vještičje kronike

ali ne, pa ja se informiram kroz ovo kroz ono, ma pa nisam fokusirana isključivo na net,
ja čitam knjige, ja se družim, ja imam „život“…
a onda se laptop zblesa, onak usprkos i unatoč svemu pokupi nekaj,
i sve se iskomplicira, pa se odnese na popravak…
a za to vrijeme se živi „život“, pa se svakih 3-4 sata uhvatim,
da idem samo škicnut kaj ima novoga?
gdje ono nešto, a pametno piše?
koji je ono bio naslov onog članka?
čekaj, a autor onoga je bil?
kaj se događa na iskri?
i sve tak, krenem, i skužim, ..a a nema..jok..ništa…
a kao ja sam skontrolirana, nije baš da sam zakačena..i svi oni izgovori,
ma samo na pol sata,
samo da pogledam ovo, ono,
ma neću sad zasjest…
ispadne čista samoobmana
i zaista sam lik iz one karikature…
„ja volim svoj kompjuter, jer u njemu žive svi moji prijatelji“

dakle naravno, ima se priča za javnost, koju se može mirne duše priznati i mami….
a ide otprilike ovak..
da bio je jedan, prva prava ljubav, ali bili smo jako mladi i blesavi,
da, bio je drugi, koji je bio ljubav nad ljubavima, ali sile zla (i/ili njegova mama) urotile su se protiv vas, pa niste završili pred oltarom i
…sadašnji.. da, mucice moja, ti si taj…

a ima onih koji se ne računaju, ili ih se zaboravi, jer nisu zadovoljili,
( khm da… razlog je upravo to što ste pomislili)
a ima onih kojih se sjetite samo uz Sinatrinu pjesmu „ strangers in the night.“…
ali se nikako ne možete sjetiti imena….( kak ono? nešto sa…)…
ali da bi se uistinu dobro osjećali u tako nekom samo vama znanom podvlačenju računa
potrebno je u škrinjici sjećanja imati:
jednog koji vas je toliko obožavao, a vi ste mu iščupali i izgazili srce, da je zauvijek osuđen na patnju i tihi jecaj iz grudiju za vama savršenom, nedostižnom…pa se nikada nije oženio..
jednog koji vas je toliko volio, ali vas je život razdvojio, da je prvorođenu kćer nazvao vašim imenom…
jednog koji je u vrlo zrelim godinama upoznao vas, mlađahnu, pa želeći upiti vašu mladost, radost, polet i duh vječnosti, umalo što nije (ili je) doživio srčani udar..i sa svakim udahom i srhom čežnje na usnama izgovara po n-ti puta….
ma gdje si bila prije X godina…


2007.

alooo curke, društvo, lijeve, desne i one prave
nemmooojjjteee ako boga znate..(eto jel se ovo računa pod.. prestanite i please i nemojtee)a od jedne agnostikice
alo
alo dajete im materijala
alo dajete im života
aloooo
a zakaj si to delate?
a da se napijete?
vode, alkohola, tableta
pa prespavate, a kažu... jutro je pametnije od večeri
a ujutro se pogledate u špigl, nasmijete sebe u ogledalo, pa sebe cmoknete onako feš našminkane,
sređene i visoko podignute glave
a?

a ostatak publikuma bu zaboravilo kaj je vidlo
opće mi niš nije jasno ali vidim da.. ni dobro, bormeč ni

Ah, predvidljivo
...napušten, jadan, djetinjstvo provedeno u tvorničkom krugu.
Rane, strah i stalno odbacivanje definitivno je ostavilo traume koje su trebale psihijatrijsko liječenje.
No, ljudi koji su ga udomili, smatrali su da briga, pažnja i ljubav koju je dobivao... no, da će to biti dovoljno....za oporavak.
Sve je počelo iznenada...pubertet je i njega uhvatio, a sa pubertetom i momačka znatiželja.
Često bi se u predvečerje iskradao kroz dvorišta, preko malih vrtova i cvjetnjaka. Isprva je samo promatrao taj svijet, razuzdanog večernjeg života, zločestih kvartovskih dječaka.
S vremenom je aktivno sudjelovao u momačkom dokazivanju, pale su i male tučnjave, čarke, pokoja ogrebotina uz mnogo buke. Bilo je i nekih pokušaja približavanja suprotnom, privlačnom spolu. Igre nadmudrivanja , obigravanja oko vrlo ljupke susjede, koja se nažalost ...vrlo brzo odselila iz kvarta.
I što im je preostalo, tim momcima uličarima, nego da vrijeme troše smišljajući međusobne gadosti.
Zov prirode čini svoje.
A onda je došlo rano proljeće i igra je postala gruba. Znao je ulijetati u kuću, širom otvorenih uplašenih okruglih očiju, bježeći pred njima, nekolicinom starih iskusnih mačora.
Jedne noći nakon strašne buke, skoro polomljenog prozorskog stakla i molećivog pogleda za pomoć, u tamnim očima ogledao se strah i saznanje. Bio je napastovan, sexualno.
Došlo je ljeto a on se nije ni pokušao othrvati svojoj prirodi. Dijelom se prepustio inerciji, a dijelom je uživao. Zvali smo ga, čekali, očekivali. Posjećivao nas je još samo ponekad. I dalje crn, ali vidjelo se i da je brižno njegovan, uglađenih kretnji, istančanog ukusa. Kesten pire sa šlagom je i dalje bila njegova omiljena poslastica.
Prolazeći pored jednog lijepog cvjetnog dvorišta, ugledali su ga, kako se izležava na crvenom plišanom jastučiću
u barbie-lutka kolicima...sa roza velikom satenskom mašnom oko vrata.
Uživao je u pažnji kojom je okružen,u dječjoj pjesmici, barbie lutkama, šarenim mašnama, majušnim šalicama za čaj. Okupan suncem zadovoljno je preo dok se njime zabavljala mala djevojčica nutkajući ga keksima i mlijekom.
Naš mačak prihvatio je svoju prirodu i odlučio napraviti iskorak, te uživati bez srama ili osjećaja krivnje u onome što je. Coco homosexualac.


(23.03.2007)

i brašno prosipavala, a tramvaji nisu vozili preko trga..pa se išlo pješice..
a na trgu bio na najjače odvaljen neki ludi tehno ritam, sa kamiona, onaj i onakav u kojem ti bubrezi poskakuju i korak nesvjesno upada u to ta dam ta dam ta dam..
i sve je bilo veselo i zabavno i ludo i ok, dok su ih snimali za te neke kronike i dnevnike,
dok je policija sve budno pratila, a hitna sirene nije palila
i svi ti zabavni natpisi na šarenim majicama..koje su nosili poneki teturavi, zagrljeni, nasmijani,
poneki pametni i lukavi pa crno vino presipavali u cola flaše..i smijali se, dovikivali, zviždali, grlili, pa pitali one koji sjede da jesu li dobro
a meni skoro suze krenule, a srce postalo veliko i sretno...koliko mi je bilo drago vidjeti svu tu veselu djecu, kako plešu
puni entuzijazma, vriske, cike, smijeha i alkohola...

pa kaže:
"Pročitala sam intervju sa Hrvojem Hegedušićem koji u svojoj sedamdeset i osmoj kaže: “Svima nam treba da budemo voljeni.” Jes! Moj najdraži šansonijer je napustio ženu od sebe mlađu dvadeset godina, kako ta žena prekrasno pjeva, i krenuo u novi život.
...Nabavio je brod u Novom Vinodolskom, iz teksta se iščitava da će se na tom brodu ljuljati sa ženskom od sebe mlađom jedno pedeset godina. “Ljubav moraš zaslužiti i predati joj se. Pa koliko traje da traje.” To, majstore! Ploviti treba! Ljubiti treba! ...Nema medija koji nije pozdravio herojski čin našeg Hrvoja. Očekivano.
Ljudi vole čitati priče o herojima. Priče o poznatim jebačima. Hegedušić mi je prodao recept za sreću. Treba ostvariti svoje snove...itd.."v rudanblog

dakle :politička korektnost ili politička ispravnost, za koju se ponekad koristi i engleska skraćenica PC (political correctness) je izraz koji u najširem, odnosno originalnom, značenju predstavlja izbjegavanje gesti, ponašanja ili korištenja izraza koji predstavljaju ili se mogu protumačiti kao vrijeđanje ili omalovažanje neke društvene grupe, prvenstveno manjine koja je po nekom osnovu potlačena ili drugorazrednom položaju u nekom društvu. U svom užem obliku taj izraz ima pežorativno značenje, odnosno opisuje nastojanje da se kroz novogovor ostatku društva nametne nečija ideologija, odnosno uvede cenzura i ograniči sloboda govora.

Sam izraz je u svom originalnom kontekstu počela koristiti tzv. Nova ljevica u SAD 1970-ih, odakle se proširila na američke univerzitete. Međutim, od 1990-ih se počela koristiti u svom drugom, ironičnom obliku, najčešće od strane desnih i konzervativnih komentatora kako bi opisala nastojanje da se službeni jezik "očisti" od svih "problematičnih" izraza i zamijeni novima, koji su "politički korektni". Nastojanja da se izmisle novi "politički korektni" izrazi za dotada uobičajene su također bili česti predmet satire.

e sad koliko Vas Nikada a ma baš Nikada
nije reklo za nekoga da je "seljačina".."kumek" "kmet" "sirovina"."primitivčina","Ero"
prešao iz "opanka u cipelu" ..itd
ili pak "dotepenec" "dođoš"...itd
a kad ste se našli s nekim u konfliktu..nije pomislio..."ma nije ni čudo s obzirom odakle je"
pa se nadovezali na vjerska pitanja, određenje
socijalna pitanja i određenja i sve tak..
spolna pitanja i određenje i sve tak..
dakle

btw. znate ko je najveći rasist?
onaj koji pije black&white iz dvije različite čaše:DD

Yin i yang

Ja sam bila toliko sumnjičava da nisam mislila ništa, jednostavno sam pustila da me osvojiš. Rječitošću, a onda i djelima. Čekala sam te, upravo takvog. Nisam čak željela ni da se promijeniš, upadneš u neki moj kalup očekivanja, htijenja. Sjedila sam i promatrala sav taj tvoj ples zavođenja, pokazivanja perja. I priznajem, tek sada, moguće ti stvarno nije bilo jednostavno, ni lako. Jer nisam davala znakove, nisam ti htjela olakšati ni malo, ustvari ništa. Tek ponekad, tek na kapaljku. Od mene još nisi čuo riječi koje ti trebaju.
Ti si se silno trudio, dobacivao, prstom pokazivao, plešući prilazio i smijao se. Zabavan i intrigantan mi svakako bio. A onda si izgubio živce, kad je kao sve već bilo jasno. Pa si me testirao. Moju otpornost, strpljivost i moje izdržavanje. Nekoliko puta sam krenula od tebe, sebi. I naišla na ništa. Jer si već stvorio naviku, trajanja. Svejedno sve što sam trebala, a što mi je toliko nedostajalo, ti si ili rekao, ili napravio i cijelo ovo vrijeme bio. ustrajao.

samo kaj se pila krv, na slamčicu, uz svo veselje kaj ste našli žrtve, nove, stare, aktivne...ovakve onakve
pa kak je ko naletil...
pa se uvjeravalo tog nekog da je „neuračunljiv“, „nezanimljiv“, „oštećen“, „zakinut“
neke pak da su „nedorečeni“, „zbunjujući“ ..itd itsl..
zaista, ali zaista…hijenski
ukratko
i opet
-može vas biti sram ...
i oni kaj su pisali, i direktno gađali, i oni kaj su suflirali, i oni kaj su navijali i oni kaj su ulje doljevali i oni kaj su relativizirali i tobož objašnjavali...pljuc
ali da...to ste vi

i ne samo jednoga...
na cvjetnom nema sad da se sjedi na onom mramoru do pravoslavne crkve...ak neš gledati u stolove birtije...cvjetni manji nego ikad..tuga & klonovski vašar taštine...
&bojkotiram onaj kretenski horvatinčićev shop..nutra još nisam bila, ni neću..vjera mi brani
na trgu opet reklama, tam prema ilici i nami..auto crveni...na panou...a sad i onaj jedini dućan kaj si mogal kupiti neku zg rukotvorinu, turistički memento, nekaj a da nije kitsch...eno lupaju osb ploče i lijepe neku reklamu za neku buduću skupu bižuteriju ...
kavana dubrovnik poslagala stolice i nema više onih metalnih klupica na kojima sjediš, a da niš ne platiš..jok, ne more više...besplatno sjediti u sjeni i gledati trg...
od te kavane a prema ilici, jedna pizzerija, pa prolaz, opet nekaj za klopicu, pa druga pekara tipa forneti, pa treća pekara
omg
tužno..
pretužno

koje mi se sviđaju,
često su na mojim ramenima
ugodno tople baš kolko trebaju, a zimi taman takve da me ugriju
istovremeno su meke, a čvrste,
u svom postojanju
pažljive su te ruke,
koje mi pruži dok se penjem ili silazim,
šarmantne su te ruke
koje me pozivaju na ples, a kad ih prihvatim, u svoje dobijem cjelov
raduju me te ruke,
koje mi donose cvijet, uz široki osmijeh
romantične su te ruke,
dok šalju poljubac kroz zrak ili hvataju moj
uzbudljive su to ruke,
koje me miluju i traže, pa pojačavaju moju želju
mirne su to ruke
dok počivaju na mojim prsima obuhvativši ih
zaštitničke su to ruke
kad me čvrsto privuku sebi u zagrljaj
muške ruke koje mi se stvarno sviđaju
su te njegove

..."n da, bilo je kako je bilo i šta je već bilo
na meni je bio red
i bila je to još jedna uzvratna večerica, pripremila sam ribu, onak u foliji sa krumpirićima garniranu svim začinima, sve je bilo baš kak treba, uz to i crno vino koje je on donio
i svašta smo pričali,
i sve nešto simpatično i on hvali moje kulinarsko umijeće i kaže da uživa, i kako je sve krasno
i ja se sve meškoljila kolko mi je bilo drago, rastapala se
a onda, u jednom momentu je rekao da ga sve to večeras podsjeća na vrijeme dok je ljetovao u rovinju
zamisli, zamisli kaj mi je rekao…konjina
rekao je da ga to podsjeća na ljeta u rovinju??!!
i meni je tu bilo dosta..
ok nisam mu pokazala da me je to piknulo
ali kako mi može za vrijeme večere dok sve to nešto hvali i hranu i umijeće i da uživa, spomenuti vrijeme dok je živio s njom, bivšom, tom svojom exicom....
zamisli ti, molim te, tu budalu, neosjetljivu??!!
koja blebne, a da opće ne promisli
i znaš kaj
tada, u tom momentu sam odlučila
da nema teorije da mu ikad više spremim ribu, nikakvu, ni srdelicu, ni pohanu, ni pečenu
i da je on jede kod mene..nema majci…
i nemoj mi sad ti tu nešto, da nije htjeo, da nije namjerno, da mu je slučajno izletjelo
i da nije direktno spomenuo nju, samo mjesto, dobro
sve ja to znam, da je on sasvim ok, i da mi treba i da je..uhhh
ali znaš, to mu je bila posljednja riblja večera kod mene
skuhat ću mu bilo šta, pripremiti nešto drugo, ali on kod mene više neće jesti ribu za večeru
tak…sam da znaš..."

i dok je ona uzrujano palila sljedeću cigaretu
ja nisam više inzistirala, da je slučajno, nehotice..bla
srkutala sam svoju kavicu i smijala se u šalicu...
i ipak joj ponavljala kako sorry ali mi je stvarno smiješno, i da mi je još smješnije kad ona sve tak ispriča i poveže i još tome svemu da biblijski naslov..da njegova posljednja večera hahaha..koja simbolika

da si dobar čovjek, onak baš dobar, i da to kaj si napravil… tebi možda je normalno uobičajeno,
ali eto u mome svijetu ta gesta je posebnost, koja me iznenadila, ugodno, jer je nisam često sretala
i kako sam zadnjih mjeseci sasvim solidno izgradila šutnju, prešućivanje i indignaciju uz pokoju nabačenu podrugljivost, nisam ti to rekla..a trebala sam..
poslije mi je bilo žao da nisam, naravno..jer sam čitavo poslijepodne prevrtala tu misao po glavi, okretala je sa svih strana, proučavala i skužila da imam otpor
pa sam se pitala: a zakaj nisam, kaj bi bilo tak loše da sam rekla odmah, da sam to, a opće nije nešto posebno, rekla: znaš, dobar si ti čovjek..
pa sam se čudila, da čak nisam samu sebe prevarila, i to provalila istom brzinom kao što provalim komentar, rugalicu, zeku..
i valjda imam taj problem..skužila sam da imam taj problem,očito je problem…
reći pozitivu tamo gdje joj je mjesto…
možda zato kaj se već mjesecima rugam, parodiram, sarkastična sam i cinična..pa zanemarim pozitivu..i zaboravim reagirati, primjereno, na istu
i kaj sad?..niš
ali evo detektirala sam, pa vježbam, privikavam se i već sutra pazit ću da mi ne promakne prilika, trenutak..
jer će je biti, znam..
od dobrih ljudi je bude, te dobrote koja te zateče, više nego samo jedna i više nego samo jedanput

-"Pevetaši su stereotipni, a meni su ti stereotipi poznati" .....(pa se nastavlja)....."Svi bi oni nekaj na brzinu"...!!!!!
(Stereotip. generalizacija o grupi ljudi,
kojom se istovjetne osobine pripisuju svim članovima te grupe,)
-"Na blogu me gnjavi višak pretencioznosti, manjak istinoljubivosti i/ili samokritičnosti":...(pa nastavlja)..
-a sad ga moram još i gledati, prestrašno"...pa zatim
-"i grozno mi je to što vidim"
-"nego zato jer je to što jest, a kad bih to izrazila riječima, riskirala bih svašta, od baniranja do suda",
-"Ne mogu svariti ni .."
"ne prezirati takvu glupost.."
-"Nemrem smisliti niti ove .."
(sad neka si svako stavi pobrojano u kategoriju kaj više odgovara pod:
pretenciozno-samokritično)

u posebnu kategoriju spada:
..."a sad ga moram još i gledati, prestrašno, na naslovnici ga nekak preskočim, ali na blogu ipak vidim i grozno mi je to što vidim,..."...
(npr. kaže osoba koja ima svoju osobnu sliku baš na tom blogu)
...
.--------------------------------------------------------------------------
------------

.i sad pošto je tobož svima dosadno i svi se žale da nema ničega interesantnoga, a malo ko nekaj napiše već kelji i linka
i kao splasnula je zabava...koja? kada?
slobodno dajte prilog..pričama, citatima, žutilu, naći će se već tema za debatu, nema brige..ali kako je tako je

pa ajmo još malo zabiberiti...sa citatima
--------------------------------------------------------.
.
.
-"općenito su mi vulgarne slike samo u gaćama",...
(-kaže osoba koja je npr. stavila svoju sliku gdje se vidi da je "toples" na plaži)
- "Što se muškaraca tiče, sad ću zvučati kao ame,.ali svakome od njih koji je mojih godina ja sam čista premija, samostalna, seksi, izvrsna ljubavnica, duhovita, zabavna, maštovita, topla i velikodušna..."
(pazzz ti to...da samo "zvučati"????Kao ame!!!..hahah)
kaže osoba koja to isto (takve pretenzije)zamjera npr.Mai-sarai

i ok
ne bi sad dalje tražila...dosta je i ovo
.
.
eto, moj prilog da ne bude više tak dosadno

1.) …. frajer od 45 i kusur godina koji nikada nije bio u braku, nije barem 5 godina proveo u bilo kakvoj formalnoj zajednici, nema bračnog, a ni priznatog vanbračnog statusa..dakle ništa od toga..
vrijeme je da vam se upali lampica za alarm…zašto?..pa nešto ne valja… očito...
teško da je do sada živio na afričkom kontinentu i pomagao u koloniji gubavaca, pa nije stigao ostvariti neku vezu…a vjerujte mi, nije bio ni na sjevernom polu i vadio uzorke leda u saznanju o globalnom zatopljenju…iako možda tvrdi suprotno…
on se boji bliskosti, on ima nepovoljno mišljenje o dugim vezama, on jednostavno nije u stanju dijeliti ništa pa ni slobodno vrijeme sa vama, on ima uredno složene posudice sa začinima i bolje vam je da ih vratite tamo na centimetar precizno gdje ste ih našli, ukoliko ne želite izazvati lagani slom živaca dotičnog…
čovjek jednostavno nije za vas,pogotovo ako očekujete da ste vi ta koju je čekao cijeli život, koja će ga navesti da se napokon preseli k vama ili vi k njemu…

2.)… frajer koji sa dobrih 38 još uvijek živi kod roditelja..pardon ne kod roditelja, nego kod majke..
vrijeme je da vam se upali lampica za alarm..zašto? ..pa nešto ne valja… očito..
I da, sve one priče da je njegova majka glavni krivac što on do sada nije našao ženu svog života, istinite su..on ima ženu života, svoju mamu..koja pogađa njegove želje, koja kuha najbolju sarmu na svijetu, koja zna kako on voli upravo takvu štrudlu i tu gustoću griza na mlijeku…koja savršeno zna kad mu je potreban lijek protiv kašlja a kad pileća juhica… a vama definitivno ne treba, zločesti zmaj koji pogledom jastreba gleda prema vama i propituje vas o porijeklu vašem, vaših primanja i vaše imovine..čovjek jednostavno nije za vas, nema šanse da pobijedite i ostanete normalni u borbi sa nekim tko je već dugo godina izvježban za rovovski rat…i zar zaista želite sebe dovesti u situaciju da se šuljate na prstima do njegove sobe…u ovim godinama???

3.)… frajer koji ima 45 i plus, a koji živi u ne tako sretnom braku…
vrijeme je da vam se upali lampica za alarm..zašto?..pa nešto ne valja..očito…
i ne vjerujte da je ona njegova doma vještica, histerična ludača s kojom se ne može razgovarati..jer ukoliko i je, budite sigurni da je upravo on to učinio od nje, jer ju je izludio ne čineći ništa, ne pomažući joj nimalo…misleći čitavo vrijeme i isključivo samo na sebe..O.K i na svoje dečke iz birtije.i njihove partije šnapsa,
čovjek jednostavno nije za vas, jer se neće rastati, SMS poruke ćete smjeti izmjenjivati samo u dopodnevnim satima kad je na poslu, vodit će vas u kafiće u sumnjivim kvartovima da vas ne vide zajedno, seks će biti na zadnjem sjedištu vašeg auta, jer on u svojem fura dječju sjedalicu, i jesam li rekla…ne, neće se rastati…

4.)… frajer bez obzira na godine..,koji u nicku ima pojam seks, lover, strastven, macan, spreman, i sve takve varijacije na temu...
vrijeme je da vam se upali lampica za alarm..zašto?..pa nešto ne valja očito..
on je Petar Pan, vječiti dječak koji kao marna pčelica leti sa cvijeta na cvijet, kako sleti tako i odleti…oblači se kod šanera, jer za original ipak nema prihoda,to je onaj B stil talijanskog zavodnika ali na naš domaći način...pa ovaj pije pivo, ali ne fina vina, ovaj vam otvara vrata od restorana ali onda pušta vas da uđete prva, iako si utvara da je novi Valentino..zanimljiv, privlačan, ljubavnik kakvog nema..ma da bio je jedan u povijesti, no on je umro, tako da…
I ne vjerujte mu da je tu zato da vas zavoli, ne on je tu da vas osvoji, a nakon toga da krene dalje..jer ili je u brak ušao prerano pa shvaća da je nešto propustio ili ga samo zanima da u neku svoju tajnu/ javnu bilježnicu upiše još jednu kvačicu..i ne, taj vas neće naučiti ničemu što vi ne znate, jer on je ljubavnik za jednu noć, ljubavnik kratkog daha i još kraće izvedbe, a takav se obično ni ne pokaže kao neko nezaboravno iskustvo, možda samo kao vaše gorko iskustvo .…