parablog

Prijavljujem da sam danas hodala Ilicom. Stavila slušalice u uši i prebacila se na FM. A tamo:

"Kada kosu stavi iza ušiju
pretvori se u djevojčicu.
Svoje tajne poklanja,
zamuckuje,
nekako izroni iz očiju.
Njene ruke grle kao šal,
a tanki prsti bodu me pod rebra.
Sporo rasti mala vrbo
dug je put,
a ovaj svijet te čeka."

Rekoše neki: Ovo je pjesma o roditeljstvu! Neka bude o roditeljstvu.

"Iskrenost je rizik
na vlastiti račun.
Ti ćeš čitav život plaćati
i nikad nećeš shvatiti
od koga te čuvaju
duge cijevi i žice.
Svih devet krugova
putuju sa nama,
nekoga zlo uzbuđuje.
Sporo rasti mala vrbo,
ovaj svijet
čeka već dugo
na tebe."

Najljepša pjesma koju bih pjevušila maloj Ivi kada se naduri i sakrije u kuću od fotelja i plahti. Odrasli ništa ne razumiju.

"Čovjek je velik točno toliko,
koliko je ono što traži veliko.

Treba nam tako malo 
skoro ništa,
jedan kremen
i jedna iskra
da tama ode
zauvijek iz sna,
a čudovišta padaju.

Kada stanu mašine,
strojevi,
nestaju zemlje,
nestaju gradovi,
ti otvori svoje oči tad
i čudovišta
padaju."

Urbanova Iskra, kaže, u prenesenom je smislu simbol zaloga za budućnost. Kakva prekrasnost.

Link

Na gornjoj slici je fotodokumentirano kako je žabac Mile godine gospodnje 2020. na jedan topao i sunčan lipanjski dan zajedno sa vodom sa izvora, koju je ete tog dana prvi puta nakon desetak godina okusio, uskočio eteu u usta.
Donja fotografija prikazuje tog istog žapca netom poslije izlaska iz eteovih usta.
Prenosim dio atmosfere intervjua objavljenog u časopisu "Znanje i imanje".

Doznajemo, "Bavim se ekstremnim sportovima otkad znam za sebe. Kada sam bio mlađi nisam nailazio na odobravanje roditelja po tom pitanju, no kako su godine prolazile a moja potreba za pogonskim gorivom u obliku adrenalinskih sportova nije jenjavala, oni su jednostavno bili primorani prihvatiti da im sin nije i nikada neće biti mirni i povučeni računovođa, nasljednik obiteljskog posla kojeg je utemeljio djed Bajo".
Sjaj u očima mladog sportaša kada nam prepričava brojne avanture u nama budi želju okušati se u ponekom od njegovih omiljenih sportova.
Na pitanje sa čime bi mogao usporediti boravak u eteovim ustima, slikovito odgovara "To vam je kao da bježite od krda slonova, a jedino mjesto iza kojeg se možete sakriti je vlat trave".
Imaš li nešto za poručiti našim čitateljima, pitamo ga. "Da, naravno. Život je kratak, hvataj za batak!", nakloni se, namigne šeretski, okrene se na peti, preskoči jezerce u tri, četiri žablja skoka i nestane u zelenilu maksimirske šume.
Kotrljaj se Mile!, pomislimo svaki za sebe i vratimo se svojim uobičajenim poslovima.

Više o intervjuu koji je vjerujem mnogima prvi puta dao direktan uvid u žablju perspektivu kao takvu na www.povjerljivo-znanjeimanje

32-godišnjaci izgledaju kao djeca, 48-godišnjaci kao starci. Skoro pa pravilo. Tanka je linija između mladosti i starosti. A mi hodamo po njoj. Po tankoj žutoj crti kroz mrak.

Link

Ajmo pretpostaviti da onaj slavni Prsten iz Gospodara prstenova predstavlja ljubav samu.
Ljubav je moćna, nitko se nije rodio istesan za njezine izazove, ljubav je i razorita poput prirodne nepogode. Netko će reći nije i ne može biti jer je ljubav. Pa baš zato jest.

Poput zemlje na kojoj smo napravili prve korake, poput domovine. Zemlja nas hrani i miluje hladovinom za sunčana dana, ali nas i opominje da smo maleni jer je žulja, jer je eksploatiramo, jer joj tako rijetko iskazujemo poštovanje i zahvalnost.

Ponekada, poglavito sada kada smo u godinama u kojima smo utemeljeni u svojim spoznajama ili barem mislimo tako, ljubav snažna po prirodi kakva jest, ako imamo sreću susresti je, skenira nas i prodrma uzduž i poprijeko ne bi li našla mjesto u koje još nije ušla.
Nekada to skeniranje nije ugodno, zapravo, često nije. Nekada napuknemo tek toliko da u nas uđu njene sestrice sjena kao što su ljubomora i posesivnost naprimjer, općenito pojave koje po tradiciji smatramo kontraindikacijama ljubavi, ali se ne otvorimo dovoljno da bi taj vječni fazon kojeg svi prizivamo a zove se ljubav, mogla slobodno ući.
Nekada nas preoblikuje u novog naprednijeg, zdravijeg čovjeka. Jedno je sigurno. Ima pune ruke posla kad nas se dohvati.

"I am afraid, whatever our beliefs, we have to face the fact that there are persons who yield to temptation, reject their chances of nobility or salvation, and appear to be 'damnable'. But we who are all 'in the same boat' must not usurp the Judge. The domination of the Ring was much too strong for the soul of Sméagol." (The Letters of J.R.R. Tolkien 181: To Michael Straight. January/February 1956)



Ako pokušam preslikati ovaj uvod gore u situaciju kada sam se htjela javiti bivšima ili kada su se oni javili meni ili kada sam svjedočila javljanju bivše cure svog dečka, jasno u svima nama vidim malog Goluma, malu spodobicu nesposobnu prihvatiti da taj poseban netko nije naš niti će ikada biti i da smo svoju priliku sa njima vjerojatno izmaksimizirali i da je jedino ispravno reći joj "sretno i zdravo".

I naravno da postoji dobar razlog zašto želim upoznati osobu koja je oslobođena duhova prošlosti, koja točno zna zašto je tu gdje je i koja je dovoljno sigurna u sebe da zna i u pola noći i u pola mraka nesporazuma da želi ulagati u nas.

Ima tih perioda u životnom ciklusu kada nam sve ide od ruke, posao na mjestu, obitelj na okupu, komunikacija sa ogromnim potencijalom u izgradnji i čini se da sve što se događa ide nama u prilog. Da ne bi bilo dosadno ili u najmanju ruku neuobičajeno što se stvari razvijaju nekom vedrom dinamikom evo svemira da podmetne klip, razbuca karte. Klip u obliku malog Goluma.

(No SVEMIRE, ja sam sada gospođa u godinicama i stvorena sam za to da mi u životu stvari teku glatko u pozitivnom smjeru. I ako mogu birati kartu iz špila koja me trenutno predstavlja neka to bude karta visoke svećenice.)

Realno, nisu ljudi krivi što se javljaju što porukom što nekom prisutnošću koju ne možemo posve objasniti u vrijeme kada život konačno poprima smisao koji smo toliko dugo tražili nakon raskidanja veza sa njima. Podsjeti nas nešto, film ili pjesma. I lako je ako se radi samo o sjećanju, to je prirodno. Ali iz obaveze prema sebi i poštovanja prema onoj/onom koji danas ulaže vrijeme u nas, stvari sa bivšima bismo trebali ostaviti gdje pripadaju, a pripadaju prošlosti. Nisu bez razloga dobacili čak do tamo.

Sa ovim sam završila i više se neću vraćati na temu.

Otvorila profil na blinderu prije nekoliko mjeseci, kao idem vidjet kako to funkcionira. Znam za neke koji su se upoznali tamo, evo ih žive sretno skupa, na pragu su braka. Jao, čim pomislim/kažem/čujem brak srce mi zaigra.

I logiram se nekakvim imenom, stavim nekakav neutralan foto, neka profil ostane ispod radara dok prikupljam informacije o aplikaciji. Nakon par sati skužim da je listanje fotografija nepoznatih ljudi užasno dosadna rabota i da je aplikacija u banani jer se između ostalog ne možeš NIKADA VIŠE vratiti na korisnika kojeg si uhodanim mehanizmom listanja ulijevo označila da ti se ne sviđa. Ne možeš ga naći, nema ga više. I dok ne vjeruješ kolika si baksuzica da si propustila jednog od sto, počinješ shvaćati onu staru narodnu o babi koja je prošla sa kolačima. Hladni srsi ti prođu tijelom i počneš razmišljati o staračkim bolestima jer je starost tu negdje, na pragu.

Sljedećih dana se zaboravim logirati i odlučim deinstalirati aplikaciju.

Nekoliko mjeseci kasnije, tojest, sadašnjica. Instaliram ponovno aplikaciju, čvrsto odlučila biti grljena i ljubljena i voljena. Kad me već oni koji me poznaju ne žele grliti možda uspijem nasamariti kakvog srećkovića i obećati mu sebe u kompletu prije nego shvati da nisam sva od morske pjene i vrlina.

No, izgleda je moj maksimum tolerancije boravka na dating site-u par dana. Na dating site-u gdje nema bloga. Vas toleriram. Za neke ne znam ni sama zašto i kako. Možda vas blago gledam jer u vama prepoznajem luzere kao što sam i sama.

A možda mi je super što većina vas, ako ne i svi, kada ste sretni pravite kolače kao i ja.

priznajem da bi moj zadnji log neupućenima mogao zvučati kao da mi je osnovni cilj ovdje zadovoljiti primarne nagone. Pa nisam ja brate sestro životinja.
Samo bih ponekada uz draga si, simpatična i zabavna, pa i zajebana, voljela čuti "privlačna si mi i volio bih provoditi vrijeme sa tobom". Eto. Dosadilo mi biti samo frendica.

... da ljudi na iskrici traže ljubav. Ja sam ljubav našla, evo u sebi. Našla sam božeblagi dovoljno ljubavi za muškarca sa kojim ću imati vrhunski seks. Moguć i brak!

Stvarno ne mislim da sam kreten što mi je prekrasno kada se dvoje ogoli do kosti. Kada se proliju ko čokoladno mlijeko po biskvitu. Kada se tako isprepletu da ne znaš gdje jedan počinje, a drugi završava.

Ali sam kreten ako još ijedanput pokažem slabost i mekoću pred nekim kome se to vjerojatno i gadi. Zašto govorim ovo? Pa zato što sam se jednom zaljubila u čovjeka koji je zapeo u filmovima tipa Rat Roseovih i kako se zove onaj sa ljepuškastim holivudskim parom? Nije bitno.

Bitno je to da ono vjerojatno i nije bio čovjek nego bot.

A i bitno je osluškivati vlastito tijelo. Naprimjer, ako vam osjećaj u trbuhu kaže da preko puta vas sjedi daltonist za ljudske osjećaje i moralne vrijednosti, onda je to vjerojatno i istina.
Nisu to leptirići, to su krijesnice upalile sve alarmne lampice jer blejiš u njezine/njegove obrve kao da ih je sam Botticelli oslikao i aplicirao na lice ljubljene/og ti.

Zajebi to.

Link

Ono što se prije nekoliko dana činilo dobrom idejom, a ta ideja je bila dopisivanje, više ne izgleda tako. Odustajem.

U ovoj godini uspostaviti ću kvalitetnu vezu sama sa sobom. Prvom prilikom ću obući haljinu i nazdraviti životu. I odlučila sam, jako sam to odlučila, biti sretna.

Sretno i vama.

Naslov nema puno veze sa tekstom ispod, ali ionako logike nema skoro ni u čemu, pa može ladno zaobići i ovaj log.

Krenula sam danas malo poslije podneva pisati log sadržaja "cmu, nitko me ne voli i lako bi mogla očekivati da niti ne bude zavolio ali s tim ću se morati naučiti živjeti kao i mnogi do sada", samo u malo intelektualnijoj, "pametnijoj" formi da ne zvuči samosažaljivo i jadno, a i ne previše kurčevito s obzirom na krajnji zaključak.

Napisala sam dvije rečenice i već u sljedećem trenutku sam bila ispod radnog stola i čekala da prođe to ljuljanje zemlje koje nije romantično poput ljuljanja u majčinom zagrljaju ili na drvenoj ljuljački koju je izradio djed. U glavi svega nekoliko bistrih misli: miruj, čim se počne smirivati briši van.

Valovi banijskog potresa bili su dugački i činilo se da su snažniji od svih prethodnih zagrebačkih potresa. Otpao je još jedan komad zgrade u kojoj radim. Nadam se da ste dobro i šaljem podršku neselektivno svima kojima ona treba. U mislima sa Banovinom. Čuvajte se. Pusa.

Tražim partnera.
Ne bitangu koja sirota ne zna gdje bi prije ili radije umočila, nego partnera.
Ponude u inbox.

Ps. Shvatila sam da je jako bitno da potencijalni budući partner nije lažov i kurbar. Eno odgledala jedan triler na TV-u i prilično se uzrujala. Ali i naučila razdvojiti bitno od nebitnog. To se navodno uči čitav život. Smije npr. hrkat, iako ne preglasno, ali ne smije biti mentalno i emocionalno zakinut na gore navedeni način sa primjerom u praksi na početno slovo B, L i K. Tako.