vještičje kronike

odlaze sa uznapredovalim gastritisom ...

jedna od mnogih ključanica mogućeg kaosa

onda bi se njihovim stupanjem na greenland koji je ledeni, a nimalo zeleni
automatski urušio, raspao svima znani – nato,
jer je okupirana, uzurpirana zemlja (ravnopravna) članica istog tog saveza
pa bi postala i posve suvišna međudiplomatska prepiska, oštre osude i ostale papirnate,
verbalne ljutnje, protesti, pa i sve moguće najave budućih, strogih i bla sankcija...
jer znani North Atlantic Treaty Organization ima u svom pravilu upisano, da ukoliko
je jedna od država članica napadnuta, kao da su sve napadnute
nešto ko mušketiri svi za jednog, jedan za sve...
i prestao bi mir koji je održavan 75g
pa oni ne bi izgubili/dobili jednu stvar, dobili bi zajedničkog neprijatelja
isto tako Europa bi mogla ugasiti, zatražiti iseljenje ili šta već svih njihovih vojnih baza
na tlu starog kontinenta i ramstein i aviano i onu u britaniji
(iako briti možda odluče drugačije) jer oduvijek su šurovali
posljedično ruši im se plan investicija, utjecaj na srednjem istoku, u africi itd
na kraju bi oni sami sebi ostali izolirani kao otok, doduše vrlo veliki, ali otok
isto tako eu bi mogla opozvati sve žive trgovinske ugovore i eto nevolje za
premoćni $$, pogotovo ako će im se pod hitno zamrznuti pa i naplatiti i svi
živi trgovinski i ostali dugovi, jer ekonomija
a i napokon ovo je eu, mi jesmo njima i važan i bitan trgovački i partner i potrošač
a i nema putovanja, nema “njihovih”aviona, ni njihovih posjeta, kao i to
da mnogi njihovi znanstvenici, obični mali/veliki ljudi postaju
persona non grata, jer se sve ruši kao domino
a ako je pravde nema mundijala, nema olimpijskih igara, a njihovi se sportaši
diskvalificiraju u startu, ko što se činilo drugima, npr rusiji...
uglavnom postali bi bilo gdje nepoželjni, i svi bi im sasvim oprvdano mogli vikati
-(yankee) go home..
jer ode povjerenje koje se nemre sam tak popraviti, jer više nije stvar partnerstva
već predatorstva
zapadni način života ne nestaje, ali oni nisu više dio zapada i svega kaj to uključuje
jer zpravo nemreju niš sa greenlandom, da se nekaj ozbiljno može unovčiti već bi se
unovčilo, i ostaju supersila koja se silno trudi unutar vlastitih i skučenih granica
samu sebe supersilno- pokopati...

e sad, kad bi eu
i da li će eu
niš, uzmimo kokice jer bit će živimo u onoj #da bogda da živio u zanimljivim vremenima


(tak je to kad čitam i svašta slušam i u ljevičarskom salonu debatiram :P)

kaj bi značilo da onaj dio iz pjesme .."ne dirajte mi ravnicu, jer Ja ću se Vratiti"
za danas ko podsjetnik fkt vredi
i niko danas ovdje, ne pjeva, i opće nema slika vodotornja, zastava, nita, nita...
jer kaj
mirna reintegracija nije dovoljno macho, nije to sad nešto bitno, nije to muški
nije dovoljno erektilno, napeto za općenacionalni pa i blogerski svrš

čak ni jedna vlada, republike Hr nije ni jedan dan u godini, odredila da bude jedinstveni - dan oslobođenja
ili - dan slobode
ili kaj već

čudni smo mi svati..

meni ovaj datum drag, štaš

.. jedna ljetna večer, jedna od onih sparnih, ljepljivih
nepoznata, meni, Ona
istovremeno očaravajuća, zanosna, zasjala
tamo baš usred ljetnog plesnog podija
sa divnom haljinom u metrima i metrima tila boje slonovače i svile
obojane makovima, velikim, crvenim
zabljesnula kao najženstvenije biće i
kako se kretala, kako je plesala u crvenim rubin cipelicama
među nama već opijenima milozvučnim ritmovima
jednostavno je uplesala, Ona meni bezimena,
i širila je ruke i vitlala til kao da je božica ritma i beskraja
onakva čarobna, putena sve i sva i sve do pulsnog
otkucaja tog zvjezdanog svemira, koji šuti u tišini
i vjerujem, probudila ga je,
jer cijelo vrijeme je žmirila prema njemu, tom
lapis plavetnom osluškujućem svemiru
i dozivala i prizivala i odašiljala i savijala se, i vrtjela se
vrtjela je i prostor i nas, koji već jesmo bili u vrtnji zvuka, ritma
zanosa
i sve je odjednom imalo smisla, tu jednu ljetnu večer, jednu od onih
sparnih, ljepljivih
----

dakle da se razmemo postoje te neke regule, kaj ne?
blagdani, Isusek, štalica i božićni obed
jer za Božić se jede nekaj kaj zemlju gura, brca iza sebe, dok pernato stvorenje čeprka po njoj,
a za Novu se jede pajcek, jer zemlju, tlo, rivle gubicom napred i u novo, valjda tak to ide
to bi bila ta simbolika, mene su tak učili
no dobro, kako god

bilo to prije, dok mi je obitelj bila prioritet, i dok sam bila u fazi lokal patriotkinje,
jer o tradiciji Horvatzke se uči decu i sve tak, uz pjesme
“radujte se narodi kad čujete glas# i onaj zbunjujući dio sa ...”i Betlemu pristuPljuj”,
haa?!
znam, ne tak, al tak smo svi tada to čuli i čudili se
pa ajmo sad malo zvončići, zvončići i tra la la la laa & rapam pam pam...
i kaj bum, kaj bumo kuhali jer familija, tradicija, pa nikakve francuske ne dolaze u obzir
to se jede uz odojka i za Novo leto
dakle kaj bum, a da sve bude kak se šika, hmmm
patku?!
viš, može, super, patka je malo za promjenu činilo mi se, dobar odabir
okej, prioritet broj jedan - nabavka patke
zvrca se telefonom sve prijatelje kaj u Zagorju i uokolo imaju neki grunt i viksu ili još neki rod,
a gde znaju neku tam furt norogušenu Regicu kaj vzgaja race
domaće, neg kak, one kaj bežiju gegajući se po dvorišću i po voćnjaku i kupaju se u potoku,
ništa sad tu neki galofak, ili umjetni pojačivači rasta skup sa antibioticima,
fala lepa cijepila sam se i svi moji
ili da je patka izbjegla iz sechuana i/ili pekinga, ili da je ne znam kaj, došla iz nedajbok perua,
domaća, naraFski da mora biti domaća
a i jer držimo se one - kupujmo hrvatsko
potpomognimo lokalni opg
dakle, živina mora biti iz nekih povjerljivih izvora, kak i broj telefona kaj se po tiho shera samo među poznatima,
onima provjerenima, bokte reklo bi se treba mi provjerena dealerica ...
iako da, načul je moje zapomaganje i Zvonko, naš obiteljski lovac,
pa me je pital da jel hoću njegov ulov, divlju patku, pa mi je održal i predavanje da kak bum razlikovala mušku od ženske patke
i da je kod nas uobičajena vrsta divlje patke ona neka , gluhara
okeej kaj god, valjda ju je zato i upucal, kaj je gluha, mislim si,
ali u dugoj i naširokoj priči ustanovili smo da je već neko vrijeme, skupa sa drugim ulovom jer njega fakat prati
“dobra kob” ili on nju
uglavnom da je Zvonko, drži u svom zamrzivaču, već neko vreme i da u sebi ta patka ima i kuglice sačme, pa sam bila
fest skeptična, jer khm zubi, skupi aparatići u boji, mostovi, porculan, ugradnja
no rekla sam mu da se svejedno javim ako mi svi drugi izvori povjerljive ponude zakažu,
onak generalno...
dakle, ipak došla patka doma, friško očerupana, 3kile i kusur, jes da se ta primopredaja
da domaće, da friško, da lozinka prepoznavanja, odvijala na dolcu, kod štengi, ali nema veze
ja imam patku, jupiii
usput pobjedonosno držim glavu i nos u zraku, dok obilazim plac, jer vidim da je drugi i dalje traže i
potiho pitaju i “svoju” kumicu i “svog” mesara,
da je’l bu patki bilo i sutra, friških, domaćih, i da bi se oni predbilježili, a neki povjerljivo uz žmiganje vele..ne pitam za cijenu..
pa me malo zelo i neko olfa sažaljenje, jer jadni, oni će po svoju patku morati u neki trgovački centar..brrr,
jer ko zna kolko je puta ta patka zamrzavana, i stara, i proputovala sveta i kontejnera hladnjače i našpricana koječim i ušpricana vodom, jer težina..
dakle, dojdem slavodobitno doma, i svima doma svečano objavim da za obiteljski božićni obed, taa daaa
imamo racu, domaću, frišku, jedva nabavljenu, ali jaaa
dakle ja i priprema patke, konačno smo tu gde smo
skuham si kavicu i sfrčem si škiju, i bacim se na proučavanje gradiva kaj se tiče patke
uzmem bakin recept iz “tekica kuharice”, al sve je umrljano, tinta razlivena, dal od suza,
ili znoja ili mokrih ruku ili hmm ...
no dobro, mislim si, pa nemre biti puno drukčije od piceka, i nije loše započeti je soliti,
i čime?
pa ofcrs himalajskom soli, kaj je već 5o tisuća godina tam, ali na roku upotrebe ove moje
piše da vrijedi još samo do kraja Ove godine, zbunj
ali nema veze, eto krajnji je rok, ne štedi se, solim sa ružičastom soli ejjj bracek moj sa himalajeee, tu domaću patku,
iz Regica uzgojaaa
a onda rukom segnem unutar patke i nađem nešto onako nedefinirano, neke ostatke.
ikkk, kaj to je,
a onda pomislim alkohol, u alkoholu je spas, jer sjetim se
čekaj, to je friško, domaće, ne tretirano, neliječeno, jel to provjereno od salmonele, od
svinjske kuge, od šapa, od parazita, od ptičje gripe...
alkohol, okeejj,
koji alkohol imamo na zalihi, onaj medicinski je pri dnu, nebu dost,
ooo imamo šljivu slavonsku, kaj nam ju je Vlado poslal, e može,
gucnem je za hrabrost, a i da smirim želudac jer druljam po sirovoj utrobi,
po veterinarski neprovjerenom mesu, bez onih a sada fancy crnih rukavica,
a i malo mi se sve to gadi
i skužim da to nije gvalja nečega nedefiniranog u sukrvici,
već su to vrat, jetra, plućica? i srce
al kaj s tim?
za leber noklice za pileću juhicu znam, al kaj, postoji juha od patke, zbiljaM?
al možda bu to htela susjedova mačka? kuhano?pečeno? sirovo?
sutra ću o tome misliti...to sada svakako ide u još jednu vrećicu, ma dve je bolje i u zamrzivač
jer pa neću valjda real free&organic, sa cvijetne livade kod voćnjaka u zagorju našemu uzgojeno, bacati
rezervne dijelove prave domaće race, pa da opet bude suza za zagorske brege...
kaj god, ja sam za održivi razvoj, odrast i sve tak...
svejedno, malo malo pa perem ruke u poluvrućoj vodi i zapravo furim se,
i kao završni touch, jer ziher je ziher, dodatno ih protrljam onom brljom,
a malo i u sebe, jer božemeprosti, vsaki vrag se sada uokolo koti, dezinfekcija rulz...
uglavnom, da, patka
treba mi i protvon, onaj sa poklopcem, jer znalci kažu da je prije polu skuhaju, na pari
ili samo poklope, pa poslije sat vremena otklope, jer korica zlaćana i hm,
i ok,
al ima i to neko pitanje oko kojega svi nešto drame
da su prsa u patke uvek valjda presuha, pa tu idu i savjeti za špikanje špekom, mazanje putrom, al rekli smo perad,
ništa špek, kaj je meni dodatni zbunj
dakle moram ga, taj protvan iskopati ispod gomile ostalog suđa, pošteno oprati, i dezinficirati ? i njega i sebe,
uglavnom šta ima veze , čin čin, ne škodi,
a i slavimo rođendan, kaj ne?
okej, ne smeta ni još jedna kavica, da se dođe k sebi od dezinfekcije, da se prestane misliti
o svim tim zoonozama,
i da se patka stavi peći, sa glavicom luka, jel smeta i mandarina?
jer valjda ak se nekaj zove i pekinška/mandarinska, ima veze sa mandarinama?
ništa one sa Vange, im li ih još? valjda bu ona neretvanska dovoljno dobra,
stavljam oboje, nebu smetalo, valjda
je, a kaj sa masnoćom, svinjska mast? obično ulje? uz malo vode? pive?
ma neee, lukava sam ja, treba mi echte pačja mast, od drugog također “provjerenog” dobavljača,
po mogućnosti iz iste županije, jer tooo je prava stvar,
djelujmo lokalno mislimo globalno, jer pačja mast,
tooo je tek nekaj posebnoga, griznite se za rit vi proizvođači extra virgine oliveOil,
to ta pačja mast je tek The prava stvar, jer liječi bez ebemti koljeno, pluća, kataraktu, uglavnom sve gde se namaže,
nemreš fulat, zdrav si dok veliš kvak kvak ili izrecitiraš pačju školu,
pa uz još jedan guc rakijice, koja sad već klizi, bez onog neugodnog stepavanja, dodaje se jedna/dve,
ma nek bude tri za sreću, velike žlice pačje masti, može ipak i još malkoc vode,
ali i čašica vina, tak veli recept,
jer rakijicu i dalje trebam, žifili vi meni...
pa dok je patka super spremna i već u pećnici, sa apsolutno svim nužnim max prirodnim i pripadajućim dodacima,
jer inače to nije to, pa je kao žrtva pala i ona sveta kadulja sa Hvara
razmišljam uz kavicu i mmm još jednu malu rakijicu, da li da od papira izrezuckam i napravim i one ukrase za njene batačiće,
ali i dalje provjeravam na međumrežju još pokoji savjet i na kulinarici i kod raznih chefova michelin zvjezdicom ovjenčanih majstora, i skužim
uh bokte sad je već više od sat vremena prošlo, moram je već otklopiti, jer zlaćana korica, podlijevati po prsima,
jer prsa su Uvijek kod patke suhaaa,
kaj je tobož neoprostivo za nekog wannabe gurmana
a i jer ne škodi ni rasječena jabuka ko zadnji štih, jer tak veli tamo neki glavni pobjednik
iz večere za5,
uglavnom ustanem i idem sve to proveriti,
i konačno skužim da bi trebala i tu fcking pećnicu ipak uključiti, pa bumo tek onda vidli,
kad i kaj bumo jeli...
-
(recyclingfeatzriledonna)

i sutra će svanuti Sunce i biti će još jedan dan

čuj Mitzi, pa sve u onoj priči izbjegavanje predblagdanskog ludila,
ja ti lepo velim, ja ću ovaj puta stvarno skromno, meni ti je to živi užas, i stres
ljudi su ponoreli, skroz
i taj opći konzumerizam i potrošnja, to ti je čisto pretjerivanje
jer to nije u duhu ljubavi i kršćanstva i skromnosti, pa to pak stalno ponavljaju
ali khm, meni ti se čini da tu neko fest laže ili pak svi lažeju
pa kaj ne, pa furt kad ih novinari na cesti pitaju, da će oni to skromno
i samo malo bolji ručak i kolač, a i sindikalisti vele da je košarica otišla za najmanje
tri puta gore i to jezuškristuš od prošle ...
a onda im taj malo bolji ručak bude purica od cca 6 kila, vajngla francuske,
a ni sarme cca dvadesetak komada skroz fino zrolane, sa špekom i rebricama, da im ne usfali,
kak je onaj neki rekal u reportaži
a ja sam pak nama kupila patku, od svoje kumice, i mlince,
je, istina i ja bum sarmu, al to za posle, to mi može stajati, jer pa nemrem samo osam
sarmi sfrkati, ne? to mi onda nema ni smisla, ni započinjati
pa vele pet i više vrsti suhih kolača, jer tradicija, kaj da su svi porijeklom slavonci,
a i orahi su poskupeli, pa vele slaba godina bila za orehe
al nemrem ja bez vanili kiflica i šapa i keksa na mašinu, a i Dragec veli da ni londoneri
nemreju izostati, kak ni žarbo šnite, čupavci pod obavezno,
i makar ona biskvit rolada sa kremom,
a i koja torta, onak, mala,
pa rođendan se slavi, kaj ne?
baklava se podrazumijeva, kak misliš da bi bez baklave ja u Novu,
al ja bum si je ovoga puta složila u onaj skroz mali protvon, i pol bum zasladila sladilom,
nesmemo ni Dragec ni ja više niš preveč cukreno...
ali da, skromno mi to budemo, i Badnjak, i Božić i Novu, jer čuj sve je stvarno jako skupo,
i zbiljam nisu normalni sa tim cijenama, a sve tobož domaće, i mrkva i špinat,
pa gde im sada raste špinat, a i čuj mrzlo je, kupim ga na placu od nekog opegeovca i kaj,
donesem ga doma i sparušen mi je, dok dojdem do kuhinje, pa kaj si oni misliju,
od kud nam tolki nofci
jedva sve račune poplaćamo, grijanje me dođe, nemrem ni pomisliti
i nebu se to niš povlačilo okolo, bez brige, ak se fino stavi u metalnu kutiju,
i u foliju, i u špajzu, bu to lepo duralo
pa bu bilo i za Novu, keskih ne, onda samo malo koja kilica pajceka i još jednu rundicu
francuske i bog te veseli,
a si vidla kak se po dućanima vuku po dvoja krcata kolica, a svi dućani
lepo im na vratima piše obavijest, rade svaki dan, makar skraćeno, do 15h
i kak makar te blagajnice sirote, ne ostave doma za badnjak, pa i one bi si nekaj
pripremile, spremile,
also velim Dragecu, kaj će svima njima sfaliti, čega to točno neće biti, a da ne stigneju
zadnji čas kupiti, je pa kad već delaju, logično kaj ne..
ne, ja ti lepo velim, ljudi su čist ponoreli, ko da sutra nema,
ja bum nama sad za post samo paštetu riblju, i koju šniticu lososa uz
tjesteninu s brokulom i bok, post je, molim lepo...
jer nedam im tolko love za bakalara, pa ko bu to namakal, u čemu, pa tukal,
Drageca ionak muči onaj karpalni lakat, tunel, kak se već to zove,
pa ni tenis igral već pet i više let, pa kak sad, ni meni to baš jasno...
ali znaš Drageca, on ti je uvek bil empfindlich
pa i kaj, a da se nemre skoknuti i kupiti, ako se baš mora imati i taj panettone,
iako ja si još razmišljam dal bi nam napravila bischofsbrott da imamo do Nove
ili ne, bum vidla..
al znaš kaj bum ti u poverenju rekla,
nisam se ništ ja ove dane ubijala od posla, kaj god, rekla sam sama sebi
Sofija, bogme ne buš ove godine, al da znaš Mitzi, da me je počela hvatati migrena
ali sam si popila tablete, poslal mi je neke posebne Karlo iz Londona,
tak da sam samo oprala prozore i forange, pobrisala prašinu, oprala sav kristal i onaj
fini od kobalta servis za dvanaest osoba, još od bake, al ne bum ga sada vadila opet,
imamo druge sasvim lepe tanjure, Dragec mi ih je donesel dok je bil u Češkoj,
joj kak je to onda bilo jeftino, ma velim ti skoro za badaf, a pogle sada,
a i kaj da mi se nekaj od toga velikog servisa razbije,
kaj sam pak onda
ionak sam rekla deci, da se to čuva za njih, i da bu oni to sve lepo naslijedili da si imaju,
baš tak, za specijalne dane i prilike, Božić, Uskrs, ko i onaj velki laneni izvezeni svečani stolnjak,
za velki stol, kaj pokraj ideju i one izvezene salvete, od omame...
ja bum sad bijeli damastni sa salvetama
ha čuj, morala sam si ipak zribati i one fuge, stvarno su bile već sive, pa sam usput malo i
pomakla mašinu u kupaoni, ne bi čovek veroval kaj se iza toga sve navleče,
ali znaš da ja nisam za apoteku, pa ljudi ovde zaboga žive, idu mi na živce ti stanovi kaj su
tak sterilni, ko za žurnal,
al sam prešla sa pjenom i po tepihima, da živnu boje na tim perzijanerima, zglancala parkete,
sreća da je namještaj kožni, pa sam ga samo premazala sa kremom,
ali da znaš da mi je dve večeri za redom
Dragec bogme moral umasirati onaj deep heat, a i brufeni su mi pomogli
i lepo ti velim, niš posebnoga, ničeg preveč, skromno to budemo mi, ko i inače
samo ja i Dragec, i dođe morti njegova sestra, i pozvali bumo suseda, siroti je friško udovac,
pa da ne bude sam na Božić,
al ovo, kaj okolo i po placu i po dućanima navlačiju i kolko toga, ja ti velim nisu normalni
ko da su pobegli od gladi i nikad si nisu nekaj poštenoga pojeli ili priuštili...
a suseda mi veli, znaš ona malo čudna, da je sirota krivo stala kad se je spuštala sa lojtri,
kad je brisala prašinu sa vrha regala, pa sad ima nogu u langeti i otišla je kod sestre, u Zagorje,
jer niš sad više nemre, ko da ju je neki vrag teral da se na lojtre penje, u tim letima...
hjoj Mitzi moja, pa jel ti vidiš kaj se z ljudima događa, mora se biti oprezan, vrag ne spava...
ma naravno da mi je Dragec to sve počistil, je pa kaj, da se ja pentram gore, pa nema šanse,
i do lustera, nikak, pa smo ustanovili da bumo mi drukčije, on je celo vreme bil gore na lojtrama,
i skidal mi je jednu po jednu kristalnu suzicu dole, ja sam je prala, zglancala i onda je njemu gore dodavala,
za to vreme je on glancal mesingane dijelove, i za jedno popodne smo bili sa tim fertig,
za čas, i sad da ga vidiš kak je lepi i kak blešći
velim ti, opće niš nisam pretjerivala, a i napokon znaš kak se veli
kaj se Isus ni rodil u štalici, e pa nek se oseća ko doma...

*(reciklirano)

"Teret suvereniteta: Zašto mrzimo one koji nam govore istinu?
Dietrich Bonhoeffer nas je iz svoje zatvorske ćelije upozorio da je glupost opasnija od zla,
jer se protiv gluposti ne možemo boriti argumentima.
No, ako spojimo njegovu teoriju sa suvremenom znanošću i političkom realnošću demokracije,
dolazimo do još neugodnije istine.
Nije problem samo u tome što je ljudski mozak "ožičen" za plemensku pripadnost.
Problem je u tome što smo mi, kao narod, zaboravili svoju temeljnu ulogu:
-mi smo vladari koji su prestali tražiti istinu jer nam je draže laskanje.

Demokracija i odgovornost vladara
U demokraciji ne vladaju elite, niti parlament.
To su samo privremeni upravitelji kojima smo delegirali zadatke.
Stvarni suveren, vrhovni vladar, je narod.
Povijest nas uči da je odgovoran vladar onaj koji na dvoru ne želi laskavce, već savjetnike koji će mu bez uljepšavanja reći kakvo je stanje u kraljevstvu,
dolaze li neprijatelji ili glad.
Loš vladar okružuje se ljudima koji mu govore da je najpametniji i da je sve u redu, dok se kraljevstvo raspada.

Danas se ponašamo kao loši vladari.
Žalimo se da nas mediji lažu, a zaboravljamo tržišnu logiku: mediji su se odvojili od istine onog trena
kada su shvatili da narod (njihov kupac) radije plaća za potvrdu vlastitih predrasuda nego za suhoparnu istinu.
Nije primarni grijeh medija što lažu; primarni grijeh naroda je što nagrađuje laž.
Narod koji želi biti dobar vladar ima dužnost financirati i podržavati one izvore koji mu donose točne informacije,
ma koliko one bile neugodne.

Zamka "Kupac je uvijek u pravu"
Živimo u doba konzumerističkog kapitalizma gdje nam svi – od prodavača cipela do političara i influencera – ponavljaju mantru: "Vi ste u pravu. Vi ste pametni. Vi zaslužujete najbolje."

Ova kultura laskanja stvorila je smrtonosnu anomaliju u našem odnosu prema stvarnosti.
Kada znanstvenik ili liječnik izađe pred javnost s kompleksnim podacima koji zahtijevaju žrtvu ili promjenu ponašanja,
mi reagiramo bijesom.
Zašto? Zato što nam taj stručnjak ne "prodaje" proizvod. On nam ne laska.

Nije posao npr liječnika da bude PR stručnjak koji će istinu zamotati u celofan.
Posao je javnosti – ako želi biti odgovoran suveren – da prepozna istinu čak i kad je gorka.
Očekivati da nas se "animira" da bismo prihvatili činjenice je djetinjasto abdiciranje od odgovornosti.

Paradoks muljatora: Tko nam govori da smo pametni?
Ovdje dolazimo do "karike koja nedostaje" u razumijevanju Bonhoefferove gluposti.
Kako prepoznati tko nam želi dobro, a tko nas manipulira?
Muljator će vam uvijek reći da ste pametni, da ste "progledali", da ste posebni jer ne vjerujete "službenoj priči".
On hrani vaš ego kako bi vam prodao svoju ideologiju ili proizvod.

Prijatelj istine (bilo da je to pravi znanstvenik, novinar ili filozof) često će vam reći da ste u krivu.
Reći će vam da ne znate dovoljno. Učinit će da se osjećate "glupo" ili neadekvatno jer vam ruši iluzije.

Mi se ljutimo na glasnike istine jer nam kvare ugodu neznanja. Ali ta ljutnja je upravo dokaz naše "funkcionalne gluposti". Odbacujemo onoga tko nas ne tretira kao kupca, već kao odraslu osobu.

Franklov obrat: Čuvari vlastitog logora
Viktor Frankl nas je naučio da čovjeku, čak i u koncentracijskom logoru, nitko ne može oduzeti posljednju slobodu:
-slobodu da odabere svoj stav prema patnji. No, u demokratskom društvu, primjena te mudrosti dobiva mračniji, ali i oslobađajući obrat.
Mi nismo samo zatvorenici sustava kojeg su nametnule neke "zločeste elite".
Mi smo ujedno i čuvari logora. Mi smo ti koji drže ključeve. Žice i ograde su satkane od našeg pristanka na laži,
od naše lijenosti da provjerimo izvore, od naše potrebe da budemo u pravu umjesto da budemo informirani.

Biti "narod" ne znači biti bespomoćna masa.
To znači imati moć. Imamo slobodu – baš kao što Frankl kaže – reagirati ispravno.
Imamo slobodu da, kada nam netko "strese istinu u lice", ne reagiramo uvrijeđenošću ega,
već pitanjem: "Je li ovo točno?"
Ako je točno, naša je dužnost – kao vladara ovog društva – da srušimo ogradu, prerežemo žicu i oslobodimo se iluzija
koje nas drže u pokornosti.
Najveći čin patriotizma i građanske odgovornosti danas nije mahanje zastavom,
već spremnost da priznamo: "Bio sam u krivu, lagali su mi oni koji su mi govorili da sam pametan,
a istinu su govorili oni na koje sam bio ljut."
To je trenutak kada prestaje "funkcionalna glupost" i počinje stvarna sloboda"
bysasaC

kaj je zapraf - Fašizam
lijepo je nadugačko i naširoko napisao Umberto Eco i to se sada kraticom zove
Ur-fašizam i lijepo je pobrojao kako se on tiho, neprimjetno gradi, jer uvijek je isprva mali
a onda raste, i raste i buja i ne lezi vraže

pa kaj nam je to Eco evo skroz ukratko
(jer kužim da vas ‘ebe koncentracija i terminologija)
dakle kaj nam je Umberto ostavio u amanet i ne samo nama, već svijetu:

“Abeceda Ur fašizma Umberto Eco:
1. Kult tradicije
2. Odbacivanje modernizma
3. Kult akcije radi same akcije
4. Neslaganje je izdaja
5. Strah od različitosti
6. Korištenje društvenih frustracija
7. Opsjednutost teritorijem. Sljedbenici se moraju osjećati ugroženo.
Teritorij se najlakše štiti ksenofobijom.
8. Neprijatelj je istovremeno i jaki i slab
9. Pacifizam je trgovanje s neprijateljem
10. Mržnja prema slabijima
11. Kult heroizma
12. Mačizam i oružje. Prezir prema ženama i netrpeljivost prema nestandardnim seksualnim običajima
13. Određene skupine ljudi se drže “voljom naroda”
14. Novogovor – ograničeni rječnik i elementarna sintaksa”

a to sve imamo u Hr i raaste, i buja
i sad bum vam ja tzv “salonska ljevičarka” malo ukazala na logičke pogreške
u zapisima koje bez Dovoljno promišljanja (vjerujem, fkt vjerujem da se nije razmislilo)
ali objavom, slaganjem dakle “potpisuju”
i @Una, i @Krelec tamo neke txtove

dakle AntiFašizam kao naslov, i protesta i pokreta

jer pozivati se na “negaciju” jer “Anti”fašizam je tobož nekaj lošega i “negacija” je
kaj nema veze s vezom, jer zaboravlja se i namjerno se izostavlja, ono pozitivno
oslobođenje Eu i svijeta i male, miće Hr od nacista, fašista
i zapraf mnogi ako ne i svi antifašisti se zapravo zalažu za pozitivne vrijednosti
poput demokracije, ljudskih prava i slobode...slobode jelte.--

također, ističe se samo ono loše, jedna “kriva” zastava, jedna “kriva” zvijezda jer tobož
Hr zastava da crven, bijeli, plavi..u Tom poretku boja a sa zvijezdom na njoj
bila je i na defileu Tuđmanovom slavnom 1996. u Zgb na Jarunu (guglajte si)
i taj neki jedan plakat (kaj ga je stavio @Wasy, isto se ističe kao pa jao
vidi šta bi oni, jer aaa zvijezda, jer aaa ćirilica, jer opće aaa balkan

ajmo dalje:

kriva je i postavka,
“ da bi antifašisti, u slučaju nestanka fašizma, morali "izmisliti nove fašiste", ma pa da, jao
mi potencijalni ubojice, mi vječiti pljuvači po domovini

i ponavljam. Antifašizam može postojati i u društvima u kojima fašizam nije prijetnja, i opet postoji
jer demokracija, halo, ring a bell?!
jer antifašisti također mogu raditi i rade na promicanju ljudskih prava, ravnopravnosti, borbi protiv ekstremnih ideologija
i zaštiti slobode....itd itd..
al praviti ćemo se da to nije istina.....

isto je kriva i postavka..
“"ako antifašizam nije usmjeren protiv fašizma, onda ne zna što želi graditi.", jer naravski
AntiFe samo ruše, stvljali bi pred zidove, ne daju dihati...
nema veze kaj su tu i pitanju socijalne pravde, pa smo eto gradili i tvornice, i opismenjavao se narod, dalo se glas ženama i sloboda da rade...
i uspostavila se zdravstvena i mirovinska solidarnost, a i štošta toga je i ziđano...
jer kaj su onda ovi fkrali, ak smo bili tolko goli, bosi i bez cvonjka i bez krova nad glavom...
o školovanju, fakultetima ne treba ili treba, naime kolko su vas koštali?
imate i dalje dugove? kaj ste si decu na faxove upisivali, imate dugove za zdravstvene usluge?
tipa operaciju, porod, zubara, općenito liječenja kroničnih bolesti, tumora, hitne intervencije ?
ili ipak imate tu neku peMziju, kaj su vam prijašnje generacije solidarno uplaćivali, a?

onda...

staljin i berlinski zid, kao primjer antifašizma, kaj je obična implikacija da je AntiFa onaj kaj
samo i furt zabranjuje, opresivan je, kao da su svi AntiFe, staljinisti , mislim dajjj
saberite se, jedino se toga sjećate...?
ne, nije svaki Antifašizam totalitaran, jer kod nas nije bio, nismo imali špijunažu ko u DDR,u
naši pisci su putovali, glumci, pjevači dakle kulturnjaci općenito su pisali, knjige su im bile prevođene, glumci i kazališta
su gostovala, i gle čuda nismo imali ni jednog “prebjega”
nismo imali ko rumunji – sigurtu,
gdje si nestajao preko noći, a familija je iseljena, protjerana, djeca su oduzimana, a žene
osuđivane na težak rad, jer bila supruga “protudržavnog elementa”...

pa teza da je Svaki Antifašizam - totalitaran, je glupa i podla

isto tako, nesuglasice oko definicije braka, slobode govora, kaj sad, svijet ide naprijed,
nećemo dati homoseksualne brakove? jer šta Ti konkretno gubiš, što se Tebi/Vama usteže
ako su oni dva/dvije u braku,?
dakle, zakonski zaštićeni, - zakonom o braku, i smiju naslijediti, i smiju imati svoju djecu, itd
a koliko je zakon o braku važan, to vidiš tek kod rastave ili smrti partnera...
ali vidimo Markić, vidimo klečavce, čujemo pametne crkvenjake što je kršćanski i božje

dakle AntiFa je nećemo Konzervativno, Tradicionalno, jer to smo nadišli ili bismo trebali, jer 21.st

pa ima ovdje i skroz krive analogije...
jer
uzimanje samo extremnih povijesnih događanja je..bljak, i dajte se saberite...
jer generalizirate, jer idete opet ad hominem, jer plasirate lažne paralele koje i povlačite, jer
relativizirate, kapuljače, nogometne navijače i njihove natpise, jer “naši su to dečki” kaj ima veze
da bacaju banane, kaj ima veze da se mlate strance dostavljače, kaj ima veze da se piše svastika na poljudu, na travi,
kaj ima veze kaj se furaju A.P. slike, kaj se diže desnica, ali ne ona sa stisnutom šakom, u pest, već ispružena,
kaj ima veze kaj se u pjesmama zadire u Tuđu državu, zaziva se herceg-bosnu koja Ne postoji, jer kaj im veze da se dere zds
jer kaj ima veze kaj se piše ušato U, kaj ima veze da se na rivi nosi transprent “strani radnici van”, kaj ima veze da se ne da Kultura manjinama, da se Zabranjuje Bajaga, al trešte i pjevaju se cajke, itd, itd niste li malo licemjeri?
ili ste tu sljepi, gluhi i niiijeee tooo sad važno, ekscesi
koji se btw ne sankcioniraju, ni novčano...

isto ili slično je i za txt koji “potpisuje” i @Krelec

generalizacija, jer “ta ideologija ostala totalni mainstream” ono ajmo naširoko, nabaciti mrežu
“u medijima, obrazovanju, kulturi…” wtfck, daj se odluči, razlike su između institucija, pojmova
gdje u obrazovanju? kojem? škole, osnovna srednja fax, gdje?
ali “mainstream” jer si on tak misli (autor txta)
pa
““Hrvati su toj ideologiji uvijek bili mrski.” hahahah Urwish, kolektivno pripisivanje jednog, homogenog stava svima ?
ma dajte najte...

pa serenda, jer ovdje je izvlačenje logike iz malog, nožnog prsta, jer da,
komunistički režim jest negdje počinio zločine, ali izvoditi tvrdnju da je Svaki aspekt i to socijalističke ideologije
sam po sebi zločinački, je naprosto odurno, maliciozno i za zbljuv

jer naravski, sve ostale zemlje demokratke, socijalističke, kapitalističke, kraljevine, nestvrstane itd
i ovakve onakve, dakle Države i po vama ni jedna nije imala svoje tajne službe i svoje špije, koji su Čuvali Poredak
te države..da, od Vanjskog ali i Unutarnjeg neprijatelja, dajte molim vas, blesavoće, jer samo smo Mi imali
udbaše., sou i te službice, a?
hhhh *bote koje ste vi političke neznalice...

pa ajmo serendati novolibertarijanski, (čitaj izrabljivački jer tržište je sve, lova je bog)
“radno vrijeme od 6 sati”, “neradna nedjelja” dakle i socijalne mjere se prikazuju kao “komunjarske”,
i kaj, to je problematično?, pa jest ako si na vrhu korporcije, piramide, jer gle bagru
oni bi sindikate, oni bi free nedjelju, oni bi plaćeni porodiljni i bolovanje, puj puj
majku im neradničku...
”, “neradna nedjelja” i sve ostale socijalne mjere se prikazuju kao “komunjarske”,
pa time valjda i politički? moralno? problematične... ahahaha čiji moral, čija politika?

nema veze kaj masu soc. mjera postoji i aktivno je skupa sa jakim sindikatima po Eu i
po svijetu, sve je to “komunjarsko”..
neka neko pročita koju povijesnu i polit knjigu..tamo će naći činjenice da je ova teza
zaQurac
pa ćemo diskvalificirati i “društvenjačke fakultete” ma da filozofski, znamo to leglo
i povijesni, pa kako ćemo onda proturiti Tomislava, kralja...
totalno al totalno je fulano
i teza koju prepametni ponavlja a kroz tvrdnju da su povijesni događaji rezultat
“Marxovog djelovanja” (“fratre i curice u jame bacal je Karl Marx, makar duhovno”).
jer i povijesno i logički to ne stoji,
Ideje ne mogu biti odgovorne za konkretne akcije bez posredne, dokazive uzročne veze,
a veze ovdje nema...jer metafora nije uzrok
i ništa kontekst, ništa okruženje polit. ništa vremena i kako je bilo drugdje, ništa ekonomija, ništa polit igre itd itd
isto tako prepametni, autor koristi zadnji ali ono dno dna Patos, pa ajmo emocije jer ejjjj
izraz „desetine milijuna nevinih leševa“
jer tu će ofcrs svi skočiti sa... puj bando koljačka, pa ko prvi povuče čakiju, utoku
iako je full opet široka generalizacija, jer ko kaže da su baš Sve žrtve bile uistinu nevine?
al dobro zvuči, pa ćemo je podebljati sa ....još patosa “nevini leševi” ali čekaj evo još
dalje, dublje zaorimo u grobove, pa svakako nemojmo izostaviti „Ne kuže da je 1945.!!!
fratre i curice s kečkama u jame bacal upravo Karl Marx, makar samo duhovno."

well stvarno, zakaj smo mi “to” školovali da ovak falša logiku, da ovak falša činjenice,
da ovak generalizira i relativizira...fkt smo antifašisti
i
p.s
Cherry-picking = selektivni prikaz, izvlačiš samo ono što tebi paše i to podastireš kao dokaz
buahahaha...
jer ko će sada sa malo više pameti, malo više čitanja i škole, učenja, shvaćanja i razumijevanja pročitanoga
molit ću lijepo, uočiti nelogičnosti, uopćavanje, relativiziranje ko da se ljudima da čitati dalje od deklaracije
na poleđini proizvoda, iako ni to ne razumiju,
ko da se ljudima da služiti googlom ili nedajbok otići u koju knjižnicu i posuditi, ne kupiti, već posuditi koju knjigu,
a da nije ljubić ili fantazmagorija, pogledati neki dokumentarc a ne “ljubav je na selu”, ili napokon pogledati u
enciklopediuju, leksikon makar, kaj vam stoji gde u stanu? ili se boja nije slagala sa namještajem, pa ste je hitili..?
dakle, zapravo kaj ste vi po polit opredjeljenju, ajte hrabri, kak se deklarirate ili polit definirate i za koga glasate...

pozdrav vam uz no pasaran, šalje ljevičarska Antifa

jer moj Zagreb nepokoreni grad :)
jer mlađarije, jer naša budućnost, neće se dati,
hvala im,
no pasaran

- “Čekaj jeli ovo orginal tvoj tekst ili prepisan sa interneta kao onaj prošli o automehaničararu? “
kaže meni @Jaro mosorski
(radi se o mom txtu napisanom u formi pjesmuljka, u ponoć 26.11..pod naslovom -xyz- )

pa mi opet natura
- “ E Dona lagiš samo si dečku zanimanje promjenila a sve ostalo je prepisano, poznata fora o bivsem muzu sa interneta”

pa ga evo opet, upro pa upro
- “A da odgovorim i Doni za iščuđavanje zašto sam reka da onaj njen tekst je prepusan?
Kao prvo nije problem jeli ja lažem već je problem kod tebe ako ti znaš da lažeš.”

e tu već postoji malo povlačenja jer ja uporna da je to moje i samo moje i da pozivam
sve blogere da mi nađu od kuda je i od koga je kopiran, plagiran, ukraden
ali jok, nastavlja on, ni malo sumnjajući u svoje krivo razumijevanje, predrasudu i neznanje...

- “Pogleda san još jednom taj blog, i tekst je dli potpisan sa "4z" onako ondje di bibtrebali
stajat incijali autora.

Ok moguće tipfeler.

Moguće da ti jesi autorica teksta ali nije moguće da je tekst nastao preksinoć, jer ponavljam tajbtekst ili vrlo sličan tekst san već jednom davno pročitao i osta mi u sjećanju zbog onog neočekinog završetka
p.s.ne nisam ga pregazila autom.”

ali ni pomislio nije @Jaro tvdoglavi da je i Onaj njemu poznati txt možda opet moj,
pa da sam i nesvjesno, nešto ponovila
i nedajbok da mi kaže dobro je, ili fora je opaska na kraju, ili nešto sam pobrkao, ili možda
da kaže zanimljivo i/ili već sam nešto slično pročitao
nego ni 5, ni 6 već 7.... lažeš, prepisala
pardon “lagiš” i odmah prva opaska je bila sumnja, jesam li to ja napisala
jer ebote Jaaa, Donnaaa, nemere bit

a ne kuži jadan da se modernizirao net-govor, pismo, da je to svojevrstan metajezik
i da ono...4ž... znači da je to nekome upućeno, za nekoga je namijenjeno, na nekoga konkretnoga
se odnosi...i da je to 4, kratica za for..dakle – zaŽ..
a
onda drugo jutro, jer ima ovdje još bisera i biserki koje tek after shvate, da je jutro pametnije od večeri

ipak se povlači i tobož benigno napominje/nastavlja, i pere ruke

- Kako je ono drug Tito reka

Svoje nedamo a zq vaše ćemo vidit e :)))


Ponavljam Dona zna jeli ili nije i to je meni dovoljno.

Uostalom ja san je pita ona je rekla to sto je rekla, mama ti joj viruje a mene niko i ne pita “


sad odjednom ja znam jesam li ili nisam i to je njemu dovoljno
a ha, surprise

dakle shvatite

valjda je teret dokazivanja u onoga koji osporava..autorstvo, tezu itd etc usw

ali ah pol vremena opće dokazivati da je to nešto tako, je zapravo tako naporno
a u ovom slučaju meni bilo baš uvredljivo, jer je autorski, jer mi je važno, jer su mi neke obljetnice jer...bla

neka izbaci onaj “dvostruko konotativni pozdrav” i onda neka na repeat ponavlja kolko oće, čavelvglavi
uostalom i Stonesi već godinama više javno nigdje ne pjevaju uopće - brown shugar
dakle Nije sporna pjesma, jer budnica ajd, sporan je pozdrav

al to je bit će kolektivni svrš, katarza,

ali ne, zagreb zarađIVA, naplaćIVA, umjesto da poštIVA, oVI zabranjIVA,
i Znaju apsolutno sve o pravnom poretku RH, o odluci suda, o kralju Tomislavu, i raznim SANU memorandumima,
i od kuda dolazi taj “Stari hr pozdrav”, jel iz opere, jel od prije a.p.
jel za vrijeme a.p. al ne mogu se sastat sa ‘rvackim jezikom nikako....

a i zašto pile al baš, baš, sa koncertom 28.12. pa zato što im je poglavnik na taj datum umro...
valjda da ga uskrise

al pazi..”sekta” vlada zagrebom, koja je btw 2 puta pobijedila velikom većinom, demokratskim izborima...
al ko broji...
nego jeste li skužili većinu zastava kojima tamo mašu, to ionak nije hr zastava to su zastave
herceg bosne...

pa ono ajmo sada svakodnevne presice stožera za obranu rvackog Tupsona, i njegovih tumačenja pravnih poredaka
republike nam hrvatske

a i dvostruka mjerila....kad gradske vlasti u Švicarskoj ne dopuste koncert hrvatskih “zabavljača” Škore, Bulića ' i
nekih tamo hrvtskih ruža, jer predviđaju da će biti politički skupovi,

a vlada (preko neartikuliranog ministra) kaže da te vlasti imaju pravo tako odlučiti
(ma koliko “hrvatima” to bilo knedla u grlu).
a kada isto dopuštenje ne izda gradska zgb vlast u Hrvatskoj, to je “kršenje prava”
al ah ti glupi švicarci
osim kaj ljudi prate kaj se od ljeta u hr dela, tolerira, pa ne bi oni hteli to i kod sebe doma...
pa neka si škoro kum, zahvali svom kumu zakaj je i on nepoželjan i izbija mu pare iz džepa
l bit će da Švicarci razmišljaju i ispravno povezuju s kim si takav si...

imali smo priču
imali smo život
možda i dva nečija
a onda je nastalo nerazumijevanje
razdvajanje, nestajanje,
i šutnja, gorčina, ljutnja,
i posjete, pažljivo raspoređene
povremene, skoro prijateljske,
one koje znaju pobuditi nadu
da možda ipak vrijedi pričekati
jer možda, možda, ljubav se vrati
samo zato jer si bio tako sexy i poželjan
dok si ležao ispod mog auta, jer ti se
majica podigla a traperice spuznule
trenutak napetosti, napasti i možda krive
odluke, koja bi možebitno odredila iduće
naše, priču, život
al i trenutak prođe, jer tako to jest sa
pričama, životima, nama
a onda ništa više nismo imali, postali smo stranci
gotovo neznanci, pitajući se - šta nam bi?

4ž

p.s. i ne, nisam ga pregazila autom :D :D

mislim stvarno, koliki ti mora biti IQ i kakav je to logički sklop, a da apsolutno za sve kaj se propituje, preispituje,
odmah se misli da se nekaj/nekoga automatski mrzi

je’l vi razumijete uostalom kaj opće znači mrziti, i koja je to devastirajuća i iscrpljujuća energija,
između ostaloga, kad ti nekoga mrziš, to je ko da sebi sipaš otrov, nadajući se da će taj drugi umrijeti, i to nije uopće
bzvzna konstatacija

well nikoga ne mrzim, ništa ne mrzim i ne sjećam se kada sam i da li sam nekoga mrzila
jer mržnja je slijepilo bijesa, poriv da to nešto želiš uništiti, zatrti mu svaki trag
eventualno ili često nešto ne odobravam, ljuti me, ide mi na žiFce, nervira me, frustrira me,
ne slažem se, protivim se...

i zaboga, ko vrtić ovdje, a tobož odrasli ljudi, pa život nije crno bijeli, kao ni emocije
između vaših poimanja krajnosti volim – mrzim, ima još toliko drugih osjećaja, pojmova od
svejedno mi je, ambivaletna sam do stalo mi je, jako mi je važno i baš me zanima, fkt me zapalilo

pa dajte malo poradite na svom EQ, a?
a i razumijevanje pojmova ne bi škodilo
niti bi vas bolilo da proširite vokabular na dalje od 100 osnovnih riječi

također, već 505 puta ponavljano, od kad je iskrica bloga, nešto što je ispričano u formi pričice, polu poetski ili poetski
ili Sf, ili (polu)autobiografski
zašto sve doživljavate da je faktički, i tumačite si bukvalno i onda se čudite ko picek glisti
kad vam se veli da ste fulali, ali naskroz poantu,
i tada mislim si i pitam se, kak ste se snalazili sa onim pitanjem od učitelja/ice
da rastumačite kaj je pisac htio reći, bilo priča, bilo drama, bilo spjev, bilo poezija i koja je tu upotrebljena metafora,
hiperbola, itd, na što vas asocira, koji osjećaj u vama to izaziva,
kako bi to vi

je da, znam, osnovnjak i hrvatski

isto tako kaj? nema osjećaja za “filing” da je nekaj izrečeno i u ironiji ili je učinjena samoironija
i da ta neka rečenica, riječ, asocijacija stoji tu samo zato, jer eto rekli bi “pjesnička” sloboda i
ajd, neka je, lepo se vidi, fino popunjava, a i im nešto i neizrečenoga, ono tzv između redova...

dajte prestanite sve čitati i još lošije shvaćati sve bukvalno, i još gore – osobno
i čitati ko da je faktički i da je tak, i da nema boga da se to nekak drugačije protumači,
nego točno tak kak piše i nema tu sad labavo,
i šta sad tu nešto literarno, preneseno, neizrečeno, kad znamooo mi ko si ti i kakva si ti
oklen si i čija si, i šta tebi ono jelte faliiii...

isto tako, ako nešto nije izričito napomenuto, nije citat, nema navodnike, potpis,
i uostalom ako nitko konkretno nije nickom imenovan
kak vas može smetati da neko razmišlja, kak već razmišlja, i mislite si da je to poruka nekome, svima i/ili direkt vama,
jer *ebote master of univers, ego ko kuća a bogme i paranojice, uz masu predubjeđenja i projekcije

dišete li uopće? između čitanja i zum, brzo, lupi komentar

i konačno, odakle uopće ideja da se svima mora to nešto napisano svidjeti, dobiva se nagrada?
jer eto to nešto autorski napisno je takvim doživljeno, osjeća se takvim, tumači se takvim

i kad kritiziramo, dajte se maknite od nabacivanja blatom na osobu, o vređanju, psovanju treba li?
jer valjda konfrontiramo se sa idejom, kritika je upućena na nečije mišljenje, ili postupak, ne na osobu, izgled status itd...
ili ste fkt tolko simple minds, da, ne znam zapravo kaj da, ili kaj ne...

ali da ste nevjerojatni kroz svoje poimanje, logiku, reakcije, jeste, nevjerojatni ste...
i nažalost “ne znate” razmišljati, i jeste naučili ste se pisati, ali to nije pismenost, jer pismenost uključuje i razumijevanje pročitanoga ili vam se ne da, pa lupetate, kak vam se sprdne, jer vam
se sprdnulo
e sad, slobodno se uvredite i zakačite na ovo - vi, kaj podrazumijeva valjda – svi
al fućka mi se
a i znaaamo mi mene, *ebo mene...
i
p.s,
neću se samocenzurirati niti šutjeti kada su nekome tobož osjetljivi dani, praznici, blagdani ili kaj već je ili bude
tak si dobri pak nismo, a i zakaj bi

i neobično marno za mene, jutrom uredno vježbala sklekove
i sve to vježbajući i učeći uz tv, jer bio je i dobar obrazovni program, doduše tv je bila ona omražena, neprijateljska, srpska,
ali tada si necenzurirano vidio makar gdje su,
radio je pak valjda bio upaljen 24/7 i namješten na radio Osk, jer
moraš čuti stanje, izvještaje, uzbunu i prestanak iste
tu jesen sam se bogme stesala ko nikada, a između stanja strepnje, grča u želucu, i plakanja jer čuješ, jer su ti rekli,
jer si vidjela, jer si doživjela i opipala i namirisala
tu jesen sam uporno štrikala i vježbala, dan po dan, do tupila
a sve između stanja nevjerice, užasa, nemoći i bijesa i shvatila da sam i nehotice postala
“krvožedna” i da moram nešto i ja...
tu jesen su mi neka jutra, dani, večeri, noći tražili rakijicu za smirenje, na koju sam uvijek frktala nosom, ali su mi sjajno išle knedle od šljiva koje sam odnosila, ne na zahtjev već na zamolbu,
tu jesen mi je i srce otvrdnulo, neprimjetno, jednostavno zaledilo se, i trebale su mi četiri dobre godine da se otkravi, stisak leda da popusti, da otopi, a da opet mogu suosjećati, razumjeti, osjećati
tu jesen bilo je u meni i kroz moje grlo je prošlo puno proklinjanja, strašnih zaziva i puno psovki
i još više gorčine
jer
postojao je taj vapijajući, hrabar, vukovarski, hrvatski - J'accuse

“Optužujem Vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su Vukovaru stigli nepobitni materijalni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta te obranu Vukovara, ali ista ne želi upotrijebiti, tj. dostaviti Zapovjedništvu operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, a koje je Zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadatka koji je postavljen pred Zapovjedništvo.
Optužujem Vas, gospodo, za svu bol trenutka u kojem je Vukovar shvatio da između Vas, Hrvatskog sabora, Hrvatske vlade, Predsjednika Republike Hrvatske i četnika nema nikakve razlike… optužujem Vas, gospodo, za smrt Vukovara.
Materijalni dokazi Vaše nesumnjive krivice bit će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti. Ne zavaravajte se da ćete Vi doći prije do njih, ne možete gospodo, garantiram Vam…”
Siniša Glavašević

https://povijest.hr/jesteliznali/sinisu-glavasevica-na-ovcari-su-tukli-kao-

nikoga-odustajem-od-trazenja-pravde/

https://www.index.hr/vijesti/clanak/video-ovo-je-zadnji-izvjestaj-sinise-gl

avasevica/2615722.aspx

a
zapovjednik obrane Vukovara, Mile Dedaković Jastreb.
je pretučen, jer je valjda preuspješno branio grad i pitao gdje je završilo oružje koje je trebalo biti poslano u Vukovar za obranu grada.
poslije je izjavio: “Tjedan dana su me tukla njih četvorica. Slomili su mi dva rebra. Nisam mogao stajati. Pretučenog bi me bacili u kotlovnicu, a bilo mi je bolno i disati. Tako fizički i psihički razbijen ležim i razmišljam – što se događa, zašto!? Došao sam do zaključka da je posrijedi bio novac! Stalno su pitali gdje je novac, a ja ništa nisam shvaćao. Nisam shvaćao da mi to rade oni koji nisu imali hrabrosti otići u Vukovar, koji su željeli sakriti mnoge malverzacije oko sredstava i oružja namijenjenih Vukovaru, a koja nikada nismo dobili...

https://www.index.hr/vijesti/clanak/Ispovijest-vukovarskog-heroja-Dedakovic

a-Jastreba--Kao-da-se-nista-nije-dogodilo-kao-da-je-Vukovar-bio-tek-jedan-o

bican-san-Vise-mi-nije-ni-do-zivota!/651577.aspx

“Reći ću vam sada nešto što nikada nisam. Jedan od onih koji me tukao nedavno me molio da ga ne spominjem jer, eto, on se danas bavi biznisom pa mu to može škoditi u poslu! Čekajte malo. Pa, tko je tu lud! Rekao sam mu: 'Gospodine, to mi vrlo jednostavno možemo riješiti - daj intervju u kojem ćeš reći tko ti je naredio moje uhićenje i zašto, a najbitnije je da mi se javno ispričaš zbog svega onoga što si mi radio'. No, to neće napraviti ni on ni ostala trojica. Samo želim da mi se javno ispričaju i kažu po čijem su nalogu to radili. Time bismo riješili međusobne probleme.”

je li se Vukovaru moglo pomoći?
- To će nas pitanje stalno progoniti. Možda na njega nikada nećemo naći pravi i adekvatan odgovor. To pitanje je naše prokletstvo. Uvjeren sam da se Vukovaru moglo pomoći, ali ne, kako mnogi kažu, probojima koji su i poduzimani u listopadu, odnosno studenom. Naravno da su i oni mogli tome pridonijeti jer bi se stvari drugačije razvijale, ali Vukovaru bi se najviše pomoglo da su već u kolovozu poslana adekvatna pojačanja i oružje te da je bio razrađen plan obrane, s obzirom na to da je bilo izvjesno da će JNA i Srbi krenuti u osvajanje Vukovara.

Sve bi bilo drugačije, a bilo je i prijedloga da se sruše mostovi na Dunavu. U tom slučaju JNA ne bi mogla prijeći Dunav. Znamo iz ratnog iskustva srijemske fronte kako je to težak i složen zadatak. Uz to je trebalo stvoriti široku liniju obrane od Iloka prema Šidu, odnosno Tovarniku. Tamo se ukopati. Tada bi se i s manjim ljudstvom i naoružanjem moglo dugo odolijevati. Dakle, prilično jednostavno, ali u Zagrebu to nisu željeli učiniti. Vjerovali su da će se dogovoriti s Miloševićem i izbjeći rat.

Pokušana su dva proboja, 13. listopada i 13. studenoga 1991, preko Marinaca. Prvi proboj je usred akcije obustavljen, i to pozivima iz Ureda predsjednika, odnosno samog predsjednika Tuđmana?

- Tu treba konačno razjasniti neke stvari. Mnogi o tome govore, a nisu bili na terenu. Ja sam zapovijedao prvim probojem 13. listopada, dok je zapovjednik kompletne operacije bio Karlo Gorinšek. Istina je sljedeća. U 5.30 sati otpočeli smo artiljerijsku pripremu za proboj, a u 6 sati uveli smo ljudstvo u borbu i u 12.15 već ušli u Marince. Prvio je ušao Vjeko Čuljak sa Žutim mravima, a odmah iza njih specijalci. Dakle, Marince smo praktički već uzeli. JNA se povlačila. U trenutku kad smo ušli u Marince, meni su došli moji pomoćnici Ivica Kasalo i Nikola Fenix Toth i rekli da me na telefon zove predsjednik Tuđman. Niječno sam im kimao glavom i nisam se htio javiti na telefon jer sam pretpostavljao da Tuđman zove kako bi prekinuo akciju. No, malo kasnije odnekud je došla zapovijed da se akcija prekine.

A drugi proboj?
- To je čista maska! To je bilo mazanje očiju javnosti koja je tražila da se nešto poduzme. Cijela Hrvatska je bila senzibilizirana na Vukovaru i tražili su da se nešto poduzme. Ako je prvi proboj bio vojni, onda se drugi može nazvati političkim. Tada se iz Nuštra krenulo s preslabim snagama za ozbiljniji proboj, pogotovo jer su JNA i Srbi bili doveli dodatna pojačanja, a pad Vukovara tada je, nažalost, bio pitanje dana. Naime, naše su snage u Vukovaru već tada bile razdvojene ili pred razdvajanjem. JNA se uklinila između našeg južnog i sjevernog krila obrane. No, znam da je 9. studenoga na sjednici Vlade donesena odluka o proboju i pomoći Vukovaru. No, tada su napravljene vojne kalkulacije koje su predvidjele da se u ovoj situaciji mogu očekivati gubici od oko 5000 ljudi te da ni uz to nije sigurno da se može postići deblokada Vukovara. Kada se to stavilo na stol, odlučeno je da se odustane od Vukovara. No, te su kalkulacije loše napravljene. Ne znam odakle im brojka od 5000 mogućih žrtava. Netko tko je završio vojne škole nije mogao toliko 'omanuti' ili je posve nekompetentan ili je pak sve učinjeno da se dokaže, odnosno stvori alibi kako proboj nema smisla.
jutarnji list..intervju od 18. Studenoga 2006.- mile dedaković- jastreb
https://www.jutarnji.hr/naslovnica/mile-dedakovic-jastreb-vukovar-nije-dobi

o-oruzje-placeno-s-tajnih-racuna-3239120
-----------------

a ja, nikada više nisam tako marno vježbala pogotovo ne sklekove, a da bih bez *ebemti i iz cuga posve pravilnih, školskih napravila 25 njih, na zafrkanciju i razlog za klađanje glavnog mi lege, koji si je tako priskrbio piva i piva, jer njega nakon te jeseni više nema,
isto tako, nikada u životu nisam obukla i nosila taj puloverčić, dugih rukava sve sa pasicama i orukvicama, štrikan od tri boje, tri niti zapravo samo debljega konca, jer je u njemu uštrikano previše tuge, očaja, osjećaja i sjećanja,
i sve to leži u jednoj kutiji sa ostalim memorabilijama, na tu jednu jesen...

jučer u tramu prema dubravi, razgovor nad mojom glavom, dva mlada “gasera”
jer uniformiranost, crne trenirke, tenisice, jer hudice, jer ton zvona,
i
jedan čita drugome opasku svoje razrednice iz e- dnevnika,
uz svoje komentare i psovanje koje je ovdje u zgradi..

(e, e, čuj ti bičarku)
..učenik ne sudjeluje na satu, dobacuje primjedbe, (koja kuraba)
kada ga se traži da nastavi čitati gdje je prethodni učenik stao, ne zna..
(‘bem joj mater u bulju)
nastavlja sa pričom i dobacivanjem drugim učenicima, kada ga se ponovno prozove
da nastavi čitati, ne zna
pri čitanju lijen, zamuckuje, nepravilno izgovara neke složene riječi, neke slogove izostavlja,
(sterat ću je u ku...)
napomena razrednice...prethodno znanje hrvatskog jezika, ispodprosječno, ne znam piše zajedno,
nepravilno izgovara neke pojmove, ne zna kada se pišu velika slova praznika, blagdana, službenih ustanova, trgova
(čuj ti pič*..ebat ću joj sve, krava)
očekujem od vas roditelja, da što prije dođete na informacije i razgovor, a da bi pokušali
pronaći zajedničko rješenje za zaostatak u nastavi, jer gradivo se gomila i opće prihvatljivo ponašanje učenika na nastavi
i u školi...
i sad
nastaje salva psovanja, da *ebobogisus kravu, *ebt će je u usta, nabit će je, sjebat će joj
gume na autu itd itd
a drugi sličan njemu, no tiši u svom ...uuu najebo si buraz, opaka je
i svejedno pita: i šta ti je mama napravila?
ništa, nazvala je razrednicu, i odjednom je počela vikati na nju, da ona ne razumije mlade,
svi se tako ponašaju, da je prestroga prema meni, jer me uzela na zub i šta ona ima protiv nas...
i?

i razrednica je pita, dobro i kada ćete doći na informacije i razgovor
mater joj odgovori, neću uopće, jer vaš posao je da ga naučite
uostalom dođite vi do mene, ako vam se baš toliko priča...
i prekine joj vezu...
...tooo buraz, mama ti je carica, i cerekanje, još psovanja, te ide pozdrav šakom o šaku i još nešto
u kombinaciji sa palcima
al to nisam zapamtila
i tak je to bilo, tak je to zvučalo, i ko je ono rekao
“sa ovakvom omladinom, ne moramo brinuti o budućnosti”
brrrr, možda je nećemo ni imati
al to je eto “moj/tvoj dan ljubezni, najlepši dan ki ne mine nikdar, svet živi za dan ljubezni
dan ki da ti vse, in vse ti vzame...” (pepelinkri)