zmajić

Link

Jeste li sretni?
Priznajte sami sebi.
Jeste li, ono, zapravo ...zadovoljni,
ispunjeni,
radosni,
sretni...

Link

Sine moj, ne zaboravi

TU JE NEKAD BIO GRAD

Prelijep, u cvatu

Vitki zvonici izrasli iz ravnice

Pjesma široka i radosna

ko dječje oči obasjane igrom

Sine moj, ne zaboravi

TU JE NEKAD BIO GRAD

Kao aveti niču sada crni zidovi

zgarišta

Izrešetani i poniženi do nadljudske

patnje

Ne zaboravi, sine moj

TU JE NEKAD BIO GRAD

Bespomoćne žene i djeca, ranjenici u skloništima

ispod ruševina

Branitelji u rovovima prkose

Čudesni arkanđeli plamenog mača

Sve suze ovoga grada sav teški vapaj

u vatrene strijele pretvaraju

Ni stopu zemlje hrvatske bezumnim drznicima

Sine moj, ne zaboravi

TU JE NEKAD BIO GRAD

Link

Hvala svima na čestitkama..

Hvala Arapo..
Oprosti što tek sad odgovaram..

Link

Je li ljudska duša smrtna ili besmrtna?
Postaviti ovo pitanje znači zapitati se
o smislu postojanja čovjeka,
o njegovoj prirodi, dužnosti i nadama.
Do odgovora čovjek dolazi intuitivno,
a kako taj odgovor
određuje čovjekov odnos prema životu,
to pitanje o prirodi duše postaje bitno svakome od nas.
Zauzimajući određeni stav,
čovjek odabire određeni način života,
jer sve što činimo ima korijen u našem svjetonazoru.
To također određuje i naš odnos prema smrti....

Link

ČEKAJ ME

Čekaj me, i ja ću sigurno doći

samo me čekaj dugo.

Čekaj me i kada žute kiše

noći ispune tugom.

Čekaj i kada vrućine zapeku,

i kada mećava briše,

čekaj i kada druge nitko

ne bude čekao više.

Čekaj i kada pisma prestanu

stizati izdaleka,

čekaj i kada čekanje dojadi

svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.

Ne slušaj kad ti kažu

kako je vrijeme da zaboraviš da te nade lažu.

Nek povjeruju i sin i mati

da više ne postojim,

neka se tako umore čekati

i svi drugovi moji,

i gorko vino za moju dušu

nek piju kod ognjišta.

Čekaj. I nemoj sjesti s njima,

i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,

sve smrti me ubiti neće.

Nek kaže tko me čekao nije:

Taj je imao sreće!

Tko čekati ne zna, taj neće shvatiti

niti će znati drugi

da si me spasila ti jedina

čekanjem svojim dugim.

Nas dvoje samo znat ćemo kako

preživjeh vatru kletu,

naprosto, ti si čekati znala

kao nitko na svijetu.

K .S.

Link

Stanje..
Propisači..
I pisači blogški...

Sredina..
Piše se ..
Što je istina..

Zafrklnik..
Ne laje kera..
Radi sela..
Nego zbog sebe..

Link

Ev vako...
Morao sam se dovesti
doma iznajmljenim prometalom
(Taxi)..
Onako pošto meni fali daska..

Dovezao on mene doma..
E kolko..
On..200 kundaća..
E majstore samo 100 kn..
Pa i ti si se vozio..
On reče može..
E kad je čovac taki..
Dobio je svojih dvjesto kn..
Litru rakije...Kulenovu seku..

Link

I evo..
Danas sam saznao..
Što je uvrtnjak...

Link

SVAKOGA DANA GLEDAJ DA UVIJEK RADIŠ ZA NAJVEĆU DOBROBIT SEBE I SVIH OKO SEBE, ZNAJUĆI DA SI U SVAKOM DANOM TRENUTKU PODUZEO SVE NAJBOLJE ŠTO SI MOGAO I ZNAO IZ LJUBAVI I DA NITI JEDNA TVOJA RADNJA NIJE VOĐENA NAMJEROM DA POVRIJEDIŠ DRUGO ŽIVO BIĆE.

Link

ONO ŠTO TREBA BITI, BIT ĆE, BEZ OBZIRA NA TO KOLIKO TI TO POKUŠAVAO SPRIJEČITI ILI UTJECATI NA DRUGAČIJI ISHOD, A ONO ŠTO NE MORA, NEĆE, BEZ OBZIRA KOLIKO SE TI TRUDIO ISPROVOCIRATI TO.....

Link

Što uopće znači biti Čovjek?...

Biće sazdano od strahova i želja...
Od nekih mikro i makro ljubavi
koje nas vode od sebe do sebe,
od nekuda do nikuda.
Totalno uvjereni kako sve znamo
i kako nedodirljivi postojimo u svijetu.
Vrsta smo koja se dijeli.
Na ove i one, vaše i naše,
ovakve i onakve.
Čak i sami u sebi podijeljeni,
rasčovječeni na korijenitost osobne biti
i nametnutih očekivanja
u koja se nasilu ukalupimo....

Ove noći Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda, Trepere modre zvijezde u daljini”. Noćni vjetar kruži nebom I pjeva. Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Volio sam je a katkad je I ona mene voljela. U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju. Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom. Voljela me, a katkad sam I ja nju volio. Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci. Ove noći mogu napisati najtuznije stihove. Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio. Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju. I stih pada na dusu kao rosa na livadu. Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati. Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene. Ista noc odijeva bjelinom ista stabla. Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti. Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio. Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho. Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca. Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci. Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim. Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav. Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju, Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila. Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje, I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.

Pablo Neruda

Link

Znate ono kad nekad nekom nešto objašnjavate
i nervirate se kako je ta osoba glupa i ne može shvatiti?
Samo što ta osoba vjerojatno nije glupa,
nego vi ne znate objašnjavati.

Link

Ne radi se o tome kakvi su drugi prema tebi,
nego kakav si ti kada su oni takvi.
Ne radi se o tome što ti život donosi,
nego kakav si kada ti nešto donese.

Link

Da bi imao kontakt..
Kontakt moraš kontaktirat...

Sve u prazno je isto...
Ko onaj prasak svemirski..
T.J..il imaš il' nemaš..

Hi hi..to se odnosi ..
Na ove mlade bake..
Koje bi se jebale a da
im ne uđe..