Imati i nemati

Dugo godina sam bila sama, i to mi samovanje nije bilo teško. Kada bi me neka od mojih prijateljica oprezno pitala ima li kakve romantike na vidiku, ja bih samo odmahnula rukom. Što će mi netko novi u mome životu kada sam si sve tako lijepo posložila i sve mi tako dobro ide!
A onda sam se prije 3-4 godine razboljela i postalo mi je jako naporno svima objašnjavati kako je do toga došlo. Sve one male stvari, mali pomaci i pogoršanja koji su se godinama skupljali; stalno sam se morala vraćati na početak, stalno prepričavati iz početka, i ako sam nešto zaboravila spomenuti, onda su me ljudi sumnjičavo gledali jer nisu mogli zbrojiti dva i dva.
Tada sam si jako poželjela imati uza sebe nekoga tko bi poznavao sve korake razvoja događaja, tko bi mogao popuniti rupe u mojoj priči ili je ispričati umjesto mene.
Tada sam prvi puta poželjela biti dio dvojine, kao 'AnaiVedran', jedna riječ...
Tada sam prvi puta osvjestila da je zajedništvo u zrelim godinama bitno drugačija kategorija...
Dok smo bile mlade i moje su prijateljice pričale o djeci, o muževima, o kreditima, ja sam se samo smješkala, kimala glavom, i vrtila u glavi 'Passinger' od Iggy Popa. Nisam ih mogla razumjeti, nisam se mogla poistovjetiti s tim aspektima njihovih života. Ponekad mi je bilo žao što su se oni prekrasni, veseli, zaljubljeni parovi pretvorili u pojednostavljene funkcije njihovih života; u mame i tate, koji stalno jure i žure i voze djecu po aktivnostima i po rođendanima i dani su im prepuni rasporeda i obaveza.
Ali sada, nakon 20-25 godina, kada vidim svoju prijateljicu i njezinog muža u trenutku kada se pogledaju u oči, ja vidim da oni mogu jednim pogledom razmijeniti informacije koje bi popunile poglavlja. Dok sam ja vidjela samo hektične rasporede i jurnjavu (i mirno čitala uz šalicu vruće čokolade), sada mi je jasno da su oni konstantno izgrađivali mreže povezanosti i razumijevanja, na svim razinama.
I to je ono što ja želim...
Tu dubinu, tu dvojinu...
Ponekad mislim da je to nemoguće. Propustila sam dvadeset ključnih godina, nema prečica u razvoju dubokih odnosa!
Ali onda shvatim da nije samo vrijeme faktor: ja sam sada drugačija, ja sam sada spremna na takvu komunikaciju, ja sam sada spremna pustiti nekoga u svoj život, i ne bojim se više da će mi pobrčkati moje uredno posložene kockice!
Trebalo mi je 50 godina života da istinski poželim uz sebe imati ravnopravnog partnera, ne samo kao nešto što bi moglo biti jednog dana, već stvarno tu i sada. Godine i zrelost su učinili svoje i ja sam se promijenila; nešto se u meni značajno pomaknulo, promijenilo moju unutarnju ravnotežu.
Zanimljivo mi je promatrati tu promjenu. Želim vidjeti kamo će me odvesti!

Jedna riječ: korona!!!
Mamicu joj, kako me je zdrmala!
Nakon prevrućeg, odvratnog ljeta, konačno je došlo moje najdraže doba, bablje ljeto, sa toplim danima i hladnim noćima, i onda moram ostati u krevetu, i osjećam se bedasto jer imam temperaturu po ljetu...
Ali to je sada iza mene!
Neposredno prije korone, doslovno isti dan, ujutro sam se pofarbala u ljubičasto. Sada moram mijenjati opis u profilu.
Mislim da ću staviti i fotku.
A jednog dana kada narastem velika, možda se i našminkam prije fotkanja, kako bih stvarno dobro izgledala... Možda!
Privremeno su moje misli o vezama i emocijama na čekanju, a doktor na speed-dial-u!

Ja nisam nagla osoba. Nisam impulzivna. Nisam čak niti pretjerano spontana (...ali radim na tome, voljela bih imati tu osobinu).
Taj dan kada sam otvorila svoj profil na Iskrici jednostavno sam imala nekakvu volju! Ispunila sam upitnik i vraćala se nekoliko puta da dopunim odgovore. Htjela sam biti 'vidljiva'. Htjela sam ostaviti neki trag i reći 'da, to je dio mene'.
Samo mali korak za početak, ali veliki za mene!
Ja sam provela godine osamljujući se, komunicirajući sve manje sa svim ljudima koji nisu esencijalni za moj svakodnevni život. Sada moram napraviti obrnuto, i u tome sam spora i spotičem se...
Biti sama je bilo tako ugodno i tako poznato. Mogla sam promijeniti odluke u tren oka i nisam se morala usklađivati ni sa kime.
Treba mi malo vremena...
Do sada sam već upoznala nekoliko simpatičnih ljudi, i nadam se da ih ima još!
Lijep pozdrav svima na Iskrici!