balada botswana

krenulo je i ide. polako se gega, ali se krece i to je najvaznije kazu oni koji stvarno razumiju sto je vazno

ona nekako danas umorna od cijelog niza dogadjanja u radnom tjednu, a i on nesto s manje volje nego inace subotom ujutro

on razmislja o tome sto bi sve mogao danas napraviti da mu vrijeme dozvoli i da se samo malo temperatura digne kako ne bi morao kao kakav ljenjivac cijeli dan u kuci traziti si posla i utaziti zelju za osjecati se korisnim, a ona za to vrijeme je vec krenula izvaditi komad necega kaj bi danas mogla na brzaka odmrznuti i napraviti za rucak samo da ne mora nigdje van niti do placa niti do ducana jer jednostavno danas zeli biti sama sa sobom i to bas doma uz nadu da ce on ipak izaci nekamo van pa makar i na kratko jer je njoj mir danas potreban vise nego inace

ona sva jos nekako u soku od jucerasnje tocke na 'i' koja se odigrala na poslu i to u ne ocekivanom scenariju njezine kolegice s kojom zivi u poslovnom smislu vec gotovo 14 godina, prozimaju je neki osjecaju ljutnje i bijesa istovremeno za koje i nije pretjerano sigurna da ce ih moci kontrolirati u ponedjeljak, on jos uvijek razmislja i kao da mu danas miris kave nece pruziti ideju o ljepotama uzuvanja u malim stvarima

on je inace subotom dobro raspolozen jer zna da dva dana nece morati gledati i proziviti ono sto on potajno naziva 'robija', a ne posao jer posao po njegovoj definiciji je izvrsavanje zadataka za koje si placen, a ne dodatno uz to izvrsavanje i svega onog ostalog za sto nisi placen, a ona nekako kao da jos prije kave ceka da neki vanjski utjecaj promijeni tijek pocetka ovog maglovitog subotnjeg jutra

sanjam da gledam
vidim te sretnu

sanjam da osjetim
daješ mi ruku

sanjam da čujem
govoriš sneno

sanjam da živim
tu si kraj mene

i mogu se ja cuditi nekad koliko god ocu

ma mogu i oba oka izbeciti i izobliciti lice kao da me to vrijedja

sto god da mislim mogu u glavi sam sebi reci

i jos da 100 godina disem i glumim da zivim necu biti pametniji

ljudi su jednostavno takvi, a covjek, covjek je jednostavno bas covjek i nista vise

nekako mislim da je vec sve prozivljeno, vidjeno, jednostavno vec sve proslo osjetilima i vrijeme nas samo buni s tim smjerom, a zapravo mozda nema smjera niti ga je ikad bilo

obicno zrno soli zna vise od mene, ma i onaj mali list sto mi je danas pao ispred nosa i to s drveta koje ionako nista krivo nije da je tu s nama i to bas sada kada su sve vrijednosti zapisane na portalima, informacije i novosti nose sve sa sobom, a taj list koji je pao je ionako nebitan vise kad imamo satelite u orbiti i znamo da je jesen tu gdje je i dobro mi valjda znamo zasto je kad imamo pametne nazovimo ih telefone

i onda usred svega toga nereda dodje ona s konstatacijom da nesto ne stima i da se ne slaze s onim sto i sama radi

upitnik je suvisan, barem na mojoj glavi, bilo bi bolje da je tamo negdje na njezinoj

ionako je nebitno, juhu sam stavio na balkon jer vani je hladno, nisam vidio na vijestima ni na pametnom telefonu vec sam bio vani i osjetio

a ona se cudi kao pura dreku i to ne bilo kakvom nego kao najljepsem dreku iz kojeg rastu ljiljani

eh kako i nece kad ima potrebu kao i pijanac u birtiji da bar jednom naruci samo mineralnu bez da je pomijesa s vinom

zasto je to tako

ma pojma nemam, a znam da ne zna ni ona, taj mozak jednostavno to tako napravi, zbuni ljude pa onda i covjeka, a vrijeme ide i pure se cude, a ljiljani nikako da izrastu iz dreka

doci ce valjda jednom nesto sto ce liciti necem pa makar bilo to u buducnosti pa tko dozivi na neki nacin mozda i kaze negdje na glas da ga svi cujemo

ko' bi reko? i pazi ne samo to nego se tam svi živi cjenkaju

:-o

nisam dugo bio tamo, ali jedan post tu me podsjetio da je vrijeme opet otići i vidjeti kaj ima

nadam se da je još uvijek veselo u šatoru na kotlovini kao nekad

ako je netko nedavno bio molim savjet ako se kaj promijenilo od prije 25 godina, da nisu sve preselili na neku internet trgovinu ili da nije možda zatvoreno zbog hladnoće jer ove nove generacije ne toleriraju posjet događanjima na otvorenom ako je vani ispod +10°C

eh da sve mačke znaju da psi kad su tužni ne laju

eh da vjeverica mala sazna da joj je duplja u drvetu prazna

eh da miši svi vide kako se mačke kad padnu u vodu stide

eh da pingvini čuju kako rode po hladnoći psuju

eh da i ti ptico mala napokon skužiš kako mi je teško što nećeš sa mnom da se družiš

...i tako prolazi dan od rana jutra je krenuo van, kao da mu se žuri i jutrom juri u kaputu kao po buri.

...zamišljen onako blijeda lica, kao da je vidio da kravu u kljunu nosi lastavica, ni sto maramica mu ne bi obrisale masnoću s lica.

...trči i hoda u kaputu iz osamdeset i neke baš kao da je posljednja moda, ne dira njega taj modni krik baš više, kad nema s kime suze radosnice da zajedno obriše i tako će mu biti sve dok zamišljeno diše.

...kaput je taj s njim prošao svašta, a neke od avantura ne može stvoriti niti obična mašta i dok se grad polako sakriva iza jesenskog plašta, u njegovoj glavi mu se duša još od proljeća ne oprašta.

malo je dana da sam nervozan kao danas, ali i njih mora biti

malo je dana da ne popijem kavu, ali i njih mora biti

malo je dana da ne mogu pronaci prave rijeci, ali i njih mora biti

malo je dana da preskocim pozdrav, ali i njih mora biti

malo je dana da zelim biti sam, ali i njih mora biti

malo je dana da ne znam kuda bi sam sa sobom, ali i njih mora biti

malo je dana u kojima ne vidim smisao, ali i njih mora biti

malo je dana koji brzo prolaze bez tebe, ali i njih mora biti

malo je dana kada pozelim biti negdje drugdje, ali i njih mora biti

malo je dana kada ne pomislim kako bi bilo da je drugacije, ali i njih mora biti

malo je dana kada zivot ne ostavi trag, ali i njih mora biti

malo je dana kada se osjecam lose, ali i njih mora biti

malo je dana kada se ne pozelim vratiti u djetinjstvo, ali i njih mora biti

malo je dana kada se sve cini pretesko, ali i njih mora biti

malo je dana kada se uplasim starosti, ali i njih mora biti

malo je dana kada zivot jednom prodje prebrzo, ali kada ih ima zivot ih ne broji

: nisi me cuo kad sam te zvala da mi doneses onu kutiju s koncima

; nisam, oprosti. gdje je ta kutija

: kako mislis gdje je pa neki dan smo je koristili za onaj ukras sto je mala izradjivala i dala sam je tebi da ju odneses u garazu, uzeo si je i odnio

; ne sjecam se da sam ju ja odnio

: super, onda mora da je nestala bas kao i sve sto krene na put u tu garazu u kojoj ne znas cega sve nema, a kad ti nesto treba iz nje onda ne mozes pronaci, dobro da uopce i auto nadjemo u njoj

; to je tako jer ti sve trpas u garazu, a garaza je za auto i sve sto trebamo vezano za njega zimske gume, thule i slicno, a ne za kutiju s koncima

: dobro, a gdje onda bi sve to mogli drzati kada nam vise nista ne stane u spajzu niti u kupaonicu, a niti u veseraj

; sve je krcato sa stvarima, imamo previse stvari koji nam ne trebaju

: dobro pa zar su konci stvari koji nam ne trebaju

; konci nisu, ali imamo hrpu gluposti koja jesu

: mislim da ako cemo sastavljati popis da si ti pobjednik s brojem nepotrebnih stvari koje cuvamo i skladistimo po svim prostorima ove kuce, a i vikendice

; kak to mislis pa ja nemam nis kaj mi ne treba, kad si vidla da sam ja zadnji puta kupio nekaj kaj nam ne treba

: prosli tjedan sam vidla zar nisi donio onaj punjac akumulatora koji je bio na nekakvoj akciji u lidlu

; pa to nam treba ako se akumulator isprazni

: molim pa kad nam se to tocno akumulator ispraznio i ako je otisli smo i kupili novi

; da smo imali punjac ne bi kupovali novi

: kakva glupost, a sto je s onim famoznim strojem koji bi sam trebao kositi dvoriste pa ga evo ja jos uvijek moram s kosilicom kositi

; stroj ne radi i rekao sam ti da sam ga nabavio za nikakve novce preko njuskala jer mu je otisao neki senzor koji cu naruciti iz kine i zamijeniti

: da, a kad to tocno planiras napraviti pa tu je kod nas vec 2 godine i zauzima mjesto negdje u toj garazi bez ikakve svrhe

; cekaj jel se ti to sada svadis samnom samo zbog kutije s koncima

: ne, samo ti objasnjavam da ti imas previse predmeta u ovoj kuci koji nicem ne sluze pa ne mozemo pronaci one koji nam trebaju i ok idem sama traziti tu kutiju

; nije istina i djeca imaju hrpu stvari koja nam ne trebaju

: tipicno, u nasim prepirkama kada si kriv ti uvuces jos nekog u pricu, a sada su jos na kraju i djeca kriva jer ti ne znas gdje kaj ostavis

; cekaj oces reci da sam sada ja kriv

: za izgubljenu kutiju jesi jer sam ti dala da ju ti odneses u garazu i sad kazes da se ne sjecas gdje je

; dobro, a kaj ce ti sad ti konci

: za tvoj gumb na kosulji i to ovaj srednji na skembi da ti se ne vidi pupak ko' trbusnoj plesacici

; pa dobro idem onda kupiti konac pa nije da kosta 1000 eura

: nemoj ici kupovati nista jer budes i njega po putu do doma izgubio, idem ja pogledati di je ta kutija jer bez mene vi svi skupa ne znate ni gdje vam je glava, a kamoli kaj drugo

1. Nadam se da ću započeti dugotrajnu vezu
2. Tražim osobu za avanturu

Čitam pa malo razmišljam da li svi iz gore navedenog pod broj 1 znaju da svi iz gore navedenog pod brojem 2 ostvaruju možda jedan od glavnih preduvjeta da postanu punopravni članovi skupine pod broj 1 - možda da znaju ne bi nikada prioritetno i isključivo označili status pod broj 1?

Idem leći, teško mi je to sad pitanje, javim što sam smislio ako mi padne nešto na pamet?

i tako neki dan ničim izazvan izađem navečer kasno van onak skroz sam, a već sam bio u piđami polupospan i ma odjednom neki inat u meni veli ma kaj te nije sram da si tako rano u krevetu kao da si bolestan.

i sjednem tam na svoje mjesto gdje po svim pravilima i spadam ravno kraj prolaza u šank kao kakav vojak koji čeka vlak za povratak.

naručim svoje piće, ali ne ono za slabiće već ono pravo za prave muškiće bez leda i limuna da me štrecne baš kak' spada i to baš tada dok svira na radiju ona dobra stara zagrebačka balada i kaj da vam još svima skupa velim neg' da se baš veselim da opet idem van sam i to onak' baš kak' i neki dan jer lijepo je i tamo biti bez obzira kaj se tamo može samo piti i s dobrim društvom lijepo proveseliti.

ponekad prođem istom stazom pa mislim da sigurno još uvijek znaš kako je tamo negdje na sredini ista ona klupa na kojoj smo sjedili jedno do drugog, ali opet možda uopće ne razmišljaš o njoj jer si je jednostavno odavno zaboravila što je možda i normalno nakon svih tolikih godina.

nekako želim da znaš da ta staza još uvijek postoji i da je na njoj još uvijek ista ona klupa iako mi godine ne dozvoljavaju da je imenujem udobnom jer više ništa nije udobno kao nekada, ali uredu i to je možda normalno nakon svih tolikih godina.

znam i da sve manje sjede po klupama jer to u ovo vrijeme danas nije praktično kada su dostupne tolike virtualne klupe na kojima se tako ne sjedi, ali su tu tek da možemo reći da ih imamo u tom nekom virtualnom obliku kojeg u isto vrijeme preziremo i s druge strane možda ne znamo kako bi više bez njega jer i to je možda normalno nakon svih tolikih godina.

što god da učinili s klupama, one su na stazama da nas na kratko podsjete da su nekad neke povezale ili pružile trenutak mira umornom tijelu i umu. nadam se da i ti koračaš stazom na kojoj čeka klupa sjećanja nakon svih tolikih godina.

miris cimeta se isprepliće kroz jesenske misli

nekakav mi nemir noćas uporno remeti poglede u prošlost

odapete strijele na noćnom nebu spajaju zvijezde

svilen prizor mjesečine prkosi tmini

tijela nam odašilju frekvenciju čežnje

samo nam dodiri mogu umiriti strasti

tamo negdje daleko zauvijek smo ostavili trag

Najveće zadovoljstvo biti će mi misao da sam jednoga čovjeka izveo na pravi put :-)))))))

...e pa oće centrala da pogriješi jednom, ali ne sto puta. Slušajte me možda ste dobili pogrešan broj, al' ste dobili onoga kog ste tražili... :-)))))))

je u pravu
Link

kiša pada i ništa joj nije
ona mokra i ja sam mokar

cesta isto nije suha
nas je puno

oće li danas ona tica da cvrkuta
kao prije tjedan dana

kiša pada i na tlu je voda
na moru nije voda

ej ti kišo ako ideš s oblaka
reci nam što je iznad sram te bilo