HIPOKRIZIJA

Istovremeno sam ponovo dohvatila hadrijana i njegove memoare i ti mi se javi. U tome vidim neki znak, pa za razliku od prepiske od prije godine i više, ovu ću s tobom imati…javno. Iako si mi, sada vidjeh, poslao deset poruka. Noćas, dok spavah snom pravednika, bjah s tobom…do sitnih sati. Od cijelog društva, prijatelja tvojih, mojih prijateljica…opet do nas samih? Ne znam što ti je trebalo cijelo društvo da bismo nas dvoje vodili ljubav, jer iako rekoh pod tvojim uvjetima…ne znači da nemam svoje? A ti su da ih nemam! A ovdje na blogu…voljet ćemo se javno, a jebati…tajno! Jer sve što doživi jedan čovjek (reče lasić, a nije frano) doživljavajuju svi…ljudi. I podsjećam se žene u crvenom…jedne večeri je pustih na blog, nisi samo ti plesao! Potažit ću crvenu haljinu, ali ionako ćeš je…skinuti? Ovaj put nemoj čekati godinu dana. Jer, ta tajanstvena igra u kojoj se ide od ljubavi tijela do ljubavi osobe činila mi se dovoljno lijepom da joj posvetim…dobar komad svog života. Pa iako uglavnom sve ludosti prođoše, sjećanja ostaju. Pa ću samo ponoviti….sjećanje.

Ne želim biti poput ostalih pripovjedača erotskih priča (i ovdje na blogu), kako reče hadrijan, koji su jedva nešto više od mesara koji izlažu na prodaju malene komade mesa što privlače muhe. Ta poznato je da svaka istina izaziva sablazan…pa tako ja možda želim poučiti, izazvati…sablazan. Uzburkaj mi život, reče jedan iskričar svojevremeno. A potom kad je doživio brodolom, zajedno sa mnom…vjerojatno je požalio. Želim opet…žaliti! Ne treba ispunjavati sve želje, ne treba uvijek živjeti…istinu. Ponekad je bolje ostati u…laži. Čak i onda kada neki dijelovi života počinju nalikovati na ispražnjene dvorane palače u kojoj osiromašeni vlasnik stanuje samo u jednoj odaji. Koji je smisao da pohodim sve svoje odaje ….podrume, tavane, više i niže katove, a imam samo…stan. I moj krevet…zategnuta plahta boje naranče (nisi spomenuo boju, ali koru jesi). Voljela bih da je zgužvana…poput njezine kore. But, čak sam ih prestala peglati posljednje vrijeme, kako bi…ličile. I opet mi se vraća hadrijan i njegova najezda duha na put nego puti na duh….i ti sa svojom…znatiželjom. I besanicom, mojom. Jer on kaže:

"...što je drugo naša besanica do bjesomučna upornost našeg uma da proizvodi misli, odbijanje da se povuče pred božanskom glupošću naših sklopljenih očiju ili pred mudrim ludilom snova?..."

A ti vidim jutrom, četiri ure pisao predzadnju poruku. Jer uslijedit će…slijedeća. I dok sam ja jutrom pisala ti ova slova ti meni već napisao poruke, koje nisam čitala. Ali sam ih…odgovorila. Ludošću svojom koju ti poslah u galebu slomljena krila. Kako bi inače znao da sam te…pohodila. I ostavih nadu…da ćemo se poje….? But, hoćemo! u nastavku reći ću ti....kako, kada, koliko, zašto...

(blog 02.08.2009. 15:53:34)


Komentari:

lagulmo:
Neznam sta mi je trebalo toliko ljudi, ali oni su dosli kasnije. Mozda da se podjeli sreca, osjecao sam se sretan. Inace sam tip usamljenika, nemam svoj krug ljudi, u stalnom lutanju, potrazi. Cesto je to onaj prolaznik kojem se vidi glad u ocima, a to zene odbija, naravno. Trenutno sam u dobroj fazi i nemam taj pogled, od pocetka ljeta. To s ljetom je uvijek uzbudljivo, sklon sam zaljubljivanju i ta se sklonost ne mijenja od gimnazije. Mijenja se samo prica, ali vrenje ostaje. U toj prici sve je vise suza sto ne umanjuje njenu privlacnost. Ljepota je kad me dotakne rezonancija tvojih misli. Bio sam otvoren i napisao ti svasta na prvu kako mi je doslo, i to je bila ljepota u tom trenutku. Kasnije sam se osjecao kao da sam imao posla sa ludim tipom, ali sam vjerovao da ce proci kod tebe. U ludosti i neposrednosti ima nevinosti. Ti si zamislila da se volimo javno. Svida mi se tvoja ideja da se sreca dogada svima, i ja mislim da je sreca nesto sto nam se pojavi, ali nije nesto tvoje niti moje, veca je od nas, pripada svima. Sreca ili ljepota svejedno, i kad bude tuzno biti ce ljepota, jednostavno zato jer smo lijepi, i sve sto napravimo ljepo je. I ljepo je kad strepim od tvoje reakcije a jos ljepse kad se stidis, mada znam da ce stid nestat. Imam i ja neki znak vezan za tvoje pojavljivanje u mojim mislima. Sanjao sam isti san stalno iznova. Bila je noc, snijeg i spremao se pokret. Nije to vrijeme ove nase civilizacije. Cekali smo na konjima, muskarci, zene, djeca, starci, cijeli moj narod. Kad su se zadnji izvidnici javili da su svi spremni, poveo sam ih u planine. U glavi sam imao crveno ucrtan smjer kretanja, nalik srednjovjekovnom labirintu, na tom putu, znam sresti cu tebe. I prije godinu dana dodala si mome snu tu drugu dimenziju. Dozivio sam te kao sloj zraka kroz koji sam gledao svijet. U tom praznom sam te osjecao. Previse se neobicnog veze za tebe. Drago mi je da si rekla da nisam maco, da neznas tko sam, volim ta otvorena mjesta u tvom pogledu, tu se jako dobro osjecam. Kad sam u dobre sa sobom i ja se tako vidim. Tvoj pristup istini je kazes poucan, moja istina nema nekog opravdanja, ona je takva kakvu je nadem, i ako joj moram dati neku svrhu onda je njen zadatak da me zbuni, da mi iskljuci um, kao mjesto kontrole. U kontradiktornom postanem samo svjedok i neznam kad ce me zaskocit istina o mesu. Laz nekad cuvam za druge, ali nikad za sebe. Zivot mi je bio vrlo los, da sam se temeljito zgadio sebi, prije par mjeseci. Otada ne pijem niti pusim. Nemam viska niti jedan komad namjestaja, a kamoli kat. Maknem od sebe sve sto mi nije vazno. A svidila ti se znatizelja. Znaci da si i ti znatizeljna, sto mi se jako svida.
03.08.2009. 02:08:49


nike45:
sonia, znaš onu priču o vojnicima i netom osvojenom zamku...pobjede tek do prvog poraza. i pticama...koje tamo uvijek obitavaju! stoga se valja kloniti...pobjeda koje vode...ili poraza..koj opet vode...
02.08.2009. 16:30:01


nike45:
petra, što se plahte tiče...možeš i..mokru još iz veš mašine...dojam je još bolji...daje osjećaj...vlažnosti!
02.08.2009. 16:28:36


nike45:
bacila, hadrijan se već davno probudio, but...ja sam zaspala! jednogodišnji san...
02.08.2009. 16:27:45


bacila_jesvenizrijek:
u iščekivanju Hadrijana... probudi se Hadrijane, čeka te iznenađenje:)
02.08.2009. 16:20:34


-sonia-:
ma daj nikica ..svaki poraz je put do pobjede :))
02.08.2009. 16:20:05


Petra-a-stijena:
joj, ovo je super... kako da plahta jutrom izgleda zgužvano?... prostreš ju neispeglanu :)
02.08.2009. 16:17:07


nike45:
soni, dala si mi ideju za slijedeći put...zebra tj. crno bijelo...tad ću imati dvije...pobjedničke boje! koje će me definitivno odvesti do...slijedećeg poraza!
02.08.2009. 16:14:45


nike45:
ne mica, samo je bilo...zatečeno stanje (rekli bi građevinci)!
02.08.2009. 16:13:42


-sonia-:
a da bolje se uklopit, jeftinije je nek investirat u farbanje :))..moja boja je brijem crno bijela ..bar dok se ne probudim skroz:)..poslje mi se jebe za boje ..i za pobjede:)
02.08.2009. 16:04:00


_ah_mica_ko_micaaaaa:
nike, kaj si proučavala feng shui ili kak se to pise vec? :)
02.08.2009. 16:03:20


nike45:
sony, uselila u sobu svoje kćeri a kak je ona imala ofarbane zidove u orange, morala sam se uklopit! ili farbat? a i horoskop kaže da je moja pobjednička boja...orange!
02.08.2009. 16:00:57


Link

da li mi se samo čini
da ptice ujutro...laju?

nemam kad,nemam što...reć! jer, poludio mi razum, razulario se....od ludosti! jer u ludosti rijetko kada sretoh nekog...pa ću i ja tebi pisati...tako, javno! ali i tajno...naslada je dvostruka. I ne znam gdje i kada počinje stvarnost a svršava….mašta…nenadjebivo. Kada bi moj mozak bio pc i laserski ispis, ne bi mi bila dovoljna ona rola toalet papira koja me danas dočekala kad sam došla doma. Rasuta po cijelom stanu. Jer moja sara se popiškila…pa je onda ne znajući obrisati učinjeno, rasula rolu po cijelom stanu. Pa sam doživjela živčani slom. Ne od tvojih nenadjebivih poruka…onih javnih, ali i onih drugih, već od..role! pa umjesto da se smirim dok sam hodala jarunom, savom…jurile su i moje misli. I imala sam na desetke verzija…tebe, mene…ovog bloga…i svaka je bila luđa od one prethodne. I svaka nije imala kraj, jer je već uslijedio početak…one druge. I ponijela sam rolu papira, but…poslužila mi je kako bih obrisala nos, pun mojih izlučevina, suze su same curile. To me podsjetilo na poniznost koju sam učila posljednjih mjesec dana…tako što sam dok sam prala podove nakon krečenja…ronila suze. Pa je tirkizna boja kuhinje bila…predivna, natopljena mojom…poniznosti. A kad tebe čitam, propinjem se….a nemam kur.c…jer ne znam koji bi bolji pojam pojasnio ono što mi se dešava. But, k. kojeg držim na uzdi…jer dok misli jure milion u sekundi, tijelo miruje…osluškuje. Umorno od dugotrajnog višemjesečnog valjanja bez…k. tek sinoć posegnuh u svoje gaćice, kako bih vidjela da li je ona…još ista. But, ne volim činiti posjete sama sebi…a opet, ne usudim se više željeti. No more. Jer, nakon stoineke verzije, više ne znam što bih ti napisala, jer sam sve izgovorila….razgovarajući s tobom. Nisi me čuo, jer da jesi, pomislio bi…ja luda kaj imam s ludom…posla kao da je normalna. Pa iako se tako ne čini, u svoj svojoj ludosti kad ju odživim, tako sam normalna. Dosadna čak. To kod mene nije kao tsunami…već val za valom, onaj koji podiže…pa spusti…pa podigne….pa spusti! O buri, jugu… neću sad o vjetrovima već o kovitlacima…i više ne znam što si mi napisao javno a što tajno. Bit će da ću u svojoj ludosti ja obrnuti stvari. Al cijelo vrijeme dok pišem pred očima mi titra jedna ceduljica: closed! Napravi ju…nije teško. To su nas interne trenere učili kako da identificiramo sudionike….treninga. pa napišemo njihovo ime. Kako se ne bi zabunili. I kako bi ispravno oslovili. Njega. Ili nju. I trebat će nam sudeći po tvojoj mašti još kojekakvi rekviziti…možda škare, uže, ljepilo…i ponesi sjajni papir. Ako se sjećaš u školi smo od njega rezali kojekakve likove i onda ih ljepilom ljepili. Ti si izrazio želju oslikati moje tijelo…pa evo ideje. One neke druge želje, malo su ipak…nastrane. But, dogovorit ćemo se. Ja nemam želja osim jedne…da bude. Danas nije dan, neka južina…kako ti tražiš neke znakove, sretoh na savi jedan ostarjeli par. Tako su se strastveno ljubili, izmeđ save i jaruna….on ju je doslovce pipao…mislili su da sami dijele tu intimu. Ja sam poput voajerke, istovremeno otirući suze..zavirivala… i pitala se kako se usuđuju. To je ipak rezervirano…samo za nas. Tuđa sreća se uvijek čini…veća. A tko zna, možda su baš utekli ljubavnici, možda samo ostarjeli razvratnici poput nas…a možda se opraštaju od sebe…i života? Voljela bih noću, potajno kao ti (iako nemam od koga skrivati se) pisati…početi u 2 a svršiti u pet. i razumijem da ti se diže..jer se diže i moj ego, jer ja nemam njega da mi se digne. But, imam tilo koje je upravo onako puno sokova kako samo muškarac može ženu zamišljati u pet ujutro. S večeri dok te nema...kako ću dočekati jutro ...ono kad zora pomalo rudi, a ptice bjesomučno…laju!


03.08.2009. 20:43:43


lagulmo:
s tobom se sve odvija jako brzo. Bila je subota kad sam ti ostavio poruku a izgleda mi vjecnost od tada. Jutros sam imao sliku tvog uma. Misli su izvirale ogromnom brzinom kao kisik sto se podize sa zelenih povrsina Zemlje kad ju gledas iz velike visine. Stisnula si mi u saci jaja i vratio sam se dole. Drzala si stisak konstantno na onoj razini kad mi tijelo protresaju nepredvidivi grcevi, da bih konacno vidio izbliza tvoje zeleno ruho. Ti si mocvarna biljka, rastes u gustom zelenilu ali sama. Zemlju ne dodirujes. Izlazis direktno iz vode, bez kore, sva zelena, s velikim listovima, koji se tresu tri puta dnevno. Upravo si se tresla i tvoja se vibracija sirila vodom. Kada misli dobiju putanju koju opisujes, ili je sve besmisleno ili je sve puno smisla, a nijedno nije konstantno. Citas me izmedu redova i tako saznajem sto sam ti pisao. Odlicno ti stoji kurac, da bih ti se rado dao. Znas koja mi se od tvojih slika urezala, od onda, zena si koja ce posuditi gedore. Postoji magija kurca, zena prinese sve te lijepe oblike, a tada se to meso pocne punit i unese u scenu magneticnost i egzekuciju. Odlicno si rekla za propinjanje treba kurac. Kad propinjanje izmjesas sa suzama, tada znam zasto si mi tako posebna. Mjesaju mi se ushicenje, drhtavost koju ono izazove i dugi periodi nezivog zivota izmedu njih. Nebih nista dozivio ludim. Zapravo bih to najradije dozivio, jer ludost u mom svijetu visoko kotira, kao zivo i zdravo stanje, pa ga i ja preporucam u malim ali cesim obrocima. Skare, uze, ljepilo, sjajni papir, nastrane zelje(za pregovarat), rekviziti iz poruka s nastranim zeljama(stvar dogovora), sve zapisujem. Opa, imamo tilo, jeli! Triba te provat upeturi Neka pitanja postavljamo istovremeno
04.08.2009. 01:38:59

nike45:
što mogu kad me zadnje vrijeme bude jutrom (taman kad bih zaspala)...pa mi se čini poput...laveža!
03.08.2009. 21:44:31

VeronicaJane:
laju, laju, čula sam i ja da laju...))
03.08.2009. 21:33:26

nike45:
šteta, mislila sam da će javna sablazan biti...zanimljivija! od one tajne. but, kao i obično...obični ljudi misle i delaju...obično. pa čitaju u potaji...i drkaju. pa onda u potaji...na svom kauču puštaju neki dvd ili cd ili neki drugi medij...ne može njihov ud od uma podići...ove riječi. dobro je što ću spavati...dok ćeš mi pisati. jer da nije tako, bjesomučno bih ti...otpisivala...pa bih onda u jednom trenutku sjela u auto i odvezla se put...juga. i vjerojatno skončala priču i prije samog početka. lijepo si to reko na engleskom...no rush, no hush...but,...kako je živjeti...ono između?
03.08.2009. 21:21:55

nike45:
jutrom, kad me posjetiš...poslušaj ovo tako je...moje, valjda i tvoje... http://www.youtube.com/watch?v=885-FfTJjRA


lagulmo:
i ja sam imao prijatelja koji bi mi znao na rastanku reci, cuvaj se. Rijetko smo se sastajali i to bi me uvijek iznenadilo. Kad bih ga pitao od cega, nisam nikad dobio jasan odgovor. Sjecam se samo njegovog osmjeha. Poznas li ono kad rijeci izgovoris u sebi, jer se bojis da kad bi bile glasne, nebi iznjele svu ljepotu koju osjecas u njima. Na taj nacin ti zelim reci ovo: cuvaj se, cuvaj tu svoju ljepotu radi nas svih. Idem poslusat jos jednom onu pjesmu
04.08.2009. 09:58:01

lagulmo:
i tvoje suze draga, jos puno tvojih suza. Osvanulo mi je jutro u suzama, jer prije spavanja nisu mogle da izadu. Gledao sam tvoju privatnu poruku, onu tuznu djevojcicu i bio neutjesan, iscrpljen i shrvan. Sve sto sam tog casa zelio je da te zagrlim zagrljajem u kojem ces nac potpunost, u kojem ce se tvoja dusa osjetit zagrljena i pozelit gutljaj vina o kojem sanja. But, ti si spavala a ja nisam bio tamo, jedna nenadoknadivost koja me pece. Nisam nikad rekao da te zelim crtat, neznam otkuda ti to, ali mislio jesam, zapravo sam nacrtao tvoja otvorena usta u koja se primice moj kurac, u stanju poslije nabreklosti, ili prije zavisi s koje strane gledas i tvoj jezik koji se dize do njega, hm poduzi jezik, ali nebitno, ni glavic nije tako velik tada, uzmimo da si je ruka uzela slobodu, a konacno podsvjest zna bolje. To sam crtao kad sam pisao ceduljicu CLOSED, vazna ceduljica, kako se naknadno pokazalo, jer si rekla da ju izradim, kad je bila vec gotova. Nas pomak u fazi, tvoja vecernja, a moja nocna, je samo povrsinska pojava, dublje se bolje pratimo. Zvijezde i spirale iz sjajnog papira po tvom cijelom tijelu, sljepljene upeturi ujutro, dok su tvoji veliki listovi jos mirovali a bijeli cvijet blistao nad mirnom vodom, ispustajuci melodiju, pun opojnog soka, i taj nazalni glas, melodiju koja se cuje samo sa suzama, nikako drugacije
04.08.2009. 09:41:23

lagulmo:
Prestao sam zbog nezadovoljstva sa sobom, ali sad sam dobro. Podjelio bih s tobom i vino i cigaretu. Znao sam da si zemljotres, s tobom se moze jedino biti potpuno, rekoh ponor, duboki. A sve se to osjeti momentalno uz tebe, cim se pojavis. Trese mi se tlo , danas posebno, jer za razliku od tvog dnevnika, u kojem postoji jasnoca, moj je u neredu. Kad sam lani osjetio podrhtavanje nisam bio spreman da idem dalje. Sada zelim.
04.08.2009. 02:12:09

nike45:
pa kako sam popila svoje vino, napisala sve poruke i blogove, mogu krenuti put...sna. znam da ćeš me i noćaš pohoditi, but...spavati ću i neću te čekati. posljednje vrijeme zato što mi je pas još mali, ne samo da zaključavam, već stavljam i lanac. kako ne bih očekivala...tvoj dolazak! iako mi je prijatelj koji ode na more rekao: čuvaj se! ne znam što je mislio...od koga? ili za koga?
03.08.2009. 22:13:46


između ...očekivanja
i općenja...odlučih pisati ti. opet. jer, koliko god razgovori trajali..oni stvarni i oni u mašti, uvijek imam još nešto za reć. nezaustavljivo, nekontrolirano...kao da se bojim da ćeš idućeg trena nestat, otić, da će puknut žica...iako mobiteli već davno nemaju to. upravo odsvirao persy sladge i njegova stvar: kako čovjek voli ženu. dugo već nisam slušala taj cd, a večeras nekako, kao i toliko toga kad smo nas dvoje u pitanju, kao da se samo slaže. valjda sam htjela zamislit kako ti voliš...mene! jer za sada imam samo tvoje oči, koje poniru u mojim...iako pomalo osjećam tvoju toplinu. naslućujem. i ne znam kud će me ovo odvest. možda u bespuća, ne valjda francekova...imagine, kaže lenon...i zamišljam, but...kao da je nezamislivo. toliko toga što je bilo...zamislivo. a neostvareno. jer, ne razara sve ono što je čovjek imao, bio...čak niti kada to mine...razara i ostavlja kratere u duši, tijelu...sve ono što smo zamišljali, željeli, snatrili, očekivali...a nije se nikad dogodilo. i upravo to nedogađanje najveća je bol koju zatomljujemo, to što ne živimo...a željeli smo. što smo zamislili, a nikad ostvarili. nekad sam mislila da su sjećanja...život sam. but, život koji se dešava između popišanih pelena, dječjih zadaća, nedjeljnih ručkova, večernjih sexualnih uobičajenih radnji...umora od posla i svega...to jest divan život koji smo živjeli. o svemu čak imamo i svekolike dokaze u vidu fotki kako skupnih tako i pojedinačnih. kronologija je važan faktor...stabilnosti čovjeka. kako bi znao kada i gdje je točno otišao u pizdu materinu. a počesto niti one, fotke...ne pomažu. netko svojevremeno reče...locirati, uhititi, privesti. pitam se koliko je nas, vas...uspjelo sebe...dovesti k...sebi? što će nam donijeti ovo moje, tvoje...naše? ti kažeš imaš mir, ja imam nemir. želim tvoj...mir? zauzvrat dajem svoj nemir, kako bi ga..umirio! ja bih možda voljela unijeti malo nemira u tvoj...iako kažeš da ga imaš dovoljno. a imaš dovoljno i suvišnih lica? možeš li...čak i ovo malo? u ime onog više, puno...da ne bude previše? but, želio si me...stoga budi spreman, moj horacije!
04.08.2009. 20:58:20


nike45:
pjesma od sinoć...pokupljena s tvog bloga...od nekad...pa se sjetih...i stavih je...iako nemam pojma koje su riječi...koji povod...meni si ti bio!
05.08.2009. 09:59:00

lagulmo:
nemoj mislit da opet nisam razmisljao o tome
05.08.2009. 09:52:10

lagulmo:
koje sam ja tebi gluposti napisao nekidan, a budaleee
05.08.2009. 09:48:52


lagulmo:
pjesma koju si mi poslala sinoc, vidis sad moram naci te rijeci, kad sam ju spomenuo, a ti cekas, a ja cu te pustiti da cekas. Iako je sve tako nezamislivo, ipak mogao bih ti nesto i rec, pokazat neki napor. O tome se radi, ne zelim pokazati taj napor, svidaju mi se tackice
05.08.2009. 09:40:32


lagulmo:
rekla si mi toliko toga, divnog i uzasnog, a opet spavao sam i jos mi se spava. Opet tvoja pjesma, ostala mi je zakljucana u glavi, i tvoj glas, smjeh i suze. I oni trenuci kad smo se culi, ti opipljivi trenuci, bljeskovi. Zadrzat cu samo za sebe kako si me dozivila, uprkos tvojoj teoriji u koju i sam vjerujem, kako ono sto dozivi jedan od nas dogada se svima. Zelim ju zapravo prosirit, a opet zadrzat to samo za sebe. Kako glupo, naivno, sebicno, kakva zabluda, rekli bi neki, kakva divna zabluda. Tako, neka, ne zelim da to netko dira. Znas ono, kad reces pa poreces dok se jos ni sleglo nije, ono sto mi se sinoc dogodilo, e, stalno sam u takvom stanju
05.08.2009. 09:25:20


lagulmo:
Ring the bells that still can ring Forget your perfect offering There is a crack, a crack in everything That's how the light gets in. tako mi je drago da si se sjetila te pjesme
05.08.2009. 01:33:20


lagulmo:
moram se priviknut da dok te citam cujem tvoj glas. I moram se priviknut da ga tesko povezujem s tekstom, koliko god se on sam s lakocom lijepi, dok ona ti koju sam slusao do malocas ostala mi je u zivom sjecanju kao jedna druga ti. Volim ti se vratit, s tim da sam u priglupom stanju, pa ne mogu ili ne zelim mislit vec pustam tvoju pjesmu i ponavljam isjecke tvog govora. Ta mi se pjesma vrtila i za vrijeme naseg razgovora. Sta si mi sve rekla i sta si sve prosla za vrijeme razgovora. Odbijali smo se i privlacili, na razne nacine, mislio sam evo ovo je zivo. Kako se zove ona igra u kojoj se vrlo pazljivo igra a nije bitan rezultat? Blizina se osjecala, pitanja se pojavljivala, zasto je nesto tako dobro tako tesko ostvarivo. Zasto neki to nazivaju iluzijom kad je to najljepse sto se moze dozivit. To sam upravo dozivio. Osjecaj je uistinu sjajan, veceras cu konacno moci spavat. Sto vise znam o tebi manje te vidim sutra, sve je samo sada, drago mi je to
05.08.2009. 01:12:34


nike45:
prije spavanja...samo za...tebe http://www.youtube.com/watch?v=H1ibNRs4y-4
05.08.2009. 00:17:38


nike45:
pih, pa to je zapis od...jučer! kakav će tek bit....današnji? rekli bi u rotaciji...imamo naslovnicu! but, sutra je praznik...novine ne izlaze. a preksutra, sve će ionako biti...stara vijest. kao što reče, vrijeme strelovito teče...što bi moglo biti i dvosmisleno. jer, supernova kad najjače sjaji...eksplodira....i nestane!
05.08.2009. 00:09:24


Petra-a-stijena:
odličan zapis :) ...ja sam kratka da ostane mjesta za noćno-jutarnjeg oratia
04.08.2009. 21:37:44

ANGELVER:
neće prsti već pravo :)
04.08.2009. 21:27:02

BB___:
nesilica nema svog kokošinjca....lutalica
04.08.2009. 21:22:39

nike45:
koji nehotični lapsus lingue...umjesto dijelom napisah...tijelom? znakovito, zar ne? a nije bilo podlih namjera, samo valjda...istina?
04.08.2009. 21:19:20

nike45:
nesilica, ak proviriš izvan svog kokošinjca vidjet ćeš da ovdje na ovom blogu već par dana ima dovoljno...jaja!
04.08.2009. 21:17:30

nike45:
da, shvatio si...a i ja...žalim za...željenim. ima jedna predivna, sve ću ti želje ispuniti, ali ne mogu umjesto tebe...željeti!but, moj raskorak bje između željenog i mogućeg. očito sam bila loš diplomata...i političar! oni znaju umijeće...mogućeg! a ti si, kako kažeš, netom (tijelom zahvaljujući meni) shvatio da ne želiš živjeti...nemogući život mogućeg? a jesi li spreman na rizik? pa umjesto mogućeg...imati nemogući...život?
04.08.2009. 21:15:48

nesilica:
toko to tvrdi jadan nebio?
04.08.2009. 21:15:01

nike45:
možda te večeras iznenadim...pa ti se pridružim u sitnim noćnim satima...tu na blogu? a možda sve iscrpimo i...ranije? iako ti tvrdiš da sam neiscrpna...da sam sveprisutna...
04.08.2009. 21:07:28

probudila me
čežnja! neopiljiva, nestvarna....ne za tobom, za nekim...za sobom! sa tobom, s...nekim! i nije mi dala više spavati, ne ona...već sara! čudiš se što sam drugačija....ovdje. i tamo. i sama se često čudim sebi...kakva sam. zgrozim se sebe u stvarnosti, but...odem u maštu. pa se opet zgrozim. pa se vratim...da bih opet otišla. rekoh, kao da živim nekoliko života. paralelno...samo nije poput tračnica koje služe vlakovima. oni klize pa...iskoče. i nema više...vožnje. moje tračnice ne idu jedna pored druge...one pobnekad slijede jedna drugu, ponekad se istrče, ispriječe...a počesto i presijecaju same sebi...put. pa se zapetljaju...zato sam rekla da poneseš škare i uže. uže tebi treba kako bi me svezao...malo ću ti citirati: "molila si da te oslobodim vezanosti za tvoja očekivanja. odvezao sam te, i sada te svezujem za moja očekivanja. tvojima ću nahraniti gavranove, mojima ću nagraniti tebe, ptico pjevice."

a škare ili još bolje..skalpel, su potrebni meni, kako bih kad sve to nebudem mogla otpetljati, prerežem. poznati sam...kirurg! samo često pogriješim pa odstranjujući mrtav ili zloćudan dio mene, odstranim i dobar komad...sebe. al ne bi vjerovao, nekako naraste novi...još bolji. kažu da najljepše cvijeće raste u vrtu od...trnja!

05.08.2009. 09:32:25


lagulmo:
kad se kaze eksplicitno pomislis odmah na... hajde reci. Bar ja promislim. Uzasno dobar osjecaj, to privlacenje, to iscekivanje. Ti bi rekla od eksplicitnog ka implicitnom, ocekujuci da budem egzekutivan, carobno, sto da ti kazem, mogu se samo smijat jer mi je drago. Poslusaj ovu pjesmu: http://www.youtube.com/watch?v=mg1C1-MwQIk&feature=related "Big Time Sensuality" i can sense it something important is about to happen it's coming up it takes courage to enjoy it the hardcore and the gentle big time sensuality we just met and i know i'm a bit too intimate but something is coming up and we're both included it takes courage ti enjoy ut the hardcore and the gentle big time sensuality i don't know my future after this weekend and i don't want to it takes courage to enjoy it the hardcore and the gentle big time sensuality
05.08.2009. 17:22:41


lagulmo:
ludo, nebih te svezao za svoja ocekivanja, jednostavno bih ti svezao tijelo konopom i pustio da otkrijes sto to donosi. Tvoj bi se fokus sam pomaknuo dublje u tebe. Sasvim u tvom principu, da smo mi jedno drugom samo okidaci a nasi unutarnji sjvetovi egzistiraju samostalno. Kad je fokus dovoljno duboko, ja dozivljavam sve vise jedan svijet, u naznakama, bljeskovima, ponorima i upravo je to sto si rekla, ceznja, ne za tobom, za nekim, za sobom
05.08.2009. 12:00:34

lagulmo:
a pazi ovaj Cohenov poziv: So come, my friends, be not afraid. We are so lightly here. It is in love that we are made; In love we disappear. Tho’ all the maps of blood and flesh Are posted on the door, There’s no one who has told us yet What Boogie Street is for.
05.08.2009. 11:42:02


lagulmo:
ali na ovu temu treba pozvati obavezno pjesnika: And sometimes when the night is slow, The wretched and the meek, We gather up our hearts and go, A Thousand Kisses Deep.
05.08.2009. 11:35:37

još mi je soba topla
....kao da ti još nisi otišao....posljednji autobus kreće taman prije ponoći! uzeo si rezervaciju. i mene! ostatak mene petlja po netu i pokušava uspostaviti vezu? nisam imala pojma da pas može biti tako osvetnički i ljubomorno raspoložen? pa pregristi žicu neta, morati ću ovako s koljena opet...pisati. kažeš, nećeš me buditi, jer želiš da...spavam! but, nakon paklene naranče moje sobe, sljemenskih staza....ne mogu ne ostati budna. a ipak, bilo bi bolje da ja...spavam, a ti se...probudi. i vrati osmjeh tvojim usnama. pokupi sve točkice iz mojih pisama...sve riječi sa mojih usana...prikupi sve razasute djeliće sebe...i složi nam...večeru! ja ću oprati suđe. a poslije...zapali cigaretu, natoči si wiski...reče da najviše voliš ballantines. nećeš me večeras voljeti, neću te večeras voljeti...toliko smo nabrekli da tijela ištu predah. ne daj se zaboravu...ludice! il sve...zaboravi! jer, v.krmpotić reče:

"što dalje ideš, moje ćeš stupice sve teže razlikovati od pravog puta. na oštrici noža, na bridu dlake razići će se put u nebo od puta u pakao. otvori sve svoje oči i gledaj svim svojim srcem kuda stupaš, jer cijeli tvoj dosadašnji put ovisi sada o samo jednom koraku. što si mi bliže, to će te lakše daljina zavesti, moj dvojnik isprositi, moj gubitak preoteti."



09.08.2009. 22:20:37



lagulmo:
u autobusu sam bio budan, zapisujuci sve sto sam uspio pohvatat, na prvi mah. Nadam se da je glavno pohvatano. Ovo je bila 16. spremljena poruka: Zasto je vazno sto jedna zena vidi u meni? Zato jer je iskrena, postena, pravedna, hrabra, snazna, sposobna, pametna, plemenita, lijepa, njezna, suosjecajna, predana, a zena je... samo zena. Nekad joj je tesko jer joj je ljubav toliko vazna, njena ljubav za muskarca, ljubav muskarca prema njoj. A kako samo prasta
10.08.2009. 05:28:17

lagulmo:
dala si mi pet listova njenih stihova, citao sam sve koje si obiljezila, jednom, i par neobiljezenih, a ovaj vise puta.
10.08.2009. 05:16:40

lagulmo:
kad si me iskrcala pred kolodvorom, rekonstruirao sam prvi susret, mjesto gdje si ti bila u trenutku kad sam te vidio, gdje sam ja bio, kako smo prilazili, i dok sam skicirao trasu, u vidokrug mi sa strane upada muskarac koji me fiksira, ide ka meni. Ne gledam ga ali mu osjecam pogled i dva koraka ispred mene zapjeva - zvoncici, zvoncici, zvone cijelu noc, pogledam ga i u visini njegovog tona uzvratim - to!, a zatim nastavim svoj posao, ali on se iza mojih leda okrece u smjeru mene hodajuci natraske i razdere se masuci rukama - I OSTAJU U SJECANJU STO NIKAD NECE PROC!!!, okrecem se njemu dizem ruke bas kao on i dreknem - TO!!!
10.08.2009. 05:09:36

roman10:
sam mislil do vrha sljemena
09.08.2009. 23:02:31

Petra-a-stijena:
romane, to se pita ''...do vrhunca'', a ne do vrha :)
09.08.2009. 22:48:12

roman10:
si došla do vrha?
09.08.2009. 22:37:20

nike45:
mw, da, prilično radni...weekend!idem na spavanje...noć!
09.08.2009. 22:29:12

myway55:
bemti, nakon sljemenskih staza morala bi zaspat...sam' ti lezi...
09.08.2009. 22:26:32

lagulmo:
sjecam se jasno petka. Isao sam k tebi s osjecajem kao da do sada jos nisam ljubio. Kad sam to zapisao cudio sam se. I cesto se cudim kad si mi u mislima, kao da se javlja jedan ja od sutra koji to misli i pise, prizvan nekim tvojim podzemnim tokom. Volim se naci s njim, volim gledati svijet njegovim ocima... i znas sto vidim? Vidim ljepotu
14.08.2009. 22:27:30

lagulmo:
znao sam da si nesto zajebano napisala na blogu kad mi nisi odgovorila na sms: digao mi se kurac, mogu li te cut? Stvarno je nekad uzasno glupo nositi taj komad mesa.
21.08.2009. 18:05:04

Kaže moj VIP status da sam u VIP grupi kod 410 iskričara... Od kojih 388 muških a 22 žene? Jbt kaj sam popularna... A ide i treći mjesec moje premium pretplate a ja nit jednu iskričavu kavu popila nisam a glede poruka na pvt osim dobro jutro, dobar dan i broj cipela nije kompatibilan...ne dođoh dalje od tog. Čak sam i blogove uglavnom reciklirala? Jedino čega je najviše bilo jest punjenje ignore grupe jer mi se stalno javljaju golobradi muškići i nude sex! Valjda im od svih pertinencija zapela moja opaska u profilu da još uvijek volim sex al da mi baš i nije dostupan? pa balava muškadija misli da ću im ja brisat balavi nos ili kaj već?

dobro jutro krelče...vidim da me spominješ opet, pa da budeš posve informiran 1964. g ja sam ti bila još u puli, mom rodnom gradu! u prizemlju velebne kuće (istina, oduzete talijancima za vrijeme rata), 100 kvadrata, prekrasno dvorište sa vrtom...palmama, voćkama, sjenilom od kućice...ponad arene i željezničkog kolodvora! ako te put nanese u pulu, moš je i danas vidjet...iako je sad već pomalo oronula starinska kuća! također, za tvoj info pula je grad star 3 tisuće godina tak da bi se reklo da sam ja svojim dolaskom u zagreb, s konja na magarca. naime, u zagreb sam došla 1973. g kad i moji roditelji...ako te bilo što još zanima, samo reci? i ne razumijem zašto brišeš moje komentare a stalno me stavljaš u usta? nije fer stalno nekog spominjati u lažima i uvredama a ne dati mu priliku da te informira? također, moram te demantirat i neki dan kaj si napisao u svom blogu (koji sam ti prijavila zbog laži i uvreda) glede mog jebanja s mojim šefom? moj ljubavnik a kasnije suprug nikad nije bio moj šef. dapače, upoznali smo se u posve drugim okolnostima koje nemaju veze s poslom, iako smo radili u istoj firmi! kao što rekoh, ako te bilo što zanima, slobodno pitaj sve ću ti reći! nema smisla da pabirčiš informaciije od ljudi kojima sam pomogla u životu a oni me olajavaju okolo. ljudi najteže podnose nekog kome su dužni? jesi li svjestan, da, pričajući stalno o meni u stvari govoriš o sebi i svom strahu od žena svoje dobi? želim ti ugodan odmor u tribunju i pozdravi moju bivšu radnicu kad ju vidiš!

ne volim kad me ljudi danima stavljaju u usta (mislila sam da neki barem nedjelju poštuju kao dan odmora), a onda kad im pokušam odgovorit svojim komentarom, brišu komentare! nemaš čak niti tri čiste stavit me na ignore...smiješno je to, al kao što reče, posvetila sam ti blog. pa moš i ovaj info spremit u svoju arhivu kak bi za slijedeći put kad budeš iznosio neke laži, imao činjenice! znam da ti je žao kaj sam bila gost (na tvoj poziv) kod tebe doma, znam da ti je žao kaj si mi nosio tortu za ročkas,al jebat ga...to su činjenice! znam da one bole...ali preboli već jednom to, krelče! A najjadnije je u svemu tome spominjati mog pokojnog supruga o kojem nemaš pojma(kao nekog s kim sam se jebavala, kak veliš) ? Ja nikad nisam spomenula tvoju bivšu suprugu ili s kim si se već jebao... Jer mi je ispod časti zavirivati u tuđi krevet!

p.s. evo ti i fotka.....kao bi mogao naći dotičnu kuću!

ovih dana imam puno priča! dugo već se nisam tako čoporativno družila? dobro je ponekad otići u čopor kako bi opet shvatio kako nisi taj. odradiš vrganjovu juhu sa prepečencem, napraviš tartufe s njokima i fužima...i zaradiš atribut vrhunske kuharice! odeš na koncert stefanovskog.....i unatoč i uprkos...i dalje misliš na njega! on niti ne zna da postojiš a kamoli da misliš? ili on uopće niti ne postoji? ili ipak...ponekad se pitam koliko sam u zabludi glede ljudi koji su me vojeli....vole...ili će? i u stvari, što je istina? moja? ne volim da me seciraju i potom to serviraju? jer, ja sam već tamo i to učinila! pseće plaže su prekrasne...toliko radosti i igre na jednom mjestu. danas sam obišla neka mjesta moje mladosti punat na krku, gdje sam bila prije više od 40 godina..potom svratih u staru bašku u želji za obić neku plažu po čuvenju. ali ništa od svega...samo gužve i hrpe ljudi. povjerovala sam da ima tamo neka naša plaža u staroj baškoj na kojoj još nismo bili? ne treba ići na mjesta ljubavi, čak niti tuđe ljubavi, jer sve su ljubavi naše! moje...tvoje. nisi bio tamo...nisam bila tamo...a mišljah kako ćemo nas dvoje...jednom tamo! stanuje li ljubav uopće ovdje? niti glasa, a kamoli krika? da, možda sam ja nestašna a ti konzervativan..pa ne priliči? ili sam ja neslobodna od svoje slobode a ti? gdje si ti? ili naprosto više nisi tu ni za kog? a niti ja više nisam, iako jesam? sve su to čini od pričina! uglavnom, da završim lijepo je biti! makar sedam dana, negdje drugdje, netko drugi, nešto drugo...nekom! iako to upravo jesi ti. gutljaj prekrasnog souvignona, šetnja dokom, cheese cake koji baš i nije bio nešto, noć i...stepenice! 39 stepenica Hitchcock-ovih? ne sjećam se da sam se ikad u životu toliko penjala stepenicama koliko ovih dana...koji je to zaludan trud kad se popneš a znaš da moraš sići? je li ljepota u usponu ili silasku? treći kat, sa liftom. neka tako i ostane! do daljnjega! i da, nemam baš nekih fotogrfija jer one najjepše su ionako utisnute i otisnute u nama!
ionako sam ovih dana opet ispričala pregršt priča...posjetila neke lopoče na kontinentu i opet im pala u zagrljaj! priče čovjeku o čovjeku! pa ipak, zalud je sve to. koliko god želio, čeznuo...jači je otpor i misao na ništa o ničem. tako je lakše! okružit se hrpom ljudi, prijatelja, kvazi, surogata... zamjena... odmjena...čopor ko čopor, uvijek ima svog vođu, prvi red, drugi red...etc...etc...i reći: ja tako živim! jer ja tako ne živim! dobar dan, dome ma gdje bio! lopoči su tamo, ja sam tu...par fotki tek toliko na jedno "... ljeto koje smo sanjali mi...."ako mi netko iščupa tu pjesmu drage diklića negdje, dajem hm...dajem kraljstvstvo (za konja)!
eh, gotovo zaboravih malo zasvirati...bje prava fešta neko veče na kastafskim! blues...ou je...koja poslastica!


·Link


(objavljeno face, 8. kolovoza 2018. u 21:34)

pada mi na pamet moja zadnja veza, nekako započeta prošle godine baš u ovo vrijeme kolovoza! tortilje su baš bile dobre, čaša merlota još bolja...a najbolji dio današnjeg dana tek dolazi? naime, konačno nakon šest mjeseci odoh frizeru...šišanje, fen frizura i neki orange preljev! večeras čagica...prođe i mjesec dana od zadnje! klonim se gotovo svih događanja u gradu upravo zbog korone, ali odem tamo na čagicu na terasi budući su to uglavnom ljudi poznati već skoro pa i desetljeće! obraduje me svaki novi povod za izlazak kada malo živnem! al da se vratim toj svojoj priči od prije godine dana? počela je nenadano nekom kavom (zadnjih godina sam više ljudi sretala van iskrice nego tu)...potom nastavilo druženjem...a pretvorilo se u petmjesečnu vezu! on udovac, sa prekrasnom kućom u centru grada, s vitrajima u halu...vrtom s magnolijama...i pun om polica s knjigama! u životu nisam vidjela toliko knjiga na jednom mjestu (osim knjižnice)! čovjek je volio čitati, a to čini i danas, iako je nakon mene svoj život pretvorio uglavnom u virtualni svijet! prije je meni pisao i pričao pričice a sad to čini na jednom zg portalu! i bilo je lijepo to naše višemjesečno druženje jer sam skoro svaki vikend bila kkod njega...volio je kuhat, odlaziti na dolac u nabavku, imao svoje kumice...redovito kupovao mi cvijeće, jednom rječju zaljubljeni muškarac! lijep je to osjećaj, al je ljepši kad si sam zaljubljen! nažalost, mene je i taj put zaobišlo to divno-grozno stanje i nekako s novom godinom smo tj on je prekinuo? rečenicom: ne mogu ja više ovo? sexa nije bilo što bje moje gotovo novo iskustvo koje se počelo potvrđivati kao pod normalno? ostali smo dobri frendovi, eto kao takvi otišli i na more, prošli tjedan popili kavicu...on ima novu curu, kak veli...ali veli da to nije to! otada se i ja odmaram evo već cijelu godinu..od veza! kak veli styxa ima toliko drugih stvari u životu koje me raduju! imam nekoliko prijatelja (muškaraca) i par frendica (žena) i to mi ispunjava moju potrebu za druženjem! mi vodenjaci smo takvi...volimo ljude, volimo izlaske..i obično smo ispred svog vremena i neshvaćeni? jučer sam dobila jednu ovakvu poruku...
"Čitam vaš blog i sa svime se slažem...samo vam to ovdje pišem jer pogledam profil pa da znate
zbog čega gledam profil :) nemam sklonosti prema ženama iako sa tim nemam problema tko što voli
nek izvoli jer jedan je život....očito mi vodenjaci smo iznad ovih svih samo što sam ja odustala
od dokazivanja i živim svoj život a maknula toksične ljude...želim vam ugodan dan."

a sutra...sutra ću napisati posvetu jednoj ženi (sa svim atributima žene) njezinom pjesmom! uvijek me oduševljavala svojim izričajem...osjećala sam se poniznom i slugom pred njenom poezijom! imale smo nenadjebive prepiske, bila je i tu na iskrica blogu...jednom rječju, zmaj od žene! takvima danas skidam kapu i šešir...jer prostaka (kako riječima tako i djelima) je uvijek bilo i uvijek će ih biti! nemaju spol, nemaju ime...al ko korov preplavljuju svaki slobodni prostor! što se mene tiče, no pasaran!

bugo vugo, javno si rekla da ćeš me zaobilaziti a eto sinoć opet lažeš na brkinom blogu? citiram te:

"...jebote, jučer me sara satre s uvredama na entu potenciju zato što sam ispravila frazem na latinskom, danas mi ti veliš da sam bezobrazna
( BugaVuga 06.08.2020. u 0:03)

voljela bih pročitati kako sam te to "...sara satre s uvredama na entu potenciju..." a dok dođeš do toga, evo da ja ispričam svoju priču, riskirajući rašomona?

dakle, priča je počela time da si se zajedno s krelcem ismijavala iz moje greške u slovu u mom blogu, dok je istovremeno krelec sijao uvredu i laž na svom blogu jednu za drugom (blog sam prijavila?). a povod i razlog krelčevim uvredama je bio moj prvi komentar na mom blogu u kojem sam izrekla svoje mišljenje o krelčevim blogovima. dakle, i te kako sam imala povoda pitati te, ako imaš mi kaj za reći, da kažeš meni? sramotno je tako skandirati uvredama muškarca prema bilo kojoj ženi! ako ti toga nisi svjesna, žao mi te je! potom smo u razgovoru došle do pogrešnog slova, a potom do hendikepa...i mislim da smo to posve razjasnile. pače, ti si rekla da se ne osjećaš hendikepiranom zbog toga što nemaš djecu, a ja rekoh da bih se osjećala takvom da sam u toj situaciji! povod tome je pak bila moja izjava da si (ovakvim ponašanjem javno na krelčevu blogu) zločesta žena. pametnom čovjeku, to bi bilo posve dovoljno? svaka je rekla svoje mišljenje o imanju djece (link je bila presuda vrhovnog suda o istostpolnim usvajateljima djece) a to je bila poanta bloga status quo. ali ne, vas dvije sinoć opet mene spominjete (nemrete vi bez mene), pa ti opet o meni i mom napadu na tebe...pa jebemu, daj prestani jer i sama si rekla da ćeš prestati? ajde barem budi vjerodostojna kad je javno data riječ u pitanju? moje mišljenje o tebi (da si zločesta žena, što uopće nije uvreda već samo mišljenje) koju ne poznajem ne mogu promijeniti, barem ne za sada?
ovo sam prvotno ostavila kao komentar kod brkate, jer si tamo sinoć ovo kaj sam citirala i napisala, ali mislim da je bolje stvari raščišćavati u vlastitom dvorištu! i ovo se tiče samo mene i tebe, publiku ne trebam, ovo je moj plaćeni javni prostor...i nek tako i ostane!

Dakle, moram priznati meiji da su joj ovih dana ona dva muška bila perfektna...baš onak...za oko i zub! No, kao što rekoh, ja više volim svoje...ne samo gledati već i dirati. Nisu mi nikad bili dovoljni ti dečki na duplericama?

Negdje otprilike u ovo vrijeme (lipanj) prije tri godine nastala je ova fotka...u Novalji na Pagu! Nije da nismo otišli i do Zrča (nisam mogla vjerovati da navečer tamo u klubovima nema vina za popit već samo piva i kokteli) iako mi to nije bilo prvi put! Prvi put sam na Zrču bila davnih godina dok dotično mjesto još nije imalo karizmu koju ima desetljećima već. Dapače, preko puta tada samo lijepe plaže Zrče moj pokojni suprug i ja smo se kraj svjetionika na plaži posexali, malo ogrebli koljena na šljunku...ali to mi je najbolje iskustvo sa Zrča. Pa smo tako bili na jednoj zgodnoj plažici...onak pomalo čoporativno...a tadašnji moj dečko sa slike bio je baš zaljubljen u mene! Bio je sedam let mlađi od mene...ali mene to nije smetalo, a niti njega. Jedino kaj se ja nisam u njega zaljubila. I u jednom momentu mi je htjel namazati noge da ne izgorim (bje to vrlo sunčan i vruć lipanj) a ja vražja kakva jesam, stavila sam svoje noge na njegova prekrasna prsa i skužila da bi to mogla bit super i sexi fotka....onak, za sva vremena! Pa sam to ovjekovječila mobitelom! I doista, nas dvoje već nakon pet mjeseci više nismo bili cura i dečko, iako smo se oboje trudili...on u isunjenju nekih sebi zadanih stvari a ja pak u želji da ga zavolim. Bio je on jako dragi i obrazovani čovjek-vanjska trgovina struka, dečko sa centra Trešnjevke , nosil mi je svaki dan smokve kaj ih je brao po vrtovima trešnjevke, jer je znao da ih obožavam! I cvijeće je bilo obvezni rekvizit na skoro svakom našem čvenku! Dugo nisam imala tak pažljivog dečka koji me doslovce razmazio. Čak je znao i pretjerivati i to mi je pomalo išlo na živce...jer kad jedan voli a drugi ne, to može biti naporno? No, ostali smo frendovi do danas...čujemo se bar jednom tjedno, kad njemu nekaj treba (npr lova za posudit da premosti koji dan, jer nije baš dobro riješio svoju egzistenciju)...ja uskočim...kad ja nekaj trebam (npr kad sam betežna i molim ga da mi prošeće pesu)...oboje smo uvijek tu jedno za drugo! Povremeno ga /za neki blagdan/ i sada pozovem na ručak, jer smo skoro posve solo i jedan i drugi, a on svaki put donese ili flašu ili cvijeće ili neku čokoladu. To naročito cijenim jer je financijski njemu to kao da netko npr otpelja u Hilton na ručak! Poštujemo se i on mi je oprostio što ga nisam voljela. Ispočetka se malo durio i bilo je teško...ali prevladali smo to zajednički i shvatio je da ljubav nije pod mus! Pa eto, ja stavih danas sliku svog muškarca (istina, od prije tri godine...ali ljubav je baš bila prava, veza krasna i trajala skoro pola godine...a i danas smo frendovi i dobri, kud ćeš ljepše). Ne vjerujte sexi slilčicama i laskavim muškarcima, jer često nije sve kako se čini...nažalost, stvarnost je često nekaj drugo, barem glede sexa! Mene same godine ne mogu impresionirati i uopće nisu garancija...osobito kod muškaraca! Kod žena ipak što vidiš, to imaš...a kod muških je često kiks ma koliko se oni trudili. Ne vjerujem više nikom na riječ...a niti mi sex više znači što mi je značio npr prije koju godinu? Što ne znači da mogu bez njega...ali..kak ono veli dugme...kad tad, za dan dva...možda tri..ne znam broj, al bit će moj! Ovaj muškarac je fizički jako privlačan i sexi...i btw stvaran je! Imam ovu fotku i u profilu..moje noge su manje bitne...ali kompozicija je super!

(PURICE, NOJEVI I OSTALA LETEĆA STVORENJA!)

nažalost, poanta ove države jest upravu u status quo...okamenilo se u glavama ljudi pa je rezultat toga i ova država! istina, 50% stanovništva ove države došlo je iz vilajeta, bilo bosanskog bilo ovog našeg, podvelebitskog...pa je taj mentalitet zagore i krša preplavio metropolu. a tu se skuplja najviše love a zna se, tko ima lovu ima i moć.tko ima moć, ima i društvo! barem u ovakvim okaminama. mi nismo uopće prošli transformaciju društva od 90. naovamo. zabetoniralo se to u glavama ratom, potom dolaskom nedemokratskih i rodjačkih odnosa, koje pače razvijamo sva ova gotovo tri desetljeća! i što očekivati? pa tko će razbiti te okamine. većina koja je to sposobna, otišla je već van. neće oni da im crkva i kvazi moral određuje s kim će i kako spavati u krevetu! ostaju stari, bolesni i izmoždeni penzioneri koji se bave preživljavanjem! šačica političara i potrčka koji su oko njih uredno rade svoj posao i jako su produktivni. svaki dan izmišljavaju nove zadaće, nove papire, nove urede, nove komisije etc etc...a mi smo ko nojevi zabili glave u pijesak i nabavljamo...purice, patkice, odojke i ostale svinjarije! ljetos smo čistili apartmane koje smo izjamljivali, u proljeće obrađivali neki grunt vu zagorju...i tak...kak veli bard krleža:
"Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti, kak bi bilo da ne bi nekak bilo, ne bi bilo nikak, ni tak kak je bilo."
tko je videl bavit se politikom, nek se ona bavi nama! tužno, pretužno...nisam hrvatica po zanimanju, al fakat sam zabrinuta za...hrvatski narod?
p.s. ovo je moj zapis sa fejsa od prije godine dana

no, kak veli nijesveuimenu danas u svom zapisu e pur si muovo...ipak se nešto kreće u našem pravosuđu!
bravo, konačno jedna ljudska i dobra presuda suda! ljubav koju dječica bez doma zaslužuju ima samo jedno ime a nikako nije svjetonazorsko pitanje!

https://www.index.hr/vijesti/clanak/sud-u-zagrebu-presudio-da-gej-par-moze-


udomiti-dijete/2141768.aspx


(blog 20.12.2019.)

p.s. evo i jedne moje okamine!

Link

Nikad do sad ga nisam radila samo za sebe i nekako mi današnji dan bio onak pun iznenađenja mene same (ili je to ipak ona...besposlen pop i jariće krsti)? Pa sam najprije odlučila za samu sebe raditi oso buco, onak kak ja to radim! Većina ljudi to stavi u pećnicu i kao i svaku teleću koljenicu, speče! Ja imam jedan dobar recept (ovaj put ću sve to potkrijepit i slikom) gdje se oso buco peče par minuta na putru, a posebno se dinsta na maslinovom luk i poriluk (neki talijanci to ne rade tak, ali ja sam to prihvatila s porilukom)! Nisam našla celera u listu al sam zato stavila korijen...to i jest glavni okus cijele priče! Pa vino, pa paradajz i sve tak redom (zorno sam pokazala)! Tko god je probao taj "moj" recept, kaže da je super! Uz to sam prišlopila smrznute okruglice od krumpirovog tijesta i kravljeg sira nadjevene šunkom preprženom na prezlima i putru! To je inače jedan krasan recept za pivopije (a ovdje na blogu ih ima dosta), jer se recept radi za roščiće koji se peku baš uz pivicu navečer, ali se pola tijesta može spravit i za kuhanje! To mi nije bilo dosta danas, pa sam krenula pravit i štrudlu...imala sam zmrznute višnje, cijeli paket, pa nešto svježih borovnica, malo smrznutih ribizla sa ostalim šumskim voćem, par šliva...i sve sam to zrolala u dvije štruce! Istina, jedna mi se malo razvalila, al kao pečena...mljac! Zakaj sve ovo pišem danas? Pa morti ponukana kokinim blogom...kako se žena mojih godina može osjećati dobro....i u kuhanju! Obično sam voljela kuhati za moju obitelj...razmazila sam ih, a pok. drugi suprug je bio pravi gurman i probavali smo doma svakakve delicije! A jednom kad naučiš fino jesti nemre te nitko otpeljat na ćevape i mislit kak ti je učinio uslugu? To ti ga dođe kao, kad jednom svršiš više ne pristaješ na sex bez svršavanja i orgazama! Čak i u ovim godinama! Dakle, poanta je da smo mi žene (neke) često same sebi dovoljne! Ne trebamo šofera da nas vozi jer imamo auto i same se furamo desetljećima, ne treba nam tata za djecu jer smo već svoju odgojile, ne treba nam biznismen za glumatanje dobrog posla, jer većina nas (a npr koko posebno kao dokazana znanstvena radnika) je postigla nekaj u poslovnom smislu, a ne trebamo nit majstora jer uglavnom sve smo već radile same! A i za sex si možemo priiuštit uglavnom kaj hoćemo (ja sam to sebi priuštila prije pet let a imala sam skoro 6 banki i dokazala si kak sam privlačna potentnom, mladom i pametnom čovjeku mlađem 13 godina od mene)! Zakaj nam onda treba neko muško? Ne treba nam, ali ga želimo...uz sebe! Baš takvu kakva sam...ne jebu me vene, koja kila viška, moj stav o životu i politici...ne mislim se nikom prilagođavati Osobito ne abdicirati od uma, tila i....sebe! Ako se možemo mimohodno i kresnut...ili pomilovat...ili pogledat u oko pa vidjet i strah...bez srama...i želju i strast...bez očekivanja...i ljubav i poštivanje...bez ultimatuma i uzimanja a ne davanja! Dobro mi došel, prijatelj! Dakle, ak mi se danas cijeli dan kuhalo...samo za mene...čini to, dear! Maliciozni muškarci koji u biti ništ nemreju osim pričati na dejting sajtu o ženi a pri tome bježati od spomenutih im vršnjakinja, ne zaslužuju bolje nego žene koje su 30 godina mlađe od njih! Iz iskustva (iako sam imala brak gdje je suprug bil tek 11 godina stariji), znam da one to ne zaslužuju...ali svaka škola se plaća! Eto, toliko od mene danas glede....recepata! Ako nekog fakat zanima dobar recept za oso buco...a mogu mu to i upriličit, in vivo! Još uvijek ne jedem muškarce...ali nisam niti na dijeti! Onak, baš se dobro hranim još uvijek u svakom pogledu! Istina, ova godina mi malo šteka glede sexa...ali još je druga polovica predamnom! Imam još dovoljno recepata...za isprobat?
p.s. fotke sam ipak premjestila to the end...jer, razumijem ja da vam je teško vidjet kako netko drugi zna, hoće i može!

upravo je prošao najteži dio dana, tjedna...onaj nedjeljni ručak! s krasnim pogledom ka plješivici i sljemenu obično nedjeljom ručam sama. i taj događaj unatoč proteku vremena i nadalje mi je gotovo nepodnošljiv. osta još samo pokoji gutlljaj druge čaše vina. rekoh ti, umjesto da ti pričam kako mi je, nappisat ću blog. potom ću čitat vegu, sigurno ima i mene u njenom blogu. nema da omane! no, da se vratim današnjim divljim (oliti oboritim) oradama, blitvi i...samovanju! kad potječeš iz velike obitelji (četvero djece) onda ti je privatnost poželjna. nikad nisam imala svoju sobu do li tek u srednjoj školi kad se jedna sestra već zaposlila i otišla od kuće. odrastanje u obitelji punoj djece nosi želju za imati svoj plejs samo za sebe...za čitanje, za igru, pa i za dragog dovesti! potomm su došla i vlastita djeca...koja su imala svoju sobu, ali ne i ja kao roditelj svoju spavaću? moji starci su oduvijek imali svoju spavaću sobu pa mi to bilo čudno (ja sam bila ta koja sam svoj sexualni bračni život uškopila na uštrb dječje sobe) jer sam ja svoj prvi bračni krevet i spavaću sobu imala upravo nakon...dva braka! no, živt je takav...djeca odu, supruzi odu...ostanem sama sa svojim pogledom na plješivicu i sljeme. nedjeljom on je baš samotan. godinama često poziivala sam kćer i zeta na ručak, gotovo svaku nedjelju...radila bakanalije, potom prestala. iz nekih mojih razloga koji baš i nisu moji. ova druga kćer sa svojimm suprugom bje daleko zahvalnija na mojim pozivima i bakanalijama, al nema je više u blizini...živi u jednoj evropskoj metropoli i uglavnom se čujemo prek skypa. imam ja još uvijek obitelj, pače...ona se i proširila...unučicom! al nemam s kim objedovat nedjeljom? ljubavnike i "važne" ljude koje sam nekoć češće pozivala k sebi na fini ručak, uglavnm sam prestala. tu i tamo, netko to i zasluži a ponekad sam i ja dobre volje...pa pozovem! ili frendove...no sve rjeđe. zato mi valjda toliko i nedostaje moj čovjek? manje jedem, zato sam valjda i smršala koju kilu? pogled na plješivicu je i dalje isti, fina klopica također, but...ja sam stvarno spremna opet za...život u dvoje? stoga naslov laže, ima i te kako ima na zapadu nešto novo! čežnja za tobom!

c/p moj blog 29.11.2015 (26 com)

u međuvremenu, pet let nakon...i ta čežnja je otišla! ali zapad je i dalje tu!

danas sam s jednim pizdekom bila na kavi! nije iskričava, ali je dejt(o)anska! e sad, zašto je on pizdek? muškarac, 57 godina (ohoho mlađi od mene) s kojim samo iz navedenih razloga razlike u godinama baš i nisam željela na kavu? ali, on je nekako bio uporan, činio mi se ok po fotki, u spiki...pa rekoh, ajde...ionako danas moram put banke, preuzeti poštu i još nekih obveze pa kad sam već u svom ex kvartu da popijem i kavu! od samog susreta, čak i prije u razgovoru nisam davala previše šanse /što mu i rekoh/...em je visok nešto malo preko 1,70, em je pizza majstor, em živi sa sinom...sve su to meni bitne stvari? al ja meka srca (a on tvrda kurca ha ha...malo vadim mast "dečkima") i tako smo se mi našli na kavi. nudi on svašta, ja mu se jako sviđam, dobila sam tolike komplimente kak dobro zgledam etc etc....meni sve to godi, ipak je puno mlađi od mene, ali ipak imam ja leta koja imam i osim kose još ponešto....i rastali se mi uz smiješak, ugodan razgovor i druženje...i moje: odmorimo i prespavajmo pa ćemo odlučit? iako sam odlučila odmah....ali nisam okrutna! potom je uslijedilo popodne sa barem 20 njegovih poruka...na viber...pa na sms....a ja odgovorim tu i tamo, reda i pristojnosti radi? i konačno mi dopizdi pa ga pitam jel ga mogu nazvat? pa nazovem i kažem...sorry, ne bi više....ovo mi je jako naporno tolike poruke i svašta previše i mislim da sve nema smisla. prva kava je bila ok, al ne bum došla večeras k tebi, ne bi da se mazimo...i sutra nađemo...etc etc...ali on i dalje uporan....s porukama na viber...pa zašto? pa kako? jbt pa kaj ja ne smijem odbit mušarca? pa ga zblokiram na viber...al eto, zove on na pravi mob....pa opet sve ponovim....pa opet stiže sms....pa se pitam: kaj vi muškarci stvarno mislite da ženino NE ne znači to kaj znači? i nema boga koji će me uvjerit da je žena kriva što je npr...otišla na dejt, imala kratku suknju i otišla na neki tulum....poanta je u tome da većina muškaraca (čast iznimkama) nije u stanju čut ženu i prihvatit njezinu volju! otuda i ovo omalovažavanje žena na blogu od strane muških...oni fakat misle da čim im se kurac digne, eto nas i trčimo! možda i trčimo ali za svojim kurcem a ne za njihovim! eto, toliko od mene danas! i previše slova za pizdeke (opet čast i slava muškarcima)!

negdje u ljeto 2009.g. u uobičajenoj sezoni kiselih krastavaca, previralo je u HR! sanader je netom bio otišao i "stvar" je preuzela kosorica! i uvela harač (stariji koji nisu bili tada u vrtiću ili se natezali za kečke sjećaju se tog zuluma)! tada sam napisala ovu stvar i objavila je javno (ne samo na iskrica blogu već i na fejsu) kao satiru iz koje vrišti istina! bila su to vremena opasnog življenja a još opasnijeg pisanja! pa ipak, ova dobra satira na adresu čovjeka, ljudi, društva...ha ha...aktualna je i danas! voljela bih i od vas pročitat ovih dana u sezoni kiselih krastavaca neki uradak? znate ono, tipa blog koji ima sadržaj (ne treba o heidelbergu) i temu...pa tek potom komentare o temi, sadržaju i ponešto još? do tada, kako nemam što čitat, počet ću objavljivat svoje priče i zapise koji sežu i desetljeće unazad? aktualniji su od ovih vaših spika svaki dan...jer u mom životu, sve je to deja vu! valja se prisjetiti mudre izreke da svi ratovi završavaju...primirjem! kao i u svakom ratu, i ovim bloškim dopuštena su očito sva oružja i oruđa? a najviše će na svoje doći upravo oni o kojima piše meija (i sama je bila sudionikom jednog takvog prvog obračuna brke prema meni, kada su ona i krelec iskoristili "tuđi rat" za osobni a potom dotična u svom blogu napiše kako je to nedopustivo?) o tempora o mores.. koji tuđe ratove koriste za svoju korist tzv "ratni profiteri" (jimisolo jel ti se štuca?)


Pravo s (t) ranje stvari, al …neven je tu!


Pijem zeleni čaj, neki dvopek. Uhvatilo me neko sranje. Samo ne znam jel to iz solidarnosti prema mojem štenetu koje sere gdje god stigne il je to zbog općeg sr(t)anja u ovoj državi. Il možda i zbog seronja koji su prošli kroz moj privatni život. Svi koji su zasrali, otišli su…neki na kajmane, neki na jahte, neki u penziju, neki će otići u p.m. (ak već nisu) ….ovi koji su ostali…seru i dalje. A pri tome pričaju kako to ne čine, dapače, tvrde, uvjeravaju (tu ne mislim samo na poolitičke seronje). A malo ih je, svega cca 10% populacije (famozne francekove obitelji), a nas raje…80% (ne čudite se kaj mojih 100% nije sto jerbo postji barem 10 posto raje koje nema, tj. ima je al je nigdje nema, ne plaća porez, nije prijavljena, tu su al nisu tu…A još je davno i.b.mažuranić napisao svoj harač, rajo moja. Pa mu niste vjerovali….pa eto već gotovo dvadeset ljeta raja plaća harač. Kojeg nikad dosta. Pa sve neki novi janjičari, janjičarke (e sada govorim o političarima)….još malo, što je to pet ili šest posto na gotovo…ništa. But, jedan posto na npr. 30.000 kn, e to je već velika lova. A nema smisla da onih 10% bogatih…nema za kruh. Pa valja uvest novi harač…..a raja ko raja…i dalje se čudom čudi. A tko joj je kriv što je, dok su ovi naprijed spomenuti ubirali harač i sebi zidali kadrovite skadre (svaki poslušni kadar bio je nagrađen nekim novim dvorima, privilegijama) a zna se oklen je to išlo. Al raja nije marila, drpavala je i sama…što ne plaćajući porez, što ne prijavljujući prihod, što varajući gdje god se stiglo…na sitno. Al je to postao model ponašanja, poželjno čak. Jedino što je svo ovo vrijeme bilo nekih 0,001% „budala“ koje su uredno plaćale porez, nisu birale i glasale za svoje vođe i voždove, jer su smatrali da im treba samo polupriglupa adminstracija i birokracija koja će služiti narodu tj. obaviti glupave zadatke. Ti isti bili su predmet ismijavanja jer nisu varali na sitno, već su kao pravi građan ispunjavali svoje obeze. Pa potom očekivali s punim pravom da i ostali ispune svoje.
Pa tako mine desetljeće i više, čudom se čudi rvacki narod gdje je i tko ga je to opljačkao…a oni od 0,001 posto znali su, vidjeli…i rekli javno još davno, davno…dok se moglo još ponešto i učiniti. Obično su nas pljuvali i ovdje na blogovima, uzdizali nam trenutne političke „odličnike“ koji su bili nemoćni moćnici, zahvaljujuć haraču koji je upravo raja sve ove godine davala…otišli su u povijest potkoženi za slijedećih pet svojih generacija. A ti rajo, beno (sve sami bosanski izrazi tako da će me tuđmanov puk lijepo razumjeti, jer i pola bosne je došlo ovamo u rvacku za „boljim“ životom) kukaj, leleči, kukumači il kako se to sve u narodu ne kaže…but, boli me….šupak. dosta više ovog sranja, idem si kupit malo…nevena. Garantirano ublažava sve bolove, čak i one…šupkovite, narodske…jer ovaj narod se uvlači u šupak svojim moćnicima već gotovo dva desetljeća. Ako pak kojim slučajem odlučite umjesto u apoteku, krenuti na neki trg (ne daj bože) reći: bando lopovska ili možda dosta…svakako ponesite…neven!
(weblog, 2009)

Misao dana, mjeseca, svih ovih godina ovog bloga a ne sjećam se da ju je itko baš ovako dobro i jasno isformiulirao ovdje, gdje je najviše treba, stoga...hvala cirile_stipsa!
citiram:

".... pričam o javnom sprdanju iz ljudi. Ne o niskim kriterijima nego o javnom sprdanju. Javno sprdanje iz nekog ne uzvisuje. Naprotiv, prizemljuje..."

Autor:ciril_stipsa

Stavila sam ovaj blog u čast pokojnog virtue (horny) kao i "upokojene" (“hvala” meijo) blogerice mai! Ne zato da "moj tata bude jači od tvog”, već naprosto zato što sam par dana ležala betežna i lamentirala zadnjih dana događanja na blogu? Čitala sam sebe, druge, razmišljala i osobito danas (nakon što je fly isključio komentiranje) shvatila da je naš svijet pun zlostavljača…virtualnih, stvarnih, nas samih ne samo kao zlostavljanih već i samih kao vlastitih zlostavljača! Čitajući danas jedan Brkin zapis, upravo sam to ponovo zaključila, kako često ne možemo sebi oprostiti tj najteže upravo to činimo?! Pa tako i Tomo, Brka, ja…svi mi imamo svoje zlostavljače i zlostavljane u sebi! Nažalost, lakše je rješiv problem s onim zlostavljačima izvan nas. I njih nažalost (osobito na blogu) ima na sve strane, kako prikrivenih tako I onih očitih! Oni koji su duže ovdje sjećaju se sigurno takvih koji su zagorčavali život “ostatku bloškog svijeta” svakodnevno..sky, vega, horny, rex…ali ima i onih suptilnijih (jedno cipelarenje ovdje koje se odvijalo prema jednoj mladoj ženi i uništilo joj život bilo mi je najmučnije iskustvo ovdje i sumnjam da se dotični ponose time) Neke i neki su i dalje blogeri, osobito tvoji prijatelji, fly! Godinama su ovdje pojedini klanovi maltretirali pojedince (we are the blog), druge klanove i pri tome nisu birali sredstva? Od vrijeđanja, omalovažavanja, ismijavanja do dnevne objave imena, slike adrese stanovanja, loga firme gdje rade. Neki su tome skandirali a neki su ipak svaki put ili gotovo svaki reagirali kada se tako čoporativno ovdje na blogu skandiralo? Ni danas nije ništa drugačije, čak niti reakcija i postupanje jednih vs drugih je isto kako je uvijek bilo? Dakle, ne reagiraju pojedinci načelno zato što misle da je vrijeđanje na bazi vjere, boje, godina, izgleda, pameti, svjetonazora…nešto što se ne smije podržavati, pace, nešto što treba uvijek osuditi ili barem reći svoje mišljenje da to nije dobro! Nažalost, često smo svjedoci da pojedinci koji se drznu izreći svoje mišljenje koje je drugačije od većine (kako u državi, društvu, tako i ovdje) doživljavaju anatemu? Želim se tako ponašati već zadnjih 14 godina otkako ovdje pišem, upoznajem ljude i ponešto se družim. No je li u redu mišljenje da, vrijediš onoliko koliko imaš pripadnika plemena iza sebe? Ali ja živim u 21. stoljeću a ne u plemenu. Zato ću vam danas reprintati jedan moj blog iz 2015.g. na jednu intrigantnu temu (starija žena I mlađi muškarac) koji je, tako kažu (a nema dokaza da to nije, već pače da jest) da je ovo najbrojniji po komentarima blog ever (vise od 600 komentara)? Onima koji broje komentare eto malo domaće zadaće da pročitaju? Iako taj blog ima svoju temu, razgovor ljudi koji su (iako često ljuti virtualni neprijatelji) posve lijepo pričali cijeli dan! Bilo je” iskri”, muško ženskog nerazumijevanja, ali eto vam prilike da nadmašite mai! Meni nikad nije bilo do komentara, uvijek sam, pisala svoje zapise iz svoje potrebe a tek potom za druge! Ovo sam stavila ne zato da se nadmećem već upravo zato da možda novi klinci koji dolaze znaju da se i ovdje može lijepo pričati, zajebavati pa čak I podjebavati. Ali najbitnije, nije se vrijeđalo, ismijavalo, ponižavalo i čoporativno cipelarilo čim je netko rekao drugačije mišljenje! Znate li vi uopće drugačije? Uvijek sam znala oštrit svoje pero, ali nikad osobnim (ad hominem) uvredama, kolektivnim cipelarenjima, ismijavanjima i izrugivanjima (zato mi je glupo fyl da me prozivaš jer taj stil razgovora nije moj, odnosno ako to i činim, činim jedan na jedan, nakon što sam izazvana ali i tada gađam istinom i mojim argumentima pretočenim u moje mišljenje a ne uvredama)! Nije to lako naučit, međutim, možete samo ako se potrudite! Jer, nebitno je što netko misli o vašem mišljenju a još je nesmislenije pokušati mijenjati ljude i njihovo mišljenje. Možemo ih prihvatiti ili pak ne, u prvom slučaju ostajemo kraj njih a u drugom, skidamo šešir I odlazimo! Nikad nisam tražila društvo tamo gdje ga nema, istomišljenike gdje ih nema, rokere med narodnjacima, koristoljubive ljude med poštenjacima etc etc. glupo je nečije mišljenje suprostavljat njegovim godinama, gebisu, kosi, imenu, mami, tati, djeci! Osim kad je informacija u funkciji istine (ili pravde, kako vam drago). Dotični virtue (horny) vrijeđao me ovdje godinama, pisao ružne stvari, objavljivao slike mog stana, mog posla, moje ime (uz obilato mejino skandiranje)...a onda je došao nanoge u Armani i pružio mi ruku pomirenja! Ja sam je primila (neki nisu)! Volim uvijek za života činiti ono što mislim da je potrebno, kako ne bih nakon smrti bića žalila! Hvala bogu, nisam to morala! Zato preispitujem sebe uvijek i svuda. Natučenih 600 komentara i suvisli razgovor na temu postignuće je i ja to zovem blogom! Par dana sam nastojala sve to preuredit (nije moguće objaviti komentare s nekog bloga s podacima o autoru komentara jer ima neki error i neda to). Ja sam tomu doskočila pa sam obrisala sve crtice, opcije, autore i nadam se da bu prošlo, iako sam spremna da neće? Ako bilo koga zanima taj najbrojniji blog po komentarima gdje ljudi koji su “neprijatelji” razgovaraju, pričaju i nikog uglavnom ne vrijeđaju nije bed da ga pošaljem na mail ili kakogod? Imala sam potrebu okačit ovaj blog zajedno s komentarima, ako ništa, kao dosadašnjeg rekordera! u očekivanju novog, boljeg...tko zna, jednog dana! Iako ovih dana svjedočim opet nekim “novim” starim običajima mahnitog “zabavljanja” i euforije, uvreda I prisilnih odlazaka nekih žena (brkata) moram reagirati jer sam uvijek reagirala kada su divlji tjerali pitome, osobito muškarci žene! Lijepo je da se ljudi zabavljaju ali još je ljepše kad to čine radi sebe a ne radi drugih I kad ne omalovažavaju pri tome nikog? I da, možete cijelo vrijeme varati neke ljude, možete sve ljude varati neko vrijeme al ne možete svo vrijeme varati sve ljude! Do tada...ja pročitah sve, nije loše...hvala i danas svim ljudima koji su boravili na njem i učinili ga posebnim! Hvala i svim tolikim blogerima koji su ovdje uglavnom samo pisali i nikad vrijeđali, ali “hvala” i svima onima koji su iz prikrajka promatrali bez glasa, sva cipelarenja i vrijeđanja dugi niz godina! Normalno, kad je došao red na njih čudili su se što cijela škvadra (osim par pojedinaca) šuti! Ovdje ljudi žive iz prikrajka, kad treba aplauz tu su (iako je i jal nešto čime blog naročito obiluje), al kad treba imat svoje mišljenje i obranit kulturu govora i komunikacije, ili npr obranit ga sam kontra svih (rijetki su takvi ovdje ali ih fala bogu ima), kad treba priteć čovjeku u nevolji koji je na podu a čopor ga cipelari, uglavnom nema vas blogeri! Zašto? Nadam se da se barem ponekad u tišini sebe javi savjest I pitanje: zašto nisam reagirao kad je netko nekog vrijeđao, ismijavao, cipelario? Zašto samo reagiram kad je moja “škvadra” napadnuta umjesto da branim univeralne ljudske vrijednosti? Nažalost, funkcioniranje klanova je ovdje uvijek bilo dobro došlo a slobodni strijelci ne! To govori o lošoj kvaliteti I netoleranciji ljudi ovdje? Svaka jedinka i svaki čovjek je važan, jer on čini grupu…ljude…čovječanstvo! No, ja sam ionako navikla uvijek u životu sama za sebe, ponekad kontra svih …što uopće ne mora značit da nisam u pravu! Jer, dragi moji, tamo gdje svi misle isto, nitko ne misli!

Hvala I jednoj divnoj ženi (lanena) koju niti poznajem niti ona mene, ali koja je javno davno napisala najljepšu posvećenu mi pjesmu (iako smo bile svjetonazorski na suprotnim stranama I oponenti ali u tome baš i jest veličina čovjeka da poštuje svog “neprijatelja” tj neistomišljenika) pa je i ovom prilikom ponovo objavljujem:

"mai je Žena.
Jedna od onih zbog kojih su pjesnici mrljali ruke tintom,
slikari razvijali platna, fotografi čamili u komorama, vajari vidjeli u svakom kamenu njene obrise.
mai je Žena sama po sebi. Ali kakva žena?
Onakva iz koje ženskost juri kroz svaku kovrču, svaki korak, pokret ruke.
Ženskost od iskona.
mai je Žena u vremenima kada se ženskošću drže blijeda lica i beskrvni osmijeh.
Nju vide veliki majstori filma jer njeno lice osunčat će platno.
Suncem jarkim i žestokim kakvog vole oni mencelovski, felinijevski, almodovarovski ljudi.
mai je diva i cesarica. Iz kraljevstva gdje se slave tijela, gdje je vječno ljeto, gdje se magle rastjeraju vrtnjom na plesnjaku.
mai je vagnerovka, žena zemlje, ali one koja rađa i kad ju ne siješ.
mai je botičelijevka zalutala u gotički hlad.
Što prkosom plaši čak i sami had.
mai je Žena!
A, ne njena Sjena!
/30.4.2013. lanena, iskrica weblog /

Nadam se da će i vama jednog dana netko takvo što napisati? I voljeti vas kao što su mene dugo i puno voljeli…moji supruzi, djeca, prijatelji, radnici kao i toliki koji nisu! Uvijek sam bila pristalica one, za dobrim se konjem praši!
I za kraj, najkomentiraniji blog na iskrica blogu, po mom saznanju, ever?

MOJ MUŠKARAC
u kojeg se ne mogu zaljubit? ili koji mi nemre bit sponzor? ili kojem se nemrem uselit? ili...hm...pitam se koji bi bio još tako dovoljno jak razlog da neki muškarac postane faktor u mom životu? osim navedenih? a većina (iz mog kuta gledanja) je upravo takva! neupotrebljiva! što ne znači da ja uredno ne patim za nekim takvim? najbolje da je tri u jedan, iako mi taj ness bez veze! općenito ne volim surogate. volim fine dečke, al jebeš dečka koji na svaku moju kaže najprije...hvala! dam mu svoj broj, on hvala, kažem mu laku noć, on hvala, posexam se s njim...on hvala! hm...i kaj će mi muškarac koji sve može sam...i speglati, i skuhati i dobro zaraditi...s kojim čak možeš i pričati? jer, takav ti odmah počne falit...nedostaje ti upravo zato što t ne treba? može bez tebe! i sex je predivan, al kad zatvoriš vrata za njim..hm...poželiš neko gunđalo koje nije tako savršeno da ti sjedi tu doma i...štrika! i priča neke glupe priče koje te uopće ne zanimaju, al ti je važno da ostane tu a ne da ode? i kad ga sretnem tako na savi dok sam sa čoporom ljudi i pasa učinim se kao da ga ne poznajem! skoro sam se osjećala ko juda? danas sam dobila najstupidniju poruku (sms)...hvala, budi mi lijepa i zdrava! koji će mi kurac muškarac koji mi šalje takve poruke? ili sam morti ja...zakurac?
Uredi zapis
17.03.2015. (komentari slijede ako mi blog dopusti)