zaljubljena

Bilo je lijepo vidjeti tei nakon toliko godinaosjetiti tvoj stisak rukedobroznani pogledmnogo ljudi oko nasnedaju nam miraa ti zaluđen drugomopet me progoniš pogledimaNije ona bila tupa mi nije bila ni bitnati si centar mog svemirai želim te opet vidjeti jednomda budeš moj osmijeh na usnama

Čekam te još uvijeka ne želim priznati ni sebičekam te godinamai tražim te u nekim drugim strancimaČekam te na starom mjestugdje smo ja i tiproveli jedno ljetojednu mladostČekat ću te...ne želim drugog zavoljetine želim drugog ljubitimakar sve bilo između nas lažja znam da ćeš jednom doći do menei da će mo opet imati nešto posebno iako je zabranjeno

Zaklopim očiželim da mi opet u san kročišzagrliš me snažnoi kažeš da sam jedina tvoja djevojkaŽelim da me obasipaš poljubcimai griješ nježnim dodirimaZaklopila sam oči...i opet sam tebe sanjalapo tko zna koji putbudim se uplakanaZašto nas razdvajajusrce mi parajuzašto ja i ti nismo stvoreni jedno za drugozašto sada nisi tu kraj menevoliš nju, a ja živim za samo još jednu našu zajedničku noć

ima jedna davna ljubavnikad zaboravljenaima nešto skrivenou mom srcu već odavnozakopanoima nešto što mi neda miranoćima me budi iz snajutrom suze na obraz stavljaima jedna davna ljubavnikad zaboravljenaima jedna zabranjena ljubavnegdje daleko.

...moram ti reći jednomsvene mogu više kritinemam snage živjetiu tajnostilažno se smijatinoćima plakatii tebe voljetinemoguće....krijem svoju ljubavi pokušavam da živimjednom ću ti sve rećine mogu više ovako živjeti...MOŽDA MI OKRENEŠ LEĐAI ODEŠ OD MENEOSTANEM UPLAKANA....MOŽDA ME ZAGRLIŠOSMIJEH MI PRUŽIŠOSTANEM ZAGRLJENA....MOŽDA....TKO ZNANEMOGUĆA MOJA LJUBAVI

Osvrni se nekad na menemolim te...i reci bar jednomvolim te....pogledimapoželi metrebam nekoga tko će biti uz mene......večerasmislim da su svi protiv meneništa nije kako želimtrebam te zaboravitia ipak te molimvolim me ti kad nitko drugi ne želi...

Tvoj poglednestajepolakogubi seu daljini...negdje u mraku....a ti kao da znašda čeznem za tvojim očima...a ti kao da želiškažnjavaš me svojim riječimaTvoj poglednestaje...osjetimgubim ga...negdje u daljinama.NIŠTA VIŠE NIJE KAO NEKADNI TI...NI JANI NAŠI POGLEDI U MRAKUSAMO ZNAM DA TI SAD IMAŠ njuA JA JOŠ UVIJEK ČEZNEMZA TVOJIM POGLEDIMA!

Ostat će sjećanjabar mi njih ne možeš uzeti nikada!Ostat će uspomenai jedna suzašto je potekla za tvojim koracima!Ostat će prošlostzakopat ćeš je negdje dubokoiza nas!SAD KORAČAŠ S NJOM,A JA JOŠ UVIJEK STOJIM NA STAROM MJESTUČEKAM TEBEI PITAM SE GDJE SU NESTALE SVE NAŠE GODINE......Možda je voliš tko zna,ali ja ne vjerujem u paranoju tvojih osjećaja...Možda je grliš, u obraz ljubiš,ali ja ne vjerujem jer se nadamda još uvijek voliš samo mene

Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u svom životu, ljepše nego bilo koje drugo biće na ovoj Zemlji. Od trenutka kada napusti gnijezdo ta ptica traži trnovito drvo i nema mira dok ga ne nađe. Tada se uvuče među divlje njegove isprepletane grane i pjevajuči ubode svoje tijelo na najduži i najoštriji trn. Dok umire njen bol prerasta u pjesmu daleko ljepšu od bilo koje druge ptice. Cijena te pjesme je život gdje svi zastoje da slušaju, a Bog na nebu se osmjehuje.

JER ONO NAJBOLJE U ŽIVOTU MOŽE SE DOBTI SAMO PO CIJENU VELIKE BOLI !!!

Neki ljudi ulaze u naše živote ali brzo i izlaze.Neki ostaju neko vrijeme i ostavljaju tragove na našoj duši, nakon čega mi nikad više nismo isti .

************

Ti si mi sve
sunce što me grije
mjesec što me obasjava
zvjezda što za mene sja
ti si mi sve .
Tebi sam darovala svoju ljubav
tebi sam darovala svoje srce
zbog tebe sam patila
zbog tebe sam bila sretna
zbog tebe sam plakala
jer si mi sve .

Budite kao baklja na nebu,zračeći ljubav i svjetlost.
Zamislite tisuću takvih baklji na nebu poput sjajnih zvijezda u dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noći.
Vi imate u sebi istu snagu da zračite ljubav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro pa do trenutka kada idete spavati . 

Nočas sam druge usne ljubila oći zatvorila i dugo ih ljubila željela sam tebe da budeš tu ali drugi je bio na mom ramenu. Noćas  su zvjezde padale sve mi se lice smijale. Ljubim njega a mislim na tebe ma pusti, ma pusti takve kao ja ništa ne vrijede. Noćas je bio on, sutra će doći netko drugi i u svakom ću tražiti nešto tvoje da mi bar trenutak bude bolje. Možda ću ima dati sov je tjelo neka rade s njim  što požele, dušu i srce im nemogu dati jer su zauvjek ostali kraj tebe. Sve više krećem putem gubitka koji više ne osjeća ni kajanje ni bol i kunem se da više nikog neču voljet. Sačuvat ču ovo malo ljubavi što je ostalo  samo za tebe, možda nam se putevi nekad opet sretnu a do tada mene će imat svatko, samo ne onaj kojeg sam poželjela.

Korak naprjed, korak nazad to je s ljubav s tobom
Malo crno malo bjelo, ali slatko ali otvoreno
Zrno sreće , zrno bola,čaša na nebu čaša nebu, čaša dnu
 
Kad te neka druga pogleda reci joj:
Iona mene tako gledala.
Kad te neka druga poljubi reci joj.
I ona me tako ljubila.
Kad neka druga sjedne u krilo reci joj:
Ako kaže - volim te
ti joj reci tiše:
Al ona je mene voljela, mnogo više!

Da me bar vjetar ponese u svjet magle  da nestanem, da odem.
Da odem od svjeta što me guši, da odem od ovog žvota što se ruši, da me nema...
Otišla bi samo jedna nevažna duša,
otišla bi tamo gde se gorčina kuša,
otišla bi neprimjetno...
Da me bar valovi ponesu i razbijuu stjene,
bila bih more,
bila bih pjena,
bila bih sjena.
Bila bi opet sama
opet tama.

Postala sam slika jednog razrušenog sna,obris nečijeg sječanja,dio nekog dna... Postala sam bjelo lice s pogledom bez sjaja s usnama bez izrežaja... Postala sam jesenska kiša izgubljena u toplini ljeta, posljednja kap, proljetna sjeta... Postala sam sjena pratim kišu dugu,putujem s vjetrom  i u sebi nosim tugu. Postala sam kapi živog srca njima, mrtva, sama ali ipak živa...uz otkucaj srca. Otišla je i duša i odnjela sve uspomene, sve slike, sve rijeći ništa sačuvala nisam... Ni njega koi mi je ponekad bio sve  ni onu ljubav, koja sada ubila me