zmajić

Link

Puno djece noćas nema miran san..

Link

I...BIO....I...VIDIO....I...NE DAO VAM
BOG DA TO MORATE PROĆI...

SUSJEDU koji te hoće isjeći motornom
pilom ili sasjeći sikirom...

Najbolje reći:ček malo ...da ti poklonim
cvijeće...
pa me onda malo nasjeckaj...

Link

Kad svi nekud idu...
Evo idem i ja poslije Uskrsa ...

Vraćam se u veliki grad...
Nije ovi seoski život za mene..

Link

Kad želimo pročitati neke zanimljive pjesme
(bilo da se radi o ljubavi, životu ili cvijeću -
tema zapravo i nije bitna),
svi prvo tražimo poznate pjesnike.
Čini nam se da su ti ljudi
postali poznati zbog pisanja,
vjerojatno znali više o ovom životu nego mi,
a njihove su pjesme vrijedne čitanja.
Pa, istina je,životne pjesme poznatih
zaslužuju vašu pažnju sigurno.

Link

Danas sam bio upitan...
pa kako možeš biti sam...
Moj odgovor je bio...
Tko ti kriv što si u strahu
i nesiguran te se skrivaš
u grupi...

Što je to njemu biti sam..

Ja imam svoje knjige..
Svoje izlete u šumu..
Putujem kad mi dođe..

A mogu biti i društven lik..
Radije sam u svojoj radionici
Nego slušati koje kakve gluposti
ko mojih frendova iz škole-
koji su umrli i prije smrti...

Link

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita i ona nije uz mene.

Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas. Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

P.N...

Link

Šta može hladna i gola istina
protiv blistavih čari laži...

Link

Oni koji slijede filozofiju skepticizma jednostavno sumnjanju u svaku istinu.
No, je li skeptik skeptičan u skepticizam;
sumnja li u svoju vlastitu istinitu tvrdnju?
Ako da, zašto onda obraćati pažnju na skepticizam?
Ako ne, onda možemo biti sigurni u barem jedno
(drugim riječima, apsolutna istina postoji) — skepticizam,
koji u tom slučaju ironično postaje apsolutna istina.
Agnostik kaže da ne možete znati istinu.
Ipak, takvo razmišljanje pobija samo sebe,
jer tvrdi da zna barem jednu istinu:
da ne možete znati istinu.

Link

No priča je jebeno ne ikakva..

No svejedno...:
Ona moja frendica( mlada baba...hm..51g)
Ono se pohvalila sa slikicom...bla bla..tekst..
I ono štake za hodanje..
Negdje na nekoj stazi ..
Na snijegu..
Kak je to prehodala.

No ..
Ja sam joj dojavio da ja tu stazu
pretetrčim..
Ona se naljutila..

Link

Ma pun mi vas je kufer..
(Ono sinovi i prosjaci..)
Dala ne dala -ona se smežurala...
Jebo ne jebo-njem vrijeme prođe..

Link

Ja sam izuzetno iznenađen
i ufređen..

Link

Na rubu očiju hoda mi mrak.

Zauvijek ću ostati slijepa .

Da je suđeno Ti bi me volio šakom u srce.

Spremio bi me na prvi kat svoje kuće.

Tamo bi se igrali djece koja su se sakrila od svijeta

između visokih zidova.



Da li znaš da se bojim visine?

Sutra ću skočiti iz padobrana

a Vrag će mi vjerovati da radim pravu stvar.

Htjela sam jednom roditi kćer

Da bude hrabrija od mene

Ali zaspala je prije nego je Nebo otvorilo sve semafore.
Na rubu očiju hoda mi mrak i zauvijek ću ostati slijepa

Da je suđeno, sve gluposti zašio bi u džepove kaputa

i nazvao ih neredom kao dosjeom priča koje se nikad nisu trebale ispričati.



Da li znaš da ne znam šivati?

Bojim se zašiti srce u tvoje smrvljene misli

Kojima ne znaš ugrijati moje kosti

U prvo jutro poslije kiše.



Na rubu usana hoda mi kazna i zauvijek ću ostati kažnjena.



Da li znaš da se bojim suda?

Sud nema poštene uši

Strah me da bi više vjerovao tebi umjesto meni

Da je suđeno Ti bi me volio šakom u srce

Dok nitko ne gleda, izgrizla bi nokte do krvi

Nastanila bi asfalt ispred tvoje kuće.

Iz mene bi izašlo sve što izlazi iz žene koje više nema...



Da li znaš da nikad nisam razmišljala o tome?

Kad čovjek umire, izbaci naopaki život iz sebe

To je kofer tekućine.

Spomenuli su mi to jednom, kad je moj tata umirao..



Dok nitko ne gleda po meni bi šetale ptice i mravi

.Sa asfalta bi pili moju vodu.

A negdje gore mladi mjeseci kao sinovi Starog Oca, pričali bi zaljubljenim ljudima uspavanke

Da je suđeno prekrila bi tvoja napukla usta

I šetala ulicom prije navale noći.

Da li znaš da se bojim smrti?

Jednom sam je preživjela

Obukla se u bijelo i nije me boljela.

Ova ljubavna smrt širi crnilo.



Da je suđeno ja bih se samo prehladila

I nikad ne bih umrla.

Šetala bi gradom prije pojave zvijezda noćnih

Vukla bi za sobom tvoju šaku koju sam ti ukrala na spavanju

Pomilovala bi vlastite kose

I rekla sebi

Spavaj djevojčice

Sutra je novi dan...



Starac Mjesec pokrio bi Nebo

Kad bi saznao da je bilo suđeno

Da muškarac voli ženu šakom u srce





Pietra Fon Tillen

Link

Ev malo da se javim...
No bloški miloklizi..
I bloške milokliznice..

Koji kurac vi radite ovdji..
Ispričavam se par blogera i
blogerica...

Ha ja kad sam došao na blog....
Družili smo se i u živo..

Bla bla...bla bla.bla...

Link

Pitanjce....

Kad ste zadnji put otišli u
prirodu(šumu,rijeku,planinu,
močvaru,itd...)sami...
Ono bez ekipe ..
Baš ono sami sami..

Ne zamjeram ja sebi više ništa...
U ovo malo života stalo je i previše samokontrole i samokritike, vlastitih ustezanja i odricanja, pokušaja, padova, truda, rada, nadljudskih podviga, tudjih želja, nastojanja i potreba...
Zbog svega doživljenog i proživljenog,
s više lahkoće govorim upravo ono što mislim,
kad mislim i kome mislim...
I nisam više “dobra” kao nekad.
Svjesno.

-MihryLink