WDF

nekak me opet uzelo..
gledam ove vjesti..dnevnike....
pa sam nekak tužan.
ima dana kad želim uzeti pajser i nekom razbit glavu...koljena...gledat ga u oči i prije neg što ga slomim pitat ga zašto je zajebo zemlju i ljude....

ne danas.

danas sam samo tužan.
danas sam sretan što sam sam.
jer nisam nikom na teret ovakav težak...ko crna zemlja.
i nitko me ne pita...gdje ..i zašto...
zašto gledaš u pod........

Link

koliko zaista vrijedimo ? kolko šoldi želiš izbrojit za nešta....denara...filira...dukata...
moje tezoro....tak nekak...
kila mozga ??
mesa ??
sedmica ?
ostatak ne vrijedi ništa.
šta daješ...kolko imaš ?...

jel baš misliš da toliko vrijediš ? :P

snovi,djela,imetak,trzaj ljevom,umjetnine,nekretnine,dobar auto,..loš,zao.....topao ..hladan...it s sooooo cold baby....
nasljeđe duše..pisma...i dobrog odgoja

kurac

biološki otpad u pokretnom stanju..
sposoban za lude stvari....

mama
reci mi da me voliš...

gledam te slike prošlosti,sjećam se...mislim da se sjećam.
smijeh u snimljenim očima me tjera u plač..
suze mi izmamljuju osmjeh....
nisam dobar....i dobar biti neću...
nevermore.

moj gospodine

stojim ukopan na mjestu..gledam te zemlje i neba..slušam te vjetre...šumeća lišća i stabala zvuk...cipele mi po žutom blatu plove...gledam magle i topim se kišom....žedan sunca.
sunca želim...mater vam jebem.


Kad se toliko trudiš da svima udovoljiš..živiš u skladu sa sistemom...prirodom ..navikam i običajima..da ne spominjem religiju..... ak si imalo pametan i fleksibilan..onda se saviješ
a ak si pametan i krut...onda pukneš..
i tolko o pameti...

mdf






Link

izbrisati granice....
stvoriti svoj dan u snu ili snivati po danu...oboje...
klizim kroz dan..vožnja na posao..sat vremena zavoja ,autoceste ,novog zagreba....krećem dok je noć...stižem po danu...dok vozim gledam cestu i nebo...volim kad je cesta suha pa ponekad mogu sam sebe pozvati na mali rally kroz sela...avion koji svako jutro uzljeće oko sedam dok sam na obilaznici....
ponekad nemam pojma kako sam stigao na posao..ko kad si na mobitelu....došao si ,a ne sjećaš se vožnje....ne javljam se na mob dok vozim,vidim previše ljudi kak lelujaju,usporavaju,ubrzavaju dok im je aparatić na uheku...ne znaju da sjede u metalnoj kutiji koja prebrzo juri bez imalo pameti da je kontrolira....
prstom na desnoj ruci stalno šaltam radio stanice....većinom niti ne znam šta slušam,samo osjetim vibracije,ton,usklađenost...poludim kad prelazim preko radio martina...neki kričavi blento ima potrebu da se izderava u eter...
na poslu je ok...za sad...osim kaj lova nije neka.
ne smeta me hodati po zgradi sa pajserom ,kantama,rukavicama,alatom...
uredski ljudi nas većinom pozdrave s voljom i iskreno...nas ljude iz podruma,koji se trudimo da zgrada živi i ide dalje...
gablec...
ljudi s kojima radim su ok...
...
klizim kroz radni dan šutnjom ,poslom i šetnjom kroz zgradu....
presvlačenje...hladni auto i vrući zgb promet...bježim doma...
stanem u zmaju popit karlovačku ili tri deci točene češke i prelistat jutarnji..nazovem sina...šta ćemo večerat...šta treba kupit...
doma..
brzo presvlačenje...malo graševine u čašu...par riječi...priprema za večeru...
radiona
hladnoća...prašina...mirisi drveta...i drveta....
zagledam se u izrezuckani i izglodani komad drveta koji mi posluži za isprobavanje podešenosti alata i upitam se zašto taj komad ne pofarbam u zlatnu boju i ne predstavim ga umjetničkim krugovima kao neki novi izražajni stil...ili kao uteg za papir s poremećenom osobnošću.....
nikad to neću uraditi...kao ni tisuće ideja koje su mi tu i tamo padale na ionako natučenu pamet......
....
borim se s tupim alatima...osobnostima drva...svojim nacrtima i skicama željnih mušterija..
umorom...
samo umorom...
kad mi je dosta...kuhinja....nekaj fino sprčkamo...i pazim da previše ne pojedem...jer zaspim za deset minuta...
muzika stalno svira...nekakva...
al tek kad sjednem za komp mogu slušat skoro sve šta mi padne na pamet.....i dođem tu na iskru...
lud...umoran i zajeban...

sve ostalo je san

Link

obrijao bradu...ostavio brkove.....
vjetar mi se smije
oblaci me kude...
zurim u nebo ko žedan sunca
i oblaka i kiše..
i sreće....

žedan sreće

vjetar mi je precool
sunce mi je kalajsano
oblaci su mi pufasti
kiša me vlaži.......baaad kiša
zemlja me čeka.
:I

zbogom pameti :P

mitzek....Link

trenutak....

sjećate se fukanja...jebanja...vođenja ljubavi...
volio...ne volio ..isto...
ak su zvijezde padale..neka te pogodila u glavu...

ne pitam vas zabadava-jel se sjećate...

toliko prigovora na te tjelesne ljubavi...
toliko žalosti....


život je dobar

žene su prekrasne...

https://www.youtube.com/watch?v=soC9dSB4UvY

stojim.....i gledam nebo
sive oblake
gledam....i ne znam šta vidim

vrtim sve te slike po glavi...
bolesne djece...ljudi koji viču...sve je napad na njih...ljudi koji upravljaju i imaju...
bolesna djeca
bolesni ljudi bez volje i snage da se otrgnu od vlastitih loših navika i namjera...
ljudi sa mutnim staklenim crnim očima....ko špekule koje su previše puta dodirnule beton...
ljudi u kojima je nešto umrlo...i trune
ljudi s očima koje ne vide...koje ne žele vidjeti...samo zure..

sve te moje blage noćne more vjerojatno govore više o meni nego o svemu oko mene...jebate...najbolesnije je kad si sam sebi uvjek razlog za neko piskaranje....
opet ja i ja..
jesam lep i pametan.doduše,u to nema nit najmanje sumnje...
aaaaaaaa

ništ.



Link

nešto čitam tu...pa se mislim ...o tom adventu...koji je pa to ...?
nekad...u mračna komunistička vremena...smo kitili božićnu jelku na badnjak...mi deca nismo ništa dobivali pod bor...poklone smo dobivali za svetog nikolu.
za božić nam je glavni poklon bio mir....da smo svi skupa...nešt kolača...i nije se ništa išlo raditi...ono velko...
sad božić traje preko mjesec dana...više....
ništ ne razmem.

ne ukrašavamo više jelku....
moj potomak nema afiniteta za to ...
potomčici je sasvim svejedno..

kad smo bili obitelj,kupovao sam one jelkice od tri metra ..do plafona....
sad više volim drvce koje je nasađeno na svoj vlastiti panj....
ili ono promjera sedamdesetak centimetara ispiljeno i osušeno u sušari...pa da mogu neki ormar,stepenicu il prozorčić napravit od njega.

sva ta frka oko deda mraza...božičnjaka ..sv nikole....coca cole..i inih trade mark ova me zbunjuje i smeta...
mislim ...ko voli...nek izvoli...
tak da.....

česttam

Link

dal volite smrt..
.prekid svega...čak i života
prekid kredita.......bolesti.....dugova.....maltretiranja....
smrt....oslobađa.
nemoraš ju volit
nitko je ne voli osim ako nije lud ko duga...ili previše pomiren sa sobom...

možda volite tuđu smrt....da se netko zgasi..i nema ga više...
ne smeta..me utječe...ne vidimo ga...
ionak je bio dosadan i bolestan...

možda želite malko utjecat na završetak životnih funkcija u nekog......ne brinite se...niste jedini....
svi to žele
ja sigurno....i dobro mi ide..
a kak vi stojite s okončanjem ovosvjetskog životića...
želite...
zahtjevate..
nadate se...
znate.

kolko god smatrali svoj život svetim i nečim čarobnim....istina je drukčija....puno nas je živih...previše...
i ništa se neće promjeniti kad nas više neće biti....
mala rupica u tkanju vremena... pješčanog puta.....
disonanca...
pičkin dim .....štagod to značilo...

pogledajte sebe kad netko ode...vama vrlo drag..
patimo...
svakim danom sve manje mislimo o njem..njoj....
sve pojede zaborav...
nema nas...
neće nas ni biti...


Link

čitam opet o okupljanju blogera....i to na neutralnom terenu....
pa se sjetim agathe cristie......čija djela nikad nisam volio...
pa si mislim...
ono...skupimo se mi negdje...hotel....seosko gospodarstvo....nečija velika kuća...
sve super..večera,....
kad nekog pronađu mrtvog.
neznam....može i mene....
pa koje su teorije tko je imao nešta protiv nekoga...(mene)...kako ga je usmrtio...

neznam....mai me ubila prevelkom dozom seksa...istjerala mi život kroz muški organčić....
il me maza utamanila radi para...i prljavih noktiju..
možda sam utopljen u lošem maslinovom ulju.....tko je sumnjiv ?
možda su me našli ispod peke... ?
možda moj unezvjeren izraz lica svjedoči o umorstvu lošom poezijom...
možda mi je oko vrata pseća davilica....
možda sam ubijen dobrim namjerama.....

Link

sjedim.....
stavljam naočale..pa sklapam oči...
slušam......slušam......
ne treba mi radost..il nedajbože tuge velike...
trebam mir...da se upokojim i gledam mirno na sve.

sreće si najviše poklanjam sam...muzikom i mirom....
molitve ne poznam.
žaljenje znam....al ga ne priznajem.
kamena koljena i kičma je u mene... ne da se savinuti...
leden mi je i pogled...ledom zažaren.
tvrd
mišići i kosti me još slušaju...
još s pokrićem mogu zarežat na sjene
još svi zakorače korak unazad
tvrd
i lomljiv.

palim brodove.

Link

naišao na pjesmicu...štaviše .....video clip...pogledao... i vidim kak je trovanje duboko...
čudno je da opstanak civilizacije ovisi o takvim budalaštinama.
novine i vjesti su bez veze.....naše bivstvo je ukaljano i ograničeno.
najgore je da si ne možeš lagati.
samo mali broj nas se može izboriti da pokaže kakav ja , i koliko vrijedi...
i to ako zahvali bogu sreće i radosti.
ostali..
mi.. mislimo da upravljamo svojim životima...
kurac
roba....sirovi materijal za opstanak manjine.
demokracija ?
nemojte me zajebavat.

OPOZORILO

NEMA PUNO RIJEČI ,PA IH ČITAJTE POLAKO I SA ZRNCEM SOLI...I RAZUMJEVANJA...
I CRVENOM PAPRIKOM

nije da vas volim....al vas mogu poštovat.

kome nije jasan text ,nek pogleda spotić :)

https://www.youtube.com/watch?v=oiKj0Z_Xnjc

i nemojte se zavaravat sedma od devet je moja.
and the next......

koža mi je suha....vlage traži...
uši su mi gluhe...pjesme ištu..
usne željne ..
oči mi traže ljepote sve...i svjetla i tame...i čuda i boja jednostavnih
i živica i vode
i vode i zemlje

vatre mi žarke dajte.

zrak je prošao kraj mene ...kao da me nije niti dodirnuo....
voda teče samo svojim strujama
koža mi je suha
ne volim te ,ali te trebam.
trebam tvoju toplinu... i vlagu...
trebam te..

i ti trebaš mene.

Link

samostalni zaostatci emocionalnih uznemiravača ne doprinose zdravljupojedinca aa..??
a možda niti onda.
recite mi nešta o ljubavi..
molim.
bar malo..
da znam jel to bilo to ..il je smo kamion prešao preko mene

nije mi žao što se ovako izražavam.
ubrzo ćemo svi ostariti...pretvoriti se u ...ko zna šta..
time je najveća vrijednost...

baš pričam gluposti..ali uzevši u obzir gdje sam....sve..ok

mdaa....
molio bih neku ljepu dušu..niježnu...softy......aaaaauuuuuu....
da ovaj link prenese percetu....jerbo ja nesmem...
a on će imat soma slika...

Link

pali brodove...

nekad ..kad sam bio mlad.
čuh ime irfan...

druga vremena...
drugi ljudi.
.sve drugo.
sad.. zubima pravit moram otiske na podu kojim hodam..
laktovi nisu dovoljno jaki....
koljena nisu više čvrsta...
mišići me ne slušaju više
možda niti oči nisu više lijepe
mojja stegna ne mogu više da podignu teret svega..

al opet uživam u tom malom i moćnom životu

pali brodove.

Link

riječi velike i male...
smrti isto takve...sudbine teške ili sretne...samo si lažemo da mijenjamo nešta..vjerojatno smo rođenjem uvjetovani za sve šta će nam se desiti u "životu"...religijski, genetski ili nekako drukčije, možda niti "sudbinski" nije sasvim pogrešan opis.

Volim si lagati da ako ću razumjeti život više od drugih...razloge...želje...potrebe, da ću biti bliže tom "životu"..... I ako prepoznam , ne smisao ,ne razlog....nego ako naslutim balans dobrih i loših misli , a i djela...razumijeh ih i poštujem da ću živjeti svoj život, dobar život, pomiren sa svim šta mi on donosi.
U svemu tome , svaki dan naletim na upravljače mislima, životima...trgovcima laži i bolesču. Prodavači vječnog života su dugo među nama...otkupitelji grijeha su sada odvjetnici i političari..... al kad se i njima zagledaš u lice....čitaš strah, pohlepu, samoću , često i najobičniju glupost... nema tu ničeg vedrog ili lijepog.....novac.

Ništa me nije danas naljutilo, izazvalo ....mislim da nije...
osim svakodnevnih stvari kao politika ,sudstvo, reklame za otrove , ljudi koji se bore protiv otrova, nogometa ,onih koji su samo za crvene..i onih koji misle da im rvacka kola žilama, onih koji misle da ih svaki dan netko vreba....vegeterijanaca koji svoje pse hrane vegeterijanski...dalaj lame....hihotića...

A dosta mi je i više pametnih ljudi...Jel vidite kak sam ja pametan...pa samo drobim i drobim....
vjerojatno imamo nekakav samozaštitni mehanizam...evolucijski..ili tak nešta da ne možemo spoznat vlastitu glupost, naviku dosađivanja i beznačajnost.
To me podsjeća na nešta šta sam davno negdje pročitao....otprilike...da kad bi čovjek imao potencijal da spozna veličinu i kompleksnost svemira....i svoju beznačajnost u svemu tome ...da bi prestajao postojati.
Ne ..umro ...preminuo...nego - prestao postojati.

mislim da je to bio Einstein...al ne da mi se guglat...
aaa....sigurno je bio pametan čovjek....

al ..bogme i na tu temu je pokojni Clark napisao dobru knjigu koju sam čitao prije dvajs..trideset godina.. Kraj djetinjstva....
i on je bio pametan čovjek...knjigu preporučam.

hmmmm...možda su najbolja djela umjetnosti ona koja govore o kraju. I to o onom kraju poslje kojeg ne sljedi ništa zanimljivo ili svrhovito za nas.
možda je zaista ideja nirvane jedina ispravna...iako je većina nas sklona tome da produžuje sebe , preko granica smrti kroz svoje potomke...pa valjda ni samim time nemreš se nirvanizirat.. ?
šta poslje sudnjeg dana ??.....michelangelo
šta poslje posljednjeg dana....bosch...
šta nakon biblije ?...neznam ko je autor posljednjeg djela....valjda neki ribari i poreznici...
mi drvodjelje se držimo po strani :)

e jes sam bedast...al ja bar priznam...
a vi ?


.preporučujem se onom velikom koji sve gleda .
.i kažem mu da mi je svejedno...
pozdravljam simpatično društvo mutnih očiju koje sjedi u čošku....
sve velike i pametne ljude..pozdravljam i sam sebe kad sam nekoć pametan bio ...danas se ne bih pozdravio svako malo...

lepa pesmica....Link