WDF

umoran i zadihan..pojeo na brzini ćevape...nisam jeo luk...potpalio grijanje..
nakon jebenog radnog dana....umoran...izmjenio posteljinu...
......ne vrijedim puno...
al osjećam se ko soma dolara
puštam supijan glasne muzike....
sjedam ...i gledam u ništa...
ne vrijedim mnogo
soma nečega...
malo poslje ću se oprat...očistit...isprat....posvetit svoju kožu vapajima mladosti i ustavljenog poretka higijenske revolucije....

zajebavam se.. :))

šutit ću
ona dolazi
bit ću dobar.

https://www.youtube.com/watch?v=8tIgN7eICn4

link je preporučljivo slušati što glasnije......
a i jače....
najače

koliko treba zahtjeva da te oblikujem ..i dobijem....
sva sranja kak moraš izgledat i ponašati se ....touch of an elegance...
opisat ćeš moje bivstvo...moju veličnu i plemenitost......
nema tu užitka i zasluge....samo svrha ..do smrti..a i poslje nje..
izgledat ćemo ljepo ..svrhovito...dolično zabrinuto...i naravno...politički podobno....

https://www.youtube.com/watch?v=Ijel4Vcqd9g

baš me zeme nekad..
al neka...

gledam nešta bezveze.....na monitorima.....i sjetim se jedne dobre pjesmice..
ničim izazvan sam išao poslušati.....nakon dugo godina.
je...to je to.
nadam se da se ti kojoj sam napisao...je...noć....ne ljutiš na men.
naravno da pjesmica nije u nikakvom kontekstu...jednostavno mi paše...sad...


Link

Baklja...podsjetila si me na neke stvari.....pa ću malo tratoljat o zadanoj temi....počeo sam pisat kod tebe ,al vidjeh da bi moglo bit malo duže i malo egoistično ...pa se prebacih kod sebe.
Dušni dan doživljavam samo kao dan sjećanja na one koji su otišli.
Noć vještica mi je ...onak...američanska izmišljotina....protiv koje nemam ništa...nek se deca zabavljaju.....

Osamdesetih godina sam čitao Kinga.....sve šta je prevedeno....probao prošle godine pročitati "Talisman".....ništa.....jednostavno sam odrastao...prerastao...
Čitao neke autore koje si spomenula.....od Poea sam pročitao sve šta je objavljeno kod nas,čak i pjesme koje nisam volio...doduše ,tada sam pročitao i "Cvijeće zla" od Baudelaira....neznam šta mi je bilo....
Onda su izdane prve knjige Clivea Barkera...."Kabal" iliti "Noćna vrsta" i "Utkani svjet" kojeg još imam na polici i ždere me šta knjiga ima par blank stranica..... Kabal je inače meni sjajna priča o "drugima"....kod Barkera čudovišta imaju svoju dubinu...i skoro nikad nisu posve zla...najveće zlo u toj knjizi je...pogodite.....čovjek.... čestitam
Barker je inače i autor Helllrazora ,serije više manje poznatih horora.
U to doba sam pronašao i po meni najznačajnijeg pisca gotičkog horrora H P Lovecrafta....njegove su mi priče imale onaj pravi okus zla,koje kao da nikad nije mogao točno omeđiti.....blebećem ponovo.... Inače faca je za popizdit....a i rođen je kad i ja...pa je moguć transfer ludila...i tako to....

Elem....kasnije sam prešao na filmove i stripove....Američki horor ne gledam...nema smisla....dovoljno je da si takav...i takav si...dobro..prije sam svašta gledao....Jednan period sam gledao stariji japanski horor....Uzumaki i Ringue...i još njih...
Ringue je U američkom prepjevu Krug, koji ste vjerojatno gledali.Južnokoreanci isto rade predobre filmove....zadnji gledao "The Wailing" ...preporučam....
Od stripa preporučio bih "Berserk" ...ima prevod na engleski i može se naći na internetu....koga zanima pošaljem adresu....

mdaaaa

al nekak me taj horor uopće ne plaši....plaše me stvari koje se zbivaju oko nas....

i tak....čestitam i sretno.....

jebenmu.... zašto kad me uvati volja da napišem nešta poetično..na misli mi uvjek padne.... "iza prozora nemirnog sna "....

zašto prozor nemirnog sna ? malo mojih snova su mirni........ustvari lažem.
možda je većina mojih snova mirna. čak i oni snovi s nemirnim temama...da.. tematika mojih snova je nemirna..ili bar nasuprot pojmu mirnoga.
ali me rijetko uznemiri nemiran san. u prosjeku,koliko se sjećam , jednom do dva puta godišnje.
počesto me uznemiri miran san.
nije baš da sam normalnofobičan...al ako je sve ok...pali mi se crvena lampica...nešta ne štima... uvertira u zabavna vremena...
a ni prozor mi nije najasniji ...pazi ...prozor....
mirko..
.pazi...metak...
sve si mislim da to s prozorom ..što mi daje nemirne snove...je u biti moj stolarski kompleks...
sigurno još nisam napravio savršeni prozor..... možda da težim tome da stvorim savršeni prozor...
ili vrata... savršena vrata.... iza vrata nemirnog sna... ??

nekak mi ta vrata daju osjećaj konačnog.
kroz prozor se većinom gleda...možda pusti malo zraka... ali vrata... to baš i nije dječja igra ...
kroz vrata se prolazi... i kad prođeš,nije nužno da se možeš vratiti.... a možda se niti ne poželiš vratiti....
a još kad kroz ta vrata uđeš u taj nemirni san...mogućnosti i obećanja su bezgranična..
možda ....užitak u boli.... ili strepnja u oku....ili .....

da..da...znam
sam nemiran san je prozor kroz koji gledam....
ali čemu uopće priznati .. ?



Link

i upitam se ja tako jel kulturi mojoj kraj..il samo volim proste izraze....kako uopće poseksati blog.. ?
pa čiji blog ? moj ? tuđi ?
možda sam samo htio reći " jebem ti " ,al eto,blog mi se našao pri misli ...i eto ti naziva.....nečeg...

sve nas vjerojatno ponekad ljuti taj blog...mislim ovaj ovdje...ili nas više ljute ljudi koji su pisali "blog" il njihov svjetonazor,neukost,..ili ukost ...??
možda ravno u kost ? kaj bi rekli ...right to the bone... lepše mi zvuči ovak u engleštini...

ma ja više volim kad me ljuti nego kad je praznjikav...nešt ono cici mici...evo ti linkić...ti buš meni slikicu...a more i jedan pesmek...
jebate ..sad već opako ličim na mai..... mai... nisam ja ko ti...kad bolje razmislim nitko nije ko ja...bil je jedan u ameriki al su ga...... a i ti si mai rijetkost....raritet....

štas ono htio...
eh da ..pljuvat po blogu...
ma nisam niti to htio....ne bih želio niti oblikovat isti....gdje bi ležala iznenađenja , nesuglasice o kojima imaš šta reći.. ?
politika me ubije. to priznam. i najrađe ne bih o tome na glas...baš me ponekad raz........

još jedna stvar.
zaista se ne razumijem u pjesništvo ...niti slične teme....nekad me živac povuče da tu natipkam par rečenica koje liče na stihove...i ispričavam se radi toga...
ali kad čitam te naše stihove ...nekak smo ko malo pretenciozni...idemo s usporedbama krajnosti...slikamo velike i glasne riječi....prizore svjetla i mraka...pridjevi su nam veći od svemira.... a i svemir se još širi ..po zadnjim informacijama.
tra la la....

ustvari...baš i neznam šta sam htio reć.... valjda sam htio pokazat da sam još živ...i da imam prst za tipku...iliti tipkovnicu...
ili sam sebi htio reć da sam živ...
ko i drugi....
ma nisan.

mmmmdaa :)

Link

let me see...

nenadana iskrenost trenutka me sasvim prenula iz buljenja u zid.Ionako mi je taj zid počeo izgledat malko izdajnički...onak petokolonaški...pa đuro me gledao...pa njegov pogled mi ne uljeva povjerenje...pa...kaj ti đuro buljiš !!..
Zbog nenadane iskrenosti trenutka nisam posumnjao u krajnju izopačenost zida...ti zidovi fakat nekad razjebu suvislost priče o njima samima. Doduše, nije da sam ikad previše vjerovao tim tvorevinama, građenim da nas dijele...al moraš imat zid kad ti je zima...snjeg pada...sunce peče...kiša rominja...vjetar ćarlija...
??
zbog iskrenosti trenutka sam se najiskrenije zabuljio u zid. Da je puknuo isti čas ne bih se začudio...mislim...kolko vi iskreno buljite u zid ?...a da ne pitam koliko vas najiskrenije bulji u zid....ono.....mislim....
Tako da potvrđujem da meni nije niti malo sporno da zid pukne od iskrenosti gledanja u isti.
Istog trentka spazih da me zid laže...šuti ..pravi se neutralan..a za par trenutaka će mi ograničit kretanje, spriječit me pri prolasku...onemogućiti mojem sebstvu da napreduje pravocrtno.
Od logaritamskog bijesa sam skoro skoro puko ko cigla...
Prokletstvo je bit krut i svjestan zidova ?
I budi ti iskren s njima...a kud god kreneš ,svugdje naletiš na neki zid.

Mislim da mi je za danas dosta zidova...ionak ću svaki dan naletit na novi.
Tak je to s njima....

https://www.youtube.com/watch?v=yR52ciqGRYY

Link

take a pick

osjećam se potpuno
gubim svu kontrolu
gubim svu kontrolu
uzvraćam

koža mi se ježi
budim se
znam sve te usamljene noći
znam sve te usamljene noći

sve znam
gubim svu kontrolu
ježim se
znam sve te usamljene noći

umirem
čujem sve što je ostavljeno da se čuje
želim da nikad ne prestaneš
imam osjećaj

živim blizu
živim za tebe sad
ne ostavljam osjećaj za sobom
osjećam se kompletno

imam osjećaj
želim da se krećeš kao kiša
bit ću tamo
bit ću tamo
gubim kontrolu

kad šapućeš moje ime
kad šapćueš moje ime
kad ......
......

Link

:))

nitko nikog ne razumije.
svi su koncentrirani na sebe...na svoje trenutačno raspoloženje...na svoje potrebe..osjećaje...potrebe...
na trenutačno raspoloženje..
nitko nikoga niti ne želi razumjeti..vjerojatno nemamo ni potrebu....

svi mi želimo da nas razumiju ...i prigrle našu misao...svijetlost u tmini...luč razuma...i baklju razboritosti.
(baklja...nemoj se razgorit )
radimo sitne ustupke drugima da nas prihvate...shvate..prigrle....
trgovci smo osjećajima ...riječima.. i sitnim ustupcima.
trgovci...
i vječito se čudimo nečem...ko mara krivom ku... ...

nema veze...


Link

gdje zaborav prebiva...i kako funkcionira ?
kamo odlaze sve naše zaboravljene misli, ideje, uspomene ?
jel se recikliraju ?
možda "zaborav" prosljeđuje naša sjećanja nekom drugom....
možda netko drugi doživljava naše doživljaje i preuzima naša sjećanja.. jer..možda postoji određen broj stvari koje se možemo sjećati...ne kao jedinka...nego kao skup.

možda smo sami stvorili mehanizme zaboravljanja...evoluirali ili mutirali da možemo zaboraviti...da možemo naučiti nove stvari....
dobra ili loša mutacija ?
možda se samo ne želimo sjećati.

možda nam mozak samo želi reći da se ne moramo stalno prisjećati...nego da trebamo prikupljati nova sjećanja....
da nismo toliko stari... i da smo još živi...
ili nismo ?
mogli bi zaboravljat zato što svemiru više ne koriste naša sjećanja... i nikom nije bitno jel smo tu ili nismo...
možda i nas nema...možda smo samo sjećanje..koje je sve tanje i tanje...
možda nas nema.....
možda nas nikad nije ni bilo...
možda je bolje da nas nikad ni ne bude.



možda ja opet serem po navici i debelo sam pretenciozan,al to sam samo ja.
takvoga me majka rodila :))
ne razumijem ja niti zaborav..niti klasičnu muziku...samo si tepam da razmem.
i zaista sam dobro raspoložen.

https://www.youtube.com/watch?v=UCVnFUUI6X4

najbolje da šutim.

Link

Sjećate se šutnje ..?
Kad sve počinje šutnjom..i završava njome....
Buđenje...štediš na riječima....Dolazak s posla..ručak...
Izgovaraju se samo kratke rečenice...obavezne...o djeci...školi...računima...
Više se razgovara tišinom. Pokretima bez riječi...Odlaskom i dolaskom..Sjedenjem i ustajanjem...
Ponekad koja rečenica...kratka...
Služi samo kao oružje

Sjetim se ponekad dečka kojeg sam poznavao, Ja sam imao nekih dvanaest,trinaest godina...on je imao oko dvadeset.
Obitelj mu je bila sjebana, stari ga je volio mlatit, a on je volio pokazat da može izdurat više nego šta stari može mahat.
Zavolio je tučnjavu.
Razvio je stil i afinitete.
I sjetim se ponekad kako se volio mlatit s drugima..
Kad je mogao uzvratiti čistim udarcem, nikad nije udarao direktno. Nikad u oči, nos, pleksus, jaja je gađao samo u krajnjoj panici.
Radio je nešta drukčije, on je zaista želio povrijediti protivnika.
Kad je udarao nekoga, uvijek je pazio da taj udarac reže.
Zglobom srednjeg prsta na šaci je gađao tako da samo ogrebe nečije lice...zadere...
Brzina je bila ključna..i optimum trenja.
Mogao je nekog obraditi kao da ga je netko isjekao skapelom , ili razbijenom bocom.
Radio je to isto i sa čizmama..brze pokrete koji te samo ogrebu..i ostavljaju duboke krvave posjekotine.
Ne znam šta ga je pokretalo....nije to bio čisti sadizam....ne znam.

Al ponekad se sjetim toga ...ponekad smo i mi voljeli nanosit si bol uzajamno.
Sjeći se riječima...uvredama , predbacivanjima.Onim tihima, izrečenima u jednoj riječi...izrazu..pogledu.
Skoro pa i bez razloga....Glavno da sjeku..i ostavljaju ožiljke.
Nisam siguran ko je tu luđi, jel taj psihopat, ili mi.


Link

ma jebo vas jadranka te vas jebala...
svaki dan vam želim sugovornika ko jaca...
pička vam materina ..i vama i njoj.
to smeće ocrtava nas sve...
a vama je sve to baš simpa...

nema veze
nastavite po starom

a ovi administratori su valjda odlučili kakvu stranicu žele.

taj monitor..o ekran....prozor ,prozor što gledam u tebe..kroz tebe...preko tebe..i tvojih...
što gledah samo da uposlim gladne i željne oči..malo uma..da ne siđem s njega...
da smanjim šum u glavi
onda zatvorim usne,,,da šute..i ne govore ništa.
samo otvorim uši...da slušam muzike i glasova...glazbe jake...stare,prašnjave ,a i nove..
čudne i krasne...grube i čupave..ledene i staklene...note.
i mirisi vuku na sve strane...mirisi gadni...mirisi bivšeg mesa i bivših duša..
mirisi neopranih tijela i neopranih srdaca...
mirisi djece i starih ljudi....

gledajuć kroz prozor pričinjam se sebi ko papirnata maska...plišana lutka..
dovoljna samo da odglumi čovjeka...neki lik... naslikan..
ko da stvarnost je sama sebi svrha...
možda trebam ispunit svoju svrhu..savinuti se i zagristi vlastiti rep...
pa ...mogu si dopustit i patetiku...kome je zaista stalo ?......
ne mislim samo na sebe...mislim na sve ....
.......

kad sam već pretenciozan,tražim link za ovaj tekst već pola sata...
a i vole mi tepat da sam cigan..što je meni sinonim za različito..znači meni kompliment.




Link
Link

voliš me.....ooo kako me voliš
ne hodaš više sam,sad hodaš samo sa mnom
uživaš u stvarima koje ja volim
budiš se kad i ja
liježeš kad i ja

voli me

obožavaš hranu koju ti ja spremam
ne jedeš više toliko mesa..
ne piiješ više...
hajde...reci da me voliš
jelda da me voliš ....

reci da me voliš,kretenu jedan mizerni........

https://www.youtube.com/watch?v=6vymjZBIl7Y&index=6&list=RDKSZ4p15_wmA