parablog

jeste, postadoh razumna i staložena žena, svaka bi me majka za snahu. Ali, čemu Bože mudrost koja zaobilazi zvjeridbu sa linka? Ta, još sam mlada i svijet je mlad, a ti mi deder daj oči sokolove i pogonskog goriva dosta da pođem ljubljenom svom ozarena sva. Fala.

Sindi Lauper - Vozila sam cijelu noć (jel to ok?)Link

sretan ti moj rođendan! Voli me kao što David Gray voli u Be Mine. Budemo pregovarali za jutra poslije, kako god složimo bit će mekano i sjajno i najbolje za nas. Hvala. Pusek musek.

Link

Moje jedino neugodno iskustvo sa suprotnim spolom i moja sramota je čovjek kojeg sam zadnjeg upoznala preko iskrice i sa kojim sam neko vrijeme izlazila. U početku poznanstva kulturan, finih manira, duhovit taman koliko treba, asertivan, proaktivan, svaka bi ga majka za zeta. Nelošeg izgleda, lijepih ramena, zgodnog dupeta, općeg dojma nenametljivog pametnjakovića. Me like. Mirisao je dobro.

Nakon smo izlazili nekoliko mjeseci on je odlučio da ne zadovoljavam njegove kriterije i izrazio je želju izlaziti sa drugima. Ok, nema frke. Ja sam postala ona koja mu "nema što dati jer sam navršila četrdesetu", jer koja je vjerojatnost da ću mu nakon par godina dejtanja roditi dijete; ona koja mu se u biti ne sviđa i koju nikada ne bi mogao voljeti i ja ne mogu učiniti ništa kako bi se to promijenilo; ona koja "forsira" ako ponovi poziv petnaestak minuta nakon neodgovorenog poziva; ona koju sms-om obavještava kako je poševio neku usputnjaču, i tako dalje.

Ovo zadnje me ubilo, a navodno forsiranje pogodilo do konačnog pucanja, ako je itko forsirao komunikaciju i viđanje onda je to bio on - kasnije sam osvijestila, taj nije mogao biti sam sa sobom, i sve je dobro funkcioniralo dok smo igrali kako on svira i kako njemu odgovara. A ja mislila u početku da sam uhvatila boga za bradu, haha, glupača, mislila da se dajemo podjednako, da odnos teče svojim najprirodnijim tokom, da je simpatija obostrana i da komuniciramo rado zato što smo si dragi.

Nikada me nitko nije toliko izvrijeđao i ponizio. A mislila sam da sam ubila ego. I ostavio u stanju ptsp-a. Ne ponovile se takve epizode nikome. Je, da, "razmažena" sam i prag tolerancije na servirana sranja mi je nizak. A djeci bih poručila da se čuvaju i paze jer znakovi su ponekada stvarno premalo. Molim. Problem sa znakovima upozorenja je taj što se ne vide kroz ružičaste naočale.

Nakon je shvatio da očito imam nekakve kvalitete i da sam "ipak drugačija" i "nešto drugo" pokušao je pokrenuti prijateljsko kolo, i ja sam pokušala, svim srcem, htjela sam upoznati, saznati čemu i zašto oni koraci i onakav način. Džabe. Ostao samo gorak okus u ustima.

Nije mene sramota pričati o tome, sramota me pogrešne procjene, vezane između ostalog i na vlastite (ne)mogućnosti. No učim se živjeti sa njom.

Evo, to je moja kratka storija o godinama. Nemojte ostarjeti. :D

DAL JE MOGUĆE DA SAM TE VIDJELA PRIJE GODINU ILI MANJE NA PARKU ZA PSE NA SREDNJACIMA??!!!!!???

(valjda me čula)

Kako li se prezivam.

Dragi blogeri,
oprostite ako su mi današnji komentari neumjesni, molim vas, razumite me, sanjala sam bivšeg ljubavica svog, trčali smo zajedno, jedno pored drugog, u sretniju budućnost mislim, a moja je dugačka kosa vijorila za nama poput mladenkinog plašta. Kad sam se probudila sjetila sam se da sam se ošišala na ful kratko. Razumite. Oprostite. Hvala.

Iz komentara dade se iščitati kako je korisnica bila izrazito osviješćeno i prosviješćeno čeljade, te da nije koketirala sa marihuanom. Nadalje, link na koji je korisnica uputila, a radi se o animiranom filmu na koji će poveznica biti objavljena niže u tekstu, govori kako je mlada iskričarka već kao pupoljak od trideset godina imala duboku spoznaju o nedostacima muškaraca kao takvih, te se o istom očitovala na način koji joj je duševno najbliskiji: filmom, pjesmom, katkad i skečom. Pa pogledajmo: Link, i potrudimo se ne zaplakati, već hodajmo u miru i svjetlu znanja od sada pa nadalje i u sve vijeke vjekova.

Uopće se ne žalim ni niš, samo sam jutros mileći kroz maglu po n-ti put se podsjetila da je osoba iskrena prema sebi najsretnija osoba na svijetu. Pa ak ne ide na dnevnoj bazi, a uz redovitu vježbu bi moralo ići, onda barem uvesti non-cheat-day za početak, može to bit nekakav utorak, srijeda, nije bitno.

Ovdje je opanak i gitara, pa ko voli: Link
Ja da. Čobana sa harmonikom i rokenrol benda dajte vamo. Sretan nam petak.

Čitam profile, veli on, "imam 40 godina", a tebi skroz neugodno naglas primijetiti da ima brat bratu barem deset više. U slučaju da izverbaliziraš možeš čuti "kaj bi lagao godine, uostalom svi koji su me upoznali kažu da izgledam mlađe. A i osjećam se mlađe, hej hej whazaaaap!?!". Isusati. Kako znaš da se osjećaš mlađe, u odnosu na koga se osjećaš mlađe, gdje je uzorak sa postocima, tabelom i krivuljom po kojem se ravnaš, a koji je točan, precizan, pouzdan. U najboljem slučaju se možeš pohvaliti vedrim duhom i izgledati maksimalno pet godina plus/minus, ali deset godina se itekako vidi na tvome licu, tvojem držanju i u krajnjoj liniji u tvojoj glavi isfrustriranoj radi godine proizvodnje. Ja mislim da je umijeće znati dostojanstveno stariti, pa to u praksi znade svaka zrela i mudra osoba. A što tebi treba lagati, dovoditi druge u zabludu? Što se imaš sramiti samoga sebe? Izgledaš mlađe, jea rajt. Izgledaš kako izgledaš, imaš godina koliko imaš i pomiri se sa time. Jebote.

Odlučila sam kupiti peć na pelete za hladne zime tak da imam romantiku u dnevnom boravku, ali još uvijek dvojim koju uzeti. Pa ako ovdje postoji kakva informirana žena ili onemoćao starac ili visok, čvrst muškarac koji ima ikakvu informaciju o grijanju na pelete te o pripadajućim pećima, neka molim svoja saznanja i dojmove upiše u prostor ispod namijenjen za objavu komentara.
Trebala bih peć koja bi mogla zagrijati cca 150-200 metara kubičnih. Ne bi bilo loše kada bi se danas sutra mogla prešaltati na peć za centralno.
I molim vas, ljudi dobri, što znači snaga u kilovatima kada govorimo o takvim pećima, o kvadratima i kubicima, nemojte se smijati, ja ne znam o čemu se tu točno govori a htjela bi znati. Veća snaga je potrebna za kotao pretpostavljam i za peć za centralno, a sobnim pećima je dovoljna manja snaga bit će? Postoje li uopće sobne peći koje se mogu namijeniti i za centralno? E da, i što mi još treba uz peć, vjerojatno cijevi i da se ne za*ebavam puno previše, jel se može kupiti peć sa čovjekom koji dođe to sve montirat, prenamijenit otvor u dimnjaku za peć na drva na peć na pelete i koji brzo ode na obostrano zadovoljstvo?

Ps. kad smo već kod grijanja, koja peć/radijator/grijalica na struju je najbolja u smislu da ne grije samo u krugu od dvadeset centimetara, nego da ima smisla kupiti je i imati?

Od svih elemenata i uređaja za kuću, najviše vremena trebalo mi je za izabrati tuš kadu i mješalicu za sudoper. Nit kužim kak to može bit tak skupo, nit u čemu se točno razlikuju osim eventualno vizualno, a realno nisam bila nit osobito baždarena izabirati nešto što je u mom platnom razredu i pritom ulazi u kvadraturu prostorije koju opremam. Ono što sam naučila jest da i uz minimalna ulaganja i vješto pretakanje možeš dobiti dom i ljepši i topliji i mekši, svakako draži nego oni iz kataloga.

Da se mene pita, ja bih da je sve prostrano i prozračno i da kada u koju stane dvoje stoji na sredini prostorije koja ne mora nužno biti samo kupaona, kao ona u Žena kojoj sam čitao, iako je možda i dobro da umjesto takve kade imam jednostavnu tuš kadu jer ono je jedan od najtužnijih filmova uz koje sam imala priliku tuliti ikada.
Ipak razlikovala bi se u nečemu, u toj prostoriji barem jedan zid bi bio sav od stakla i bilo bi u njoj puno zelenila, ono bi padalo u slapovima iz svakog ćoška i stajalo bi samostalno u formi omanjeg drveta, a iznad nje bila bi galerija sa čime već poželim.

Tako. A kako te vi?

U privitku tuš kada koja je osvojila najviše bodova i od danas službeno postala moja.

Sa trideset sam godina bila dosta neopterećena i životom i ljudima, onime što je bilo, onime što jest i onime što će doći, u gejmerskom slengu sve oko mene bilo je GG i život je bio kakao.
Nisam robovala stereotipima, vjerojatno zahvaljujući svojoj na svim mogućim i nemogućim razinama nestereotipnoj obitelji, niti sam sebe ikada smatrala isključivom osobom.

No sigurno znate kako neobičan odnos možemo izgraditi sami sa sobom gledajući se svakoga dana u isto ogledalo i pritom osim obrisa vlastitog lika ne vidjeti išta. Tu je ogledalo i tu je neka slika mene, imam sve, ništa ne fali, oko, uho, nos, ruke, noge na mjestu, idemo na posao.

A ljudi se mijenjaju.

Ja sam to saznala ljetos kada sam odabirala element sa ogledalom za kupaonu. Prošla sam pored desetaka ogledala, a da uopće nisam primijetila refleksiju ičega i ikoga, i nakon sam si dopustila stvarno zastati uočila sam nešto što dugo nisam vidjela - samu sebe. Prepričavala sam kasnije prijateljima događaj, prenijela vjerno ono što sam ugledala, ali prijatelji ko prijatelji ne mare za bore: "ok, što si još vidjela?".

Nekada se ne vidimo, često se ne vidimo, zato je dobro imati uz sebe ljude koji mogu iskorigirati pritom poštujući granice karaktera. Ništa na svijetu ne vrijedi ko čovjek. Jedan čovjek vrijedi ko cijeli svijet. Ljudi su blago koje diše. I ja volim ljude.

No nekada ih i žalim. Bježim i od sterilne komunikacije kao da su gubavi i kao da će njihov modus operandi (ženu varam; šamar; varijacije na temu) koji iz određenih razloga ne osuđujem, ali niti ne odobravam, prijeći na mene i kontaminirati zrak, vodu, sve bez čega se ne može. Više me jednostavno ne zanima tuđa istina koja je suprotna mojoj. Očigledno egzistira i bez mog prihvaćanja i neka je, ali dalje od mene. Nisam više liberal, starim, podesničarila sam skroz i bug off.

I kad uhvatim samu sebe ovako nefleksibilnu i s nikakvim pragom tolerancije na budalaštine kojima se ljudi izlažu - iako duboko vjerujem u cilju njihovog najvišeg dobra, svaka je škola dobra - prisjetim se jedne davne blogerice koja je bila dosta aktivna kada je meni život bio čokolada, pa i sada jest, i koja je bila puna gorčine i gnjeva spram svih i svega što nije imala želudac prihvatiti.

Jesam li ja u trenucima neprihvaćanja drugačijeg ta ista osoba iako me od njenih slova često prolazila jeza. Ako se dobro zagledam u ogledalo, možda i jesam. Ako znam prepoznati i disciplinirati neman možda sam i više od toga. Kao što je i ona vjerujem u krugu svojih milih. Pozdrav joj gdje god bila.

Enihau. Ne bum nikoga na galge. Ni u vatru. U vatru samo sa onime što mi ne služi. A to su suvišna pitanja i brige.

Ovako ja vidim ubračenu ekipu na iskrici kad nalete na situaciono slične sebi.

"Zasvrbla me organ nu me po prijatelja a možd i nešt više. Vink vink."

-"Nti bigulicu jab mogo isto nešt pod jaja bacit. Ova moja jebla sliku svoju nit me pogledat a kamoli moralno zadovoljt."

"Znam kak ti je. I želim ti dat do znanja da nisam laka žena. Koliki ti je?"

-"Dvajst centimetra sa šiljilom. Kakve sise imaš?"

"Kipuća petica."

-"Nti. Tog ima za ufatit. Oćmo se nać i onjušit?"

"Aj."

-"Aj."

"Kad?"

-"Sad."

"Rješeno."

Sutradan na Iskrici. "U braku sam i molim moralne vertikale da me zaobiđu. Hvala. Ne tražim avanturu."

I've got two tickets to Iron Maiden, baby
Come with me Friday, don't say maybe

Link

Petak skine ko od šale nekolko godina ko Mister Đirlo podsisne nakupine sala. Budi i ti Đirlo!

Što slušate od glazbe kada mislite da vas nitko ne čuje? Ajmo, skidanje do kraja, koji je vaš guilty pleasure? Meni ni Mica Trofrtaljka ni Nina Badrić ni nemrem se sjetit ko. Već Elton John, njega gotivim, kriva po svim točkama i nemoj mi sad tu nešt.

Link

Lijep vam dan! Link otvori ili preskoči.