HIPOKRIZIJA

u ulici 150. brigade srećem se za istim stolom. a birtija se zove samo...birtija. prvi put kada sam u nju ušla, nisam tome pridavala pažnje. drugi put sam znala da je to ona. ista birtija u kojoj sam jednom, prije tri ljeta, nakon poljupca u vrat...za istim tim stolom, poželjela čovjeka. zar sam morala proći puni krug i vratiti se istom mjestu? nisam ga ja birala, ono je izabralo nas. opet smo na početku. sa svim svojim strahovima. on se boji jer nikad nije, a ja se bojim jer tako dugo jesam!
naši strahovi se sreću, zagrle i odu...dalje. ovih dana sam se često vraćala jednom imenu, valjda asocijaciji na čovjeka? danas kada spominju kako bi trebalo voljeti ženu, baš njegovo ime mi opet dolazi. bilo je to jedno ime iz ulice 150. brigade. tada nisam znala da je to ime ostavilo traga kao najljepše ime mog muškarca. nikad prije, nikad poslije niti jedan me nije volio tako i toliko na moj način! koji je bio i njegov. i upravo je čino tako i toliko kako sam negdje ovih dana pročitala (mislim kod meije) što bi trebao on činiti? zašto te boje i godine upijamo tek kada minu? zašto ih ne uspijevamo zadržati? zašto se tako često prave stvari događaju u krivo vrijeme? ili zašto su krive stvari (postupci) u pravo vrijeme? rekao si mi da mirno spavam, jer ne spavam! večeras, jedan drugi ti. jer ni ti ne spavaš. jel taj početak našeg nemira znači mir za mene? mir za tebe? ili je i to samo prolaznost ravne crte dok ne dođe do...kruga?

najbolja stvar koja me uvijek digla...i danas sam ju odslušala u autu...istina i curička od voditeljice na areni se začudila kako je ta stvar još uvijek dobra a iz davne 69 godine je (ili 68 nema veze)...pa eto da da se još malo opet dignem večeras

SATISFACTION by stonsi

Link

SIVA PJESMA NAJSIVIJA
Odmičem pokrivač osame
s olovnih udova
i odljepljujem se s mukom
od ležaja gorkih spoznaja
Smrznut pogled
u ogledalu istine
Na obrazu suze nesanice
zaleđene...
Led u žilama, tupost osjećaja
Preda mnom je
još jedno novo svitanje
što kao magla se vuče
uz visoke bedeme
krivih prosudbi,
beskonačnog očekivanja
i uzaludnog nadanja
/današnji blog by korala/

and

And the truth... will set you free. E da. Nikad nisam kužila o čemu ta rečenica priča. Kakva istina? Oslobodit će me od čega?
Djelovala mi je previše apstraktno, bezvezno čak.
Sve dok jednog dana nisam skužila. Treba govorit istinu, ma kakva god ona bila, jer se tak lakše kroči putevima života.
Al' da je jebeno teško, teško je.
Istina boli.
/današnji blog by boooocka/

O kako je tužno kada ovakva dva bloga stoje jedno ponad drugog...u prvom niti jedan ili jedan komentar a u drugom...preko 200 komentara!

Istina je tako rijetka, a laž...i prijetvorništvo...hm...i nije pjesma siva, najsivija...ona tvar u čovjeka je danas još više posivjela od...muke (barem moja)!

svašta mi se događalo ovdje na iskrici...ja sam se obrisala zbog nekih (više sebe nego njih), neki su se obrisali jer sam ih odbila, but...nigdar se još niti jedan bloger nije obrisao zbog mene! i to samo zbog jedne jedine poruke. žo mi je samo što je moje pitanje (javno upućeno na blogu) ostalo bez odgovora? but, pojavit će se neki drugi ergo pa ćemo stvar ponovit! do tada, molim malo korote....slikica žena u žalovanju i kako to već priliči i doliči...karminama! možete i cugu ponijet, čovjeku bi bilo drago! btw čovjek mi se sinoć javno ispričavao, iako nemam pojma zakaj? no, prihvaćam ispriku!

učinjen je neki dan na ovom blogu! a kako upravo varim po ručku, uz svoju čašu crnog vina (crtica iz private života) i u očekivanju da mi kava zakuha (turska sa šlagom...opet crtica...) ne mogu ne bit zadovoljnom. istina, ne i zadovoljenom. eto konačno danas jednog dana kada nema glupih smjehuljaka i komentara na blogu! reklo bi se da je postignuta svrha i smisao s mojim jučerašnjim blogom. btw kao što vidite, on i nadalje stoji tamo, kao što će i ovaj tu! za razliku od drugih, koji malo pišu i malo brišu. al uredno u čoporu komentiraju. i opet, meni komentari nisu potrebni. istina, blog na nicku mai sarai izrijekom se tako zove...ovaj malo drugačije. no smisao je isti! ja sam solo igračica. iako volim dansat u dvoje. no draži mi rock u krugu! tada se mogu bolje izrazit. isprika, ako je i to privatni izričaj i objava! i znate kaj mi je još simpa...ja sam točno napisala kome sam kaj imala...a ovdje cijeli dan danas se vrti neka spika...o nekom tko je kome kaj, ili nije i zakaj je..i tak. pa se pitam (ja koja sam informirana) o kome ili čemu vi to? eto, gotovo da bih se htjela ispričati bloškom pučanstvu što se usudim pisati poslije 17 sati? jerbo, htjedoh popit piće u ergovom kafiću, al vele da je zatvoren? zatvorio čovjek kafić u 17 uri? znam ja da se ovi mladi obično druže poslije posla (ali samo petkom), ali ima nas koji bismo nekaj popili i poslije posla...every day? anyway, pitala bih erga zakaj već unaprijed ljude svrstava u one s kojima ima smisla pričati i one s kojima nema tj. unaprijed ih degradira za razgovor? naime, pametan i obrazovan čovjek trebao bi svakome pružiti priliku da kaže kaj ima? dakle, biti spreman na razgovor i dijalog...pa makar to neimalo smisla i ne mijenjalo njegove stavove! ja npr. sam otvorena za raspravu, sa crnima, bijelima, starima, mladima...eto npr. čak i sa buckom? iako mislim da bi bila nekorisna. no, svejedno bih to učinila. znaš, ergo nije sve tako kako se čini? znam da znaš da je ispod leda...voda. reklo bi se to je isto, samo drugo agregatno stanje! no, ponekad sve to ipak samo...ispari!

Je puno žešća riječ od ove...krize! A ne mogu na nju ostati ladna? Bar u pokušaju! Dakle, za one koji ne znaju, neće niti znati! Al ću ja ipak pisati o njoj! I njemu. Sumu! Btw dotični inače ima običaj iskrivljavati tuđe nickove pa sam eto obula njegove cipele kako bih se obračunala s njom. Hipokrizijom. Ne nužno i njime. No, kako je on tipični primjerak nje ovih dana, ne mogu mu se ne obratiti. One, sateliti (zanimljiva mi ta igra rodova njega i njih) nisu mi važne. Ne ovaj put! Dakle, da se vratim ishodišu ili utočištu. Neki dan je dotični sumo (kratica od ergosum) obrisao blog sve poradi bloškog ćudoređa i „morala“ budući sam ja (ne sjećam se pod kojim nickom, ali čini mi se da je bio upravo ovaj?) drznula se misliti drugačije. Narečeni sumo očito misli da tamo gdje svi misle isto, misle! But, moja pradavna izreka (a nije uopće moja) upravo kaže da tamo gdje svi misle isto nitko ne misli. Da se vratim na petački blog koji je obrisan...jer je dotičnog smetalo to što i kako sam pisala. Pa sam slijedom te mentalne higijene očekivala da će današnji unisoni blog isto biti obrisan. Ako poradi ničeg a ono radi...vjerodostojnosti! To nije tuđica, to je tako lijepa hrvatska riječ. Koja ima svoje značenje i ne morate u wikipedi! Dakle, da bi netko bio vjerodostojan trebao bi imati muda (to inače je vrlo rijedak slučaj u muških na iskrici kako stvarno tako i verbalno) i podnijeti opinion koji se razlikuje od njegovog, ili od većine. Jer kako bismo znali što je većina kad ne bi bilo manjine? No, dotični sumo brisanjem bloga i zapisa te komentara i ove autorice (iako nije bila jedina) u petak, a ostavljanjem današnjeg svog uratka upravo je sebe kastrirao. Sada i javno, iako se kurčio da ima muda! No, ergosume nisam bolje niti drugačije očekivala. No, zahvalna sam ti jer si eto učinio da sam napisala prvi blog na ovom nicku! Baš mi je drago da sam probila led, sve sam se nešto nakanjivala čak i skanjivala, no led je probijen! Iako time ne i ova iskričava aurora borealis koja u konkretnom slučaju znači ne divotu od polarne svjetlosti već posvemašnji bloški mrak! No kako sam davno odgledala Sumrak bogova, ništa neobično da odgledam i odčitam sumrak...blogova!