WDF

ne dam nikakvu čestitku..
iako svima želim sve dobro.
skoro pa ničime izazvan se sjetih .....



Link

dodirnut ću te.
prekrit ću te svojim izgorenim ostacima
pretvarat ću se da sam svila...saten..
pretvarat ću se u sve.
iako sam samo pepeo
lagan i siv...
težak i crn.
mislit ćeš da me nema...a teško me skidaš sa sebe
padam po tebi poput sna...nježnije od izlaska sunca...lakše od pogleda u oblake..
težak
željezne prašine mi leže u kostima
živa mi nastanjuje oči
volim te rukama od zlata
i nogama od drveta
olovo mi stanuje u tvrdim zubima
i kamenom se zove moje srce.

jebo


Link

jesam se ispričao...jesam
jel vam se ne da sa mnom raspravljat...ne da.

za koji kurac onda zaštitnici svog stadeka laju ko da janjci mogu lajati ?

mislim....ovaj sjebanec nema vremena se raspravljat s glupim ljudima...
pa nemoj majmune...ko te tera ?
i pederčinu...i majceka...i ine... plavuše ??
pederčina ?
ne...
ja ću izjavit da je roman stara pederčuna.evo...nema upitnika.
nije da djelim zaključke sa mai..vi mislite što hoćete...ionako piskarate stupidarije,pa vas moje riječi neće uvjeriti u ništa....samo radi zapisnika...

a jel znate šta to uopće znači stara pederčina ??

da imalo pustite u rad ono malo sive mase koja vam truli između ušiju,možda bi se sjetili šta bi to trebalo značit.

jestel kad čuli za seljčine ?
e...da vas podsjetim ...to nisu seljaci. el jesu meija ??
recimo....u mom selu ima nešto seljaka..al samo dvije do tri seljačine...puno više ih sretnem na ovom jadnom blogu.
isto tako...pederčine nisu pederi..... .

znate valjda ono..da je pička -ženski spolni organ,a da je pizda-karakterna osobina ?
ne znate ?
isto tak i pederčine....to mu više dođe ko karakterna osobina.
a kakva? to si sami zaključite.
ako uspijete.

pederčine pozdravljam starim hrvatskim pozdravom sikter
a ostale pozdravljam...pozdravom...

Link

pogledam sad..i vidim da dobio komentar na prošli zapis da mi nije nešta naslov zapiša...
nije
znam.
ali ,taj naslov je imao svrhu,i ispunio ju je.

a sad razmišljam malo o istini i laži.
zašto je lijepše ovo ili ono...istinitije ono ili...nešta drugo.
koliko volimo uljepšati svoje postupke..uzvisiti svoje osjećaje kad iza njih stoje samo mali interesi i vlastita zadovoljština...sitne strasti..ko zna šta..ne nužno lijepo...

ne poznam niti jednog čovjeka začetog po duhu svetom.
čak imam ozbiljne dvojbe u vezi raspetoga....
sve žene koje su postale majke su..... vodile ljubav...
neke sa željom....neke sa očekivanjima da rode dijecu..neke samo da odrade tu glupu obavezu...neke sa malo manje želje...malo više straha...neka sa stravom u srcu.
neke samo iz inercije...


ne mora se nikome sviđati...ali je istina da je svaka do jedne majke....vodile ljubav.
naravno ..i moja. :)
kad bi duh sveti sve te buduće majke obišao ?
a i možda vrijedi razmisliti na koje sve načine se može izreći nešto...bilo to istina ili laž...
tak da... make love ...not war. (fuck)


Link

ovim putem bih se želio ispričati svima koje sam uvrijedio svojim riječima...ovdje na ovom blogu
naravno da bih se ispričao i samom sebi šta se upuštam u kojekakve gluposti...lijepo su mi govorili da ko s djecom liježe-popišan se budi.
ja ću sam sebi oprostiti...prije ili kasnije...
drago mi je da i danas imate temu za razgovor.
da sam danas tak trolast ko jučer,,,možda bih upozorio na razliku između stada i čopora...
ali nisam pa ću šutjet.
hvala i onima koji me štite...ali hvala...ne treba...znam kakav sam..samo me zbunjuje da su svi oko mene zlatni...a ja siv.
koga zanima zašto takav naslov...istina je da ne znam...al nekak mi došlo
tko zna zašto...

Link

rekao sam. :)

pišem kasnije...kasnije....bilo šta...
ustvari, možet netko i ponudit temu na kojju bi se dalo pisat....
prođem kroz ovaj blog zadnjih par dana ko thom yorkeu ovoj muzičnoj predstavi....ništa..
ne smije mi se...ne plače mi se.. čak me niti ne razjebe...

Link

jutra....
il ta vremena kad započinjemo dan....
ili noć...
nešto započinjemo...valjda...ili pokušavamo započeti...ponekad i svršiti.
ponekad i završiti.
jutro...
obećanje nečeg novog...
obično novih sranja...problema...dugova i zdravstvenih poteškoća...
ne znam tko se budi sa istinskom vjerom u dobro i lijepo.

ponekad mislim da bi najbolje jutro bilo ono koje ne dolazi.
nikad
jednostavno ga nema....
nema više nit dana niti jutra...
nema više....
shvaćate...

sranje...

tražim nekakvu duševnu muziku....s puno pameti i poruke...da ispadnem pametan...

ne.
odlučio sam se za velike cice...
šta mogu...
i ja sam samo čovjek.

Link


ovim putem se želim zahvaliti sajberici na posuđenom jutru...
ne baš njezinom...
ali sam ga zaista ukrao...
navuklo me.....

ne želim ništa danas...nemam nikakvih zahtjeva....
samo da se smotam u foteljici ili na kauču....
neka me nitko ne zove i ne traži..
mislim...
mislim da želim biti okrutan
gleda te slike sve...
sve loše...
nema dobrog u nama...
nema?
jel ima ?
slušam tu djevojčicu ne samo zato jel zna pjevati... nego i zato jer me podsjeća na nekog....
prokleto pamćenje...sve bi trebalo izbrisati...

evo i vama tičice...

Link

par slobodnih dana...
buljim u alisin zapis već pol sata i nekak mi se vlaga naseljava u oči...
slušam neku čudnu pjesmicu na repeteu...

basta

pokušao sam se jutros probudit...mislim da nisam uspio...
okrenem se i pogledam taj krevet na kojem ležim
isuse.....četvrt stoljeća sam dijelio taj jebeni krevet s nekim
i muči me samo to što se ne mogu sjetiti kad je krenulo krivo...
mislim ....nije mi žao što sam svoj.....nije.... volim slobodu...
ali...opet...
kad sam postao težak ?
ne zanimaju me tuđe greške...a sebi zamjerit ne mogu..
pretežak.

.Link

sasvim uspješno sam si izbrisao text kliknuvši krivo polje na ekranu...
pa jebo .


idem sad ....sići...do reke...
s dugačkim e

Link

jel zaista još znamo voljeti ?
jel želimo ?
jel umijemo ?
dali se ljudi koje volimo osjećaju voljeno...i svjesni su naše ljubavi prema njima ?
kakve temperature je naša ljubav...boje....lica i naličja...dali nas boli dok volimo? dali vas boli dok vas drugi vole svojim čudnim ljubavima ?
dal' uživate u pružanju ili davanju ljubavi...konzumiranju iste....
koliko ljubavi ste voljni dati nekome...svjesni svih grešaka koje ste do sad napravili...s viškom povjerenja...svega..

ja osobno ne volim nikoga osim svoje djece...a i tu imam second thought.

svi se ponekad malo opečemo....ali ja zaista mrzim ponavljati greške.
nisam zaista niti željan neke lude ljubavi... ja više volim iskrene riječi i malo topline..

ali na stranu ja...
ja sam takav kakav jesam.
ali kad već piskaram ovdje...želio bih poželiti vama koji zaista vjerujete u ljubav...da je konačno i doživite...da imate hrabrosti povjerovati nekome tko vas nikad neće razočarati.
i želim vam još samo to da vaša ljubav obogati vas i ljude oko vas...da ih nikad ne povrijedi.
i da ne povrijedi niti vas..
samo to.

Link

šuteći svoje male živote jedva čekamo da riknemo istinito i pravedno...da udarimo šakom u stol..koja nikad nije sama...
da nema tih tradicijski utisnutih shvaćanja i prihvaćanja i odbijanja...navika zivota...naučenih strahova i odbijanja..
većina nas...a možda i samo vas... ne bi znala tko je.
šta treba reći ...kako je ispravno misliti..koga ćete napasti kad vam mozak da signal da morate kompenzirati svoje osjećaje manje vrijednosti...besciljnosti...besmisla...ispraznosti života s kojim se ponosite...a ne podnosite ga...

nema veze
skoro svi smo takvi

uvijek su nam drugi krivi što nismo imali hrabrosti...dosljednosti... i vjere... samo u sebe.
nismo imali muda priznati ljubav bez uvjeta....sad se hranimo mišlju da smo veliki i neobuzdani...
ja jesam takav...... vi niste...
ali vjerujem da ću i ja ..kad mi dođe trenutak odlaska ..koji će biti obojen valovima boli..žaliti što sam odgurnuo sve te ljude od sebe...što nisam pristao da s neki dijelim dah i toplinu...
mislim da bi tada čovjek bio spreman i pohraniti neko vrijeme dušu u čistilište....samo da ga netko pošteno i s ljubavlju isprati...na taj put.
možda u odlasku najviše boli samoća

Link

čitam danas pomalo blog..pa se nešt mislim...pa ne mislim...pa se zblenem...pa ne znam štasssam se zblenuo...
opet muško ženski odnosi...sve u domemi prošlih iskustava sa sasvim subjektivnih stajališta....
uvijek su nas oni drugi razočarali...nisu bili dobri...nisu nas znali pročitati i uzvratiti nam na naša dijela...osjećaje ..."ljubav" ??

možda bi svaka stvarna spoznaja stvari koje nam se dešavaju...i ljudi koji su nam bliski...povremeno ili stalno...trebala krenuti od spoznaje sebe kroz tuđe oči.
kako nas je netko doživio...zašto nam nije uzvratio sve divne osjećaje ,radnje,geste,osmjehe,šutnje i riječi koje smo mi nekom uputili...zašto nismo shvaćeni..ili možda jesmo ?
možda ne izgledamo i ne čujemo se baš tako zlatno kako se sami vidimo....u ogledalu valjda...i to opet u ogledalu koje smo si sami napravili/uredili/nabavili....
bez brige.
nitko ne može pobjeći od subjektivnosti.
ali,ipak bi se ponekad trebali pokušati pogledati sa strane...
možda nam pomogne...pa možda i samo u tome da budemo još više ogorčeni...ljuti na nedostojne...ne pametne..samožive...mislim one druge samožive... :)

cranga
tvoja baka je neosporni filozof stare hrvatske mudrosti
nikad ne vjeruj niti najbližem...ili ti...ne vjeruj nikome izvan krvnog srodstva ?
u svakom slučaju..."ne vjerovati" je misao vodilja.
i to je točno.
ako nekom ne vjeruješ ,prije ili kasnije ćeš naći dokaze zašto nisi trebala imati povjerenje ...
mali...veliki...interpretacija ovakva ...onakva...
ali...i čovjek ne treba biti previše inteligentan da bi došao do zaključka da mu netko ne vjeruje...da ga promatra i da ga važe....dovoljna je i ona primitivnija instinktivna strana ...psi...mačke...i tu se mijenja njegovo razmišljanje,stav.
osjećaji prema tebi.

pa,ako nešta očekuješ od potencijalnog partnera...prijatelja...nedajbože srodne duše...pomisli kako je promatranom primjerku.

koliko god se vi žene čudile nama muškarcima, i stvarale zaključke o nama, uvijek ćete biti u krivu...isto kao i mi kad generaliziramo o vama ženama...

sve šta bih htio ustvari reći...da nitko nije u pravu..svaka osoba zaslužuje drugačiji pristup...
svi smo mi hrđavi ..i zlatni....

Link

ne znam koji mi je kurac...ne znam ni koji je tebi kurac...
vjerojatno nemam osjećaj za vrijeme ...ustvari ...događaje iz prošlosti ne cijenim baš nikako...ne izvlačim pouku iz prošlih lekcija...uvjeren sam da je sve moglo krenuti i sasvim drukčije, i da jedan događajčić ne može bit mjerodavan za ništa..
živim u vrtu svojih nemira.

...za trenutak zastajem i uključujem razmišljanje...ne treba...gasim ga...puštam da mi osjetila napuni miris tebe...lagano njuškam tvoje grudi...vrat...stajem ispred tvog lica...spuštam usne na tvoje i čekam odgovor jedan trenutak...ili idem dalje...
odgovor
pričaj mi...
tek tada znam kuda i kako dalje......možda i ne znam...ali ionako sam ja uvijek u pravu....
mitzek

sve tvoje mane zaboravljam...sve ono što mi se ne sviđa na tebi...zaboravljam.
imam misiju.
sad te mogu oblikovati po svojim željama...i znam da to želiš...
sad te volim... rukama...usnama..tijelom...i umom ..naravno..
svoje nedostatke ne skrivam...kome smetaju ,nek se makne od mene.
jer ako se ne osjetiš voljenom...naše vrijeme je bačeno...nema ga ...nije ga nikad niti bilo...

neće ga ni biti
Link

fakat... kakva dosada..
idem gledat kiklopa