parablog

Jutros je iz naše štale
pobjegla velika krava.
Zaustavila je na polju
sočna zelena trava.

I tko bi posumnjao
na malu rosnu travu
da zaustaviti može
veliku rogatu kravu.

:)

Link

Vakero. Nemam pojma zašto je stanoviti Edvard Dorn tako nazvao ovog kauboja, nemam pojma čak niti dal´ je to ime kauboja ili ime ulice ili ime slike, grada, zvijezde.. kompozicije? Možda je Vakero samo ime ove pjesme i to je to. Ništa više od toga.

Kauboj stoji pod mjesecom
cigla boje. Vrh
njegove ovalne glave je plav,
opasač oko struka mu je
siv.

U tihoj noći
stoji fini kauboj
također tiho. Njegove ruke
su prekrižene.
Zglobovi su istureni i bijeli.

U pozadini je kuća,
vrh dimnjaka joj plav,
juhu!, i oči kauboja su plave!
Gore je nebo
sivo.

:-)

Link


S obzirom da čitam stare novine, a sve radi toga što sam jednu naviku, ispijanje jutarnje kave, zamijenila drugom, naiđoh na neobičnu povezanost ovog članka i filma Eternal sunshine of the spotless mind, što sam ga također nedavno pogledala u reprizi. Vele da je lako kao 1,2,3, pa ako je zaista tako, što reći osim "Ipak se okreće!". Hnda.

Link

Ova briljantna misao
jutros mi je pala na pamet
i obilježila dan:

Dok čeka ljubav,
čovjek-žena
bez problema može otplatiti

kredit za stan.


Link

Daleke, daleke tisuću devetsto i recimo dvanaeste, mladi Tin žestoko se zalagao za neovisnost Hrvatske i za slom Austro-Ugarske Monarhije. Pripadao je tom nekakvom buntovnom naraštaju kakvom je pripadao i mladi Zvonko šezdesetak godina kasnije, kakvom je pripadao i mladi Stjepan osamdesetak godina kasnije.
Mladost-ludost. Da im je barem to pisalo na računu što im je po završetku Igara ispostavio krčmar! Ali nije. Pisalo je: Marionnettes.
Mladi Tin je poput mnogih svojih suvremenika politiku Austro-Ugarske smatrao ugnjetavačkom, te je zagovarao ideju o ujedinjenju Hrvatske i Srbije, radi čega su njegov lik i djelo ocjenjeni protudržavnim elementom i radi čega je na koncu konca bio uhićen i zatvoren.

Ovo je napisao u svom "Skalpel kaosa", objavljenom 1938.

"Bilo je u nama odviše vatre, želje da se juri, da se preskaču društvene ograde (...) S druge strane, mnogo kičmenosti, otpora, tvrdoglavosti, vedrog divljaštva, koje nije imalo prilike da se usredsredi - jer nije bilo ni oca, ni učitelja, ni druga, pa koje nas je stropoštalo iz naših zemaljskih visina u zemaljsku svakodnevnost i dovelo do najtežih lomova (...)
Išli smo za idealom. I živjeli smo odista od ideala. No, dobili smo toliko toga po nervima, da smo morali sto puta klonuti i očajavati (...)
Što sve nijesmo poduzeli da postignemo neki okvir, da se smirimo, da damo zaslužen izgled svojem duševnom i društvenom životu.
Ali redovno smo zagrlili - maglu (...) zato jer smo htjeli obuhvatiti oblake."

Eto. To bi bila mladost. Za one koji su toliko zabavljeni i zatravljeni povijesnim nazovi činjenicama, kao da su im, brate i sestro mila, osobno prisustvovali. :)

Osvanulo je divno jutro. Još samo prije četiri sata činilo se da će noć potrajati čitavu vječnost. Grad tih, spokojan, čak i putnici u noćnim busevima mirno drijemaju kao da nije niti najmanje bitno hoće li prespavati svoju silaznu stanicu. Možda ih Čuvar noći od budnih i polusnenih potapše po ramenu kad je vrijeme za poći putem Tvornice? Ako čuva i mene, možda zaista nije nužno budno budniti. Možda je zaista bitnije budno sanjati.

Link

Blaženo jutro što si pametnije od prethodnog jutra, a od noći pogotovo. Blagoslovi ovaj log, te mu daruj mir Božiji.

Link

Ljeto, godišnji, sretna :D

Link

Link

živa sam kao srž u drvetu
zubi mi cvokoću kao muzički instrumenti
u jednom uvjetu pauk mi plete mrežu
u drugom zrikavac zriče čitavu noć

a to je kraj

do kojeg me dovela
nit više nit manje
- daska za kroćenje valova.

(kaufman i ja)

ja sam dama u nevolji.
svoje cijenjene zaštitničke usluge možete ponuditi ovdje.

(oh.
help.)

Link

Link



:D

jeste li ikada igrali "second life"? vrlo dosadna igrica. uglavnom, u toj igri postoji nekoliko soba, od kojih je jedna muzička. prilikom jednog "istraživačkog rada" ondje je svirala jako fina glazba koju kasnije nisam mogla nigdje pronaći unatoč tome što sam se kao trudila zapamtiti tekst. al´ eto, jutros jednu od tih pjesmica pustiše na stojedinici, pa prenosim: Link

predivno jutro, dobro vam jutro :)

kaže bakić: nešto me stalno tjera da salutiram ideologijama i velikim ljudima, zaboravljajući da ponekada pozdravim malu sebe. e ne´š. sretan mi šesti rođendan, da mi sretan šesti rođendan. tako :)