Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

Radovala sam se tom susretu , brojala dane , sate i minute. Znala sam samo da on dolazi sa svojom ponudom koju mogu prihvatiti ili odbiti. Ako prihvatim to je moj novi početak , put u nepoznato , krećem od nule uz mogućnost ostanka u novom , boljem životu. To uključuje šansu da povučem i svoju djecu u taj dio svijeta , bez čega ne mogu da zamislim život , jer je to ustvari jedini način da ih izvučem iz ovog beznađa.
Odbiti bi značilo ostati ovdje i trunuti , čekati neka bolja vremena koja neće doći, to je bar svima jasno.
U tom vremenu iščekivanja bilo mi je jasno da ne mogu ništa ni započeti ni završiti dok ne saznam o čemu se radi.
Važan mi je prvi dojam koji osjetim kod čovjeka kojeg prvi put vidim. Onaj intuitivni.
Prvi dojam je bio - topla osoba , opušten čovjek i glumac. Ne znam zašto mi je ta asocijacija pala na pamet - glumac. Ali ima nešto teatralno u svom ponašanju. Kao da izvodi predstavu.. Iako to ništa nije moralo značiti za moju odluku.
Koliko god sam zamišljala , smišljala , prevrtala razne scenarije ovaj mi nije bio ni na kraj pameti.
Dakle- moj kut gledanja je totalno suprotan njegovom. Ja svoj bolji život vidim tamo odakle on želi pobjeći. Da bi on mogao otići ja trebam doći. A da bih ja došla i započela preuzimam obaveze koje on sad ima i još sam mu dužna to platiti u određenom roku , koji mi on velikodušno odgađa na 1,5 god. Što znači da u tom periodu ja nemam nikakva primanja nego dobijam mogućnost da učim jezik, idem u školu , polažem neku kvalifikaciju i dobijam papire za konačni ostanak i sve to do cca 3 god. U tom periodu možda nešto sitno i zaradim, ako se posreći da mi nešto pronađe.
Gdje su svemu tome moja djeca ?????
Slušajući njegov životni put , njegov pogled na svijet , stavove i razmišljanja nigdje nisam pronašla sličnost sa mojim.
Jedino što nam je zajedničko je - želja za boljim životom. Zapravo smo svi u zatvorenom krugu sa različitim kutovima gledanja na ovaj svijet.
Meni je obećana zemlja Švedska , njemu Južna Amerika. On želi otići iz moje obećane zemlje , jer mu ne odgovaraju ljudi , sistem , događanja u EU...a čitav njegov život je bio put u nepoznato. Bez straha i prepun rizika.
Koliko takav čovjek može razumjeti mene , moj život , moje stavove , moju želju za boljim životom , moje odluke da idem na ''sigurno'' (iako je to samo polazno mišljenje , jer ništa nije sigurno ) ?
Važući za i protiv , prihvatiti ili odbiti , analizirajući sve ništa nisam još odlučila.
Ali nekako mi se čini da je ovo sve bila jedna spremna i dobro odigrana predstava, kao da je on ovaj put igrao na sigurno .

..ma koliko mi šutjeli o tome. :)
Link

Gdje su nestali ? Postoje li uopće ? Ili ih samo ja ne vidim...

c/p
''Zovem se Ime. Prezivam se Prezime. Nije bitno koji jezik govorim, već da govorim jezikom. Ne gledam očima, već gledam u oči. Samo čujem ušima, ali slušam srcem. Nije bitna boja moje puti, vec svjetlost mog puta. Nije bitno da li sam normalne visine, već da li visoko mogu da budem normalan. Ne dodirujem rukama, već se rukujem dodirima. Ne volim jer ljubim, nego ljubim jer volim. Nije bitno koliko ću godina živjeti, već koliko godina sam živ. Nije bitno kako izgledam, nego kakvi su mi izgledi da budem. Nije bitno da li sam vjernik, već da li se ima povjerenja u mene. Nije bitno kog sam spola, već kom sam spolu bitan. Nije kraj blizu, nego je vječnost skora.'' ( n/a)

Vidiš, još mislim dobro o tebi , i želim da se ponekad probudiš usred noći, i da dugo sjediš prekriženih nogu na postelji, mučeći se kajanjem i stidom, zbog mene.
M. Selimović
Link
Link

Možda ja zaista volim stalno nešto započinjati . Kad se umorim od početaka pitam se kad će tome kraj ?
Ali zar nema sve svoj kraj ? Vezanost za neko mjesto , za neke ljude, za neke stvari... I ma kakav on bio dobar je za novi početak. U sebi osjetiš kako je nečemu došao kraj i da je vrijeme za promjene.
Postoje i vezanosti koje su neraskidive , koje nosimo sa sobom ma kud išli. To su one koje smo dobili ,a ne birali,
naši roditelji, djeca , rodna mjesta...
Strah od novog i nepoznatog ne bi smio biti uzrok vezanosti za nekoga ili nešto.
Na kraju krajeva i ovo je jednom bilo za nas novo i nepoznato pa smo naučili da je i to vezanost koju možemo prekinuti kad i ako to želimo.

'' Svakome bi trebalo odrediti da putuje s vremena na vrijeme. Čak i više : da nikad ne zastane duže nego je neophodno. Čovjek nije drvo , i vezanost je njegova nesreća , oduzima mu hrabrost , umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto . čovjek prihvata sve uvjete , čak i nepovoljne , i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka.
Promjena mu liči na napuštanje , na gubitak uloženog , neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje.
Ostajući , čovjek trpi ili napada.
Odlazeći , čuva slobodu , spreman je da promijeni mjesto i nametnute uvjete. ''

M. Selimović

Kojim to perom misli mi pises
i svilenim platnom
snove mi krojis,
pod kozu se uvlacis
kroz krv protices
svojim mirisima
svu me obojis.
Kojim to macem
robinjom me pravis,
pa ti se citavim
bicem predam
pogledima zid
zudnje sagradis
i samo dubinu
tvojih ociju gledam.
Sa kojima me to
lancima vezes,
pa sam nemocna
i boli me ne bole,
u meni vulkan
zelja pokrenes
da me zarobis
oci te mole.

HURIJA

Šta je to ljubav? Na ovo pitanje postoji milion odgovora, svaki je različit, al' opet sličan na neki način. Ja ću reći da je ljubav smisao života! Jeste, slažem se da se od ljubavi ne živi, ali složite se i vi sa mnom da se za ljubav živi. Biti voljen je divan osjećaj, još je ljepše voljeti. To je nešto poput života. Lijepo je biti živ, ali džaba života ako ga ne umijemo živjeti. Kada živ čovjek ne zna živjeti i kada voljen ne umije voljeti, to onda nije to. Srce za razliku od mozga ne umije da stane i razmisli. Ne daj Bože da srce stane, a i nije mu u opisu posla da razmišlja. Srce treba samo dve stvari da radi. Prva je da pumpa krv i puni ostale organe krvlju. A druga, da voli! Prva funkcija nas održava u životu, a druga održava život u nama. O naivnosti srca neću puno pisati jer svima je poznato da ono siroto jeste naivno i da će zaigrati i kada neko samo svira kurcu, ali to je zato što je željno ljubavi, gladno emocija. U današnjem svijetu, sve je manje ljubavi. Ljudi zbog nekih drugih stvari zanemaruju svoje srce i njegove želje, potrebe i nadanja. Kroje se neki modeli koji srcu ne stoje. Srce ne prati modu i ono ne želi da nosi nešto u čemu se ne oseća prijatno. Džaba mu Armanijevo odijelo, Diorova nova kolekcija i šta već, kada ono u svemu tome ne prepoznaje toplinu, nježnost i boje ljubavi. Zato pustite neka ono bira materijal, tu tkaninu i boje koje mu pristaju, a na vama je samo da to što ono izabere, prišijete za sebe.

Ja to tako radim i baš me briga što je ljubav izašla iz mode! Meni i mom srcu, ljubav uvijek dobro stoji.

Igor Čobanović

Ako krenem sa takvim stavom automatski ću izbaciti sa popisa stvari koje nisu na listi prioriteta , nešto ću oduzeti , nešto dodati , nestaće pitanja jesam li i zašto nisam , prestaće strah od sutra - kako ću ?
Najgore su borbe koje vodimo sa samim sobom . Svaka bitka koju vodimo sa sobom je kao prva bitka i za svaku treba imati dovoljno hrabrosti da ju prebacimo u modus intuitivnog življenja.
Za svoj život ne trebam nikakva odobrenja , argumentiranje i potvrđivanje. Moj um postavlja pitanja - mogu li ja to? , jesam li dovoljno dobra ? , što će drugi reći? ...ali ako živim sa ovim stavom da je danas samo danas moje srce nema ni snage ni ljubavi da se posveti tim pitanjima uma i time ih bacam u vjetar.
Danas će biti lijep dan...tako to počne... :)

Osjetim te tanke niti što nas vežu. Paučinaste niti. Da se trebam uhvatiti za bilo koju ne bi izdržala. Ovako isprepletene ne čine ništa snažnijim , samo zapetljanijim...zapetljavamo se u njih , grabežljivac i primitivna glad.
Osjetim kako mi se ljepljivo primičeš , isisavaš iz mene dio po dio , trujem ja tebe , truješ ti mene ... istovremeno me hraniš . Vraćaš u život. Ti trenutno sit , zadovoljno se povlačiš u svoj kut , ja zavarala glad , zadovoljno se povlačim u svoj kut. Hoću nazad u svoj život , bez tebe , bez tog ludila , bez tog vrebanja , bez očekivanja .
Kako smirim sve u sebi , tako se probudi tvoja glad i grabež ... sve niti ožive . Igra lovca i lovine opet počinje.
Ništa tu nije suvislo osim jednog trenutka... onog kad svatko od nas na tren nađe onaj dio sebe, davno izgubljen .
Nepovratno izgubljen...

Ne smeta mi kad me netko bezopasno laže , kad mi ni istina ni laž ne mijenjaju ništa o toj osobi, jer tad znam da je ta laž služila samo njoj/njemu kako bi nešto uljepšala , ublažila , smanjila ili povećala dojam.
U principu svi lažemo.
Lažemo sebe . Ponekad je to samo zato jer nismo svjesni pravog stanja stvari, istine. I duboko vjerujemo u laž. Ta laž nije namjerna , nije smišljena i uperena u nekog drugog. Onog momenta kad postanemo svjesni da je to laž spremni smo to i priznati i reći- to je bila laž. Istina je to i to ! Zaboli to , ali svjesno ne želimo biti lažovi , makar nas ismijali zbog zavaravanja.
Lažemo druge onda kad ih želimo poštediti istine... kad nije vrijeme da saznaju istinu.
To nisu opasne laži.
Opasne su one koje su namjerne , proračunate , smišljene da nas se zavede i iščupa iz nas ono radi čega su plasirane.
Opasne su za nas koji to ne radimo, jer nas to ruši , iščupa iz nas energiju , iscrpi snagu jer smo se potrošili tražeći istinu i izvore laži. A zna se da je lažov uvijek korak ispred , mi trčimo za istinom.
Ono što nastupa kad sve konce pohvatamo je bijes, osvetnički nagon , vratiti milo za drago.
Međutim , kad se skuliram , ubijem u sebi taj nagon onda vidim da sam svjesno željela vjerovati u nešto što je meni odgovaralo , jer sam lagala sebi. Bilo je upozorenja , znakova , alarma preko kojih sam prešla ne želeći ih pogledati i reći - STOP! To je kraj puta , stigli smo do granice preko koje se ne ide !
Zato je izvor svim slatkim lažima gorka istina.
'' Možeš svo vrijeme nekog lagati. Možeš svakog neko vrijeme lagati. Ali ne možeš svo vrijeme svakog lagati.''
A. Lincoln

Ljudi misle da je srodna duša tvoja savršena kombinacija i da je to ono što svi žele. Ali istina je da je srodna duša ogledalo, osoba koja ti pokazuje sve što te drži vezanog, osoba koja ti skreće pažnju na tebe kako bi mogao promijeniti svoj život.
Srodna duša je vjerovatno najvažnija osoba koju ćeš ikad upoznati jer će srušiti zidove koji te okružuju i razdrmati te. Ali treba li zauvijek živjeti sa srodnom dušom? Nekad da, nekad ne. Zavisi od dogovora. Srodne duše dolaze u tvoj život da bi ti otkrile još jedan sloj tebe, pomogle ti da naučiš da voliš.
Svrha srodne duše je da te prodrma, da ti malo rasturi ego, pokaže ti tvoje prepreke i ovisnosti, rastvori ti srce kako bi novo svjetlo moglo ući u njega, učini te toliko očajnim i van pameti da moraš promijeniti svoj život.

Elizabeth Gilbert

Divim se ljudima koji su uspeli u svom životu sve posložiti kako treba. Onako kako su oni to željeli i zamislili. I sad mirno , zadovoljno i samosvjesno idu u starost. Pri tom nikoga ne smaraju svojim lošim danima kad im se dogode, jer imaju ono nešto što je iznad toga - imaju čvrstu konstrukciju ,a ne labavi sistem.
Koliko su imali sreće , pameti , jasno izgrađenih stavova ne znam , ali zavidim im na onome što danas jesu.
Na malo čemu kome zavidim , ali zavidim na onome što ja uporno ne uspijevam.
Sve ove turbulencije koje prolazim zaista ne vode ničemu, osim da me brzo dignu visoko i bace , na duže, duboko.
Onda tražim i smišljam nove ideje za pokret. Iz početka...iz početka.. i zaista imam dobre ideje , ali loše izvedene.
I to sam ja . To više nije stvar pokušaja, promašaja ..to je već stvar izbora.

Link