HIPOKRIZIJA

cvijeće nije krasilo moj dom, valjda kako je krenula ova korona, tržnice i cvjećarne ne rade! bilo je dana kad sam često dobivala cvijeće, ali i onih godina kada nisam...čak niti za ročkas! još više je bilo dana kada sam si ga sama kupovala! cvijeće ima za mene posebno značenje. zahvalna sam fejsu koji me podsjetio na ovaj buket cvijeća na današnji dan, od prije četiri godine! priznajem, teško da sam ikad dobila veći buket cvijeća (osobito rukom brani) koji je obuzeo pola mog ex dnevnog boravka!


jednako tako, pristaju mu i riječi m. prousta u putu ka swanu:

"...ali kad od neke davne prošlosti, nakon smrti mnogih stvorenja, nakon uništenja raznih stvari, više nema ničega, ipak još dugo ostanu miris i okus, sami, krhkiji ali još življi, postojaniji, vjerniji, poput duša, pa čuvaju sjećanje, očekivanje i nadu, na ruševinama, nepokolebljivo noseći na sebi svu golemu građevinu uspomena..."

uz ovo cvijeće paše i jedna prastara, ali meni draga pjesma!

Link

dobro jutro arapo! u svoju priču unijela si toliko ljubavi (ali i boli)! stoga držim palčeve da udomiš neko stvorenje u vidu pesa! i sama sam tako, kad sam ostala solo (kćeri se udale i otišle svojim putem, ova jedna čak 700 km daleko) imala sam potrebu nekom se dati! nekoć ranije, imala sam mačku (jedan mačor i jedna mačka) koju sam isto tako, kad ju je kćer donijela ko malo mače cijelu noć držala na grudima i tam je nakon plakanja zaspala (osjetila je valjda otkucaje mog srca i mislila da sam joj mama ha ha)! i tako se moja cura (lovačka pesa) i ja družimo već više od 10 godina. ona je sada već stara, ako i ja! ona nema nikog osim mene a i ona je moja obitelj! ispočetka je bilo svega (skoro sam živčani slom doživjela) jer sam ja radila a ona onako mala od mjesec dana bila sama doma! i danas imam zgrižene štokove u stanu, popišani parket i druge tragove koji podsjećaju na njeno odrastanje! ali, dala mi je sreće kao malo tko ili što! imala sam puno veza zadnjih 10 godina ali ispada da su to sve bili prolaznici a ona je ostajala! bilo je i nerazumijevanja od drugih ljudi za moju pesu i naš "suživot!" ali...nije mi žao što sam ju udomila! istina, to je i obveza (i košta) ali i ti si valjda osoba koja mora davati i u davanju vidi smisao! i nemoj predugo čekati....kreni što prije, jebeš koronu...mi smo jači od nje! i predlažem ti da uzmeš curu...lakše ih je kontrolirati..a ako je uzmeš iz skloništa oni odmah tamo i čipiraju i potom steriliziraju na svoj trošak! sretno!

p.s.
ova prva fotka je još iz dumovca, imala je ciglih mjesec dana...i plave oči u koje sam se odmah zaljubila! a ova zadnja je gospođa u godinama...negdje ovih dana!
isprika ako je neprimjereno kaj sam ti posvetila blog, nekako ovaj prostor ovdje ponekad doživljavam isto kao obitelj i stoga sam ti kao član bloške obitelji poželjela pripomoći u tvom naumu!

dobila sam ovih dana zadaću da fotkam sve kaj je zanimljivo u ovo doba covida virusa, pa to i činim. no ta zadaća me nekako nagnala da napišem i ovaj zapis danas...sa fotkama! ova prva je od danas a ova druga je od prije 3 godine! obje svjedoče o mom vremenu i bivanju! sigurna sam da je i vama pogled na ovu drugu bolji? iako sumnjam da ćemo previše ove godine do mora, iako možda tek sada hrvati ponovo imaju priliku biti svoji na svome? morti konačno dalmacija postane obrađena...pod vinogradima, maslinicima i morti konačno opet ovce zabijele i zableje zagorom, podbiokovljem, podvelebitom? morti i penzioneri stignu do mora? kakogod, obično u životu cijeniš nešto tek kada izgubiš! no, za neke pak ljude, stvari, događaje...sretan si da si ih izgubio! pa tako ja npr uopće danas ne zavidim zaposlenima koji moraju na posao pjehaka ako nemaju vlastiti prijevoz...ili su morti na čekanju jer nisu potrebni. a znamo da je plaća svakom potrebna. i gledam svaki dan jednako kako broje ove umrle i koronarne, brojim i ove novo nezaposlene! uglavnom su to mladi ljudi. pitam se od čega žive sada svi ti konobari, kuhari, čistačice...svi oni koji su opsluživali te restorane, kafiće? čitam danas da bi trebalo otvorit kafiće i pod kojim uvjetima? ok, 2 osobe za stolom, razmak...ali trebalo bi ograničit vrijeme boravka...pa da svatko stigne i može popit svoju kavicu a ne da se gosti nasjeđaju satima! znam, prethodno treba za 50% očistit državnu administraciju i poslat sve te uhljebe da nešto stvarno rade, jer njih 50% ne radi ništa osim što zauzimaju mjesta po kafićima cijelo radno vrijeme. tada ćemo imati puno više mjesta u kafićima. i bilo bi dobro da se malo ugledamo na švede! možemo mi to? a čitam i objavu češkom predsjednika da česi neće putovati ove godine van zemlje! bravo predsjedniče...tako se brine za svoje građane a ne da ih se tjera da rade turističku sezonu u ovim uvjetima? zamislite plažu gdje se tiskaju jedan do drugog, restorane i kafiće, ceste...to sam i do sada izbjegavala (full sezona 7-8 mj)! za kraj...malo sjećanja na život bez corone!



p.s. nemrem ne postavit javno jedno pitanje muškarcima? kaj ih to tjera da npr u profilu objavljuju svoje selfije onak obznaženi 95% (samo u kupaćim gaćicama) i to ovi "dečki" prilično nakon pola stoljeća? a kužim i ove koji nemreju objavit svoje fotke pa objavljuju fotke djevojaka za koje bi im se mogla izreć kazna za pedofiliju...ja sam se npr jutros grohotom nasmijala jednom takvom "kitu" koji je objavio svoju profilnu (nudi početna stranica iskrice)...onak mišići na razbrojs! jasno je meni da takav ne želi partnericu već steroid (poticaj oliti suplement za svoju onemoćalu muškost)! istina, i ja sam danas evo pribjegla takvoj jednoj objavi ali kao antipod ovom životu sa virusom! uživajte u kojoj god fotki...ovoj prvoj koja vas podsjeća na stvarnost (barem moju sa mog balkona) ili ovoj drugoj (opet moja stvarnost al u neko drugo doba). a možete i u svojim ružičastim naočalama sa djevama bajnim (mlađim 20 let) o kojima sanjate? radije se okrenite svojim vršnjakinjama i partnericama! šteta, jer probudit ćete se u sedmom deceniju života a tada vas neka niti od 50 neće htjeti niti pogledati! svaka ljubav je pri tome iznimka, jer ljubav jest iznimna!

sad tek shvaćam kaj sam zadnjih godina propustila jer nisam gledala španjolske serije i trenirala španjolski jezik? da jesam sad bih uživala u ovom predivnom španjolskom titlu!
btw da malo dopunim đimijev album foto albuma za pamćenje!

https://www.facebook.com/uzavrelipoeta/videos/245822929897124/


p.s. nadam se da sam uspjela kopirati linkove al ako nisam imate na face profilu uzavreli poeta...uživajte kao što sam ja uživala gledajući ovu prekrasnu bitku na neretvi (ili sutjeski svjedno)!

FENOMENALNO! BRAVO ČOVJEČE!

p.s.ps-a
na cinestartv premiere 1 gledam isto jedan fenomenalan film...plivaj muški...o sinhroniziranom muškom plivanju! fenomenalan film, nešto sllično kao skidajte se do kraja al na francuski način! toliko od mene o dosadi!

jutrom, onako pred ogledalom u kupaoni razgovarah s tobom! nije to bio razgovor ugodni, a niti svađa. i da hoću ne bih to mogla niti znala. jer, znam da ti je pepeo razasut kamenjakom i teško da bih znala kad bih možda i stajala na njem? pa ipak, kada sam te zavoljela prije silno godina (prije više od 30, voleći te 20) naslutila sam da ćeš ostaviti neizbrisiv trag! jer, da bi žena spoznala koliko je žena, treba takvog muškarca! stoga ću (u ova mirna jutra kada je jedino izvjesno da bu sunce izašlo i zašlo) se prisjetiti jednog svog zapisa na blogu prije cca 11 godina! i knjige Žene trče s vukovima, autorice Clarisse Pinkole Estés, koja mi je bila inspiracija za ovaj moj zapis!

(moj blog 2009.g.)
Žena koja je obdarena nježnošću, ženstvenošću, oblinama…fizičkim atributima svoga jastva…pa potom ima nečega i u svojim vijugama koje čak i koristi ima protiv sebe gotovo sve muškarce…i žene!
Oni prvi ne vole uz ljepotu cvijeta osjetiti mudrost i snagu..npr. vjetra, oluje…jer to ne pristaje uz cvijet! Jer biljka je…biljka, ovisna i nejaka o vodi, zemlji…tako puno toga! Kome trebaju jake žene, osim one same sebi? A ako kojim slučajem i naiđu na takvu, pa ih ona zaokupi, osvoji…osjećaju ih kao vječno rivalstvo…kako duha tako i tijela…jer…one su poželjne i drugim pripadnicima čopora, a mužjaci ne vole dijeliti svoje vlasništvo! Oni vole uzimati tuđe vlasništvo!
One pak, žene intuitivno osjećaju svoje suparice, otimačice pa nagonski žele osvojiti (ili zadržati) očeve svojih budućih potomaka, pa ih osjećaju kao prijetnju i nastoje ih eliminirati! Pri tome sva su sredstva dopuštena a priroda je žene doista obdarila plaštem kameleona! Koji se može kupiti u raznim njegovim bojama…cipela, torbica, šminke, haljine, donjeg veša…svih onih izmišljenih stvarčica kojima bismo mogli pokoriti i osvojiti i Atlantidu a kamoli jednog muškarca.
Pa kako onda opstaju takve neke čudne žene koje ne objavljuju abdikaciju niti tijela..niti duha!
One ljubav žive u sebi, one šapću ljubavne riječi, one koračaju i klize nečujno..one ostavljaju tragove…bez traga, duboko u dušama ljudi…o kojima se ne priča, o kojima se šuti nedjeljom za ručkom, subotom u krevetu uz ugašeno svjetlo.
Te žene uglavnom imaju ostavljene muškarce ili su ostavljene same. one žive u prikrajku tuđih života, onih koji ih nemaju, a da toga nisu svjesni! One se ne odazivaju, jer ih ne zovu. remetile bi uobičajeni ritam roštilja, ispraznih razgovora i ispijanja pive! Njih se ne zove niti na književne večeri nekih ružnih žena jer ne uklapaju se svojom ljepotom, ženstvenošću…
One ne pripadaju nigdje..nego sebi, njih nitko ne treba, jer one ne trabaju radi trebanja. iako su željene….voljene…samo vjetar zna njihovo ime….i njime mrsi kosu…vječnosti!

(ovaj današnji blog posvećujem jednoj mladoj ženi u vjeri i želji da će naći ljubav kao što sam je ja našla u njezinim godinama)

pitanje nije retoričko! jer, zašto vjernici imaju potrebu silom ići prema ljudima koji su drugačiji? povijest nas je dovoljno naučila da su ognjem i mačem pokrštavali mnoge narode, bliska sadašnjost nas ostavlja zgroženim nad silnim zločinima koje su počinili muslimani u ime alaha, ratovi koji desetljećima traju na bliskom istoku zbog vjere...napad svećenika kamenjem na pride povorku u splitu prije par godina, jučerašnji napad na novinarku kada je pokušala objaviti da se krše propisi (zabrana okupljanja) koje je proklamirala država (uz uporabu sile npr na jarunu ili npr u vinkovcima gdje su dečki pekli janjce). svećenik koji je jučer (poslušajte njegove riječi) izgovarao takve ružne riječi da bi ih se zastidio i najgora i okorjela skitnica i pijanac! voljela bih u ovo mirno blagdansko jutro (meni je to jutro kao i svako drugo alli su me uznemirile ove scene brutalnosti i nasrtaja) čuti odgovor vjernika: zašto se vi osjećate ugroženima od nas par posto ne vjernika koji naprosto ne mislimo kao vi i ne nasrćemo na vas. pače, mirno trpimo sve te procesije, TV program koji danima već daje samo vjerski program etc etc...mogu li ja biti sigurna na ulici od vas? jesam li ja kao građanka ne vjernica sigurna u ovoj i ovakvoj državi gdje huligani pdo krinkom vjere nasrću na žene na ulici? u čemu se mi (vi) razlikujemo od nasilnika arapa koji hiću bombe pod druge i raznose sebe? dobro je puljak (stranka pametno) rekla: svi sve znate al ništa ne činite da nasilnike odstranite ne samo iz crkve /uključivo i mnoge svećenike pedofile/ već ih izopćite iz društva kao takve? i kaznite kao kriminalce? zar nije to smisao društva, zajednice i vjere, poštivati integritet druge osobe? ili je jedno za pojanje i procesije a drugo za djelanje? svećeniče iz ove priče, sram vas bilo! voljela bih kad bi ovo jutro bilo svima mirno i dobro bez napada na ljude samo zato što rade svoj posao (novinarka) ili drugačije misle, druge su vjere, nacije, ili naprosto nisu vjernici! zar mi ne vjernici nismo ljudi?

https://www.index.hr/vijesti/clanak/u-splitu-u-crkvi-napadnuta-novinarka-ko


ja-je-snimala-policija-privela-dvojicu/2174304.aspx?fbclid=IwAR2NiXHO8NzZvM


-vL6x6z1TJtochpa6-riRPbkY7ZbW4dsFdLIsEh2Efk2M


https://www.index.hr/vijesti/clanak/marijana-puljak-svi-su-znali-da-ce-biti


-misa/2174482.aspx

evo nam čestitke?! hm...hm....neki se godinama ismijavaju iz redova koji su bili 80.g. prošlog stoljeća? ispada da se niti 40 godina nakon nismo nikud dalje makli, dapače...onda se čekalo u redu za kavu, deterdžent i benzin ali ne i za kruh i obrok?

https://www.dnevno.hr/vijesti/pretuzne-scene-koje-ce-vas-slomiti-kod-svetog




-duha-nepregledna-kolona-ljudi-koji-cekaju-na-red-za-hranu-1454361/?fbclid=




IwAR0dyIFYeQ6DyzgI3965AKBtU4_1ZfsDdYtxQgV2bvmrGIxY3WYU9HlRmXA

Link







radije bih da i danas ja idem u austriju i trst po kavu i trapke nego li da ovoliki jadni ljudi stoje u redu za današnji ručak! a popovi koji ovih dana hodočaste ulicama gradova, mislim da bi bilo pametnije da je (moj) novac koji je država njima dala, dala ovim jadnicima koji su gladni i omogući im da prežive? to bih ja nazvala "hod za život"!

p.s.
eto i moje pisanice! a i komentar na temu jaja i ostalih bakanalija ostavih niže dolje! prije pet godina bila sam na jednom zanimljivom događaju...vuzem to zovu vu križevcima! tada sam vidjela najveće jaje! i prisustovavala uskrsnim krijesovima! sve u svemu, simpa događanja, kraj, običaji, ljudi

Možda da počnem gotovo od kraja? Jer, kada ti oveće samostojeće ogledalo padne u kupaoni na pločice sve očekuješ samo ne da ostane cijelo i čitavo? A upravo se to dogodilo! To je možda i najveći i najvažniji događaj dana, nema sedam godina nesreće? Svi svodimo ovih dana svoje računice i nekako smo svi postali računovođe, bilo novca ili odnosa (ljubavi?). Neki se, kao što čitam povezuju ovih dana sa ljudima s kojima nisu to činili godinama? A neke veze i brakovi pucaju upravo zbog blizine te daljine koja ih je spojila u vidu covida! I mene su imali neki takvi potrebe ovih dana zvati? Pače, ne samo da nemam potrebu proširivati krug svojih znanaca, prijatelja, rodbine već svodim i reduciram sve što je višak! Uvijek sam imala običaj površne kontakte i poznanstva radije raskinuti nego li ih vući sa sobom godinama. Često sam ljude brisala iz svojih adresara netom što smo završili neku aktivnu komunikaciju. Ponekad je to bilo pretjerano, pa sam neke ljude vraćala jer su bili uvrijeđeni kaj sam ih obrisala (iako se post festum ispostavilo da je prvotna odluka bila ispravna)...a na neke sam i povraćala kad su mi se ponovo javljali!

Kak reče M. Streep:

“Više nemam strpljenja za neke stvari u životu! Ne zato jer sam postala arogantna, nego jednostavno zato jer sam došla do točke kada više ne želim gubiti vrijeme na stvari koje me čine nezadovoljnom ili tužnom.

Nemam više strpljenja za cinizam, pretjerani kriticizam ili zahtjeve bilo kakve naravi!

Izgubila sam volju za udovoljavanjem onima koji me ne cijene, nemam ljubavi za one koji me ne vole i ne želim se nasmiješiti onima koji se ne smiješe meni.

Te trošim više niti sekundu na one koji mi lažu ili pokušavaju manipulirati.

Ne želim više biti u blizini onih koji se pretvaraju, koji su nepošteni ili površni.

Ne toleriram akademsku aroganciju i ne prihvaćam popularnu trivijalnost. Mrzim konflikte i usporedbe!

Vjerujem u svijet suprotnosti i zato izbjegavam ljude s krutim stavovima i nefleksibilnim osobnostima.

U prijateljstvu ne toleriram nedostatak odanosti i višak izdaje. Ne slažem se s onima koji ne znaju dati kompliment ili riječ ohrabrenja. Teško mi je shvatiti ljude koji ne vole životinje.

A povrh svega – nemam strpljenja za nikoga tko ne zaslužuje moje strpljenje! “

Tako nekako i ja ovih dana svodim svoje bilance iako ih nikom ne predajem a još manje prodajem ili namećem! Reducirala sam sebe ima već tri tjedna od svih kontakata (onih in vivo) i mogu reći da sam zadovoljna kako uspijevam posve normalno i dobro živjeti oslonjena nase. Nikad nisam imala potrebu imati upaljen radio tek toliko da nešto svira i stvara dojam nečije prisutnosti. Niti imati kraj sebe ljude koji tek čine neki broj prijatelja, znanaca ili ljubavnika? Dapače, nikad nisam imala prijatelje s povlasticom i uzela npr nekog sexualnog partnera samo zato jer mi se našao pri ruci? Ni danas to ne radim. U mene gromoglasna tišina. A kad si u tišini možeš najbolje čuti sebe a glasna kakofonija drugih ljudi gotovo da ti je nepodnošljiva? Nekih, koji hine prijateljstvo ali se nikad ne javljaju. Ili onih koji se javljaju gotovo svaki dan al nikad ne nađu vremenu niti volje za susret s tobom face to face? Nažalost, ima onih koji desetljećima već „ uživaju“ moje društvo a da ga uopće nisu zaslužili osim trajanjem. Dopuštam tima i takvima da su ipak tu kraj mene. Jedno takvo prijateljstvo traje već više od 40 godina sa mojom dvostrukom kumom (dupli propali brakovi). Sutra bih mogla ostati bez tog prijateljstva, jer, osim dugogodišnjeg prisustva u životu, malo što imamo zajendičko! Eto dokaza kako prijateljstva mogu opstati i dugo godina a da ljudi nemaju gotovo ništa zajedničko. Gotovo da takva prijateljstva podsjećaju na dugovječne brakove ili veze koji traju i traju....ali nema ničeg osim trajanja? A možda je tajna u tome što smo obje vodenjačice a poznato je da mi možemo sa svim i svakim održavat površne kontakte? Na sreću, u mom slučaju ja sam podznak škorpionka a oni pak imaju upravo intenzivne odnose (kako sexualne tako i druge), iznimnu dubinu i povezanost te osjećaj pripadnosti i odgovornosti! Imam i jedno dugogodišnje (deset let ) iskričavao prijateljstvo koje je i mnogo više od prijateljstva! Kad ti čovjek učini ogromnu uslugu koju ti ne učini niti tvoj rođeni onda to cijenim, jer mi nitko nikad takvo što nije dao! Obično su uzimali u mom životu. I u tom druženju, unatoč različitosti skužila sam da mi škorpioni imamo intenzivnost na jednom drugom nivou i često ne trebamo ništa reći već samo šutjeti i bivamo povezani? Eto nas i u ovim teškim vremenima! Ne viđamo se više barem jednom tjedno na kavi, ali se čujemo svakih par dana! Jedno drugom smo one sigurnosne ziherice (sigurno se sjećate njihove svrhe pri prvoj pomoći) jer niti on niti ja gotovo da nemamo koga? Ja se možda više tako osjećam a on stvarno nema nikoga! Osim to dvoje ljudi imam još par ljudi (ja sam uvijek imala više muških prijatelja nego li prijateljica) s kojima prijateljujem dugo godina već (više od pet) i iako se rijetko vidimo, kad se čujemo i vidimo, znamo da smo si dobri i važni i koji znam da uvijek postoje za mene! Imam i jednu frendicu s kojom baš i nemam nešto zajedničko osim odlaska na plesnjake ali veže nas osjećaj da si možemo pomoći kako i jesmo, kad je trebalo! Ja njoj, ona meni! I inače sam često imala u životu „prijateljice“ koje su imale neke koristi od mene, ili su je bar očekivale i prijateljstvo je trajalo koliko i taj interes ili očekivanje! Dosta ljudi sam upravo sa iskrice odstranila, neke čak kirurškim rezom ne zato što sam dobar kirurg već upravo stoga što ne podnosim prijateljstva koja to nisu! Licemjerje mi je strano a istina i lojalnost su mi jako važni postulati u životu! Neki ljudi su se sami izgurali iz mog života svojom naprasitošću, nepromišljenošću, indolencijom i post festum „pameću“ što kod nas škorpiona ne pali. Jednom kad te prekrižim, gotovo! Prolaznici ne trebaju nego ostati prolaznici u našim životima! A ovo definitivno nisu vremena za prolaznike, ne samo zbog corone već i zbog godina. Kad ostariš i sve premise dovedu do zaključka, onda je i on ispravan! Što ne znači da prema nekim ljudima nisam bila nepravedna, prema nekima gruba, nekima nisam dala drugu šansu etc etc. Ali, ipak mislim da je svatko dobio po zaslugama, i malkice više što i nije zaslužio. Bilo dobro ili loše! Osim što svodim račune ovih dana, mazim sebe! Jučer sam si radila tortilje, danas šparoge (one baš taljanske), spekla sam si štrudlu od jabuka i višanja, obaveznu čašu merlota uz ručak i bambus navečer uz kokice i neki dobar film! Dodali su mi pet novih filmskih programa al ne pretjerujem mogu ponekad biti disciplinirana. Dva su mi dnevno dovoljno! Čim spomenem dvaput, odmah me to asocira na prošli uskrs koji pamtim samo po tome što sam tada imala zadnji sex! Ove neke pokušaje nakon toga ne računam jer zna se što je sex? I mogu vam reći da sam se navikla! Čvrsto sam obećala sebi (a i darivatelju bona za dobar sex) da ću prvom prilikom za vikend (kad otvore karantenu i odlazak iz prebivališta) otići i iskoristiti ga (bon mislim)! I tak, drago mi je da sam tamo i tu, jer tamo gdje sam ja bila vi ćete tek doći (nadam se i želim vam)! Jedino što mi je važno ono s početka priče....svela sam sebe na pravu mjeru....otkrila sam smisao života ne tražeći ga! Usrećujem sebe, a ako i kada naiđe netko...hm...možda usrećim i nekog pored sebe? Do tada...au revoir!

frenki boy

Link

ha ha imam jednog fenomenalnog frenda kaj mi svaki dan pošalje hrpu duhovitih porukica!
ova danas zaslužuje i javnu pohvalu u vidu bloga!
pa kaže poruka:

sutra u 11 sati bumo pljeskali za sve žene kojima je iz dana u dan postavljeno pitanje KAJ BUMO DANAS JELI?

nemam inače običaj u jednom danu imati dva posta, ali kako sam fulala profesiju (želja mi je bila biti novinarka ali spala sam na trkeljanje po iskrici) onda bar s vremena na vrijeme kad pročitam članak koji bih potpisala i sama, moram podijeliti! moram javno obznaniti da tako mislim, jer mislim! nažalost, kak reče ovaj novinar, onaj tko pjeva ne misli...i doista, ako itko apstrahira većinu toga što je ovdje napisano (nema veze s politikom niti s aktualnom vlašću već sa 30 godina našeg postojanja) onda fakat ne misli? evo i teksta, ne morate misliti, samo vas molim da pročitate?

https://www.index.hr/vijesti/clanak/kolektivno-urlanje-moje-domovine-ciste-
ruke-i-ispran-mozak/2170446.aspx




Kolektivno urlanje Moje domovine - čiste ruke i ispran mozak

KLJUČNA poruka jučerašnjeg poziva na kolektivno urlanje Moje domovine s prozora i balkona, koje je ponegdje doživjelo dojmljiv fijasko, bila je da građani, u ovoj kriznoj situaciji po javno zdravlje, moraju imati čiste ruke i ispran mozak. Samo građanin bez nečistih misli prema motivima političkih vlasti i stručnjaka svih pasmina može relativno mirno živjeti u neproglašenom izvanrednom stanju, prihvaćati suspenziju svojih prava, čekati liječenje u starim bolnicama ili nešto novijim sportskim dvoranama.

I pritom pjevati.

Dakako domovini.

Samo kojoj?

Nitko se nije odvažio

Da se netko, recimo, sinoć odvažio zapjevati bivšoj državi, danas potpuno proskribiranoj, koja je iza sebe ostavila bolnice, hitne pomoći, domove zdravlja i relativno očuvan sustav javnog zdravstva trenutno okupiran pokušajem suzbijanja koronavirusa, u najblažem bi slučaju bio prokazan kao jugonostalgičar, a vjerojatno i obogaćen nizom kontuzija. Takva se diverzija, koliko je poznato, nije dogodila. Hrvati su pjevali Hrvatskoj.

Građanima srednje i starije dobi, kod kojih nije metastaziralo hrvatstvo, Moja domovina podsjetnik je na gadno vrijeme. Počinjao je rat, s jedne su strane fizički ugroženi, mobilizirani, avanturisti i idealisti grabili puške i jurišali, a s druge su se gradili agrokori, kutleraji i opremale hrvatske gospodarske komore. S jedne se strane mahalo zastavama i urlalo, a s druge varalo, kralo, pljačkalo, ubijalo i deložiralo. Sve je to opisano nekoliko milijuna puta u novinskim tekstovima, knjigama i publikacijama, pa ovdje nećemo daviti detaljima.

Poziv na urlanje

I onda, na početku kataklizmičnog proljeća 2020., dok pokušavamo dokučiti što je točno ovo, koliko će trajati, hoće li nas dohvatiti više nego dosad, dok se borimo s elementarnim ljudskim strahovima, nacionalna radio-televizija poziva na urlanje Moje domovine.

Jer, kako nas uči ne tako daleka povijest, primjereno kroatizirani građanin - a pjevanje domoljubnih napjeva spada u pouzdane simptome takvog stanja - oslobođen je suvišnih sumnji.

Nema mjesta za pitanja

Na ustima ispunjenima hrvatstvom nema mjesta za praktična pitanja. Na primjer, zašto je domovina koja traži naša grla, umjesto u obnavljanje postojećih ili gradnju novih bolnica i domova zdravlja, trošila hrpu javnog novca – vašeg novca, novca svojih građana – u velike sportske dvorane? Zašto liječnicima i medicinskim sestrama nije osigurala primjerenije radne uvjete? Zašto nije gradila i obnavljala škole, te divne zgrade za naša najveća blaga u koje je nedavno stigao čak i sapun? Zašto nema normalno pravosuđe?

Zašto je Hrvatska radiotelevizija, koja je jučer nadobudno apelirala da u osam navečer iz pluća glasno izbacujete preostale rezerve privrženosti naciji, samo jednom odlukom iz rujna 2016. godine dala 9,6 milijuna kuna (devet zarez šest milijuna kuna) za seriju General, vjerojatno najgore ostvarenje nastalo u režiji dvonožnog višestaničnog organizma. Zamislite sada, dok se tresete hoće li i vaše tijelo početi emitirati simptome korone, na što bi sličila najbliža bolnica da je u njoj, namjenski i kontrolirano, potrošeno 9,6 milijuna kuna.

Ne, bolje je ne razmišljajte. Pjevajte Moju domovinu.

Pjevajte da se ne pitate

Pjevajte i da se ne pitate koga su ugrožavale dvije žene u šetnji gradom kada su se na njih, jučer prije podne, obrušili rabijatni epidemiolozi iz splitske druge policijske postaje? Čije je zdravlje ugrozio muškarac koji se sam sunčao na Bačvicama pa ga je nadležni službenik civilne zaštite, ili neke druge organizacije s parapolicijskim ovlastima, lijepo zamolio da odjebe u skokovima? Zašto živimo u faktičnom, a neproglašenom izvanrednom stanju? Zašto Zdravko Marić nosi skupu masku kakvih nedostaje medicinarima?

Ma briga vas, pjevajte.

Tko pjeva, ne misli.

oda. moram priznati da mi nije čak niti godila, iako obično čovjek kad mu netko povlađuje i kaže da je bio u pravu to jako godi! pače, osjećala sam neku krivnju što sam bila u pravu? jer, reče mi jutros moj zadnji bivši dečko da sam u toliko toga bila u pravu! ali rekla sam mu to drito u facu i to ga je smetalo? danas, par mjeseci nakon to mi on kaže u facu (mislim, prek moba se razme)! dečko je rođeni zagrepčanec, par koljena, krasna kuća u centru zagreba koja je sada u potresu dobila po tintari i nije upotrebljiva za život i nije više za stanovanje! istina, dečko ima još jedan veliki stan u kojem mu je i firma, kupio je i kćeri stan...ali osta bez roditeljskog doma tj krasne dvokatnice iz početka 20. stoljeća....sa krasnim vrtom u centru grada...sjenica, magnolija....prekrasan hall...sa vitrajem...jednom rječju, ostala sam zapanjena? ostao je i bez prihoda jer je suterenski dio kuće od cca 120 kvadrata iznajmljivao! i reče da je sve bila istina što sam rekla...i glede bivše tazbine, i glede kćeri (koja je dijelom bila i razlogom našeg razlaza) i glede posla...sve mu se posložilo da nije moglo gore? ali, kak ono vele...svako zlo za neko dobro! pa je on ovako zbog potresa riješio kućerinu u kojoj je sam živio tako da će to morati prodati...doći će netko s hrpom love (po mogućnosti ovi kamenjari kaj su dotepli u zege i njima uopće nije problem platit milione eura) i zaposjest teritorij! imam gorak okus, al ne od kave već od istine. često sam tako post festum bila u pravu i često su mi tako post festum ljudi priznali (ali najprije sebi) da to što sam vidjela dalje i kako sam vidjela...no, mene i moju neku priču to ne amnestira. dapače, bilo bi mi draže da nisam bila u pravu, da sam ja sjebala nešto..da sam imala takta i ne rekla istinu.jer kad nešto ti sjebeš, moš to i popravit? ovako...samo sam nijemi svjedok još jedne ode! a nisu baš nimalo vremena za to. nisam naučila lagati, zatajiti, zamatati u celofan i gladiti...no dugo već znam da su zbog toga svi tantijemi došli na naplatu! moj život bi bio bitno drugačiji da sam ja bila drugačija? ali, to sam i kakva sam...takva sam!
evo malo dobre mjuze za ova vremena kad nema okupljanja da nas podsjeti kako smo se nekoć radovali životu! možda malo i previše pa sad ispaštamo?

Link

kako niti jutros nemam što čitat mogu pisat! uvijek mogu pisat i kad nemam što? pa mi tako zaostao jedan arak papira (iz doba dok se još tipkalo na pisaće mašine bez kompa) na mom stoleku za lap...pišre rukom: japanska poezija! mitsune, sosei...sve neki mudraci. blago njima, em su pokojni em nemaju covid 19 za dobro jutro! prošetah (volim aorist) jutros pesu oko kvarta i ne sretoh niti pesa! i pesi spavaju. davno, prije 37 godina (znam jer sam te prve godine bila baš u rodilištu i trebala izać van nakon poroda, al fala bogu ne u petrovoj već u vinogradskoj) uveli su ovo neprirodno računanje vremena. i sad organizam više ne funkcionira astronomski već ovo kvazi...pa kaže moj sosei:

"tek što si mi rekla: dolazim
čekao sam; kao što se želi
puni mjesec ujesen, da nam zasja
nakon dugih pomrčina uveče.
ja luda"

ne čekam više dragog, što ne znači da neće doći? čekam svoj normalan život! koji će valjda opet doći? ali i da ne dođe, važno je znati. neizvjesnost i nemogućnost...kak netko reče: "najgore što u životu jest...izvjesnost trajanja i nemogućnost izbora"
pa tako i ja zaključujem da je ovo jedna od najgorih nedjelja! no mogu pustit valjka i akija...da nas sjete na vremena kad smo imali nedjelje, kad smo tugovali, željeli, čeznuli...ovo danas me podsjeća na ravnu crtu...a kažu da je pravac crta koja je beskonačna?
al nek svira, ko u neka dobra stara vremena kad je nedjelja bila dan, drugačiji od drugih jer sad su svi isti!

Link

(PAZIM ŠTO, AL NE I KAKO?)
Kad si odgojen u autoritarnoj obitelji (vojnički odgoj) gdje je uvijek više dolazilo do izražaja kako mi se nešto naređuje i zabranjuje, počneš osjećati averziju prema autoritetima! Barem ovim nametnutim, bilo u vidu vlasti bilo kao profesore, političare, moćnike svih fela. Pa sam tako i ja razvila popriličnu averziju upravo prema agresivnom ponašanju...propagandnih poruka, glazbe, kazališta, nasilnih filmova...jednom rječju, moj osobni život u djetinjstvu, prerastao je u eksponencijalno nasilje na svim nivoima i porama društva! Kako odgovoriti tom izazovu? Ili ga prihvatiš ili ignoriraš? Ja sam ga prihvatila i na njega odgovorila tako da sam uvijek birala riječi u obraćanju drugima, ali uglavnom nisam prešućivala! One su bila strogo precizne, uglavnom ubojite ako sam to željela postić ili meke kao pamuk, ako su pak bile s tom namjerom! Nažalost, prihvaćajući izazov nasilja sa svih strana koji me u životu okruživao, izradila sam jedan svoj obrambeni mehanizam. Na taj način (to je inače kratica-sigla u stenografiji koja mi je ostala u pamćenju do dan danas),da sam riječima željela biti što preciznija i razumljivija. Pri tome sam obično zaboravljala način priopćavanja i zaboravljala da „...svi gledamo isti svijet al ne vidimo iste stvari“. Nisam skoro nikad koristila staniol papir u što smo onomad zamatali bombone koje smo stavljali na bor i tako ga kitili o božiću i novoj godini. Općenito, ne znam uvijat i zavijat, već drito, kak bi rekli moji dragi talijani. Nažalost, ljudi pak obično nemaju niti vremena niti sluha za nijanse. I obično čitajući nešto, stvaramo vlastite projekcije, što je onaj drugi htio (ne što jest) reći? Ljudi rijetko i teško postižu koncentraciju za tekstove dulje od pet rečenica? Ljudi su u suštini vrlo površna bića! Zato smo valjda i izmisliti televizor, PC, mobitel...više ne čitamo knjige, ne šaljemo poruke, već samo sličice! Nažalost, upravo s riječima sam najbolja, dugo već na ti. Ovaj drugi način je način (bje to izvrsna rock grupa) brzog ali i opasnog živjenja. Mi nemamo više vremena za preglede nečije duše, tijela...već samo postavljamo dijagnoze? Normalno, ne sebi već drugima. Jer, uvijek je bilo lakše savjetovat druge što da čine kako bismo i mi imali što činiti...prema drugima! Stoga sam danas odlučila ne samo poslušati (povremeno pogledam i poslušam takve priče) riječi ovog gurua već ih podijeliti i s vama! Ne zato da vas poučim, niti zato da kažem da ja sve znam, već samo zato što imam lap....što ste vi tu, što je netko drugi to izrekao i što mi je to baš danas poslala moja frendica, s kojom sam jako bliska ali povremeno se udaljimo iz čisto svjetonazorskih razloga. I onda mi ona pošalje popravak....namijenjen njoj....meni...vama....svemiru! prije upotrebe ne treba niti promućkati niti piti tri puta na dan! Meni je bilo dovljno da je tu i da sam odslušala...a mislim da sam i....poslušala?

https://www.youtube.com/watch?v=e0asIPdRFuk&feature=youtu.be

p.s. upravo je u tijeku pressica stožera! i ja sam imala jučer svoj call centar, pa su se tako na mom skypu izredali mnogi...to su ti kontakti i zanimacija koju činim kako i preporučaju! danas ćemo unučica i ja imati predstavu uživo kao u kazalištu...sa lutkama i pričom! živim skoro pa normalan život kao i obično. fali mi odlazak na kavu u kafić, fale mi moji prijatelji in vivo...no ne falim sama sebi! malo me brine broj respiratora, broj liječnika, ali i moja mirovina koja će valjda stići drugi tjedan? i kaže beroš da smo mi građani koji se držimo propisanih mjera, heroji! iako, znamo da heroji upravo umiru prvi?

danima već pozivam i prozivam ovdje (ali ne samo ovdje) na poželjno i potrebno ponašanje! i doista, evo netko je to sažeo i u ovaj članak!

https://www.index.hr/vijesti/clanak/zasto-mnogi-ne-postuju-samoizolaciju/21

69077.aspx


istrgla sam iz cijelog teksta bit, onako kako ju ja vidim!

".....PO NJEMU, ČETVRTINA ISPITANIKA PRIDONOSI OPĆEM INTERESU BEZ OBZIRA NA SVE, ČETVRTINA MISLI SAMO NA SEBE, A PREOSTALI, CIJELA POLOVICA, UVJETNO PRIDONOSI OPĆEM INTERESU, TO JEST ČEKAJU DA VIDE KAKO ĆE SE PONAŠATI DRUGI..
POMAŽE DRUŠTVENI PRITISAK
U TOM KONTEKSTU DRUŠTVENE MREŽE "IMAJU TENDENCIJU PRENOSITI PREVIŠE LOŠIH PRIMJERA, ŠTO OSTAVLJA DOJAM DA POSTOJE SAMO PREKRŠITELJI", REKLA JE ANGELA SUTAN. "TAKO SE STVARA ZAČARANI KRUG."
ALI ONE MOGU BITI I KORISNE JER OMOGUĆUJU DA SE IZRAZI NEZADOVOLJSTVO KOJE OSJEĆA VELIK BROJ LJUDI, ŠTO ĆE POTAKNUTI NAJSEBIČNIJE DA PREISPITAJU SVOJE PONAŠANJE...."


većina i ovdje šumom, a ja i nadalje drumom! no, važno je kako rekoh, imati moralni zakon u sebi, a vama, kako vam drago! to vas uopće ne amnestira da ću kad god treba (ja mislim da treba, a slobodno se i vi izrazite, iako se izražavate svojim neizražavanjem) oplesti po vama...svima nama koji nemate taj moralni kodeks ponašanja u ovoj situaciji?

(citirani tekst sa linka)

ČEST je to bio prizor zadnjih dana - ljudi se druže na tržnicama, a državni lider im drži predavanje da moraju ostati u kućama. Zašto mnogi tu uputu nisu shvatili ozbiljno?

Previše ljudi "olako" shvaća samoizolaciju, rekao je nedavno francuski predsjednik Emmanuel Macron.

Drugdje u Europi mnogi Nijemci, često mladi, također ignoriraju službene pozive da ostanu kod kuće. Pojava je to na koju nisu bili imuni ni Hrvati ni brojni drugi Europljani.

Čak je i Italija, prva europska zemlja koja je uvela stroge i opće mjere i gdje su razmjeri koronavirusa prvi bili vidljivi, teško uvela potpunu karantenu.

Europske zemlje pogođene pandemijom koronavirusa podijelile su se na dvije skupine, na one koje su proglasile karantene radi općeg dobra i one koje to oklijevaju.

Ali mnogi ljudi ne pripadaju ni u jednu od spomenutih skupina, nego se ponašaju onako kako se ponaša većina, rekla je Angela Sutan, profesorica bihevioralne ekonomije u burgundskoj poslovnoj školi.

Oni koji su prošli vikend uživali u sunčanim parkovima spadaju u tu "rastezljivu" skupinu.

"Problem je što su ti ljudi ujedno najvažniji i najopasniji”, rekla je Sutan. "Ako primijete da drugi ne surađuju, ni oni više neće surađivati."

Ti zaključci temelje se na istraživanjima bihevioralne ekonomije. Ta disciplina, koja istražuje spoj ekonomije i psihologije, pokušava objasniti iracionalno ponašanje iz ekonomskog kuta.

Austrijanac Ernst Fehr poznati je stručnjak u tom području. Početkom 2000-ih proveo je istraživanje koje je pokazalo kako se ljudi dijele po ponašanju.

Po njemu, četvrtina ispitanika pridonosi općem interesu bez obzira na sve, četvrtina misli samo na sebe, a preostali, cijela polovica, uvjetno pridonosi općem interesu, to jest čekaju da vide kako će se ponašati drugi..

Pomaže društveni pritisak

U tom kontekstu društvene mreže "imaju tendenciju prenositi previše loših primjera, što ostavlja dojam da postoje samo prekršitelji", rekla je Angela Sutan. "Tako se stvara začarani krug."

Ali one mogu biti i korisne jer omogućuju da se izrazi nezadovoljstvo koje osjeća velik broj ljudi, što će potaknuti najsebičnije da preispitaju svoje ponašanje.

"Oni osjećaju da profitiraju izlazeći u park jer su učinili nešto hrabro", objasnila je. "Ali ako naiđu na neodobravanje na društvenim mrežama, mogli bi ponovno razmisliti o tome."

Što je, dakle, najbolja taktika vlastima da uvjere ljude da poštuju samoizolaciju?

Zanimljiv francuski pristup

Mnoge zemlje odlučile su se kažnjavati ih: svatko koga policija zatekne vani kada ondje ne bi smio biti, dobije novčanu kaznu. Je li to najbolja strategija ili je pametnije pouzdati se u odgovornost građana?


Potrebno je i jedno i drugo, kazalo je nekoliko ekonomista, koji također smatraju da je pozitivno to što se, na primjer, od Francuza traži da ispune izjavu kojom opravdavaju izvanredne izlaske jamčeći za to svojom čašću.

"Kada stavite svoj potpis na papir, pojavljuje se mentalni refleks, što znači da ljudi, ako su već bili skloni poštivanju pravila, žele poštivati i novu obvezu", rekao je neuroekonomist i profesor na sveučilištu Sciences-Po Thierry Aimar.

"Taj potpis stvorit će mentalne mehanizme koji će rezultirati poštivanjem obveze kako bi se izbjegao jedan oblik kognitivnog nesklada", rekao je.

Kognitivna disonanca mentalno je stanje u kojem osoba istovremeno doživljava više iskustava koja se ne podudaraju.

"Kod većine ljudi koji su već poštivali društvene norme mozak će osnažiti samodisciplinu."

Taj učinak može dugoročno oslabjeti, ovisno o tome kako se ponašaju svi ostali.

"Ako se razviju oportunistička ponašanja, stajalište ljudi koji prirodno poštuju naredbe može evoluirati u pogrešnom smjeru", zaključio je Aimar.

Budući da su neke europske zemlje već u karanteni, a bit će i druge na drugim kontinentima, poštivanje takvih restriktivnih mjera ostaje jedan od najučinkovitijih načina da se uspori brzo širenje virusa, po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO).

često sam se pitala, zašto je biti u pravu, pogrešno umjesto da to bude afirmativno i da većina propita svoje mišljenje? jer, nažalost, upravo često mi se to događalo u životu! mi koji promišljamo i vidimo dalje, obično zbog većine koja to ne čini, najebemo? evo, ispada da sam i ovaj puta bila u pravu (još prije dva tjedna) jer sam upozoravala, gledajući omjer testiranja i zaraženih da situacija u HR nije dobra! a danas, eto to oglašava i liječnička komora. dovoljno je pogledati koliko je većina eu zemalja učinila testiranja, a koliko HR? zašto mi nismo bili kao slovenija, kao češka (koju sam stalno iz prve ruke navodila kao primjer zatvaranja kafića, testiranja, zatvaranja granica, zabrane izlaska etc)...a ne skoro pa zadnji po testiranju? kaj stvarno u HR ljudi ne vrijede pišljiva boba, već ih se ostavlja doma u samoizolaciji bez da ih se testira? koga mi to varamo? sebe najprije! baš čekam jutros što će stožer reći na sve to?

https://www.index.hr/vijesti/clanak/lijecnicka-komora-premalo-testiramo-na-

koronavirus-to-se-mora-povecati/2168695.aspx

i da, evo i nešto pozitivno!nakon skyp razgovora sa kćeri mogu reći da ima sretnih ljudi! njih dvoje su sretni (tako kaže kćer i zet) što žive u češkoj! i pobraja mi sve mjere koja vlada čini za njih, svoje građane! ovi moji su direktno pogođeni turizmom jer imaju hostelski smještaj u centru praga i biznis povezan uz to! država će im...bla bla bla...država će svim roditeljima koji su ostali doma čija djeca ne idu u školu i vrtiće, dati će im nešto kao dječji doplatak...naknadu što su doma! država će poduzetnicima davati ne samo za plaće, već dotični moraju plaćati samo 20% doprinosa...bespovratno tj ne moraju platiti za tri mjeseca (kao naši npr) ništa od poreza i doprinosa...država naprosto oprašta sve! i tako, ima još toga...bravo neke države nisu trulo kapitalistički nastrojene već vode brigu o svojim građanima! sretna sam jer je to još jedan dokaz da sam u pravu...da ima ljudi i zajednica koje vode brigu o svojima! i da, koji ne hiću floskule ala meija, pri tome radeći na grbači istih tih zagrepčanaca koje kakti bodri? meijo, ostani doma i smanji si plaću kao i svi uhljebi...na minimalac! tada ću povjerovat da svi vi iz vlasti doista cijenite svoj narod?