost, to se spontano dogodi osim ako baš imamo veliki otpor. I tada postavimo u sebi pitanje na koje želimo odgovor. Ovaj drugi ne zna što je točno bilo pitanje, ali osjeti polje, padne mu neka misao na pamet, tj. on osjeti potrebu ponašati se na neki način. Na njemu je samo da slobodno slijedi poriv. Ako mu se bježi, nek pobjegne. Ako ga stisne na veliku nuždu, nek ide. Koja se god reakcija pojavi, nek ju slobodno odradi. Ako se osjeća neugodno nek veli. I to je odgovor onom drugom. Ako imate nekakvu dilemu, zamolite neku blisku osobu, ili nekog tko želi, ne mora biti blizak, i postavite pitanje. Stvar funkcionira.

E, sad, ako je to tako, a je, onda misao generira polje. Ako je netko ljut, oko njega je polje ljutnje. Sad se pokušavam sjetiti nekakvih brojki u vezi s veličinom polja, mislim da je oko 1,2 m polumjer polja oko nas, zona sigurnosti, nisam sigurna. Uostalom, svatko osjeća svoju zonu sigurnosti pa nek izmjeri. I nek netko tko nije ljut uđe u zonu ljutnje tog drugog, inducira se ljutnja. Zato svadljivi ljudi imaju argumente za svađe, pa kako i ne bi kad siju ljutnju oko sebe.

Zapravo, sve je to jedno veliko spetljano klupko polja, i misli. Dobro je razaznati koje polje generiramo sami, a kad padnemo pod utjecaj tuđeg polja.

Recimo, djeca dijele s majkom polje relativno dugo, neki kažu do 7 godine, neki se kasnije odvajaju. U tom kontekstu - kolika je odgovornost majke? Ogromna. Ako nije svjesna toga, kolika se šteta napravi djetetu! A i kasnije, ukućani su svi u interakciji s poljima, odgovornost je svakog ukućana za 'atmosferu'. Najveća je odgovornost na onom tko najviše zna. Onda nije ni čudo da ljudi to ne žele znati. Znaj to i živi s tim!

To s mislima je zanimljivo. Polje generira misao, a misao generira polje. Kako smo moćni!

Ima još, budem drugom prilikom..

Nisam čitala istraživanja na tu temu. Samo promatram oko sebe i baratam onime što slučajno znam. Nekad davno vele postojao je matrijarhat. I to je bio prirodni poredak stvari. Dajte si zamislite svijet u kojem vladaju bogomoljci, a bogomoljka em triput veća od njega, em ga zguta dok ovaj još ne zna gdje je. Vidi ga, taj mora izmisliti barem nuklearno oružje da spriječi prirodni poredak - da je bogomoljka glavna.

Tak je i kod ljudi. U nekom krivom trenutku mužjaci otkrili oružje, pa da mogu šamarati, tući ženke, pa su kasnije skužili da ih mogu i spaljivati, kakvo pravo glasa! Žena je preopasna da bi ju se čulo. Mjesto joj je uz ognjište i uz djecu. Tu je bezopasna, a njezine sposobnosti su sumjerene na korisne stvari.

Krajem 19. i početkom 20. međutim dolazi do vraćanja prirodnog poretka stvari, naime ženama se daje pravo glasa. Pa se žene zapošljavaju u tvornicama. Pa kreću u škole. I tu je zez. Čim su se žene dohvatile škole, naučile čitat i pisat, već su odmaknule miljama od muških. I tu počinje slabljenje muškadije.

No, muški strah je i dalje velik. Čak i u vrijeme moje mladosti bila sam predložena da uđem u jedam muški klub, jel, muda imam što će mi više, no nisu me prihvatili. Jer sam žensko, a njima ne pada na pamet primati ženske. Iako sam bila sposobnija od mnogih u tom klubu. Danas primaju žene. Nevoljko, ali primaju.

Posljedica oslobađanja ženske energije je ne samo što su žene pokazale što mogu, i da to mogu u mnogim situacijama bolje ud muškaraca, nego se ženska energija oslobodila i kod muških. Eto poplave homića. No, treba im priznati da su to sposobni i školovani ljudi, ambiciozni, a zapravo je to ta ženska energija kojoj nema kraja. Ispada da je škola i želja za znanjem ženska karakteristika, i muški koji imaju jaku žensku stranu su upravo takvi. Sirovo muško ne može dalje od sredje škole, koju jedva sklepa, primi se pive, navija za Dinamo ili kaj već, ošamari ženu povrmeeno da mu ne budi osjećaj krivnje kaj je nesposoban, i to je to. Nema se tu puno.

Ali ženska strana, eeee... Rekoše da sad nakon matrijarhata i patrijarhata dolazi integrat (to bi bila integracija muške i ženske energije), a ja pak predviđam da dolazi opet matrijarhat. Ajd, možda je integrat ovaj prijelanzi period u kojem muški ne puštaju, a žene već dominiraju.

A kaj reć? Žene imaju pravo glasa oko 100 godina, a svijet odmaknuo milijun posto zahvaljujući tomu.

I završni prijedlog: muški, nahranite svinje i niš ne dirajte.

Upravo odgledah Rimu s ljubavlju - predobro! Film po mojoj mjeri, koje nemam.

Eh, da vi znate ono što ja znam.. makar da čujete ono što ja čujem... a tek da vidite ono što ja vidim.. Eh..

Kupila bateriju za mobitel preko interneta od firme Šesto-Čulo. A to je tek šesto..

Kao mlada i mlađa spavala sam na svemu i svačemu. Na tvrdom, na kosom, na grbavom, skvrčena, sjedečki, jedanput i stoječki - mislila sam da je to nemoguće, na predavanjima, nema gdje nisam. I nikad, nikad mi nije palo na pamet da krevet treba biti udoban. Jel to nekaj ne štima zmenom? Ako mi se spava, zaspim. U najgorem slučaju prvu noć spavam malo slabije, a sljedeću kao da oduvijek spavam tako. Ako mi se ne spava, džabe najskuplji madraci. I sad gledam tv prodaju, ljudi nose madrac sa sobom kad idu u hotel. Hej, madrac! Jezuš! Kako li izgleda njihova prtljaga? Zamišljam si auto, a na autu vijori madrac :) Kaj tek nose od ostalog pribora.. A ako idu avionom?

Moj krevet je tvrd. Nije za spavanje na boku, citiram. Nije. Jer ja spim kak mi krevet dopušta, a ovaj dopušta leđno i trbušno. Kažu da zaljubljeni spavaju na trbuhu. A ja zaspim ko beba na trbuhu. I nekak si mislim - kad me počne mučiti mekoća kreveta i/ili promjena vremena - krivulja ide silazno.

Nisam baš nešto praznovjerna, no izgleda da dočekati Novu Godinu u bolnici i nije neka sreća. Počelo u bolnici, i nastavilo se, u životu nisam bila na toliko pregleda, većinom s djecom, a i sa sobom bome. Malička mi je bila dobila relativno lošu dijagnozu ali se ta dijagnoza nakon par mjeseci poboljšala nekim čudom, fala Bogu. A onda je dobila drugu dijagnozu, no s tom možemo živjeti, i to bi moglo na bolje ako bude sreće. Sin išao na pregled za školu i - paf - zove me liječnik na razgovor, ipak dobio svjedodžbu s upozorenjem da mora obaviti pretrage. Sve mi je to bilo prestresno, u nekim trenucima sam mislila hoću li puknuti, ok nisam, ali taj se stres odrazio na meni. Što se djece tiče bilo još stresova, pa s njihovim ocem koji je opet ošo na kvasinu, zove me u 3 u noći jer ne zna koliko je sati, ne zna gdje je, zbrčkalo mu se, jooj...

S druge strane posao, razvukla se i tu preko granica, nema se tu razumijevanja, nema ni smisla govoriti o privatnim problemima. I to košta.

A Bog složi fala mu s treće strane prelijepu priču. Da nije te priče, ne znam što bi sa mnom bilo.

Godina je konačno pri kraju, toplo se nadam da će sljedeća biti laganija. Sad se odmaram 2 tjedna, prvi tjedan dolazim k sebi, drugi ću se valjda osjetiti bolje. Fali mi sunca, zraka, kretanja, dobrih vijesti, to je plan za sljedeću..

A vama želim hrpu ljubavi, zdravlja i blagostanja u Novoj 2015.

Trkelja mi se baš. Napravila sam kolač od pudinga i keksa, najbolji kolač po mojoj djeci. Spekla sam hrenovke u pecivu. Kaj god ubacim u pekač, izađe savršeno. Da ne ureknem, ppp!

Dovršila sam treću dolčevitu, tamnocrveni jersey, dobro mi je ispala. Pokrpala sam sinu traperice, ono između nogu, zeznuto, morala sam parati puno toga. A kupila sam super paralicu, presuper pak sam morala krpati i rupu koju sam s njom napravila. Skuhala juhu i rižoto od piletine i u njega naribala ginger. Oprala posteljinu i dio presvukla. Promijenila mrežicu na pipi jer je počela špricati. Jučer išla u Bauhaus kupiti žarulju za kuhinju, cjevastu, i veli - ne proizvodi se više. Kaj? Sad moram mijenjati cijeli sustav, jer ne mogu kupiti samo žarulju. Vrit. Buljim u taj dio kuhinje i razmišljam kakvu rasvjetu sad uzeti? Za koju će opet biti žarulja samo neko vrijeme. Imam jednu lampu s kvačicom i ledicu na njoj. Ugodno svjetlo, to ću zakvačiti na ormar iznad sudopera kao privremeno rješenje. A znamo da privremena rješenja postanu vječna. Pa kaj.

Papige izgleda snijele jaje, šoraju se cijeli dan. Nisu, sad pogledala u gnijezdo. Ali bit će uskoro po simptomima. Imam potražnju za jednim mladim. Valjda ću i ostale udomiti ako ih bude.

Donijela mi susjeda gril tavu od keramike. Blagoslovljena! Obgledavam tu tavu već godinu dana, skupa mi, i veli susjeda neki dan da ima tavu i da joj je prevelika, a ne zna kamo bi s njom. Ja digla prste kao - meni ju prodajte, ionako ju se spremam kupiti. I tak sam nažicala tavu. Ona si je kupila manju jer malo jedu.

Imam bijeli umjetni bor ove godine sa zlatnim nakitom. Bijelo i zlatno. Nježno. Tako mi je došlo. Kći je malo bila začuđena, ali joj se svidio. Sin nije ni primijetio.

Kći mi treba stići iz Koprivnice večeras, čekam poziv. TV mi se ne gleda, večer mi je slobodna, hjtedoh se uvaliti u vruću kadu danas pak nisam stigla. Ali sam se nalupala češnjaka, nešto me grlo zeza. I čaj od majčine dušice. E, to je čaj, diže iz mtvih! Pa čaj od brusnice, crni čaj, i prije spavanja lipa. To je danas od čajeva. Sutra dobivam pošiljku crvenog čaja. Zeleni mi ne ide, svi ga hvale a meni nekak gadno u ustima od njega. I kamilicu ne mogu. Na poslu dobivamo čajeve valjda jeftinije , i dobili kutiju crnog čaja, a svaka vrećica ima okus po kamilici. Joooj! Prvo sam mislila da sam fulala, a nisam mogla jer je svaka vrećica u svojem omotu. A valjda su mijenjali vrstu čaja na traci pa se pomiješalo crni i kamilica. Kud baš kamilica!

Zadnji put sam pila alkohol u Armaniju. Pivu. Ima oko mjesec dana. A prije toga... hm.. hmmm... Sutra bi trebalo nekaj spiti, a veli dragi - ma nee, bumo čajeka.. Dobar osjećaj :) Meni se sad pije kuhano vino, zima mi je. Moji frendovi s mora skuhaju vino i unutra stave kadulju. Prefino! Viš, to bum si sad skuhala. Imam vina, imam kadulje. Ne treba mi niš više.

I tak..

Činjenice o Kolindi (i moje opaske, ako novinari mogu biti pristrani na TV, mogu i ja):

- zadnjih 7 godina živi izvan Hrvatske (taman otkad je počela kriza, pa zna dobro situaciju u Hrvatskoj. Karamarko joj je objasnio.)

- zaposlenica NATO-a, pomoćnica glavnog tajnika, koja je trenutno zamrznula svoje radno mjesto (kao predsjednica Hrvatske vrhovni je zapovjednik oružanih snaga i odlučuje o slanju naših mladih na NATO-va ratišta - tko se tu može pobuniti? - možda je to rješenje za branitelje da ne zgubidane u Savskoj - Osim toga, ako će birati u čijem će interesu raditi između Hrvatske koja ju plaća nekoliko desetaka tisuća kuna, ako, i NATO-a koji ju plaća cca 20000 eura mjesečno - bez poreza + beneficije, koga će izabrati? Osim toga kao Predsjednik ima uvid i utjecaj u tajne službe, dakle NATO Hrvatsku dobija na dlanu, ne mora se čak niti pomučiti malo)

- ima zamrznuto mjesto i u Ministarstvu vanjskih poslova - (da se ima valjda kamo vratiti iz NATO-a. Pitam se koliko dugo se smiju držati zamrznuta mjesta - znači jedno radno mjesto manje, kod mene u firmi postoji neki kraći rok, ne dulje od godinu dana, mislim. Ona je od 2011. u NATO-u. Ajd, valjda za tako važne funkcije postoji dulji 'led' )

- Kao predsjednica može pomilovati (rasteretila bi Remetinec - prvo Sanader, pa redom, brrrrr. Tu je interes HDZ-a veliki)