vještičje kronike

monster are real
and they look like people
.
.
nego, tema
psi
ovi iz romskih naselja po međimurju a ima toga još po hr
i frka, panika..mučenje, ranjavanje, bolesni, jadni, nesocijalizirani, agresivni
grizu sebe, druge, reže..prestrašeni, nepovjerljivi
ali uglavno bolesni, bolesni, bolesni
i sad organizirali se neki, udruge, pojedinci i pokupili ih, ali molim, samo neke, samo mali broj nekih
jer toga ima kolko oćeš, ne zna se broj
i smjestili ih samo manji dio ..po razno raznim udrugama
po vet. stanicama
i naravno da je problem kompleksan
i naravno da psi nemaju veze s ičim
ali
šta će biti sa njima
to će neko udomiti
ili će život provesti po boxevima, skloništa
jer su definitivno i nepovratno "upropašteni"
i sad
humani, mi..(da li)
nikako nismo za eutanaziju,
a koliko je to doista humanost, a koliko propagiranje humanosti, "pranje" ili propagiranje savjesti
jer ponekad , mislim bolja je milosrdna smrt, eutanazija
nego nastavak i nastavljanje
barem onih kojima doista nema ni pomoći, ni ozdravljenja, ni budućnosti, ni šanse
puštamo ih neka žive, takvi, nepovratno upropašteni, oštećeni
a zašto
zbog koga

i'm too lazy
i'm just going to sit here
and let karma mess you up
:PP
:))
.
.
a voljela bi
o kako bi voljela
da kad me primi jad, tuga i fuga,
na nečije očito sranje, petljanje i spačke
napravim nered do neba
i istutnjim se pod izgovorom pms-a, juga, privremene neuračunljivosti..ma već nečega
pa gledam ovu svoju jednu
a ona kaže:
-kaj??? nema teorije da mu to kod mene prođe
i ne bum ja njemu niš
al nek se oprosti od brisača, antene, žmigavaca, retrovizora..pa dokle me drži
i zgodno je to meni i zabavno, pa čak i zavidim
slušati kako to neko drugi, da sebi oduška na očitu nepravdu
i ja bi tako
zbilja bi
al ne mogu
pa ne mogu
jer ne vidim svrhe u tome
i malo mi je to osobno onak- jadno
i zbog toga sama sebi idem na živce
al stignem, valjda i to
promijeniti
i jednom makar pokušati
se tako i na taj način se istutnjati
mrmlj

back in 5 min
.))):PP
.
.
moja smrt bit će zelena
onako zelena kao što je zelena livadska trava
i krošnja drveta na toj nekoj livadi
divan sunčan dan kasnog maja
i plavo nebo bez ijednog oblačka
i nema nigdje ničega
ravnica
i drvo
a ispod drveta ja
ležim, grickam travku
gledam u krošnju ponad sebe,
kroz koju prolaze zrake sunca
mir, tišina
i zeleno
zeleno
zeleno

& tell each other everything
we're too afraid
to say sober
:))) :PP
.
ma nije moguće da su svi oni/one koje smo pustili iz svog života
(posebno ljubavničkog)
ili koji su nas (na)pustili
toliko grozni, loši, nikakvi
da nemamo na kraju krajeva ni jednu pozitivnu riječ za njih
već samo prezir i onaj bljak, pljuc osjećaj
pa valjda su nas nečim privukli
pa valjda su nas nekako darivali
pa valjda smo imali nešto lijepoga sa njima
što je za pamćenje
za sjećanje
za zahvalnost
za dragost koja još uvijek grije srce
i uz neki podsjetnik, neku asocijaciju, neku pjesmu
namami smiješak na lice

big universe
and
i have privilege to meet you
.
-dobro kaj ti je?
-nesretna sam, nemirna sam, nezadovoljna sam
-zakaj?
-otišal je
-pa mora
-znam, al eto sve to i dalje jesam

je znak uzaludno provedenog života,
:))))
oliti
" no woman gets an orgasm from shining
the kitchen floor"
betty friedan
.
a ona
danas je ponovno isklofavala tepisima dušu
sprijeda i straga
a hladno je
i cifrala je zavjese
njoj
jesenji list ne smije biti na pokošenom travnjaku
na koji smiješ kročiti samo ako ti nešto padne sa betonske stazice
cvijeće je ionako klonulo
već umorno od stajanja u vrsti
- miiirrrno!!!

"here's all you have to know about man and woman:
woman are crazy!
man are stupid!
and the main reason woman are crazy is because man is stupid.."
.
.
a ja,
ne mogu vjerovati, (pa trenutak dalje mogu, jer da znam, ima toga)
pa se ne mogu prestati zapanjivati,(pa trenutak dalje mogu, jer da znam, ima toga)
i tako u tim mojim nevjerovanjima, čuđenjima, zapanjivanjima..koji se redaju
svejedno se i (ne)čudim i (ne)vjerujem i (ne)zapanjuje me
u šta si se pretvorio, koliko je jada i mizerije u tebi, i potrebe za osvetom
nego
jel ta osveta ide namjerno, jel smišljena, planska ili onako kako inspiracija naiđe..
kako si jadan i mizeran i sam
i držiš se te čamotinje, jer te valjda jedino ona drži živim
i razumjela bi ja tebe
shvatila
i tvoj jad i mizeriju i samoću i osvetu
bi, tumačila bi je onako "odozgo"..u smislu filozofije, u smislu..ma pa da, svašta se dogodi čovjeku, savlada to
ali ne mogu
jer se tiče meni bitnoga
meni bitne osobe
i ponavlja se to moje (ne)vjerovanje, (ne)čuđenje,(ne)zapanjivanje
i da imam vremena, volje i želje
proučavala bi te, analizirala..od kuda, što, kako
i našla bi sve odgovore..posve relevantne
ali
ne da mi se

na sms
razmišljaj pozitivno-
možda je umro!
:)))
.
a on je swed, vagabund kloss,
riđe brade, kose zavezane u rep,svjetlo smeđih očiju, žilavo- mršav
sa njegovom švedskom penzijom, švedska mu je bila preskupa
pa je šest mjeseci živio u hr. pa je nekoliko mjeseci živio u makedoniji, grčkoj,
a nekih davnijih po 6 ili više mjeseci je živio na tajlandu, u turskoj, vijetnamu, indiji
a još nekih davnijih godina je živio i radio u australiji
uglavnom nema korijenje
da se zaustavi
ide tamo gdje i koliko mu se svidi
a duljina boravka zavisi od okoline i ljudi
srećković
a usput upoznaje druge, nomade..
uglavnom neočekivano puno ljudi razne starosne dobi "privremeno" živi po svuda ali i putuju dalje..

jel ima neko iskustva sa onim : "dobro se dobrim vraća"
kolko se čeka???
:) :) :)
.
.
a Ti
tri godine mi ne daš da nađem djetelinu sa četiri lista
i nema ih, jednostavno ih nema
za mene
kao ni tebe
a prije,
spustim pogled u travu, kad evo jedne, i korak dalje druge i treće..
a Ti
kod tebe u ruci skoro pa buketić četverolisnih
ali danas,
danas sam evo našla dvije, kod sebe doma, pored stepenica
jednostavno su bile ondje
i kažu ljubav traje tri godine
zar toliko traje i nedostajanje
tugovanje

misle da su popili svu pamet ovog svijeta
a mi ostali?
mogli bi popiti po pivce... dva, tri..:))


a ja ću očito malo pametovati, a i piviti

btw. zgodno je kako je odjednom nastalo čuđenje, ustravljenost i ono:
- iju pa zar i ti/vi?
kad se muškarci / starosjedioci malo gađaju "istinama"
(zabloga, pa i oni su ljudi :P :P :D)

a kad smo svojevremeno oo oo o (far away far far away..avaj)
takve tzv. "trenutak istine/iskrenosti blogove"
čitali od žena- ženi
nekako imam dojam da nije bilo toliko osude, čuđenja itd.
(već su se uzimale kokice&cola, pa i potpirivalo, navijalo, potkubavalo)

jer da je, ne bi ovo mjesto izgledalo kak sad zgleda
a ne zgleda!!!

istina ima svoje načine, ali nije nužno svaki puta ili malo malo pa upirati i pikati u oko prstom, toga nekoga da je vidi
ima opcija:
budi pristojan pa zaobiđi,
pa preskoči
pa ne komentiraj
pa prešuti
pa nije baš tak i tolko bitno
ma mah
itd

držat ćemo se za ruke
dok nam se linije života
prepliću

ajmo pobjeći
ti i ja
ja i ti
na terasu u šumi
sa pogledom na kraj ili početak svijeta
u boje jeseni
i šutjeti
o čuđenju drugih
da ne moramo sakrivati
da ne moramo objašnjavati
da ne moramo pravdati
zašto smo
normalni u toj ludosti
ludi u toj normalnosti

pretpostavlja obzirnost
(iako je znamo..pretpostavka- majka svih za*eba)
dakle
isto kao što se neće o najnovijoj frljićevoj izvedbi u ri- kazalištu ili o najnovijoj izložbi u msu
raspravljati ili komunicirati sa kumicom na placu
(jer njoj to vrlo vjerojatno nije u poimanju događanja)
tako vjerojatno nećemo o filozofiji, "ratu za enciklopediju" i inim spikama raspravljati sa
osobama koje to uopće ne zanima...jer oni su u nekim drugim pričama
pamet bi uglavnom trebala u svojoj definiciji, promišljati
o akcijama i posljedicama also reakcijama
što ? kako? kada? s kim? o čemu?
odvagujući benefite,
uključujući interese drugih, svoje, njihove trenutne, svoje trenutne
i onda se tome prilagođavati, promišljati?
ići malo van svojih granica i pitati se što ako, zašto,
a naša priča?
je uvijek priča
o trenutnim dvojbama
pitanjima(sebi)
odgovorima (sebi)
intimnim "brijama" (o sebi i njima)
uglavnom
ako radimo nešto u dobroj namjeri a za nekoga..uvjereni da dobro djelujemo jer je to humano, sućutno itd
a time dovodimo u nesigurnost (sumnju, preispitivanje ili čak ljubomoru), drugu osobu
da li je to uistinu (ne)inteligentno
(ne)obzirno..
ili se ne može
šta?
pretpostaviti?
iako je pretpostavka da, da, majka svih zae*ba
u kojoj nedostaje bitno

obavijest
informacija
izjava
pravovremena

www.youtube.com/watch?v=hv_zJrO_ptk....by inxs

ako gledamo na nešto van svjetova
van poimanja
da li mi doista stvaramo našu realnost, takvu kakva je...
pa u život ovaj, ovdje i sada "prizivamo"
događanja
osobe
koje nas razdiru do bola,
do suočavanja
sa našim osobnim demonima
jer ako nejde ovako, ići će (majkumu) onako
..
i ne, ne trebam rame
samo ponekad, kada meni paše
kada njemu paše
sve ostalo je "silovanje"
jer ja volim svoje vrijeme
a poštujem tuđe ( njegovo)

laku noć blože :))

"što se čimpanze tiče,zvala se Lucy i ne sjećam se dobro koja joj je bila domovina, uzmimo kenija
posvojila ju je obitelj biologa iz engleske. oni su je uzeli kao mladunče, odgojili u svome domu
kao vlastito dijete i poučili je jeziku gluhonijemih,
ništa čudno s obzirom na to da su se mnogi primati naučili sporazumijevati tim znakovnim jezikom
prošlo je poprilično vremena,možda 15 ili 20 godina, biolozi su se umirovili
te je bilo vrijeme da se vrate u london
nije postojala mogućnost da sa sobom povedu lucy, pa su je ostavili u nekom zoološkom vrtu
iznova je prošlo mnogo godina kad je jedan učitelj djece sa poteškoćama u razvoju
, provodeći praznike u africi, posjetio zoološki vrt i naišao na čimpanzu koja je,
čvrsto se uhvativši za šipke svojega kaveza, izvodila čudne i mahnite pokrete
pred svakim tko bi joj se približio
zaintrigiran time učitelj joj se također primakao i ostao zapanjen
ustvrdivši da razumije ono što je životinja govorila
bila je to Lucy
koja je na jeziku gluhonijemih sve oko sebe molila u očaju:
-izvucite me odavde, izvucite me odavde, izvucite me odavde.."
-
rosa montero-
"luđakinja u nama"