srp mog djeda antuna

 
bila sam ljuta. jučer nakon neuspjelog meksičkog ručka, a danas JAKO. nakon neuspjelog skuhanog griza. đizs. poslala sam sve u vražju mater, svemoje pokušaje kuhanja od kojih je bilo i neloših, ali je bilo i onih koje sma pojela uz najveći stupanj tolerancije. isto je radila i moja obitelj. e sad mi je dosta toga. zavtaram kužinu.
isla sam zaglavit balkonska-vrata-koja-nisu balkonska-jer-iza-njih-nema-balkona-neg-ograda utegom od pet kila koji već dugo godina služi kao vratni štoper. nije ga bilo pa sam malo gledala u mjesto na parketu di inace stoji, a nakon toga sam, onako, čisto informativn bacila pogled dole na ulicu da vidim jel tamo.hihi
ipak..
 
   .ovaj log nema smisla.
 

 
 AAAAA KAAJ SAD INFANTIIILNA
 
 JA BAR ZNAM CEDEJE U VIDEOTEKU VRATIT
 
--
a da sad ne otvaram novi. sanjala sam da imam djecu patuljke. s deckom kojeg imam. a ono, nisu bili zdepasti ni debeli ni nis, bili su ko normalna djeca al su bili za par brojeva manji.
troje njih.
sjetila sam se tog kad sam na cesti vidjela ciganku staru koja mi je do donjeg rebra bila i klince njene.
e taakva su mi djeca bila. sam kaj nisu romi bili. nisu ni bili moji. da sam ih rodila. samo su, eto, zivjeli s nama.
djeca patuljci. par brojeva manji.
TO ja sanjam.
bože.
 
 

 
ona kaze blabla blabla bla blabla
a ja da je materijalist. pa kak materijalist, kaze ona, pa zato jer pričaš o njemu samo kroz dvije stvari, pricas o njegovom bazenu i njegovom kurcu.
jebobazen, jebokurac.
a onda si opet mislim...šta JA nikad nisam imala bogate ljude. to mi baš na živce ide. il da su bar kuću na moru imali. a ne da ja uvijek KOD SEBE moram ljetovat. jebeš to.
il u planini negdje.
il taj bazen, na kraju krajeva.
ma.
tako mi je grah pao.
 
TAKO MI UVIJEK PADA, UVRAŽJUMATER.
 
ne mogu rec da me bogati ljudi zaobilaze u širokom luku. jer da bi nekog zaobišao, moraš ga prvo PRIMIJETIT. aaAAAaAaAaaaaaaaaaaaaAAAAAAA
a oću ja bogatog. ne duhom. to je želja za luzere hhihi. neg noooovcem, buraaajz
 
 
ajojbolimeglava
 
 

 
na neku čudnu foru sam mislila da mi je ove godine uspjelo izbjeć zagrebačke maturante. igrom slučaja se dogodilo da sam emigrirala iz zagreba na taj Stravični Petak i sva sretna zbog te činjenice se vratila početkom tjedna natrag.
ali ne. načula sam da naši maturanti imaju iz nekog razloga 3 dana ekstra nastave tako da će NJIHOV zadnji dan bit srijeda.
ona srijeda kad ja u 11 ujutro moram bit u centru grada.
upravo TA srijeda.
 
kad trčiš jarunom, a idioti iz tesle ti viču da će te jebat..to nije lijepo.
kad veslaš, a netko u izdaleka-ne-vidim-majicu te gađa kamenjem i žaluje što nije uspio pogodit u glavu neg u špic čamca..to nije lijepo.
kad bježiš na drugu stranu ceste i između pobješnjelih maturanata i table koja poručuje da sa zagrepčanke padaju komadi betonskih ploča IPAK sjedneš pod zagrepčanku...to nije lijepo.
kad strepiš od agresivnih napada rukom, vodom, brašnom, razbijenom bocom kad prolaziš pored njih...to nije lijepo.
 
koji vam je kurac?
 
mutanti maturanti
 
 

 
došlo ljeto u zagreb. ono s kratkim hlačama i japankama i to.
a ja volim to. ne bit u zg određeno vrijeme pa se čudit promjenama.
većem lišću, kraćim hlačama, golijim granama, dužim danima.
ko kad netko pušta brkove pa ga ne vidiš neko vrijeme pa kad ga sretneš uočiš promjenu i kažeš:
O! brci!
 

 
iznervirana tamo nekim drugim stvarima otišla sam kupit umak za rižu i kondome.
nakon sta sam pregledala sve bombone i čokoladice uz svih PET blagajni, detaljno i po dva puta, došla sam do blagajnice i frustrirano rekla:
oprostite, gdje držite kondome AKO ih uopće držite
što je u svakm slučaju bolje od prvotnog poriva koji je bio da iznervirano viknem:
ajebovas pakiranja mentol bombona koja izgledaju ko kondomi
onda mi je žena rekla da su u drugom redu na lijevo pa me pratila pogledom kao i stariji gospodin koji je kupio jako puno plastičnih čaša ne bi li me usmjerila u dobrom smjeru ukoliko ja kojim slučjem krenem u krivom. i tako.
 
ah.
 
(i isla sam u krivom:D)
 

 
ja si nekad glumim cvrčke. sama sebi. dok na balkonu sama sjedim il dok ležim u sobi, dišem i gledam u strop.
to je ono slovo između "s" i "Š" (ustvari, radi se o mekom Š) kojeg izgovarate kroz lagano stisnute zube.
al ne: šššššššššššš. neg: š š š š š š š š š
ne znam kak je do tog došlo. valjda sam prvog slučajno ispustila pa me taj bacio u borovu šumu na obali mora na mom otoku.
uglavnom, sad se ulovim da se spontano tam bacam š-ovima.
tak. kad ugasim sve tehničke uređaje i ostanem sama s pogledom na vrh zgrade nasuprot mene ili u strop sobe.
 

 
kupila sam si badić. najskuplji na svijetu. kad drugih nema. da sma dodala još koju kunicu mogla sam si bazen dat napravit pa se u njemu kupat gola i sama.
no dobro, šta sad.
ako je netko u međuvremenu odlučio kupit mi badić i baš danas to mislio napravit, ja nosim 38. sad znam i taj podatak. tak da znate, da ne moram ić zamjenjivat to.
no da. s obzirom da ste se velikodusno odazvali u mijenjanju mog ponča manjim i u nabavljanju babuška mi, mislim da ta informacija nikom nije potrebna:P
 
 

 
a zadnjih par dana mi niš nije smiješno. idem do dućana i niš se ne dogodi. idem do faksa i ne vidim paralelu između ničeg. gledam film i ne asocira me na ništa zanimljivo. osim na film koji gledam.
a ne znam. zadnjih par dana uopće ne mislim. mozak mi je na off-u i dosadno mi je bez njega. ustvari, na autopilotu je. štrebam za faks i pozdravljam ljude koje poznajem. i to je to.
zadnje šta sam pomislila dok sam još bila normalna je bilo da mi to da ne poznajem ulicu kojom vozim mora PRESTAT bit opravdanje za skoro skrivljenu saobraćajku.
a to je bilo prije 3 dana. a poslije skoro-skrivljene-saobraćajke.
 
možda mi je od šoka to? :D
 

 
mog bivšeg ćete lako prepoznati. vozi se u kombiju išaranom crtanim likovima.
i to NIJE službeni auto:DDD
 
jojisusebože:D
 

 
sad sam kliknula na "moj weblog" s mišlju: idem vidjet jel kaj novog napisala
ahhhhhh. odvozikala sam se bajkom jutros malo do faksa da bih popila kavu s frendicom i utvrdila šta ja znam, a ona ne, pa da joj prenesem znanje i šta ona zna, a ja ne, pa da mi prenese znanje
al bilo je BUDZAŠTO (?) jer se profesorica nije pojavila na ispitu.
sutra ću ponovno ić i njoj se isto posrat na glavu.
ustvari, otić ću do veterinarskog i do aerodroma. i od prvih naručit gomilu kravlje balege, a od ovih helikopter s bačvama i sve to skupa istrest na filozofski.
eto to ću napravit.
 

 
ako dobijem još jednu anesteziju, mislim da će mi srce trokirat.
a dobit ću je.
so, bilo mi je drago družiti se s vama.
 
zbogom, prijatelji, zbogom, zbogom, zbogom...
 
(doniram organe. uzmite si šta oćete)
 

 
prezentirat ću samo one viceve koje su nastali dok sam spavala. jer bi u suprotnom predugačak log bio. a bit će i ovako:)
kad radišni ljudi odu spavat, jitterbug i king OVO rade:
oke, al prvo set viceva s pitanjem onim:
Idu puž i slon prerijom. I nakon podužeg puta, dok su stigli na odredište, puž će slonu: "A di je *tebi* kućica?"
a jel znaš onaj kad je mali cigo imo slona i vodio ga na uzici i nalete (doslovno) na puža..? a puž pita malog cigu: "a di je *tebi* kućica?"
a onaj kad su amer, rus i hrvat letjeli avonom nad prerijom... i svi u isti glas povikaše: "vidi slona!", a puž si pomisli: (a di je *njemu* kućica?)
a jel znate onaj kad slon sretne puža na nudističkoj palži i smrtno ozbiljan ga pita: a di ti je kućica?
 
hihi..a onda:
 
pita piton kobru da zaš se slon i puž stalno svađaju.? a ova joj kaže: to je zbog kuće :)
pita petar pavla: pošto pavle par pataka? a ovaj će na to: nisu to patke. to su slonovi i pužovi
D Sretne kopneni puž morskog puža i druže se oni tak malo. Uto dođe afrički slon te im kaže: "jel znate vas dvojica da u africi puževi žive dulje?"
kaže kopneni morskom: pa gdje si druže puže?! :)
Kupio Rudi puža, pa se na sva usta hvali Bobiju kak je njegov puž brz. Na što će Bobi, pomalo nervozan: "Dobro, dobro ne moraš radit iz puža slona".
-druže puže di ti struže? -na naslonu.
bila dva bosanca: haso, puž i slon :)
Vodi John svog puža na uzici, a uto će Zdravko, zav zadihan - vidi Johne, puž ti se otrgo s uzice. John ga pogleda u čuđenju i s jednom obrvom blago podignutom - kako Zdravko, pa maločas si ga ti vodio. Na to će slon, šeretski se nasmijavši - nemam ja kopita!
Vozi se puž u kabrioletu i naleti na slona: "Hoćeš da te provozam." Na to će slon njemu: "Vozi se mami po čušpajzu".
išli ivica i mrvica šumom i putem su bacali maricu :)
pitaju mirko i slavko puža: -di je slon?, a ovaj im odgovori: -ošo si je kupit kućicu
Pljačkaju puž i slon banku. Prvi uletava slon i prijeti se službenici: "Da si otvorila taj sef prije nego što puž uđe"
 
ehhhhh:D i onda me offlineri pitaju da šta ima tolko zabavnog na netu da sam stalno gore :DD
PA PAJTONOVCI :D
 

 
...
a ajde nešto. na brzinu.

 
uslijed loga s vicom o slonu, plaži i surli došla sam do zaključka da meni nisu smiješni glupi vicevi neg vicevi sa slonovima
istina, te dvije odredbe uopće ne moraju biti u koliziji, a često ni nisu:D
ipak, molim za donacije u vidu viceva o slonovima da provjerim dal je taj moj zaključak ispravan.