-

Dakle,
kao što već odavno znamo, u životu je u kupaoni važno odrediti prioritete.

No biggy.

Evo, jesam.

1a i 1b.

Ne nužno tim redoslijedom. :)

Link

Link

Eto, sinoć opet nakon deset godina upalila tv pogledati što ima.
Sam u kući 4., Tv kalendar, i predsjednički izbori u RH.
Reprize repriza. Sam u kući sam podvalila mlađim generacijama, TV kalendar je ionako referentni materijal, a predsjedničke izbore sam već gledala, samo su ovaj put našli nekog kandidata sa sisama dovoljno konzervativnog da te iste sise većinu građanski vrlo svjesnog i obrazovanog pučanstva u Hrvata ne smetaju, i u odijelu kraljevskog pingvina ga poslali na pozornicu, pa sam odlučila gledat i malo se čudila zašto maše krilcima.
Predsjednica, kažu.
Jebote! Aj nek bude, a odavno sam rekla da po političkom uvjerenju mogu bit i pingvin, kad eno ga, jedan na tv-u.
Aj bravo! Eto došlo i moje vrijeme.
Najbogatiji pingvin na svijetu.

Onda su iz pozadine zavijorili barjaci (što je u redu, valjd je to bila takva emisija), i neki naturščički „Zovi, samo zovi..“ (zašto neki od t-comova do sada to već nije upotrijebio? Vjerojatno postoji neki razlog, ali ovi iz stranaka ga nikako ne mogu dokučiti idućih 7 stoljeća).
Pa kad sam vidjela likove s rukama u zraku (nova generacija mutiranih „Imamo novčanik!“ kleptokrata), pa lica s ožiljcima, pa.. i to sve u 2 stožera zapravo, samo je onaj drugi kandidat imao manje sise i jače zblajhanu kosu.
Zgasila tv. Razočarana.
Seru ko foke, pingvin my ass, ono je neka koka iz HDZ-a.


A kad sam ugasila, vani pucali ko blesavi, rekoh, bome porastao broj Barcinih navijača, al bome ne bum više palila tv na onu stravu samo da vidim ko je dao gol.

Link

p.s. mislim da u hr postoji samo 2 vrste političkih aspiranata: kandidati za predsjednika, i kreteni.

Link


Link

to bi bilo to.

Link

Jeste li kada pomislili na to koliko bi neki vaši omiljeni junaci iz filmova, knjiga ili stripova zapravo bili misfiti onog trenutka kada bi se sudarili sa stvarnošću?

Link

Oki.
:)

"- Zvijezde već blijede – reče Sivi brat njuškajući vjetar pred zoru.
-Gdje ćemo danas prebivati?
Jer, što se mene tiče, odsad i ja idem za novim tragom."

(stara Kiplingova iz Stare knjige)

moja zadnja:) Link

(psovka)
...šta sad.

Link

prvo ovogodišnje zatrčavanje u nizbrdicu raširenih ruku osjećaj leta jači je od straha krug povjerenja po kamenim škrapama jer gejše nisu mjera za divokoze lutanje bez potrebe za bijegom Link koje odvede na neočekivan koncert golih kloniranih jarbola bez jedara još ogoljenije marine zvuk koji te tjera da zatvoriš oči i osluškuješ otkud dolazi sipanje pijeska iz sahare i zadnji stih galijotovog daha i metalni okus u ustima i hipnotički bas u stalnoj rezonanciji pa onda poslije kad utihne more koje mi se umirilo pred nogama naizgled pokorno i pitomo kao narcisovo jezero dok od njega odskakuju glasovi ljudi tako nezgrapni naspram muzikalnog smijeha djece i ritmičnog laveža onog malog psa i šuštanja valjda zapletenih ptica u krošnjama iznad dok s lijeva nailazi tamnoplavo i mreška mi haljinu i osjećaj snage u vlastitim godovima pa ostajem sve dok se sasvim nježno i s ljubavlju ne izujem u gola stopala pred pokislim asfaltom s kojeg miriše kiša

na prstima...

(pssst... spavate?)

Link

ček!

Link

ajmo ubit pola sata:)

Link

Zapravo, cijelu večer neki kiki dociram maloj Ja.
Jest da je glupo u ovim godinama padati pod takve nostalgičarske pritiske, ali činilo se neophodnim. Smatram da sebi, a ne samo ostalima, treba biti brižan, ali pravedan i strog roditelj.
Do-ži-vot-no!
Iako je „doživotno“ grozna riječ. Robija, brate. Ček, da to malo omekšam: Kad vam se da.
Uglavnom, mala kučka se negdje pritajila. Čula sam je kako je nakon dociranja šušnula u THE Ćošku. Falabogu. Mislila sam već da je pobjegla od kuće. Nije da je nisam ugnjavila zadnje vrijeme.
Zadnji put kad je zbrisala odnijela mi je naočale, daljinski i lijevu cipelu koja mi ne radi žuljeve. Kad nje nema, nedostaje mi i oštriji vid, bolji program i brži trk. I kad je nema, nedostaje mi mala Ja.
Ziher je do nje. Olfo. Ono, nije to što će mi 4 banke na grbaču i moguće da u najboljem slučaju budem điđila na rizolu za desetljeće sa 4 injekcije botoxa kako mi vire što iz čela, što iz dupeta i srkala klimakteričnu votku i jela čokoladne bombone, SAMA, maštajući da sam u pubertetu (zašto to ne nazovu klibertet?), a moguće je i da u najgorem budem điđila na rizolu bez ičeg, SAMA, ili, štajaznam, gola pila kavu sa 30 njemačkih turista na nudističkoj plaži ili imala stroboskopske oči (ne pitajte, teži slučaj), ili... no. Ok. Uglavnom, za desetljeće je svašta moguće.
I Cabaret, jel.
Volim Cabaret. Skroz. Elsie i ja, best friends forever. Gorko – slatko i to.
Malčice je usporio. Valjd je sada pauza ili nešto. Nadam se. No, dobro. Šta sad. Mogu ja to. (frenetično stiskanje PLAY tipke)

E, a ako ne stignem re-kapitulirat, ostavljam si hintove:
- razapet funambulističko uže od Dione do Konzuma, pa dat balansu smisao
- ako ne upali, na štrik objesit veš na crtu (važno je i uvijek imati Plan B)
- posadit mandragoru (ovo bi sad i opet bilo smiješno samo meni, predmnijevam, khm:)
- ne umrijet daveći se koricom kruha.

Neka bude biftek!


Link

p.s. It's time.