srp mog djeda antuna

 
eto to mi je bilo u glavi kad sam se digla s poda i dosla do prozra, onako, reda radi. čisto da vidim KOLIKO pada kiša i da provjerim dal mi susjed uči.
ima tu jedna ansurpto mene šta uči. ima stol pored prozora i lampu stolnu i nedjeljom zna učit. i ja nedjeljom znam učit uz stol uz prozor sa lampom pa se nekad gledamo.
bude mi lakše onda nekak sjedit za tim stolom. kad znam da BAR još netko sjedi.
ono šta ću PRVO napravit s dolaskom celzijusa i sunca je da ću otić do samobora s bajkom. o tom razmišljam od prošlog ljeta, ali nikako da realiziram.
DRUGO šta ću sa suncem napravit je da ću pozvat anu da ležimo na spužvi ispod onog drveta na jarunu i dokoličarimo. i eventualno se s bajkom jedna od nas s vremena na vrijeme zaleti do škrinje sa sladoledom.
eto to ću prvo napravit. i neću uć nogom u birc bar mejsec dana. i možda i više. ne da neću u birc uć neg neću na terasu im sjest.
kolajah, oćemo van?
oćemo, na koji trotoar želiš sjest? na koju klupu želis sjest? na kojem dijelu nasipa se nadjemo? pod kojim drvetom na jarunu? na tomislavcu il na zrinjevcu?
eto to će bit moj tekst.
 
a ti sam padaj. neš još dugo, pizdo.
 

 
ja vam mogu reć di u centru pustaju spotve imuziku di crnci idu aha-aha i yo-man i mogu vam rec di klinci izlaze i debili.
 
na tom istom mjestu je lijepo kavu pit prek dana. ak eliminirate zvucnu kulisu
 

 
..kad će TOČNO past kiša? na zagreba području?
s obzirom da sam ipak odlučila šta da odgovorim na pitanje dal ću danas ić van. odgovor je:hoću, al samo unutar kilometar i pol od moje zgrade.
pri čemu mogućnost kiše mijenja odgovor s "da" na "ne".
bitno je znat to SADA jer o tom ovisi dal ću učit popodne il do navečer ništa ne radit i onda počet učit. kada sam, na kraju krajeva, daleko efikasnija.
to mi sad stvara probleme.
 

 
gledam ih kak se transformiraju već 6 godina. od klinki do žena. a nisu još žene, al sad izgledaju kao da bi voljele to bit. kad sam ih upoznala bile su u yo-man-cure-su-glupe-mi-se-druzimo-samo-s-dečkima fazi. i slusale su rap. il hip hop. il tako nešto užasno. sada na trening dolaze našminkane i u krznenim jaknama. u svem onom kontra čega su bile prije 6 godina. xixi. a ja ih sam gledam i smijuljim se. nekad ih i zajebavam. onak, friendly. nisam ja sad nesto puno se trsila družit se s njima. al sam neku komunikaciju morala ostvarit s obzirom da treniramo zajedno. kazem, "morala ostvarit" jer moj idealni trening izgleda:dodjem tamo, a ono nikog. nije mi tamo do nekog chit chata. po to tu dodjem. al nemreš izbjeć. pa onda ne izbjegneš, jebiga. štasad. i one mene vole. iz nekog razloga. usprkso svemu navedenom. i svašta sam bila ovih godina, al kak taj žargon nije statičan, svake godine sam nešto drugo. ove godine sam "brutalna". to vam se kaze kad je neko super. il ima nesto super na sebi. il kaze nesto super.
onda vi njemu kazete:kak si brutalaaan
eto tako vam se sad govori.
 
ovo nije bila poanta loga, al sam je putem izgubila:/
opet:/
 

 
u nekom dokumentarcu davnom o nekom gradu je bio naveden prolaz na čijim zidovima su poljepljene kaugume raznih boja, veličina i oblika. prožvakane i oblikovane svakako. ko tam dode, ode u taj prolaz i zakelji svoju. tako da tamo ima prožvakanih kauguma iz ustiju iz cijelog svijeta.
i ja sam tad pomislila kako je to bizarno malo, al mi se svejedno svidjelo. i razmišljala sam kak u zagrebu nema za kupit kaugume lijepe boje i kad bih bila u tom gradu, morala bi prvo potražit kod njih i kupit neku superbojnu kaugumu, neku plavkastu.s obirom d ane mogu biklokakvu kaugumu stavit na zid koji ljudi iz cijelog svijeta dolaze gledat. i to. hihi. takvu sam htjela. s obzirom da tada nisam bila u posjedu znanja o plavkasti,m čak tirkiznim još bolje, kaugumama u zagrebu gradu.
ali sada sam otkrila hubba buba kaugume koje farbaju jezik i zube. i TE su tirkizne i SAVRŠENE za oblikovat ih i lijepit na zid u prolazu u gradu kojem ne znam ime.
tako da...ako ćete ić tam, kupite te hubbe.
 
(i sad sam se tek sjetila. reakcija veljkića debeljkića na moju izjavu da ću ić plesat (jer me tjerao da idem) sam ak mi štangu nabavi.. je bila: supijano bleji u mene par sec bez riječi, a onda napokon kaže: isuse. koja bi to groteska bila
i nakon tog me još sa svojim glupim bratom zvao:buraz.
to boli. svinje debele pijane. )
 

 
čime se bavite u slobodno vrijeme, a da uključuje tijelo? ili znate nekog tko se bavim nečim dobrim u slobodno vrijeme, a da uključuje tijelo?
preskočite odgovor "seksom" jer je očekivan i samim time ni najmanje smiješan.
 

 
jeboga bog
napiši log
 
(debilu.)

 
mozda bi bilo najbolje da jednostavno nadjem oštar predmet, popnem se kat i smjestim im ga u vitalne organe?
 
 

 
hihi, a slagala sma sad neke super stare fotke u albume...i bila je ta jedna fotka...hihi..15 mibuta sam joj se cerila...
imamo mi jedna stol za kojim jedemo i di držimo šalice od kave i novine i tak. dosta toga još. taj stol je dosta velik, al se može razvuć pa je još i veći. i starci bi ga obično razvukli za vrijeme blagdana ili ročkasa il već nekih prigodi kad bude ljudi više nego šta ih u stanu živi.
i jednom su ga tako razvukli i nikad ga vise nisu....(zateklo me)..uvukli? uvukli.
i ja sam imala sto i jedan razlog zašto nije to dobro, al me se uvijek obaralo aregumentima d aje tak praktičnije. i time bolje. drukala sam protiv stola, al se stol nije smanjivao. poslije sam se navikla.
a onda sam jednom imala pms il bila zivcana zbog neceg drugog i uslijed toga sam se opizdila (pokoznakojiput) o rub tog stola. tad sam popizdila, strgnula stolnjak dole i uvukla to jebeno drvo jedno ispod drugog i vratila ga na normalnu veličinu.
nisam niš starcima rekla prek telefona o tom. sam sam otpizdila u školu. hihi..(već me cerek hvata:))
kad sam se vratila, njihova pozicija nije bila neuobičajena. buraz je sjedio na stolici i gledao tv, mama je sjedila na svojoj i čitala novine, tata je črčkao nešto po papirima si, a sve to uz povremene srktaje kave..
osim šta su sve to radili na stolu veličine onih u kupeima vlaka :DD
na to su jedva stale tri čaše, jebote, hihi...al oni su sasvim ozbiljnih lica radili sve radnje koje rade svaki dan u to doba i nisu ni trznuli kad sam ušla u stan i prošla kroz dnevni boravak hihi.
prvo vrištanje od smijeha koje je bilo je bilo moje hihi. nako, bilo je na rubu jezivog kolko su ustrajali već u čuđenju da kaj mi je smiješno:DD
al....jebote, uzet plinsku bocu, stavi na nju omanju dasku, ostatak neke police il čega već i prek tog stavit stolnjak presavijen prekonekoliko puta da se ne vuče po podu...SVE to da bi mi pokazali kak je NJIHOVA ideja BOLJA ideja:DD
 
a jebote pedagogije:)))
 

 
a ono. menja. štajaznam. držim si praksu za jaja. odgađala sam realizaciju iste vrlo dugo i imala samo jednu opciju u glavi. a za očekivat je bilo da će me se odjebat. ne zbog tog jer poznajem ljude (ne poznajem ih uopće) neg zato jer me tome iskustvo naučilo.
svi nešto ne bi, ne mogu, pa znate, pa čujte.
i uopće mi nije bio plan riješit to prek telefona neg im se tamo nacrtat, počešljana i u onoj majici za-na-ispit-i-druge-prigode-u-kojima-je-bitno-odjećom-izmanipulirat-mišljenje-drugih-o-vama pa ak ce me odbit, nek me odbiju, al im bar to neće ić onako glatko kako bi išlo prek telefona.
i samo sam nazvala da vidim jel rade uopće sad tamo da ne hodam ko idiot do tam. za ovaj tjedan sam vec ispunila kvotu tog, već u ponedjeljak. a kad ono, javi se neki susretljivi glas i nakon šta je izvukla iz mene zašto zovem sva se od radosti razgalila i rekla da nazovem kasnije jerbo da će glavna i odgovorna sigurno s odusevljenjem prihvatit da im se motam tamo po radnim prostorima u radno vrijeme.
????wtf???
kae ovo? neko me zajebava. žene su pristupačne i žele studentima pokazat šta i kako rade???
od kad to? nisam navikla. šta je sa svim mojim poliranim rečenicama uvjeravanja zašto ja mislim da bi oni mene morali primit tam? pada u vodu. za ovkave situacije nemam spremljene rečenice.
 
JER SE OVAKVE SITUACIJE NIKAD  NE DOGAĐAJU.
majkuvamjebemusebezatovrenu
 
kako god, ovo će da bude super tjedan.
 

 
 
(sadržaj poznat autorici)
 
 

 
a gdje su prijateljice?
:/
 

 
promijenila sam kosu.
reko je: jebemti, sad više ne izgledaš ko frikuša
rekla je: sad si ko neka klinkica iz škole izašla. fale ti naočale još.
rekla sam: ako sad kazem onu da vuk dlaku mijenja, to nece bit neočekivan komentar, jel da?
rekli su: neće
onda smo nas dvoje zapalili cigaretu, a ona se malo nećkala pa onda ipak je i ona. i zagledali se svak u svoju tamo neku random izabranu točku u bircu.
neka bezvezna kava.
 

 
a jednostavno je grehota to. neću više. a zadnja tri sata sam imala barem 20 mudrih misli, a barem pola od toga je bilo i jasno argumentirano:)))
tipa, mudre misli o zdenka siru s feferonima i zašto je tome bilo tako (smisao rečenice poznat autoru. hihi)
ili: što se događa s mišakom, referirajući se konkretno na njegove podočnjake i pogled bez fokusa 
i tako..
a kad nemam kome to reć. neg mogu eventualno promijenit poziciju na krevetu i dignut natrag knjigu na razinu očiju.
 
ajebotejebote. ovo je log u kojem stenjem.
 
ovo je zadnje.
 

 
izmislio ga je tam neki otto iz bavarske, a onda su ovi u rusiji to konzumirali i svi još neki šta se gimnastikom bave
sastoji se od dva obruča promjera..a kolko ima kad stojis s ravnim nogama i rukama iznad glave ispruženim..koji su međusobno spojeni šipkama.
i onda ti pokrećeš taj kotaš vlastitim tijelom, a moze vas bit i divje unutra ili preko nekoliko i taj kotač se vrti, a ti se drzis za te šipke i prekobicavaš se i sve to napred nazad i moraš pazit da ti kotač ne pričepi prste samo.
nešto kao jako gibljivi hrčak moraš bit.
e to bi ja. nekak sam bas jako osjetila da bi ja to. u kotaču to nešto svijala se.
ne znam odakle mi ideja da bih ja to DOBRO radila, s obzirom da sam prije pol godine pokušavala vrtit onaj obruč šta ih u vrtićima bude pa nisam mogla. a mala ova ih je vrtila kao nenormalna i smijala mi se jako.
ako netko zna da ima tečaj svijanja u kotaču...molim, javite mi.
ne zajebavam se. nije ovo tek hir. nije ovo jer su ispitni rokovi. ja mislim da je to to. ko kad sretnete nekog pa ste malo s njim pa znate da je on čovjek za vas.
e tak ja osjećam prema tom kotaču sad.