under construction

Link Ono kad sreća živi i tamo gdje su uvjeti za tugu

Link Kad staneš mirno

Link Bit će klinci dobro. No worries

Link Afrike nikad dosta

Link Kad se muzičari dočepaju interneta, nemoš da omane

Link za ljubitelje kazališta

Preporuka za dokumentarac. Jučer sam ga gledao na Netflixu, možda ga ima već i po drugim platformama.

Uglavnom, vrijedi pogledati. Sjajno ukomponirani intervjui ljudi koji su nam sukreirali sadašnjost i na žalost budućnost, sa igranim scenama prosječne obitelji s kojim se poigrava umjetna ineligencija utjelovljena u likovima „tri kralja“
Obzirom da ne pišem recenziju, a ne želim ni vlastiti dojam podastirati, baš iz razloga što bi svatko tko ga pogleda, trebao tom fenomenu pristupiti bez indoktrinacija, parafrazirat ću tek nekoliko „alarma“


Ako ti aplikacija ne pokušava prodati proizvod, ti si proizvod.


Ha? Provrtim po svom mobitelu i zaključim sljedeće. Ne plaćam niti jednu. Većinu sam dobio predinstalirane na mobitel. (potpuno „besplatno“)Tri koje su mi u Top5 po konzumiranju ne pokušavaju mi prodati proizvod. Sve tri su namijenjene interakciji s drugim korisnicima.

Najnormalnija reakcija korisnika je „ma nek se jebu s tim infomacijama gdje sam trenutno, kog datuma mi frendovi šalju rođendanske emojie i boli me đoka ako neki server u Silicijskoj dolini sada iščitava moje emocije i uvrštava ih u neku formulu s točno definiranim brojem raspoloženja, na pr 954654+687"
I fakat. Nebitno. Ali što ako to radi nekoj široj populaciji. Na nivou neke države? Kontinenta? Svijeta? Nešto ga spriječava u tom?
Ama baš ništa
Trebala bi savjest. Savjest vlasnika. Ali ako vlasnik sa jedne strane raspolaže budžetom većim nego država koja bi mu trebala propisati zakon a sa druge strane taj zakon zapravo ne postoji, lako je pretpostavit kud to ide.
Na pr: prosječni konzument vijesti pamti da je bilo neke upletenosti Rusije u zadnje američke predsjedničke izbore. 99% ih misli da je došlo do nekakvog hakiranja. Ma kakvi. Ni blizu. Ako je nešto postojalo (moram pisat Ako jer pojma nemam), ljudi su samo platili uslugu koja se legalno prodaje. Kako se zove usluga?
Ameri danas barataju izrazom Fake news, zapravo radi se najobičnijoj manipulaciji čovjekom.

Aspolutno ništa sa našim preferncijama na internetu i društvenim mrežama se ne događa slučajno. Umjetna inteligencija je svakog on nas pojedinačno obradila kao jedan neuročić, kao sitni fajlić i pospremila nas na server. Dodat će „filtera“ koliko god treba, ne bi li naručitelju pružila što bolju uslugu. A usluga bi bila? Radite ono što Vam sugeriramo dok Vi mislite da Vas pokreće vlastita volja.
Evo nešto za šokirat. Svi znamo da smo tašti. To nam je utkano u bios. I onima koji sad pomisle „drugi jesu, a ja baš nisam tašt“
Jesi, ne seri. #štaimaveze
Lajkovi nas dižu u nebesa, futraju samopouzdanjem, boostamo si ego.
Super. Neka
A što sa negativnim kritikama? Što sa neuklapanjem u stereotip savršenstva? U USA se, nakon dolaska društvenih mreža na mobitelne telefone 2009., broj samoubojstava među tinejdžerskom populacijom povećao za 80% od prosjeka zadnjih 30g a među populacijom djevojčica od 10-14g za 180%. To je podatak. Možda su društvene mreže pridonijele a možda se to dogodilo zbog chemtrailsa.
Jeste li se ikada zapitali zašto danas više ljudi vjeruje da je Zemlja ravna ploča nego što je ukupno bilo stanovnika na Zemlji kad je utvrđeno da nije?
Znate li da će Google prilagoditi svoje odgovore Vašem profilu? Znate da ne prikazuje iste rezultate u ovisnosti gdje se nalazite dok guglate' Znate li da dvoje blizanaca kojima se toliko toga bukvalno preklapa u životu nemaju iste preporuke za prijateljstva na društvenim mrežama?
Prije dvadesetak godina, svojim frendovima sam sugerirao da ne plaćaju Guglu reklame da bi im web stranica izašla na prvoj stranici kad bi netko guglao ono što su oni upisali kao ključne riječi za opis sajta. Sugerirao bi im da se dogovore sa desetoricom poznatih, svak u tražilicu upisao ključnu riječ i odmah išao na 17 stranicu ponuđenih sajtova i kliknuo na frendov web. Tako je bilo tada. Algoritam sa samo tri varijable: key word, IP adress, web site.
A danas?
U trenu imate podatak koliko je muškaraca od 37-42g provelo sekundi gledajući sliku Lidije Bačić u kostimu. I za uopće ne zamisliti što su još u stanju.
Da se razumijemo, internet je divna stvar. Ako ga zamislimo kao nevjerojatan izvor znanja, informacija koje nam olakšavaju život, da ga jebeš fora je što me Dr.House može pregledat na daljinu.
Ali dopaminski šutevi što vidim točkice dok mi netko tipka poruku, statusna traka s popisom lajkova i tagiranja što mi je netko stavio samo zato što poznaje ljudske slabosti i sve je to stavio u ruke strojeva koje je naučio da sami misle i razvijaju se, psihoanaliza svih napisanih riječi ukrižana sa svim pojmovima iz tražilice? Ma jedi govna.

U dokumentarcu je i intervju sa čovjekom koji je izmislio Lajk.
Kaže: „htjeli smo širit dobru vibru“.
Vjerujem.
Znate li što se danas širi?

Uredi zapis

17.09.2020. u 12:14   |   Komentari: 9