Gdje je moje mjesto?

Koliko puta možeš biti u dvoje, a da nikad nisi isti. Znaju li one koje s tobom čine dvoje da ne možeš biti isti jer ni one nisu iste? I da dvoje nije zbroj ni potencija nego relacija. 

Klokan je bio sretno dijete. I koala. Cak i lisica koja je tek nedavno došla u zemlju. Cudnovati kljunaš nije. Nije znao gdje mu je mjesto. U našoj zajednici. Da li je naš. Znao je da nije njihov.
Jednog dan upitao je svoju majku: "Zašto su svu ostalu djecu iz vrtica rodile njihove majke, a jedino sam se ja izlegao iz jaja?"
"Zato što si poseban" - odgovorila mu je majka privivši njegovo malo tijelo uz sebe i nježno ga ceskajuci svajim kratkim šapicama - "Zapamti, ti spajaš dva svijeta, imaš privilegiju razumijevanja i jednih i drugih. Tvoja su oba svijeta i s tobom ona postaju jedan."
I od tada, bez obzira da li se igrao sa sisavcima iz vrtica ili pticama i gmazovima za vrijeme praznika, kod bake na selu, znao je da su svi oni njegovi prijatelji.
Osim onih koji se nisu razikovali od njega toliko po tjelesnim osobinama koliko po svojoj gluposti.