WDF

Dragi dnevniče,mislim da postajem psihopat. Nisam još siguran ,ali dosta stvari mi se mijenja u glavi.

Gledam neku seriju na televiziji koja mi je baš dosadna. Svaki dan je repriza ,samo dodaju jednu ili dvije rečenice. U seriji se radi o dva zaraćena klana. Jedan se zove "vlada" a drugi klan je "gazda". svaki dan nešto pričaju o tome tko je veći lažljivac,a malo toga o istini. Ali tema sapunice baš i nije zanimljiva, meni je veća fora što su glavni akteri serije snimili (i još uvjek snimaju) dotičnu na račun gledatelja. Naravno da su otprije 26 godina počeli uzimati kredite da bi scenografija bila dostojna megalomanskih ukusa glumaca. Te kredite je većinom dobivala "gazda", a vlada im je davala jamstva za ista, što ispada da ako neko zajebe ,mi ,građani hrvatske plaćamo ceh.
Još veća fora je da i sad ,kad gledam tu sapunicu, a i isto ako je ne gledam moram platiti "vladi" zato što je gledam.
Svaki mjesec.

I... pa nekako mi je to baš strašno.
Ne osjećam se nimalo prosječno.

Pogledah malo i "provjereno" na tv. Da imaju dosta novinara, ta emisija bi mogla biti serija ...svaki dan 24 sata.
Materijala imamo.

I tak,poslje svih tih serija ,nekad odem prošetat do radionice provjeriti zbirku pajsera ,drvenih štapova.
Počinjem se bojati za sebe, ali i za druge.

Link

Nijedna priča nije tolika puna kao prazan list. Šta bi se sve moglo pročitati s tog lista ? Izmišljene bajčice za djecu,možda ozbiljna priča o nečijoj tragediji,možda bezbroj puta ispisan stih o protraćenoj mladosti...i osamljenoj starosti. Možda vesela pjesmica o nekom pokladnom običaju...
A možda nevidljiva tinta koja spava u tom listu oblikuje imena i adrese ljudi koje će se odvesti u tamnicu ili grob...ili bez groba....neku rupu.. .Možda ta tinta samo sanja snove o zlu i ravnodušnosti.
Možda i ne spava,mogla bi vječito biti budna i plesti svoje niti u oblike koje nećemo znati niti pročitati ni prepoznati.
Na tom listu bi se moglo pročitati broj zrnaca pjeska na zemlji i istina da nema dva ista....
U tkanju tog lista pišu i velike istine i još veće laži. Utkani su tu i mirisi...vlažne soli...jutra...nevremena..pečenog mesa...miris dobro čistog znojnog tijela,mirisa olova i željeza.
Mogao bih tako u nedogled.
Svatko na praznom listu papira može zapisati nešto drukčije.

Još samo da se naučim čitati.



Link

-

...da svakom bude po zaslugama...da se vaše želje vrate vama...u najboljem obliku...najčišće....
i meni...kad želim zlo ..da mi se zlom vrati.
aaaa budale...
ko da ne znam kak to ide...

Kad to počinje ?....kad to uopće počinje ? kad je počelo...?

Nisu ga zanimali odrasli,bilo mu je zabavno i bez njih,bilo je stvari,slika,riječi,biljaka,....svega za pogledat ,proučiti...upotrjebiti.
Odrasli su imali neke svoje ideje,pravila,načine ponašanja,rituale.Nije nikad previše razmišljao o tome,ali kad bi pogledao lagano iskosa ta velika bića iste vrste,imao je utisak da je većina tih rituala čudna i bespotrebna.činilo mu se kao da svi plešu neki dogovoreni ples,izgovaraju unaprijed utvđen sljied izraza.da zauzimaju dosuđena im mjesta na nekoj pozornici.
Jako ga je čudilo što su neka djeca njegovih godina bila fascinirana tim odraslim ljudima...koji su se ponašali kao djeca.
Njegova sestrična je mogla mirno sjediti na stolici i gledati ih širom otvorenih ušiju ..satima.Te stare ljude koji su tkali društene odnose kroz forme pričanja i razgovora.Preli su formu stalno istim riječima i izrazima.

Kad je došao u školu već je naučio da treba postati bezbojan.Prvo je počeo sjajiti u većini predmeta.Matematika mu je bila šala,pisati i čitati se naučio sam...na stripovima.Starija sestra mu je nosila knjige iz knjižnice...ruke spretne i jake...
I sve to za ništa.Vidio je da rituali preživljavanja bujaju sve jače.Djeca čiji su roditelji bili poznanici s učiteljima su dobivala lakša pitanja....ton razgovora s njima je bio drukčiji nego s djecom seljaka,ocjene su za iste odgovore bile različite...
Postalo mu je svejedno,tu i tamo se zauzeo za nekoga,podučio ga,pokazao mu,ponekad je pomagao i toj favoriziranoj djeci.
Ali nije se mogao uklopiti u šablonu.
Prestao se brinuti za školu.Pubertet mu nije ni malo pomogao.Divljale su mu misli ,jezik i djela.
Bilo mu je svejedno šta misle o njemu,ali pazio je da šuti,da ne uklizava bespotrebno riječima tamo gdje ga nitko ne razumije.Nastavnici su ga ponekad koristili kao etalon za nešto što nije primjereno za osnovnu školu,ali nisu znali zašto.
dobio etiketu "asocijalan".
...
Mislim da je etiketa sasvim opravdana.Ne razumijem ni dan danas ljude.Zašto robuju nekim okvirima,a sve frustracije liječe na drugima kroz dozvoljene i nedozvoljene društvene forme,političke, socijalne ,religijske.
Uglavnom kroz mržnju i osudu..prema drugačijima.A ponekad kad to spomenute forme dozvole..i kroz kažnjavanje i ubijanje.Nešta kao vampiri,možda psihološki vampiri...

Link

Išao stazom gorskih pisaca. Vjetar nam se smijao u lice.Polumrak nam se prikradao za pola stope unazad.gunđajuć pitao vjetra koji kurac je smješan...on mi otpuše da mu nije smješno...to je samo facijalni grč usljed potpuhivanja...i još je rekao da to nije staza gorskih pisaca,nego obični puteljak kroz polje..i da ne spominjem više gorske pisce jer su svi spustili dupe na ravnicu.I da me jebo sav taj jazz....te me jebo.
Unatočglede sveobuhvatnoj očitosti velikodušnog prijedloga odlučih se oglušit na nj,možda zbog čiste nezainteresiranosti...a možda zbog nedorečenosti seksualnog savjeta.....ahhh tko bi ga znao..
Ja sigurno ne.
Daklem....trgnem se iz snatrenja...podignuh nogu spremnu zakoračit još jedan put....kad ...preplavi me osjećaj krajnje krojačke nesposobnosti...preneražen osjećajem jedva spriječih pad na lice,jer mi je noga bila u polukoraku...raskoraku...negdje na pola puteševstja vječite igre hodanja i skromnog ..jadnog stajanja.
Odlučih prerezat sve spone s lirskim doživljajem svog poludovršenog koraka činom spuštanja stopala na tlo i uspostavom ravnoteže.I dok sam razmišljao o vlastitoj neetičnosti glede lirskog (i inog ) raskoraka prisjetih se svoje krojačke nesposobnosti.... Avaj...zlo...naopako...pa još jednom naopako....i tako nekoliko puta...
Jelenskih mi rogova....Tisuću mi retorti....
Otkud meni fobija od krojačke nesposobnosti ?... Možda bih trebao imat strah od krojačke sposobnosti ?
I opet usadih sjeme sumnje u sebe koje će procvast kad će mi najmanje odgovarati...Jedno je sigurno...tu biljku neću zalijevati.Te sumnje kad procvatu ionako ne miriše baš najbolje....ak imaš sreće onda vuku na ozon...ako nemaš...onda su spojevi amonijaka.
......

Link

nešto sam ovih godina na čekanju....
mislim da mi je čaša više prazna nego puna.
šta čekam...koji ....?
čekam da se razbolim .....
i crknem ?

em ti čekanje.

Link

jel gotovo ....
jel završilo dok me nije bilo.....
jer moja ramena nisu mogla držati taj teret dugo.

neka mi netko kaže kako se zovem
prije nego se predam.
neka mi netko kaže kako se osjećam
jer znam da se mene ne pita.

ništa danas pametno.
stalno se prisjećam gluposti..pa bježim od sjećanja..
a ionako sam zaboravio puno...
dobro.

još sam sposoban stvarat nova sjećanja.
kojih ću se sjetiti
jednom
možda....

uglavnom danas i jučer slušam jednu te istu pjesmicu par sati za redom
čekam da mi dosadi...a još nije..

Link

a kak ste vi ?

ma ponekad mi pun k.... i velkih ideja i filozofije i umjetnosti i pravila..
i ko pametniji i ko čišći...
i pametnog mene ...i pametnih vas.
trenutno imam odjeb stav prema svim granicama i pravilima.
i jebo zdravu kuhinju i speglanu obleku.
jeba vas vlastita pravila svemira i kulturni običaji koje svako izigrava.

idem buljit u kišu i slušat muziku

oću slobodu.

Link

https://www.youtube.com/watch?v=PzrxvpG2_Sk

sad sjebo svoj savršeno egoističan muzički blog samo da te pitam koji ti je kurac sajberica ?
kolko ti godina imaš ?
ti si razorna ?? kaj si se graha najela ?

šta forbiden

Kaj se žderete.. ?
Pa meni je kompliment kad me takve spodobe ne podnose.
Da mi jadranka ili sajberbedača daju kompliment....duboko bih se zabrinuo za svoje mentalno zdravlje.
Upitao bih se....koji kurac ne štima sa mnom.
Neznaš koja luđa.....

opet slušam pjesmicu od neki dan....
i tak...djeca...drugdje...
sam u kući..
upalio grijanje...na drva...
spora muzika priča...vani kiša plete svoju priču...tanko bijelo vino mi laže u lice...
i mislim...jel kuhat il ne kuhat...pa ću ipak malo kuhat,jer neću da mi domaće vrhnje propadne.

i u lakoći trenutaka počnem vrtit film..tko sam..šta sam..i jesam li uopće...
mislim...vjerujem da se svi mi to ponekad zapitamo...iako nas sve to brzo prođe...i možda je tako bolje.
mogli bi saznat stvari o sebi koje nam se ne bi svidjele.
kad bi bili objektivni...a nismo...al to je neka druga priča....

i ponekad ima tih ludih trenutaka ...za mene... gdje sam veći od života...i manji od zrnca pijeska.
i znam da je negdje bio početak...i da će doći kraj.
i nekak osjećam da će moj kraj biti samo početak za nekog.... ili nešto novo....
i šta da kažem...to me čini bar malo sretnim..i mir je u meni.
vjerojatno to neće biti tako u trenutku odlaska...vjerojatno ću plakat..molit se bogu ..ili bogovima s kojima nisam nikad imao ništa,preklinjat...tražit..preklinjat....

vjerujem da većina nas u nekom trenutku razmišlja da se oprosti od ljudi i zemlje.
iz ovog il onog razloga.
prije nekog vremena sam razmišljao o tome...ono fučkaš malo onu pjesmicu iz MASHa ......
i misliš....imam pedeset godina..ostavila me je ,a je da nije zlatna..al nisam ni ja bio..
deca su više manje odrasla...ljudi su samodostatni i veliki...i misle svojom glavom...sretan sam čovjek.
imam im nešta malo za ostavit...al znam da je to dovoljno.
sjed sam,još u snazi..volim radit teške poslove...ponekad,iscrpio sam ideje za poslovne poduhvate..i dosta mi je...
mislio sam napisat neku knjigu....nekad... još nisam.
mislio sam radit neku muziku...jesam ..malo...i meni je ok...al izbrusit sve to....godine.

prije nekog vremena se ubio amer ,muzičar,radio dobru muziku,pun para,imao obitelj,depra ga žderala godinama....
da cobaina ne spominjem...ne mislite valjda da droga to radi...to je samo mali "pojačivač okusa" za naše misli

a vidiš sirotinju ...nikad nije imao ništa, niti uživao u ničem,a šta je još gore..ne nada se boljem životu,ali kad ga bolest savije i svede na mjeru krpene lutke u krevetu....u njegovim očima češ pročitat glad za životom veću...najveću....
a zašto ?

......dosta za sad.....

nema linka...izaberite si svoj

kad bih te volio....
volio bih te tijelom,dušom i razumom
hodao bih u sjeni tvojoj
hranio se pogledom tvojim...
žeđ gasio tim mirisom....

kad bih te volio...
nikad od tebe ne bih ništa tražio....
ni pogled,ni riječ,ni dodir.
svaka tvoja pažnja bi bila kraljevski poklon nevrjednom.
izvor lude radosti.

kad bih te volio...

neprijatelje tvoje bih trgao rukama i zubima
pjevao bih mjesecu za tebe
pod tvojim prozorom bih čekao jutarnju rosu
pozdravljao bih svaku ranu koju sam zaradio štiteć tebe
kad bih te volio....

vjetrove bih skretao za tebe
eola bih mitio,preklinjao i varao
busene zemlje bih sebi na prsa stavljao da privolim zemlju da ti slavi korake...

kad bih volio nekoga...




ma serem bezveze....
poslušao neku pjesmicu...pa ajmo bit malo pretenciozni...
malo me izazvalo.....

poslušajte ...molim vas...
to je prerada joni mitchell
a case of you

https://www.youtube.com/watch?v=IG2E3qyFqsw


možda i vas uzme...na dobar način...