Važno je umrijeti mlad - što kasnije....

Link

U međunarodnom sustavu mjernih jedinica, najviše mi fale tri mjerne jedinice.
Onaj tko ih otkrije i omogući mjerenje gluposti, ljubavi i mržnje, zaslužuje i
posebnu nagradu. Jer Nobelova mu neće biti ni do koljena.
Stvarno bih voljela ponekad izmjeriti kod drugih, a bome i kod sebe, te
neke nemjerljive količine. S mržnjom nemam problema. Barem tako mislim.
Ljubav bi bila povišenih vrijednosti. Barem tako mislim. Glupost..?.., mala
sićušna brojkica. Barem tako mislim. Tako misle i drugi.
I onda fino izmjeriš i ostaneš pafiran.
Pa dođeš na blog i mjeriš mjernom jedinicom. Ne trebaš misliti i time povisivati
vlastite mjerne rezultate krivim razmišljanjem.
I tako bi u profilu odmah stajale sve bitne, a trenutno nemjerljive brojke.
Ok, priznajem, još je nešto nemjerljivo na blogu. Ovisno o povišenim vrijednostima
ljubavi, mržnje i gluposti, i Rexova kitica je nemjerljiva :))


Link

Link
Link
Link

Lijep glas
Dodajem i zgodan stas
Teško to zanemariti
Uživam i dijelim

Link

Našla Pero.
Jel paun s maskom? Ili se pura kiti tuđim perjem?

Link
Link

ništa se neće promijeniti, sve se vrti ukrug...
samo ponekad nemamo snage obojati sivilo-bojama..pa nas preplavi ta čudna boja
treba znati stati, odmjeriti, i krenuti dalje,
bezumlju treba dati neki smisao
a smisao je u nama
očekivati od drugih da osmisle naš život?...ravno je znanstvenoj fantastici...
lijepo je pogledati film tog sadržaja, ali život je nešto puno prizemnije..
a živjeti ga bez stimulansa tatrane i čiste glave....prava pustolovina :)

glavu gore ******.....izuzetna si osoba
lijep pozdrav

Link
Link

Danas, tj jučer... je lako bilo odlučiti. Ilegala! Vele, još jedan dan.
Znam da moram pisati, al ću to nastaviti u svom kutku svemira.
Vrata otključana,...vidljivost potpuna,...zvoni triput :)

Link

(na njen zahtjev ljepim)

nemoj žaliti prijateljice
ja mu samo hoću pokazati koliko smo
različiti....koliko su nam pogledi na svijet
različiti....moje vizije i razmišljanje o
najbitnijim stvarima u životu su još uvijek na
nivou djeteta koje otkriva svijet....iskreno i
odano....i nikako nema dodirnih točaka s njegovim
nazovi društvenim normama ponašanja....mene ne
zanimaj pisana pravila....daj ti meni ono što
meni treba....jer sve drugo djeluje izvještačeno
i neiskreno...i nikako nije temelj za nešto više
od površne veze

Link

Kad netko laže oko nebitnih, lako provjerljivih informacija,
sam sebe dugoročno diskreditira oko istinitih, bitnih tvrdnji..

Ako kreneš dokazivati laž, dotična se osoba trenutno ograđuje
željeznom ogradom, plus bodljikava žica pod strujnim naponom..

Ako odustaneš od dokazivanja i prešutno prijeđeš preko laži, ispadaš
u laščevim očima priglup i savršena roba za manipulaciju.

Pa sad ti budi pametan....Probušiti balon?...ili igrati igrice?...
Trenutno mi nije do igrica. Bum!

Link

Baš sam skulirana dok pokušavam pronaći slike sa svog bloga,
koje sam izbrisala, brišući mapu na imguru, koja mi se sve teže
otvarala....Sanirajući glupost, naučila i nešto pametnog...
Na sreću, memorija mi još funkcionira...., još su u glavi.
Na žalost, neke slike su nepovratno izgubljene...oku.
Ko mi kriv kad ih nisam znala čuvati...
Doživljavala ih - "zdravo za gotovo"
Glupim, nepromišljenim postupkom - izgubila.
Popravljajući glupost, efikasnost nikad nije stopostotna.
Ali slike mi šire sliku.
Pao mi na pamet i P. Preradović
"Čovjek čezne više za onim čega nema ili što se boji da će izgubiti,
nego za onim što mu je na raspolaganju. To je u čovjekovoj naravi,
to je okrutna istina, ali ipak istina."

Link

Link

Moj stil prehrane je 70% makrobiotičkih načela, 30% onog što organizam traži.
Prije niz godina, od bolova u kičmi, kuku, zglobovima...lagano sam krenula u
otpis moje malenkosti.
Plus nemir, osjećajne oscilacije, srdžba..itd-poznato vam?
Uvođenjem novog stila prehrane....sve tegobe su nestale za dva tjedna.
Moj liječnik mene ne poznaje. Ja sam kod njega samo prazan karton bez osobe.
U ovim teškim vremenima, o namirnicama i hrani se razmišlja sistemom "akcija",
"sniženo", "povoljno". I ja sam tako razmišljala, ali sad čitam "otrov", "prošo rok
trajanja", "bježi od tog".Za svoje hranidbene potrebe izdvajam mjesečno
cca 700 kn ukupno:iz dućana zdrave hrane, plus voće, povrće, bio uzgajivača,
povremeno riba, morski plodovi. Priuštim si ponekad špekeca, čvaraka...mesa
u minimalnim količinama zbog B12 vitamina. Ali ne volim osjećaj agresivnosti
koji meso u meni izaziva...Tada panično tražim dlaku na jeziku, ali je ne nalazim.
I nemam izdatke za doktore zbog bolesti..... Godinama.
Sve u svemu, na vrijeme sam skopčala da nema te bolesti koju hrana ne može
korigirati, izliječiti. I na vrijeme sam skopčala da bi doktorima puko biznis,
kad bi i drugi ljudi to skopčali. Previše negativnog bi se dogodilo zbog pozitivnog.
Osim fanatičnih, opsjednutih pojedinaca koji slijepo i religiozno nameću svoje zdrave
prehrambene aktivnosti, za sada se normalna skopčanost osvijestila samo kod
bolesnih ljudi. Šteta.

Hmmm...škicnula na blog....izgleda da je meso bilo na "akciji"...

Link

Link

Fascinirana sam kako ljudi doživljavaju svoj život. Ako im je ugodno,
onda je dobro. Ako nije - eto ti tragedije. Urušavaju se momentalno
na svim poljima u svoje napuhane oblike vlastitih mana.
Zašto zaštekavanje na nekim područjima života doživljavaju ko totalni
kuršlus...i zašto na to pitanje nikad nisam dobila suvisli odgovor?

A baš se na neugodnostima uči. Osoba, koja prizemno analizira svoje
životne ljepote i one manje lijepe događaje, kuži da se na lošim stvarima
uči, a ljepote služe da bi ublažile težinu životnih zadaća. I klinci znaju da
ne učimo da bi se mogli igrati, već se igramo da bi lakše mogli učiti.
Oni koji sve znaju i sve su naučili..., o njima ovaj tekst ne govori.
Oni spadaju u posebnu kategoriju.
Ovdje ne spominjem ni ljude koji imaju osnovne egzistencijalne probleme, jer
njima nije do igre. One druge ne razumijem. Opere ih i onda uđu u prostoriju
naziva "ni brige, a bome ni pameti". Tamo napušu svoje neugodnosti na
priručnom kompresoru za napuhavanje drame. Što su veće mane takvog
pojedinca, kompresor ima više posla.
Jedini problem je da ne kuže da taj problem i postoji da bi dotični mogao proširiti
svoj kapacitet korištenja uma i da bi uspješno dodao zrnce zrelosti koji
bi ga prikočio u suludom glavinjanju kroz život.
Osjetljivima se napumpa osjetljivost do enormnih razmjera. Dramaturzima,
drama dobije veličinu kataklizme - jao onima koji su u blizini. Vječno gladni,
požderu sebe i sve oko sebe. Tračeri napišu desetogodišnju sapunicu i krenu
s emitiranjem po tri nastavka u komadu na zaplotni blog.
I sve to može biti jako interesantno neutralnim promatračima, jer vaš život je
ipak vaš život. Mene kao što vidite obično opandrči po pilotpenu pa pišem
ne bih li potrošila svu tintu. I falabogu da najčešće to i ne pročitate. Ali ovog
trenutka ja napuhavam svoju blošku želju. Dajmibože dane da ovdje mogu
češće čitati neke zapise u stilu: - Eto, sjebalo me na tom polju, ali nek je!...
..sad sam kvalitetnija, postojanija, i nisam postala čangrizavo znanovijetalo koje
će ostatak života provesti cendrajući i pumpajući svoje frustracije..I gle me,
izašla sam iz živog blata s mirisom govna i sama sebi dala peticu. Oprana sam,
mirišljava i krećem dalje s osmjehom....:)...do iduće rupe, bujice ili novog izazova.

Link

Već odavno nije bila ovako lijepa.
Čarobna je.
Boje, mirisi, zvukovi, plodovi....
Magla pokušava sakriti čaroliju.
A sunce nemilice troši svoje tempere...
....koje su pri kraju snaga.
Vrijeme je za osjetilni užitak svih čula...
....vrijeme, za napuniti baterije.
Otvaram vrata i prozore....i puštam
ljepoti da uđe...
Sutra ću bez obzira na vrijeme, udahnuti
miris šume, nabrati kestena, a blagve ću
samo gledati (u svom tanjuru)...zabranjeno je brati....
Vi to možete već danas....:)

Link

Link

Link


Pun Mjesec je hladna, užarena skitnica.

Iz podataka koje su izdane od strane NASA-e na njihovoj internet stranici:
Temperatura oko mjesečevog ekvatora varira od izrazito niskih (minus 173 stupnjeva C)
noću, do vrlo visokih 127 stupnjeva C po danu.
U nekim dubokim kraterima blizu polova mjeseca, temperatura je uvijek
blizu minus 240 stupnjeva C.

Za vrijeme pomrčine Mjeseca, kad mjesec seli u Zemljinu sjenu,
temperatura površine može pasti za oko 300 stupnjeva C u manje od 90 minuta.

Link


Link za mene....taman dosta do proljeća....ako je prošao....
ako ne,...budem pogurala....

Link

Bližim se izlazu. Vidim svjetlo na kraju tunela. Da skratim - uskoro mi ističe
premium. Izaći ili ostati? Gadne su to nedoumice. Svaki savjet je dobrodošao.
Produljiti janu ili ne? Ili otvoriti novi premium nick uz stari nepremiumski, ili
novi bez starog, ili stari bez novog...Više njih.., ili je manje - više...?
Labirint mogućnosti...Vidim svjetlo, ali mi se još luta labirintom. Zašto...kako..
koga...čega...čime?....oj! joj...
I kako izabrati? Zašto izabrati? Zašto ne?

Jedna sofisticirana ideja mi pada na pamet. Stari nick produljiti....i poroditi
zločestu dvojnicu. Jednu koja će me blatiti, ogovarati, srati po meni...konstantno
spominjati ime moje uzalud...(...egić mi je već u oblacima od same pomisli)...
A onda će puno nickića dotrčati meni u obranu. E..divote jedne spoznaja i čisti
zbroj onih koji su na mojoj strani.
A onda će neki nickići stati uz mene vješticu. To je još ljepše saznanje. Točno ću
znati što misle o meni. Kruna saznanja će biti oni koji se šmjhlaju jednoj i drugoj.
Mljac.

Sad se malo čoham po tikvi...Bemu...nekak mi se čini da je to stara isprobana fora.
Pa da ne ispadnem nova budala...ipak ću,...produljiti janu...
Ipak ja volim biti fuzionirano podvojena, potrojena, zbrojena, oduzeta,
pomnoženo podijeljena, a onda ovisno kak me spuca u mozak,
neke segmente pljucnem i pokažem.
Jedino ak nemate neku briljantnu ideju....koja mi je do sada promakla?