srp mog djeda antuna

..poremećaj u ponašanju.

ja ga ne bih tako nazvala, al drugi ga tako zovu. a taj je da njuškam gotovo sve, robu napose.

ne znam koji je drugi način provjere dal je nešto nosivo il nije. mislim, nije da živimo na selu pa da mi je roba vizualno prljava. ono, joj, smeđa mrlja na koljenu, moram promijenit hlače.

nego ne. prljavština gradske robe ima olfaktornu kvalitetu. nuškanjem je jedino moguće ustvrdit jelprljava il nije.

danas je bilo zanimljivo oblačenje. u smislu prinošenja vlastite robe tuđem nosu, bez riječi, koja se, ovisno o komentaru oblačila ili se odnje odustajalo.

no, ipak, bez njuha sam blažena. savršeno mirna.

trenutno sjedim pored pepeljare s jednom popušenom cigaretom i nakon što sam imala poriv bacit u koš to, skužila sam ..da mi ne smeta.

u pozadini se krčka luk...a ja ko svaki mormalan čovjek ostajem sjedit u prostorijij i ne bježim sumanuto u drugu sobu i ne otvaram prozore.

koje blaženstvo...

..kad ne živiš s roditeljima je ta da ti žlica nije baš uvijek neophodna.

to mi je palo danas na pamet. dok mi je ruka lijeva bila posegnuta za žlicom opranom u onom di stoje žlice na sudoperu, a druga ruka držala voćni jogurt.

ustvari, ak ćemo cjepidlačit, pomislila sam: bolje ne. tko zna kad će mi ZBILJA trebat.

i vratila sam ruku uz tijelo i suknula jogurt voćni na iskap ko šta neki suknu rakiju.

JOŠ nisam u stadiju: eh kak bi popila deci deci i zapalila.

TEK sam u stadiju: eh da mi je POŽELJET alkohola i nikotina.

TAD bih znala da sam blizu. ovako...

kašljuc kašljuc

...uzmete maramicu, raširite je, prinesete nosu i kažiprstom ugurate tu maramicu u nosnicu i u istoj radite kružne pokrete..

TO JE ISTO KOPANJE NOSA U JAVNOSI.

(jeboavasbog)

GDJE da gledam u takvim trenucima?

mrzim ovaj grad.

di je ono: život je takav, čupav i dlakav, dear john?

to mi je bio najsmješniji stih djetinjstva. i mom bratu, također.

sad samo ide: našoj ljubavi zvona više ne zvone, dear john. i tak završi. kako to, molim lijepo?

utajući netom u potrazi za...SVAČIM, naletjeh na stranicu www.žena.hr. evo vam djelić teksta s kojim se tamo sretoh. moram samo napomenuti da je od samog teksta tragičnije upravo to što ih je, vrlo vjerojatno, pisala žena (s obzirom da su svi članci koje sma preletila potpisani ženskim imenom ili nepotpisani...valjda od sramote):

"Ako imate balkon ili terasu, pranje prozora biti će jednostavnije nego ako ste primorani stati na prozorsku klupčicu ili ako se morate nagnuti da biste oprali vanjska okna. Stoga prije no što prionete tom ne baš ugodnom poslu, provjerite drveninu oko prozora, a osjećat ćete se sigurnije spustite li vanjske kapke.

Odjenite široku suknju ili hlače jer uska suknja onemogućuje brze pokrete. Po ljestvama se ne penjite u najlon čarapama koje se skližu po plastificiranim nogostupima."

otkrila sam gel za tuširanje od kojeg, kad ga koristite, mirišite na malo ozbiljniju ženu (no što sam sad) i koji miriši na neku koja nosi mjedene naušnice. al ne neke kićaste nego, onako, plošne i okrugle, veličine ko pet kuna al duplo.

otkrila sam, isto tako, da me može rasplakat nepoznato dijete (?) super je to što djeca rade. kad plaču, plaču do kraja, kad se smiju, smiju se do kraja. tako su PREDANI u svakom svom AKTU.

isto tako, otkrila sam prednosti rada u gradu koji NIJE vaše mjesto stanovanja. u tom slučaju, vjerojatnosti su...hm...trideset kilometara MANJE da ćete izvan radnog vremena srest posrednog sudionika vaše profesionalne djelatnosti pri čemu ćete morat uć u dijalog s istim i bit socijalni, a ustvari vam to uopće nije bila namjera. nego samo utrošit vrijeme do busa gluvareći po opkurnim eko-etno i inim prodajnim mjestima.

eto tako. sad sam rekla.

 
imam socijalne vještine jednog informatičara.
to je dosta nezgodno jer radim s ljudima.
 
 

odlično je šetati užim centrom svoga grada. osjećaj je ko da hodaš vlastitim stanom u trenirci i termočarapama nauvčenim na stopala do pola. frotirni prsti blago klapmparaju par centimetara ispred prstiju, a ti se zavališ malo na kauč, malo na krevet i dobro ti je i toplo i ugodno i ćaskaš sa sustanarima.

ETO TAKO VAM JE TO

i uvijek ti je neka ruka na ramenu, okreće te unatrag i osmijesi širom i mahanje preko niza betonskih pločica

ETO TAKO VAM JE TO

koje sam PREPORUČENO poslala.

šta da radim?

mislimmmm, šta da radim prije neg ih iskasapim žlicom za juhu?

znam da sam prokleta, al skužila sam danas da nekad

u prolazu

od ureda do negdje

pozdravim djecu

s kojom nisam imala nikakav kontakt

ukoliko su ista

sa zgodnim roditeljem

mladim

muškim.

(a onda i tog istog roditelja) :D

ZNAM da bi to imalo smisla

da sam tamo neka vamp

da sam free

i da mi se da koketirat

no ovako

takve geste su izlišne i prazne

ko

štajaznam

ka digraš kolariću paniću

tam samo natežeš nekakve štrikove

a ustvari je sve kraćenje vremena do nove runde :D

OVOMJESEČNA MENGA ME SMLAVILA, JEBOTE

e ne volim kad me se stavom i bojom glasa degradira samo zato šta imam 20 godina manje od dotične osobe.

e to baš ne volim.

vrlo brzo sam naučila kao da to prestane i za sad ni jednom nije zakazalo.

istina, nema više ni slatkih osmijeha ni kurtoaznih pitanja o mom privatnom životu, al mogu živjet bez toga.

i s obzirom na struku mi i problematične osobe, mogu samo da primijetim:

nemoj da ti JA dođem u tvoju Kuću radit - BIT ĆE MOBINGA

buahahahaAHHAAHAH buahahahHAAHAHH


kolajah devilah

(eo ovaj nije na temu domaćinstva. jeste zadovoljni? a svinju neću da koljem, al ću da je sjecakm, ko što već jesam. po uvjerenju sam pacifist pa će s eto teško dogodit. ustvari, više sam sklona psihičkom maltretiranju do smrti nego hicem u čelo:D ..rakiju za sad tek degustiram. aštaćeš)

napravila sam najmasniju pogaču.

takozvanu - masnulju.

nikako da se ispeče, al već sad sumnjam u njenu kvalitetu.

pekar, lekar, apotekar, mogao sam biti ja, bilo šta

u mom slučaju ne stoji.

drugi vikend će probat smućkat neki lijek.

(?)

tražim kao neke tjedne novine koje imaju tv program. al da nije globus. znam da zvučim s marsa padnuto, al takva su mi sva pitanja zadnjih mjesec i pol.

ondaaa?