zmajić

Link

U vrijeme ispod duge
Obećali smo si zavjet
U vrijeme daleko sretno
Voljeli smo sve naše

Prođe pored duge vitez
Izrade žena radoznalo pogleda
Reče o viteže kako si lijep
Izblijedi odmah šarena duga
Opet posta vrijeme i laž

Link

Život je poput priče
nije važno koliko je dug
već koliko je dobar
Ono što je prošlo
više ne postoji
Ono što će biti
nije još došlo

Link

uhvati me noćas
zakašnjelim
vremenom,
isprati
zaljubljenim mjesecom,
otari suze
svilenom maramom,
osmjehom
pečat zasladi plamenom,
jer sutra već
bit će kasno možda,
rijeka teči će
zamućena u kraj
bez kraja,
tamo gdje more
pobjeđuje vale,
pogledi nestat
će u novim snjegovima,
kiša
isprat će trag u beskraju,
vino
prelit će čašu s otiskom mojih usana,
svjetina pričat će
nastavak nedovršenog,
sat kucati tišinom kasne jeseni,
a žlica s okusom žući,
ostavljena
na brijegu gradske četvrti, taknuti će
srce kamenih bridova…..

D.

Link

za zivota cu misliti da mi te je Bog poslao da vidi znam li ljubav prihvatiti

znam li hodati po usijanom asfaltu i pritom bol ne osetiti

i da sam tog dana odlucio nebeski cibzar povuci ispala bi ti iz dzepa zelja i skrivenih snova

putovati snovima usamljene duse znala si i znas,taksi kroz centar duse bio je besplatan ko sme proci njime

sudar je neminovan,bice ga i bio je,savrseno ziva i sve tvoje kile mesa i kostiju prosulo se po snu,jutarnjem…

iz tebe je duh lepticab pronasao put

nije lutao,zamaglio mi je oci i poveo me bez mene u mene

nisam znao niti cu ikada saznati kako sada znam da znam

volos me,voleti,iz smrti sna i radjanje jave

mozda obratno

meka postelja,radni dan i ukraseno nebo tvojim suzama sto zajedno nismo jer sam oci otvorio

gde je puklo staklo

gde je ogledalo pocrnelo ,gde je sunce reklo da je dosta i da treba da platimo poslednje pice

i nabadamo ulicu kuce u kojoj nas svi znaju

mesec je kriv

noc je kriva

sudija je zadremao i ja sam sam sebi sud sada

drveni cekic razbija sto

a ti kao moja ljubavna robija postajesh deo mene

ne traj,trajesh,ne uzmi,uzimash me,ne placaj,kupljen sam,ne osvajaj,tvoj sam….

giljotina sece san na dva dela,mokra ledja i mesto skriveno od ostalih,ti si tu,a ja zelim izaci na vetar

na oluju stvarnosti…

povredice me i necu nishta osetiti jer si pocela plivati venama…trnem

uzmi san ubij san,uzmi mene i ubij me,nezno

da se opet rodim i pustim zadnji i prvi dasak izmedju usana na tvoje grudi…

stisni i razori zle sile razdvojenosti,nek sve sagori u plamenu posedovanja,ljubavi i strasti

shtit odlozi,mach u korice

i bori se,sad ili nikad vishe

uzmi me…

iseci jastuk na sto delova

nek perje skupi neko drugi

chupaj

nek zauvek san postane chulan

ljube me i ne daj da uvenem,jer,mirisacu i ja jednom

bash tebi

tvojoj sobi

tvom telu

tvom radjanju i tvom umiranju

pesma cu ti biti,sholja,prozor

samo me voli,san neka ode,ti stani i ispuni rupu kroz koju cu nestati ako…nekad i nikad

nestanem,ako ikad…s tobom cu…

S.A.

Link

Opet kasne sati mog vremena, ja cekam taj lazni cin drame.
Ne treba mi promjena, jer ne trazim bolje, vec samo svoje.
Sve je to k’o pjesma, sto je sa mnom rodjena.
Ne patim jer prodjoh noci takve, manje volim jer sam volio,
kao da sam neku srecu prebolio…

Drugi covjek hoda mojim nogama, ali zivi zauvijek ono sto nisam kupio,
ta sreca ostaje i kad prodje, kad zima u moje srce dodje.
Puci sada nece jer puklo je davno, sta je zivot, a sta ljubav stvarno?



Leti ptica srece, ja sam na mjestu starom, cekam da se vratimo u nasu ulicu.
Tamo dovodim sve drago sto nadjoh na putu, jer sve spajam, pjesma me nauci da se ni od cega ne odvajam.
Nasi mostovi su predugi, ja preletjecu ih na toj ptici, kad sve prodje.

Drugi sam covjek, al’ srce staro nosim, duboko je…
Samo prosim da vidim srce isto.


Ch..

Link

Razmisljam o zivotu cesto
zasto bas ovo vrijeme, mjesto,
zasto bas covjek, a ne pas
ko to bira put umjesto nas?

Neki kazu da je Bog svijet stvorio
da se Isus Hrist za ljude izborio,
da svako ima neki cilj svoj
pa valjda tako i ovaj zivot moj?

Darvin rece majmuni su nam preci
da tako pricamo svojoj djeci,
evolurilali su kroz vrijeme
da li nam oni stvorise probleme?

Jedni vjeruju u veliki prasak
da “to” stvori zivot u casak,
nastali smo iz pepela i prasine
da li mozda u tome ima istine?

Link

Još nisam naučio

jahati više na gitari
manje na novcu
prisjetiti se svaki dan djetinjstva
ili ismijati glupu mladost
napisati pjesmu o tome

Još nisam naučio
vremena su uvijek ponovo teška
i kada nitko ne pamti bolja
ljudi ko ljudi sve više se množe oni
koji bi te skinuli do gola
i kožu



Još nisam naučio
Namjesto sa ženama
koje se uvijek ugnjezde kao kvočke
da liježem sa svojom odabranicom od čiste svjetlosti
zamišljati sunčanu loptu u mraku i snovima
kada bih se ponovo rodio

Još nisam naučio
kako sva vremena stanu u naprstak
da nitko neće pamtiti ovo a niti ono
da ulice uvijek skončaju na dnu mora
a lica ulica ispod dna ostaju ,

Još nisam naučio
o ništavnosti imena
što ih smislili ustvari bezimeni
jer nitko neće pamtiti
sve gluposti izrečenih umnosti,
i sva čojstva putem ubojstva
beskorisne hrabrosti uplitanja

Još nisam naučio
da jedino stabla znaju tko sam
kada ulazim u šumu
da me jedino voda prepoznaje
jer sam plivao tu i jučer
Sunce i Zemlja bezimeni roditelji

Još nisam naučio

L.

Link

NI CRN NI BIJEL neodređen, hoda korakom teškim, zagledan u žvaku zaljepljenu za asfalt, po njemu kiša igra kapima nalik tuzi, a on, možda čovjek, možda kažem jer dostojanstvo izgubio u raljama moćnika, nije posve crn, bjelinom u obrisima samo, zamišljen lik, mislima na dom i novorođenče, u duši, roj pitanja, odgovori raspršili se u oblacima nepravde i iskaču onda kad ne bi smjeli, kuda ići, kome povjeriti teret prokletstva umjesto osmijeha blagodati, ostaje i dalje vani ruku podignuti ne može, a vrata zalokotana, gdje pronaći luku spasa, hoće li…

T.S.

Link

Livadom se prosu žut maslačak
i dušu mi obuzme milina;
tijelom zastruji nježna toplina
tom divljemu cvijetku divi se svak.

Pored prašnjava puta procvjeta
na proplancima ljepotu širi;
gdjegod pogledam iz trave viri
uveseljava me cijelog ljeta.

A kad nesta cvijet, spreman je za let
i bijela pamučasta loptica
već čeka vjetar da krene u svijet.

Lebdi padobran k’o lastavica
odnosi buket želja za planet
i postade mala čarobnica.

S.

Link

Oprostite, u Vaš foto uđoh slučajno
kažiprst je okinuo sasvim iznenada;
ipak ste Vi iz nekog velikog grada,
a ja sam još jedno biće beznačajno.

Vas krase brokat i lepršava svila
kao slap kosa Vam pada u loknama;
moja na ramenima visi u kečkama
s kojima se umorna ruka bavila.

Vaše lakirane gospodske cipelice
uporno i sitno gaze poput balerine;
oči Vam katkada sijevnu od miline
dok meni klepeću drvene nanulice.

Najbolje bi bilo da izrežete moj lik
i za uspomenu sačuvate svoju sliku;
ne morate tražiti neku posebnu izliku,
jer znam da kvarim Vaš krajolik.

S .

Link

Dani kao vlakovi

prolaze životom.

Neki se vuku

kao da nikad

do odredišta

neće stići.

Drugi prozuje

tako brzo da se pitaš

jesu li uopće bili.



U nekima od njih

vozimo se s ljudima

koji nam znače,

a u nekima samotno

putujemo kroz stanice

vremenskog tijeka,

promatrajući okolinu.



Vlakovođa nas vodi

sigurnom rukom

tračnicama sudbine,

uz pomoć konduktera

što provjeravaju

kome je u kom vlaku mjesto.

P.S.

Link


Na groblju me uvijek ista spoznaja skrsi
da ljudski zivot kao svijeca izgori
i svaciji jednako nestane i svrsi
u IME na kamenoj ploci na kraju se pretvori.

Prolazim od groba do groba i bezbroj imena citam
pred oci naviru lica mnoga… draga…
Pocivaju u miru , daleko od rodnog praga
Da li im je laka zemlja, sapatom se pitam?

Sapat mi srce kao ostri noz probode;
Seobe naroda svatko na svoj nacin vidi.
Mnostvo sto ispod tudjih obzorja spava

‘Trbuhom za kruhom’ je islo, snovima opijenih glava…
Nikad se nisu vratili na staze sto u zavicaj vode.
Srce mi drhti, te grobove gledajuci, i kao da se stidi…

R .

Link

Pisanje je hladna voda.
Premalo i ulijeniš se,
previše i oboliš.

Lako dok su do koljena
plitke misli
plitkih ljudi.

Pokraj plaže mirnog mora.
Topli pijesak.
Ljetna zora.

Skupi hrabrosti

Uroni rukom, digni jedra.
Prvom plimom
i jakog vjetra.

U daljine. Možda,
ili proslaviš se,
ili se utopiš.

Samo zapamti.

Povijest pobjednike okiti.
Mnoštvo
mnoštvo
utopljenih,

zaboravi.

K.

Link


Ako je otvoreno nije zatvoreno..
Ako je zatvoreno nije otvoreno..

Link


Teško je..
Iako mi je netko nekad rekao da je ljubav dragocijena, ne smiljena, nježna i ne boli.
Teško je…
Život je težak i na početku nje i na samome kraju…
Teško je…
Dati sebe, a biti prisiljen istrgnut se iz pogrešnih ruku.
Teško je…
I zato ne, nemoj me pitati volim li te?
I ne, neću te slagati kad ti kažem da te više ne volim.
Teško je…
Ne mogu ponovno voljeti, ne mogu ni zavoljeti novog tebe.
I ne, ne fališ mi tek ponekad u hladnim noćima usfališ da bih se sklupčala uz tebe.
Teško je…
Nedostajem sama sebi, nedostaje mi moj život koji sam imala s tobom, nedostaju mi naši zajednički trenutci, nedostaje mi da brinem o nekom i ponekad da netko brine za mene.
Nedostaje mi naš život koji smo imali, nedostaju mi naša maštanja i neostvareni snovi, nedostaje mi onaj osjećaj da sam živa, da postojim.
Teško je…
I ne nedostaješ ti nego ono proživljeno s tobom.
Teško je…
Žena u ogledalu u koju gledam nisam ja.
Ova kosa, šminka, nakit, odjeća to nisam ja.
Ja sam drska, namrštena ponekad presretna ponekad pretužna ona koja nema sredinu, razbarušene kose i iskričavih očiju koja trči u tvoj zagrljaj.
Ja sam ona koja ne dopušta pogreške, čita između redaka, zaključuje krivo, žustra u svađi, a grlim najjače.
Teško je…
Nema me, danima, mjesecima evo će već godina.
Bijeg od sebe same ne pomaže, toliko sam ti blizu nadomak, ali ruku mi ne pružaš.
Vjerujem, ali vjera blijedi.
Teško je…
Želim ponovno živjeti urlam kroz tišinu.
Dišem, a ne dišem.
Plačem, a suza više nemam.
Teško je…
Ponekad živjeti u paklu i prije kraja.
Teško je…

M.