srp mog djeda antuna

 
to kukanje o vrućini je izlišno. ko da govorite da gle kak je voda mokra. il tak nešto.
meni je sam drago da on nije tu da se ne moram jebat.
 
 
:D evo prve smiješne stvari u ovom napornom danu:
kaze ona u mejlu da joj treba printat ovo i ono i ovo i ono i blablabla i onda još kaže:
" I valjda nećeš opet ubacit koji ukras za kosu u printer baš kad budeš ovo printala;) "
 
jel možete vjerovat da na zadnjoj godini faksa postoje ljudi koji na profesorovo:
- napišite prezime i datum u desnom kutu papira
kažu:
- ali..profesore, ja sam napisao u lijevom. šta sad?
 
 
 

 
šta da radim do pet?
 
 

 
napokon sam se dočepala sobe u kojoj nije vruće i u kojoj mogu sama spavat (gdje nitko ne hrče i gleda televiziju) i uz zidove  koje (njoj s druge strane) se nitko ne jebe, kašlje, vježba harmoniku, pušta vodu, ima tulum, gleda jako glasno nogomet.
i tako sam se se legla u gaćama i potkošulji, čitala nešto i povremeno promigoljila nožnim prstima.
blaž blaženi.
i to je trajalo 20ak minuta.
nakon tog mi je skakavac PAO na glavu.
a pao je NAKON šta mi je  ŠIŠMIŠ uletio u sobu i napravio par krugova i nestao u bespućima dnevnog boravka.
složila sam izraz lica za pred plakanje, šutke se protegnula do dna kreveta, jedan dio plahte zakačila pod stopala, a drugi navukla preko cijelog tijela skroz do vrha glave.
onda mi je bilo vruće pa sam se skvrčila u fetusoidni položaj i napravila sićušni otvor za nosnice. opet izraz za pred plakanje.
onda mi je bilo vuće, pa sam otkrila cijelo lice, a gornji dio plahte omotala oko ostatka glave i rub plahte čvrsto držala ispod brade. i opet izraz za pred plakanje.
onda sam imala potrebu nekog izvjestit da mi je šišmiš u kući.
pa sam digla pogled prema stoliću s mobitelom i vidjela kako je u šteker uključen aparatić s tabletom protv komaraca. crvena žaruljica je svjetlila i pokazivala da stvar RADI.
eto to je bilo jako smiješno.
kroz vrata, prozore i pukotine u zidu su mi ušli skakavci, šišmiši, magarci, azijski konji,krave, ovce, koze, mungosi, čudnovati kljunaši, pelikani, grlice, lastavice, purani, kokoši, galebovi, klokani, hijene, zebre, lavovi, antilope, slonovi, nojevi, krokodili, reptili, ježevi, puževi, skočimiševi, orlovi, rode,psi, mačke, majmuni, mufloni, žirafe, nosorozi, vodenkonji, dikobrazi, ljame, srne, kakadui, zmajevi, bijele žličarke,jeleni, vidre, tetrijebi,lasice, kameleoni, krtice i krupnokljuni krunorošci
ali glavno da sam ja, eto, OD KOMARACA sigurna.
 

 
opet dolazim u napast da se ošišam na ćelavost. zato zaobilazim prolazit blizu frizerskih salona jer znam da će mi bit žao čim mine ljeto.
(mine? nisam nikad ovo iskoristila, mislim)
 
jučer sam bila truplo.
čitala sam nešto u krevetu i s obziorm da u tri ujutro malo koje svjetlo gori u malo kojem stanu, sve bube i mušice su došle k meni. na mene. i osim skakavaca minijaturnih i komaraca gigaturnih postoje i neke sasvim male mušice koje možda i nemaju krila, toliko su male da ne vidim. al se ne sjećam da sam vidjela da uspuzavaju na mene neg su se samo stvorile na trbuhu mi pa sam mudro zaključila da mora da su sletjele te stoga da IMAJU krila (ovo je najdosadnija rečenica koju sam napisala IKAD, mislim. osim onih u zadaćnicama)
ma, uglavnom. hodali su svi oni po meni ko da nisam živa.
ko da sam mrtva.
šta o tom još da kažem?
o smrti se nema puno toga za reć.
čak ni fingiranoj.
 

 
http://www.youtube.com/watch?v=O8zyg8CiFIo&eurl=
 

 
koji mu je bio tok misli? ili njoj?
sjeo je uz otvoren prozor, zamišljeno gledao u krošnju stabla ispred sebe i pomislio:
"oh, danas je krasan dan. sunčan, miran, tih. ako zanemarim one u rano jutro koji su grebali po asfaltu i miješali novi, moglo bi se reći da je ovaj dan savršeno miran. idealan da malo vježbam sviranje svoje harmonike."
 
i on/ona sad, eto, VJEŽBA.
 
 

 
ima mi na otoku najviša točka na njemu, a nije vidova gora:) al se ja pravim ko da je druga najviša poslije vidove gore. za nju malo tko zna i rijetko koga ima gore s obzirom da je visoko od obale. i strmo. ne znam pod kojim kutem strmo, al strmo da ne mozes baš s biciklom s brzinama doć gore. mogo bi, al uz puno puf pant. ja nisam nikad gore s bajkom bila. jer poni nema brzina. a i da ima, bojala bi se da se ne prekobicnem unatrag dok vozim prema. al vidjela sam neke da idu. pa se valjda može.
na najvišoj točki poslije vidove gore postoji crkvica. sasvim mala. i 20 m od nje obronak. i kameni stol uz sam rub istog. i klupa. i kad sjedneš tam vidiš vrhove čempresa i more, more, more, more, onda ravnu crtu u daljini koja je split i onda brdo i onda nebo, nebo, nebo, nebo.
e TAMO volim doć. uzmem knjigu neku, al u biti nikad tamo ne čitam. uglavnom sjedim na klupi i gledam u more, more, more i nebo, nebo, nebo.
i tako neko vrijeme. a cvrčci cvrče.
onda se spustim do ceste i odem doma ako moram nesto obavit, a tamo RIJETKO kad nesto MORAM. u većini slučajeva odem do stokice.
malo dalje od te crkvice su polja. s maslinama. i lozom. i svim tim kerefekama. i ovcama. onda ja dodem i fotkam ovce. ili ne. ovce me gledaju. ja gledam njih. gleda me, iz daleka, čovjek čije su ovce i koji motikom radi nešto po zemlji. gledam ja njega.
cvrčci cvrče.
onda odhodam po gomili i gledam jel vidim šoltu. onda provjerim jel živa još ona maslinetina koja stoji nasred livade sasušene trave. provjerim jel sunce na pravilnoj putanju za prema zapadu. provjerim jel split još uvijek tam di treba bit.
i onda tek odem doma.
ja sam otočka inspekcija. 
 
 

 
sutra ću
prislonit kožu
onaj dio od palca do onog
di vade krv
oko njegovog vrata
i prislonit obraz
uz njegovo uho
(brada će malo bockat)
i osjećat njegov dah
na onom dijelu vrata
di bi stajala ogrlica
da nosim ogrlice.
 
i tako ću bit neko vrijeme.
 
 

 
mali gepardi izgledaju ko mačka netom oprana u vešmašini. vidjela sma jučer na telki.
i danas sam biciklom prek kvarta se vozila i vučjak neki je razdragano trčao ispred mene i oko mene i svuda po travi, pozivajući drugog vučjaka koji je bio na lajni uz gazdu da mu se pridruži.
VALJDA mu je to značilo svo to njegovo trčanje i kotrljanje i valjanje po travi.
tad sam skuzila da već dugo nisam vidjela puštenog psa. a pogotovo da ga nisam vidjela puštenog u parku gdje obitavaju samo ljudi DO četiri godine i oni OD 60 na dalje.
to je uvrnuto, na neki način. držat ih na lajni cijeli život. ne znam. s druge strane je mene strah njihovih neuronskih trzavica. pogotovo ako svog psa imam sa sobom. a nije me nikad ugrizao pas, osim onog pizdunskog jorkširskog terijera koji je bio zavezan pred nekim restoranom gdje smo ručali prije 18 godina. al su mi puno puta skakali na cucka. i jednom ga priklali skoro.
ma. ne znam.
ja sad tu pišem bezveze jer mi se ne da na drugu turu učenja.
erm..šta još.da, razmišljala sam kak bi mene bilo sram jahat. kad se NAPOKON pojavila realna (možda realna:)) mogućnost da to radim. kao, sad ću ja doć tamo i sjest mu se na leđa SAMO ZATO šta je velik.
il kak da si to postavim?
sram me konju sjest na leđa.
 
 

 
imam problema.
jutros sam kupovala one velike vreće za smeće i pomislila kako ću prodavačici bit možda sumnjiva (?)
i zadnjih pet dana nanosim masku za lice svaki dan. što sam prije radila mozda dva puta mjesečno. ako.
ne zamišljam nasjeckanu osobu s kojom pričam, al zamišljam nasjeckane ljude kad nožem režem meso za ručak.
i kad u kutiji za alat u kojoj tražim izolir traku za benigni projekt naletim na čekić.
i kad vidim lopatu za snijeg u podrumu kad po bajk idem.
 
 
*sigh*... moram pazit šta čitam
 
 

 
ja bi da mi kažete šta ima na mljetu.
ja vama bi da idete na brač:)
ae.
 

 
u hrvatskoj, zemlji tisuću otoka, živi kolaja, autorica tisuću logova :DDD
imam vrlo ambivalentne osjećaje spram ove činjenice, moram priznat.
ovaj log je nastao samo i isključivo poradi SkoroĐinđe kojoj ovim putem još jednom zahvaljujem na uvidu :)
 

 
nekad te tražim u riječima tvojih knjiga
pod prigušenim svjetlom, na tepihu
u lažnom polučučnju
(to je onaj kada dupe ipak dotiče pod)
između polica knjiga.
da je stupanj toplije, bilo bi vruće
ali je taman
i uvijek je tako
prelazim prstom  stranicama
po vertikali
i lovim tvoje riječi
nekad i cijele rečenice
i zamišljam šta si ti mislio kad si to čitao
i di si bio kad si to radio
i što si koristio za bookmark
i kome si pričao poslije o tome
i da li si ikome?
 
a onda je zaklopim, vratim na policu i bez riječi
izađem van
stisnem oči jer me zabole
od previše svjetla
i stisnem uši u mislima
od previše buke
nasmiješim se tamo nekima
koji svrnu pogled na mene
sa nekog stola kraj kica
i krenem prema trgu.
 
nitko za tebe ne zna.
 
 
 
 

 
jel znate šta je to? :D
to je kad si mjerite temperaturu dok hodate po stanu, spremate ručak, stojite na balkonu, sjedite za kompjuterom, sjedite na wc-u
s obzirom da ZNATE da vam se nekad dogodi da zaboravite da imate toplomjer pod rukom, svako malo se trznete tako da priljubite oba lakta rebrima i podignete malo ramena prema gore.
samo šta to radite i kad nemate toplomjer. jer ga često imate.
hihih.
eto to je chicken-motion
 

 
a, ovaj...
ak mi netko napiše:
"kako bi ti svršio po faci..."
 
..erm..jel to znači da mu se sviđam il ne? :D
 
ne mogu ozdravit. osmi dan prolazi. ne mogu ozdravit. obolit ću od bolesti. na psihu ću obolit.