Važno je umrijeti mlad - što kasnije....

Link

Pokušavam spojiti miris kontinentalne šume i miris mora.....
...nespojivo mi...
Čemu spajati nespojivo...?

Link
Link

Link

Link

Link

Ako je za vjerovati znanstvenicima, na zemlji postoji 8,7 milijuna vrsta životinja i biljaka.
Mravi su vrsta koja me uvijek fascinirala. Savršeni stroj. Pojedinac nema vlastito mišljenje,
ali od rođenja zna koja je njegova uloga u tom stroju. Savršenstvo živog mehanizma.
Svi za jednog, jedan za sve. Nema gladnih, nema sebičnosti, nemaju vođu, funkcioniraju
kao jedan mozak. Sve u cilju opstanka kolonije.
Otkriveno je da mravi od svog postanka do danas nisu evoluirali. Kakvi su stvoreni, takvi
postoje i funkcioniraju od prapočetka do danas.
Gdje se znanstvenici čude, tu utrčavaju religije i daju svoja objašnjenja. Ne opovrgavam
ni jedne, ne slijedim ni jedne, ali vidim da nam je priroda, stvoritelj sveg živog, dala na
uvid kako jedan sistem može savršeno funkcionirati i koji elementi su za to potrebni, a i bez
kojih se i te kako može.
Ovaj link sam pronašla samo s prEvodom, nema hrvatski prijevod...ima engleski začinjen
Kur'an-om. Meni začini ne smetaju, nek svak sebi soli kako mu volja. Osobno sam
iz konteksta izvukla priču o mravima gdje priroda pokazuje svoje savršenstvo.
Link

Ako pogledamo našu hrvatsku koloniju, mrav-hrvat je u gadnoj poziciji. Kaubojski kapitalizam,
totalna jeza u pravosudnim organima, korupcija, rasipnost debeloguzičarske vodeće strukture
koji u međusobnoj borbi za tron nastoje što bolje smjestiti svoju pozadinu...
A što radi hrvatski mrav? Za početak, on ima mozak pa MISLI, li ga MISLI. Tj. evoluirao je u ovcu.
Hrani se propagandama guzičara. Sjedi u kafiću, gdje uz dozu kafce dobije mikrofončić, gdje
slobodno, demokratski trabunja o svojoj veličini i divoti. Eto, upravo se i ja povodim za masom.
Glumim krvoločnog lava, a evoluirana sam mravo-ovca. Mravci bez vlastitog mišljenja imaju
inteligenciju roja, a mi sa svojim mišljenjem tvorimo stado ovaca kojima je bolje da čkome i
lagano pasu travu dalje, jer dosadašnjim razmišljanjem i promućurnim biranjem vlastitih spasitelja,
smo i doveli svoju mravlju koloniju na rub propasti. Ono što grupirana hrvatska kolonija mravo-ovaca
izabere na sljedećim izborima gotovo sigurno će nas pomaknuti s ruba propasti. Prema dolje.

......al čim sam ih vidjela, odmah sam ih spazila.
Link
Link
Link
......al mi njegov povratak gadno zapeo za oko :)
Link

Link

......malo čitanja od 'spavača', za spavače.
Slova su tu,.....ovce sve na broju......
Slova ću zaljepiti preko komentara....
jer preko zapisa ne prolaze.

Link

Link

....to baš nije dobra kombinacija za ići na posao....


Ima žena koje tvrde da su svi muškarci isti.
Zar to nije malo previše iskustva?

Ne prepiri se s budalom. Ljudi možda neće uočiti razliku.

Svi mi griješimo, neki više, neki stalno.

Ne idi utabanim putem. Umjesto toga kreni tamo gdje
puta nema i ostavi trag.

Mnogima bi se dopao da se nisi trudio dopasti se svima.

Kad nepravda postane zakon, otpor postane dužnost.

Borba za mir je kao jebanje za nevinost.

Link

Sanjam u boji. Dugo sam mislila da je tako i kod drugih ljudi.
Noćas su moji snovi bili čisti, jasni, puni boja...cijela duga, paleta, simfonija boja..
Još sam pod dojmom.....i ne, ne uzimam nikakve stimulanse...., ne drogiram se,
ne pijem.....:)
I cijelo jutro skakućem uz blesave latino-ritmove.
I da hoću, ne mogu iskopčati, bajpasirati dijelove sebe.
Sva moja poimanja svijeta imaju ulazna vrata kroz mozak. Tu se škartira puno toga,
a ono ostalo dobiva zeleno svjetlo i kreće u obilazak mene.
Sljedeća stanica je srce, usko povezano s dušom...Tu je moj dnevni boravak.
Tu primam goste, koji postaju rado viđeni, ...moj dom je i njihov dom.
Bez svog dnevnog boravka, bila bih prazna ljuštura, beskučnik, vječni tragaoc
za toplinom doma.
Ima tu još puno nus prostorija koja pružaju ugodu osobama iz dnevnog boravka.
I ne, dragi moji, moj wc nije javni wc....Nema prečice. Put do njega, ako imate potrebu...
je put koji sam vam upravo opisala.., makar zasrali pritom i ulazna vrata i dnevni boravak.
Naravno, ako vam ja to dopustim...:)


Link

Link

Link

Četvrtasta harmonika rastegača - 130 tonova.....
.......tango...nezamisliv bez nje...
Baš mi fino kad zbog nemilog naiđem na milo..., oku i uhu...
Nisam nikad slušala i gledala u živo.....:( šteta :(
Baš se pitam ima li u metropoli neki bando klub...

I nemam pojma od kud mi to sad palo na pamet, ali nedavno
se morala obratiti našim "bobijima" jer mi je otuđena imovina....
Da bih mogla uputiti prijavu...uputili oni mene od točke A do
B, pa do C....pa D, E,F..., stigla ja i do Žnj...., vratila se njima...,
ispodnosila konačno prijavetinu..., i da bih riječ rekla, fino, kulturno,
uz smiješak, uljudno, ma onak pravo profesionalno mi rekli da
(si mogu prijavu spremiti-znate i sami kam)...mi ne mogu pomoći..
Nemaju dovoljno ljudi, ni sredstava......
A u slučaju "ako"....valjda misle, ako otimač dođe sam i donese
otuđeno..., uzeli oni moje podatke sve od čukundjeda....naovamo...
I tako, uz gubitak imovine, potrošila ja dodatno vrijeme, gorivo, živce..
na putu od-do silnih točaka....Da ne spominjem svoj preko 30godišnji
doprinos njihovoj blagajni. Mislim da se to danas drugačije zove....
a ima veze s tenisom..
I krenula kući, sva sreća polako vozila...jer su na potezu od cca 10
kilometara bili radari...dva u jednom smjeru...dva u kontra....
Utješih se razmišljanjem da je za moj slučaj sigurno potreban viši
inspektor bobi.


Link

Link

Link


Jedna mala,
skromna,
porcija
čušpajza o meni.....
Janardana
je
spontana, strastoljupka, djetinjasta, skromna,
odana, šutljiva, mazna, tolerantna, znatiželjna,
empatična (čitaj-glupa)
voli
prirodu, ljude, životinje, muziku, čitanje, smijeh,
šalu, simfonijski metal, samoću, kuhanje,
ne voli
nasilje, trendove, principe, čopor, ne gleda tv,
ona
govori što misli,
uživa u svom poslu,
voli život i raduje mu se,
piše pisma, misaone zabilješke,
ne zna što je to strah,
ne zna što je to dosada,
ne boji se bolesti i smrti,
zna
što ne želi,
zna
da nema te sile na svijetu zbog koje bi se
mijenjala ili izgubila sebe
Govorim u trećem licu jer nisam tip: ja, ja, ja, ......
....dugo, dugo nitko, pa opet ja.....

Link

U pola stoljeća svog bivanja na ovom svijetu, jedino što sam
skopčala je da su dobro i zlo u savršenoj ravnoteži - za sad.
Koliko god se mi trudili da to tako ne bude.
Za svaki otrov, postoji protuotrov. Za svako zlo postoji kap ljubavi.
Živimo u suživotu sa životinjama. Nih pokreću instinkti. I nikad
ne fulaju u tom djelovanju.
Ljudi razlikuju dobro i zlo. Imaju inteligenciju. I čine ogromne
greške. I ispadaju ogromni glupani koristeći je.
Kad upogonimo naše sposobnosti - farbamo svijet koji nas
okružuje. Kad se probudim i vidim agresivan svijet, osobno
znam da svijet nije agresivan, već ta agresivnost izlazi iz
mene. I onda čačkam po sebi, ne upirem prst u nekog drugog
i ne pada mi na pamet tada tražiti i analizirati anomalije u društvu.
Dok ne riješim svoju anomaliju.
A ako se sutra probudim i čujem da ljudskoj vrsti prijeti istrebljenje
zbog virusa kojeg prenose sve životinje, bit ću svjedokom
transformacije dobrote u zlo cijele ljudske populacije.

Inteligencija + ljudska vrijednost zasjat će u punom sjaju.
Inteligentno ćemo posmicati sve lajavo, mijaukasto, mukasto,
njakasto, šutljivo....
Jer mi volimo đonom na sve što našu visinu, širinu, dubinu ugrožava.

Ima li smisla govoriti kako će vam se stavovi prema životinjama
promijeniti za 180 stupnjeva - kad je vlastiti guzica u pitanju.
Bez problema skačemo iz vlastitih okvira u nove okvire.

Uredi zapis

11.10.2014. u 1:24   |   Editirano: 15.11.2014. u 0:43   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar