-

Link

the rover, crossed over : Link

Link

Ne volim krajeve dobrih knjiga.
Čak ni kada su izvrsni, baš ne volim kad okrenem zadnju stranicu i znam da je zadnja i da nema još. Samo epitafna bjelina praznog papira.
Možda se iz tog razloga netko sjetio staviti motivirajuće blurbove na stražnje korice.
Odvlače pozornost s kraja i amortiziraju smrt likova poginulih pod ciglom dočitanosti.

(je, možeš čitati ponovo, ali kraj je uvijek isti:)

Link

Link

a još si mislim što već dugo ovdje nedostaje.



Link

Link

I dok cijena rapidno pada, razmišljam kako je Alejandro, dr. vet., sigurno zadnjih godina poševio pola djevojaka s farme, a možebitno i poneku kozu, što mu je pod latinolokne dodalo onaj polusjetni pogled izgladnjelog teleta.

Nije za bacati kamen.
I ja na život nekad gledam kao na šarena vrata.


Link

Nekad zaokrenem u krivom smjeru.
Zapravo, nekad se i smjer zaokrene naopako i nađem se kako visim naglavce.
Ne tako davno, mislila sam da je to uzbudljivo. Istina, nekad još i je, ali počinjem sve skuplje plaćati dozu adrenalina naspram nevoljkosti za još ponekim pretumbavanjem.
Sve mi teže postaje okretati pješčani sat.
I ne ljutim se tada na to što je perspektiva još jednom zarotirala oko osi, niti na to što znam da ću se morati poravnati s njom, ljutim se na svoju novootkrivenu indolentnost prema promjenama. I strah, koji je, umjesto da sa sazrijevanjem ishlapi i pretvori se u čvrstinu, postao stvarniji.
Amigdala pamti.
Zajebano, jer - ako me ikad išta izluđivalo, to su bile mašine koje melju svakodnevno istim tempom, rutine koje me natope preko ušiju, jednoličan ritam.
Odjednom je sigurnost tako mlačnjikavo udobna, da me moj perverzni afinitet prema njoj skoro pa plaši.
Pobogu, kuda idu bizarne svinje?

p.s. :
Sindrom konobara i zadnjeg gosta u kafani: lakše je sjediti gol pred potpunim strancem, nego pred bušačima kostiju.
Nema iziritiranih mjesta. A ni perspektive:)

Link

NA PRAGU ZRELOSTI - FRAGMENTARNI TRANSKRIPT SMISLA ŽIVOTA, BIRTIJE I ŠUTNJE

Bilo je točno 19:03 kad je Šejn dojahao u Suton.
Znali su da je on po zveckanju sitniša pred otrcanim salunskim vratima.
Džo prebaci masnu pregaču preko ramena, migne staklenim okom Naboranoj Dolly i zakoluta očima. Dolly eksne svoj vjerojatno milijunti viski kao da joj je zadnji u životu.
Umorno izvuče Džo bocu Pelinkovca ispod šanka, natoči bez riječi i otpuhne prašinu sa Tuđmanove slike iznad hrđavog lavaboa.
„Jelda da me dugo nije bilo?“ – ozari se Šejn, iskezivši se veselo prema Džou.
Džo nezaineresirano slegne ramenima. „Štajaznam. Znaš da ovdje vrijeme stoji.“
„Bome, mumificiralo vas.“ – zgrozi se Šejn na Dolly koja je škrbavo sisala zadnju kap s dna čaše i pjevušila hit Marinka Rokvića, uz izmjenu refrena na „Sisiceeee, čekajte me, ja nemam dveee!“
„Srči pelin i šuti. Gdje god bio, još si isti udav.“ – otrese se Džo i zagleda u daljinu.
„A, nene, ne pijem Pelin više. Jedan čaj od brusnica, molim.“ – zacvrkuće Šejn i zaliže svoje šarmantne sijede zaliske.
Džo iskolači oči. „Od čega?! Alo, ovo je Suton. Jedini čaj koji se ovdje pio je od žiže kad je Kezo htio skuhat hašiš, al nije imo recept.“
„Aha.“ – pomirljivo uzdahne Šejn. – „Aj me onda pitaj šta ima?“
„Dobro, majkumu, ŠTA IMA?“ - Džo je inače bio strpljiv čovjek.
„Pa zapravo, sve po starom.“ -sipnu Šejn gutljajčić pelina .
Džo odahne i pod Dollynu glavu koja se stropoštala na stol ubaci podmetač za čaše. Sjetio se kako je netko davno ustvrdio da joj je slina toliko zasićena alkoholom da nagriza lakirane površine.
„Zapravo... razmišljao sam.“ – nastavi Šejn. „Znaš, shvatio sam što je bit.“
„Bit?“ – ponovo se unervozi Džo.
„Da, bit. Ono, suština, znaš. Smisao. Sveti gral, cilj nakon puta, smisao. Života, mislim. To.“
„Aha.“
„Da. Skužio sam! Badava Kant i Hegel, Šopenhauer, Šalabahter, Aristotel i Konfucije. Pjesnici i filozofi, znanstvenici i mislioci, tragači i istraživači. Jebitese, ja znam!“
„?“
Šejn razgorači oči i nagne se povjerljivo prema Džou:
„Probava!“
„Zajebavaš ti opet. Ajd odjaši malo.“
„Nenene. Slušaj sad ovo. Logično je. Jesi srao danas?“
Džo se zamisli trenutak, pa se nalakti nad Šejna. „Gle. Ti mene zajebavaš, jelda? A znaš da si zadnji put kad si zajebavao Mujstanga s onom pričom da neke žene imaju zube u vagini pošteno dobio po pički, pa je bila teorijska misaona pauza ohoho vremena. I sad... Nije ti bilo dosta?“
„I to je bila istina. Mislim, htio sam mu objasnit silogizam „žene grizu jer imaju zube/žene su pičke//pičke imaju zube“, ali nije baš najbolje razumio. Nestrpljiv čovjek. Nego, probava!
Dakle. Što bi ti sad rekao da ti ispričam kako sam srao danas?“
„Da sereš ko i uvijek.“
„Aha. Predvidljivo. A pazi kako se logičan zaključak sam nameće. Dakle, da si ti moj čovjek od povjerenja i da me voliš, kao prvo, mogao bih s tobom podijeliti sve o svojoj probavi. Dakle, već sad se pokazuje kako je probava važan indikator iskrenosti, povjerenja i bliskosti u međuljudskim odnosima. Lako je dijelit kruh, aj ti samnom dijeli sranje, ako si faca. Kuiš? Nadalje, zamisli si probavni trakt. Jesi? Ok. Dakle, kad unosimo hranu, unosimo život u sebe, ono, energiju, možemo to usporediti s misaonim procesima, teorijom informacija, probavljanje je analiziranje, sintetiziranje, hranjenje stanica možemo usporediti s ubacivanjem motivirajućih inputa, intrinzičnom energijom koja nas tjera dalje, zatim procesuiranje hrane naspram procesuiranja životne filozofije i nedostatak vitamina kao nedostatak mogućnosti i... kuiš? Sve je svodivo na probavu.Sve je probava i probava je sve. Cijeli život u crijevima! Freud je bio u krivu, nema seksa s lošom probavom. Probava je seks! Nema ničeg ili ima svega. Sve ili ništa! Biti ili ne biti! Ono, hranidbeni lanci, evolucija, ratovi, seks, politika, nogomet, od prvog sisanja do posljednje večere. Mi se svodimo na „u se i iz se“.Ono smo kako probavljamo. Probavljamo, dakle jesmo. I na kraju, veliko finale, završetak procesa , zaključak, ono što izlazi iz nas kao posljedica svih procesa koji su se prethodno odvijali. A to je.. Ha? Kužiš šta je to? Govno. The govno, jebote. Cilj! Probava je naš put, a zna se onda što je cilj! A cilj je sranje, jer je put bitan. Život je put od jedem do serem i to je najveća istina. Kuiš? A ako je smisao probava, onda je život...“
„Sranje?“
„DA!“
„Sereš.
„Ne kaže se „Sereš“, nego „Živiš.“ Jesi vidio da sam u pravu?“
„Ne seri. Hoćeš još jedan Pelin, udave?“
„Aj može.“
Na drugom kraju Sutona, naslonjena na šank, Dolly se polusvjesno promeškolji, ispadne joj sisa, tiho štucne, nasmiješi se i nastavi baliti na podmetač za čaše.
Zemlja se i dalje okretala.


Link

vidi, opet je jutro.
one rašetavaju natikače od marcipana
njihovo je mliječno vrijeme
kažu „ljubav“ i hihoću
pravo u tvoj listerinski dah.

hm.
i ah.

(jedna za srednjihgodinakrizaše)


Link


skysteper

Link

sretan božić :)
F: Link
M: Link
Link

prije



poslije



Link

Link

kad je sve na svom mjestu.

zahvalnost, valjda.
:)

Link