srp mog djeda antuna

 
š'a je bilo prije, koka il jaje?
koka, koka, koka, koka!
adajjebite se. ionak mi se ne izlazi van jer mi nije zabavno to više, a sad ispada da cijeli zagreb na koki izlazi.
idete mi na živce.
ZATO vas i nemrem pratit više:D
na prvoj godini faksa sam bila na nekom performanceu na likovnoj akademiji i tam su neki izvodili nešto šta je njih veselilo, a mi smo ih gledali da ispunimo formu publike i jedan od njih je u jednom trenu sasuo nečeg bijelog na pločicu neku i nudio to publici. to je meni iz nekog razloga išlo strahovito na živce. općenito su mi strahovito na živce išli ti s likovne. okrenula sam se prema frendici i rekla joj to očima, a ona je očima odgovorila:i meni isto.
sec nakon toga se taj debil pojavio pokraj mene, čučnuo i tjerao me da probam to jebeno brašno koje se igralo kokaina. i onda ja nisam htjela, a on se nije htio maknut, pa ja još nisam htjela, a on se nije htio maknut, onda ja JOŠ nisam htjela jer sam se ko idiot zadnji osjećala i STRAHOVITO mi je išao na živce, on i takvi kao on i slična izdrkavanje alternativnog teatra, al se on nije htio maknut, onda sam popustila na kraju. debil debeli.
mrzim alternativce. tj. one koji sebe tak zovu.
jedina alternativa u hrvatskoj je josipa lisac.
do tog sam došla prošli petak. svi ostali samozvani alternativci su kuac na pipi.
 

 
ima taj jedan šta se već dugo igra čarobnjaka iz oza.
jadni, otužni, nesretni starac.
ipak, želim mu da umre. nije bitno dal brzo il u patnji nekoj. to mi zbilja nije bitno. samo da umre.
ja skidam ribe s udice kad ih moja teta ulovi i vracam u more. i bube iz stana selim na balkon pa nek same odu, a ne gnječim ih krutim predmetima. ja izbjegavam gazit tratinčice po livadi (dobro, ovo mozda i nisam trebala priznat:)) i mičem puževe s ceste da ih se ne zgazi.
ali njemu želim da umre.
 
i tako. uglavnom, ono sta sam htjela pitat..jel gleda ITKO još televiziju? meni se par put vec dogodilo da gledam nesto pa počnu reklame pa ja zurim u to. par minuta kasnije radim neku desetu stvar i tokom izvođenja iste mi sine da sam ja, ustvari, počela gledat film/emisiju/seriju, al da se ne sjećam kak je ista završila. onda se vratim u sobu i vidim da to još uvijek traje.
tv je nemoguće gledat. zaista je.
bacite ga u smeće.
 
--
kad bih JA pisala hrvatsku verziju američkog psiha, ne bih izmišljala one isprazne razgovore. samo bi PREKOPIRALA komentare s iskre. kristeisuse. (opet vas nema:/ )
 

 
...izluđivale su je ograde i pitanja. Nije se mogla odlučiti voli li više ogradu PREMA kojoj rijeka teče ili onu OD koje teče. S time u skladu, nije se mogla odlučiti ni između "Odakle dolaziš?" ili "Kamo ideš?".
Tako je s vremenom to postano njen kompas. Ako tog sumraka pali "dolazeća" ograda, ide do jezera. "Odlazeća" je grad.
 

 
U sumracima vodenih snatrenja...
 
počinjem pisat roman. jel dobro za sad?
 

 
a šta je uopće savijača? ja sam to imenovala kolačem jer mi se akronim iste poklapao sa salatom, a nemrem radit s dva ista akronima.
jer to nema smisla.
da savijača. jel to orahnjača. jel to savijača? da razvučeš tijesto i namazes ga s nečim pa ga zarolaš? saviješ. il kaj?
kakve su to gluposti?
ha?
 
mislim da je onaj debil iz tjelesnog  savijačama zvao onaj štrik za preskakat. al iz konteksta se vidi da se ne misli na TU savijaču. ne misle valjda da će ŠTRIK jest za ručak.
ja sam jako mrzila profesora iz tjelesnog. bio je labilan. i tjerao me da vježbam.a ja sam se, za razliku od nekih, ipak pojavljivala na satu. šta mu to nije bilo dovoljno?
u glupim, čistim tenisicama za u dvoranu. u starkama.reko mi je jednom da to nije obuća za tjelesni. ja sma mu rekla da se tu ni ne provodi tjelesni. što je bila istina. jer se tjelesni ne provoid tako da nam se svaki sat kaze:ajde vi sad tu malo igrajte odbojku i ode.
i bane svakih 20 minuta da vidi ko ne igra i onda se dere na tog nekog ko ne igra. na mene, između ostalih.
a ja ne volim odbojku. ne volim ništa šta ima veze s loptom. ni ne znam to. ni ne zanima me to.
jadni, frustrirani profesor.
 
 

 
sad sam mu rekla curi da ga izvede van jer zadnjih 7 sati bulji u televizor. on više nema oči.
a tek je prvi dan.
ne znam šta ću radit ovih mjesec dana unutar onog šta zovem slobodno vrijeme (samo ne znam od čega slobodno), al znam da neću ulazit u kafiće.
 
..erm..khm. ja općim s danom. općila sam jučer i općila sam danas. i sutra ću.
a nemrem ja sad to objasnit.
 

 
noćas sam kašljala.
cijelu noć.
srećom, ostavila sma rolete dignute.
tako sam mogla promatrati efekt rotiranja zemaljske kugle.
 
 
ipak, kad se riješim ovog, tražit ću od kojota da mi napravi dinamit, a onda ću dić toplanu u zrak. TIME  ću im dat STVARNI povod za REMONT.
 

 
za jest krumpirušu trebaju još dve stvari. osim tijesta i krumpira.
škarnicl. i kretanje.
ak jedete krumpirušu doma za stolom na tanjuru, to nije to.
ak jedete krumpirušu doma za stolom na tanjuru, jedete tijesto i krumpir. ne krumpirušu.
 
zapamtite si to i ne pričajte gluposti drugima ak vas na telefon nazovu upravo u tom momentu.
 
 
 

 
ja mislim da ja neću nikad ozdravit. a znam da hoću. al sad mislim da neću. al znam šta ću kad ozdravim. to će bit za par dana, a onda će već bit i sunca puno. nazvat ću anu i otić s njom to tolkinsa. eto to ću. ovih par dana kad nisam mogla gutat imala sam neizdrživu želju za pivom. ne tam bilo kojom neg za onim skupima iz tolka šta se ne mogu sjetit kak se zovu, a probala sam ih manje od pet, a više od jedne, a ni jedna nije kilkeny.
eto to ću napravit. i nije mi bilo jasno nikako ZAŠTO to ne radim češće. pijem fine pive. neg ih ne pijem uopće. il još gore, pijem ožujsko.
zadnji put kad sam imala takve neke porive jako jake je bilo kad sam bila krasta. u ovoj rečenici nema metafore. stajala sam ispred ogledala u sobi koju sam djelila sa živopisnim ženskim osobama i promatrala odraz si. ovalna krasta s dva plava kruga je zurila u mene s druge strane.
TAD sam dobila snažnu želju za šminkanjem. tad sam imala 21 godinu i do tad sam se našminkala svega deset puta. jednom za maturalnu večer i ostalih devet za kazališne potrebe. bozze, kako sam TO htjela. htjela sam prestat izgledat ko sasušeni đavolji ISPLJUVAK, bit čista i NAŠMINKANA.
mislila sam da će me držat kratko vrijeme to, ako se uopće stvar realizira. ali držalo me dobrih pol godine.
tako da ima da sad pijem fine pive do božića barem.
ja volim ove svoje zaključke:D
 

 
to su radili nakon šta me kaubojac nazvao i pitao jel me trbeao probudit. to radi uvijek noć nakon šta pije a NISMO se dogovorili da me budi. valjda zabrije da se JESMO dogovarali, al računa na alkoholnu amneziju svoju.
a to je bilo  nakon šta me probudio cvilež vlastitog psa da oće na krevet.
to je bilo nakon šta je propuh tresnuo staklena vrata o štok.
a to je bilo nakon šta sam spavala dva sata.
a to je bilo nakon šta sam se digla na wc jer mi se pišalo od čaja
a to je bilo nakon šta sam spavala dva i pol sata.
a to je bilo nakon šta sam sjedila u dnevnom boravku u gluho doba noći i čitala breta onog, jebomudamujebo opise odjeće i interijera
a to je bilo nakon šta me Regoč istjerao iz sobe sumanutim tipkanjem po mobitelu bez namjere da prestane do jutra
a to je bilo nakon šta sam ležala u krevetu i zaključila da ne mogu spavat baš, zgasila tv i polako, ali sigurno se počela uvlačit u san onim istim bretnom s majkumujebemsnobovskunatpisima
 
agonija od 10 sati.
kristeisuse, dajtemimira
 

 
ja mislim da su vidjeli da sam rekla da cu sad prijavljivat sve one sa jebanjem i narančama i sličnim sranjima i to iz čiste dosade i samo nekad zlobe koja uopće nema formu s obzirom da ne znam šta ovi "gore" rade s prijavljenima
i sad dobijem poruku: ej droljo oćeš žice u pičku?
:D pa kakva je to poruka?:)))) ja mislim da njih rajca to kaj ZNAJU da ću ih prijavit. pa se sad idu natjecat koji će goru napisat. hihi. ahh. ili tako nešto...
a možda admini skupljaju najgore ljude na svijetu ko pajtonovci u gralu, pa zato postoji to s prijavama.
ustvari si prijavljivanjem radimo medvjeđu uslugu hihhi
 
 
jojobože JEDVA ČEKAM da izađem van. poludit ću doma više.
 
 

 
ono šta piše kad otvorite dobivenu poruku:
prijavite administratoru spam ili nepoćudnu poruku
 
šta onda bude s onima čije poruke prijavite?
iii...šta bude s VAMA ako prijavljujete benigne poruke?:DDD
(a šta, nisam im ja kriva šta ne znaju između čednih redova čitat, kvragu :))
 

 
kad sam bila dijete voljela sam ljeto i zimu. nije mi bilo jasno kako netko može voljet proljeće i jesen. to mi je bilo sve nešto između i nezanimljivo. 
nakon što je prošlo par godina, voljela sam proljeće i jesen. nije mi bilo jasno kako netko može voljet ljeto i zimu. to su mi bile sve neke meteorološke krajnosti, sasvim nezanimljive. ljeti i zimi se ništa ne događa.  ljeti je sunce žuto i lišće je zeleno i vruće je i bude tako par mjeseci. zimi sunca nema, grane su crne i bude tako par mjeseci. eventualno padne snijeg. al onda i on bude tamo par mjeseci. a u proljeće i jesen svašta raste, pada, mijenja boje.
kad bi mi netko u tom periodu života rekao da NE VOLI proljeće i jesen, pomislila bih za njega da je lud. i da je nezreo. što je dosta pretenciozna pomisao za nekog od 11 godina:)))
a sad nešto šta nema veze s tim, al ima sa osjećajem odraslosti. kad sam se počela osjećat odraslo....ovo je prestrašno. kad me jedno jutro mama vagala i rekla da imam 40 kila. meni je to bilo suuuupeeerrrrr. a sve do tad sam imala trideset i nešto. a prije tog i manje. i sad odjednom četrdeset. osjećala sam se ko čitav čovjek. to je isto bilo u tom periodu..kad sam za druge mislila da su nezreli:D
(sad mi je smiješno ovo s kilama, nemrem više pisat)
 
--
 
aha, da, ustvari sam htjela reć da sad volim onaj prijelaz s jeseni na zimu jer je to vrijeme kad sasvim pouzdano znam da je hladno, al ne prejako i da se kiše mogu zalomit svako malo. a ne da me psihički maltretiraju kiše i hladnoća usred ljeta. i htjela sam pizdit na vrijeme i na svoju povišenu tjelesnu temepraturu zbog tog al me digresija o kilaži s 11 godina odvela u cerek
 

 
šta mi se danas dogodilo...pakrirala sam na tri pakrirališta, a džabe. još sam ujutro mislila i odustat od svega i ić pješke jer sam praznovjerna, al nisam. nekako nisam. a ne volim mislit da sam praznovjerna, al me tata ujutro zamolio da pazim di parkiram da nas pauk ne odere. a nikad to ne kaze, a ja dugo vec sama vozim.
bila sam spremna danas i platit svaki parking jer su uvjeti bili takvi da je to bio najmanji problem. ipak, iz nekog razloga sam bila uvjerena da parking kod importanea ima  uzak i  zlokobno strmo postavljen ulaz u isti i bila sam uvjerena da je zadnji put kad sam tamo prolazila bio zatvoren željeznim vratima (?). ja sam luda, znam. bojim se nepoznatog i onda još preuveličam to u nebulozu.
a nisam imala vremena za provjeravat. pa sam se sparkala kod kseta. odmah PORED lajne iza koje se naplaćuje. a kazem, nije mi bed jutros bilo išta dat al...al ja sam bračanka, u vražju mater:D 10 minuta od mjesta x. dovoljno da mi se namoče noge. al jebiga. nisam htjela ispitivat zlokobnu garažu (?). sama sam to tražila.
parking 2 sam našla na vrlo čudnom mjestu za koje me čudi da je uopće postojalo i da je postojalo bez automata za naplatu pakringa. do slijedećeg puta će,mislim,grad zagreb ispravit taj popust i odredit već koja je to zona i sustavno nam njime olakšavat novčanike. ili stavit onaj znak di pauk vozi auto. to bi mi čak bilo logičnije.
ipak, do dolaska tamo otkrila sam cijeli novi spektar ulica kojima sam vozila SLUTEĆI samo stranu svijeta prema kojoj trebam ić. i poserem se na glavu svima onima koji su mi rekli da sam prostorno orijentacijski invalid jerbo NISAM. na kraju sam ipak izašla na cestu za koju sam znala di će me odvest.
i tom vožnjom sam konačno spojila u glavi onaj dio grada koji dugo nisam mogla povezati sa ostatkom istog. znate šta pričam ako ste ikad slagali puzzle.
parking 3 - s ažurnim kontrolorom. a niš. došla sam na korak do automata kadli je po onoj kišurini dotrčala žena i dala mi svoj listić jer je ona samo na dvije minute trebala stat. vrijedio je još sat vremena. a ja sam samo knjige u knjižnicu trebala vratit.
zijev.
al u biti nisam protiv naplaćivanja parkinga. to bi definitivno bilo protiv moje biciklističke dimenzije osobe. zaista nisam.
 
.....i da, ne isplati vam se kasnit po dva tjedna s tri knjige. jednostavno ne. uzmu vam koliko bi vi dali za šiš čevape.
a onaj njihov račun nije ni izdaleka tako ukusan kao masno meso i lepinja i luk. nije.
 

 
jeste se ikad zapitali koliko vremena dopuštate zlog mrežici iz monitora da vam obavija očnu jaubčicu i stišće je i šalje nepotrebne signale u mozak?
koliko je to previše vremena dnevno? pomnožite s danima, mjesecima, godinama.
koliko je to previše vremena?
 
bah. čekam da mi se dogodi pomak. onda ću pisat. pisat ću kao sumanuta. počet ću s tabanima, a onda se preko listova dizati sve do one razine bedara koju ću moći dosegnuti. pisat ću si po trbuhu i prsima, po licu i desnoj ruci. po lijevoj necu jer sam ljevak.
i necu stisnut enter.
odložit ću kemijsku i zaronit.
 
 
sad sam htjela reć da sam ja štivo za ribe, al...jebemu..nisam time mislila rec da ..no, ono šta se pomisli kad netko kaze tako nesto.
 
krisste.