zaljubljena

Orao me prati... taj Vjesnik Slobode,Kazuje mi Pute do zvjezdanih noći...Kao perce lake noge zrakom hode,Putujem bez Cilja...al' Važno je Poći !I prolazimo tako mi planinskim krajem...Zaranjamo ponornicom ... Lepršamo slapom...Raspirujemo Vatru ... Igramo sa Zmajem...Cijeli Svijet je Jedno pod Nebeskom Kapom...Pretvaram se u Barjak...pa Leptir sam u noći,Otpuhujem pramićak vragolaste kose...Pa guram ga na jedne Sanjareve Oči,Što divit će se kapima uzgibane rose.I kad ova Igra s Energijom Zraka,Na trenutak jedan prekinuta bude...Ja ponovno bit ću Sjemenka laka,I s Energijom Zemlje upoznati ću Ljude.

Dah po dah...korak po korakTeče Slap Našega ŽivotaSazdan je od zvjezdanih nitiU njem leži sva skrivena ljepota.Teče on polako...pa ubrza maloSpušta se niz stijene ...Strmoglavo pada...u kapima pjeneDugine je boje odjenuo pri paduSunča se na Svjetlosti...Odmara u hladu.Čarobna ga Svirala prati Na tom Putu...Melodija je odavno mu znanaAli svaka kap životaSmisao svoj traži sama.Na prepreke kad naiđeJedna kap će da ishlapi...Neka druga radosna će biti...Rijetko koja sa Dahom ŽivotaHtjet će svoju Nebesku Nutrinu zbiti.Koja kap je Duša Tvoja...Možda ona što na Vjetru blistaDahom Života kad raznesena budeJer susrela ju Duša ista...Ili možda ona koja Dah Života Nečiji će biti...Korak po korak...preko stijene...Poput anđeoske zjene...Čeka taj trenutak ... kad u Isti IzvorObje će se Duše sliti.

Koračam polako ... polako i tiho...Nepoznatom stazom... laganoga hoda..Podamnom je ledom okovana voda...Kojom dosad prošao nije baš nitko...Putevi se šire ... horizonti kruže...Osamljeni vjetar suputnik je mio ...Ne nalazim ni trnje ... niti djelić ruže...Miomirisan je trag ostavljen tu bio...Neobična Bića susrećem tim putem...Haljine im meko obavijaju tijela...Pa nestaju u sebi ... pod svjetlucavim skutem...Pitam se da l' ikada bila su im cijela...Melodija me prati ... svaki korak jeca...Led se lomi ... puca ... topi se u vodu...Sjećanje me vuče ... kada bili smo svi djeca ...Lepršavo skakutali u veselome hodu...Krenuti dalje ...il' ostati na mjestu...Ne činiti ništa ... prepustiti se snu...Al' buđenje daruje mi poznatu cestu...Prizemljujem se naglo ...na dragome tlu...Samo San ... Il' djelić što sjećanje ga krije ...Jednoga će dana izbrisano biti ...Na starome mjestu novi san već klije ...Novu priču priča ... i ne želi je skriti ...

U Božje Ime ratovi se vode...U Božje Ime vojske zemljom hode...U Božje Ime prolijevaju se krv i znoj...U Božje Ime ruši se Mir,Ruši se Ljubav....Svijet se čini kao da nije Tvoj.Kažu da je Volja Božja uzet' mač u ruke...Kažu da je blagoslovljeno neprijateljastaviti na muke...Jer u Božje Ime dozvoljeno je baš sve.Zašto nitko ne poslušaGlas Savjesti svoje,Jer odgovor tada na sve bit' će...NE!NE kad mržnja gospodari srcem svim !NE kad Ljubav nema veze s tim !NE kad ratom sporovi se vode !NE kad majke odbacuju djecu koju rode !NE kad laž se govori a Istina zaboravlja !NE kad napušta se život u cvijetu mladosti i zdravlja !NE kad tuga umjesto Radosti vlada !NE kad ljutnjom ispune se dani !NE kad zaboravite Božju Dušu...I osjećate da ste sami!NE kad drugom ljudskom biću želiš samo zlo !NE poželi mržnju drugom...jer vratit' će Ti se to !NE kad pokajanje na ustima samo nosiš!NE kad Ljubav ne poklanjaš...već za Nju samo prosiš !NE kad umirućem odbiješ pružit' čašu vode !NE kad zaboravljaš Roditelju svome ići u pohode !NE kad ogovaraš a u Duši zavist sviće !NE kad ljudi pričaju lažne priče !NE kad osvetom ispunjavaju život svoj,A Duše ljudske tad na vatru sliče !NE kad djetetu oružje u ruke se daje!NE kad u Dušama borba traje i traje !!!Jer u Božje Ime o Ljubavi treba da piše,Jer u Božje Ime Radost treba da se širi !Duša s Dušom da se miri...I tek tada grijeh će da se briše !Kad umjesto mržnje Ljubav isijava...Kad umjesto laži Istinitost vlada...Tko u Božje Ime može rat da vodi ?Kada Svjetlost jednom Dom Vaš pohodi...Svakoj Duši jasno bit će...U Božje Ime... voditi se mogu...Samo Ljubavne Priče !!!SVIMA KOLIKO VAS IMA...LJUBAV, SVJETLOST I MIR NEKA OBASJAVAJU VAŠE BLAGDANSKE DANE...KAO I SVE DANE VAŠEGA ŽIVOTA...BOŽIĆNA PUSA I BOŽIĆNI ZAGRLJAJ !

Kristalni Svijet me poziva u noći ...Darujući dio tajanstvenoga neba ...Pita me da li ću sa njima ja poći ...Jer Energija nova sada im treba...Kako i zašto... pitala sam tada ... Zar voda bistra dovoljna im nije ... Odgovor vibrira u meni još i sada ...Razigrano dijete u nutrini se smije ...Pa, voda je divna ... bistra ... i čista ...U kristalnoj soli namakali su tijelo ... Ali nedostaje tračak da atom zablista ...Svjetlost što popuniti će Biće im cijelo...Nudim im Mjesec i Mjesečev Cvijet ... Magiju da oplahne ih sve do dubine ...Iskrice frcaju ... traže Drugi Svijet ... Jer i to je dio njihove Sudbine ...Ako nije Mjesec to što žele naći ... Nudim im Zemlju toplu i meku ...Ili Vjetar paperjasti ... da ih zorom svlaći...Pijesak svjetlucavi kao majčinu deku ...U jedan glas se smiju ... i zvuče kao Jedno...Navode na Poruku skrivenu u njima ...Što je to što svima beskrajno je vrijedno ...Otklanja hladnoću kad zavlada zima ...Odjednom razumijem što željeli su reći ... Sunčevo je Svjetlo ta tiha im želja ...Na tlo ću ih položiti ... kao dijete poleći ...Okupati Energijom Radosti i Veselja ...U Svjetlosti sve blješti ... toplina se kreće ...Dugin slap se pretače preko malenoga kruga ...Sad i ja poprimam taj kristalni dio sreće ...Energiju što tijelom radosno vijuga ...

Napisla ću priču, jednu priču o ljubavi...svojoj ljubavi.......moje iskrene riječi. Ali kad bolje razmislim nikad mi nismo ni imali tu priču...ne postojimo mi....nikad nećemo ni postojati...Gledao si me....želio si me....tražio si me i na kraju bi mi uvijek rekao da smo samo prijatelji....Čemu sve to? Čemu ona tvoja ruža, koja još uvijek stoji iznad moga uzglavlja? Zašto si me zamolio za ples onu noć, baš kad je počela da svira moja pjesma? Nisi imao pojma da sam tu pjesmu posvetila samo tebi! zašto si rekao da smo najljepši par tu večer....pa samo smo prijatelji....sam to kažeš. Zašto si mi to sve radio...bol mi stvarao, i na kraju kažeš da smo samo prijatelji...To me je najviše boljelo....JA volim biti uz tebe, tada se osjećam živom. I sada mi, nekaon svega, dođe da ti sve priznam, ali bojim se. Sad imaš drugu djevojku, bojim ti se reći sve...Možda je već kasno, a toliko sam pjesama napisala samo za tebe, za naše poglede, za tvoje riječi, za sve naše trenutke...Noćima nisam spavala, zbog tebe, živjela sam za naše susrete, živjela sam za tebe...Sve je nestalo odjednom...sve ...baš kad se ona pojavila. Uništila je i ono malo što sam imala od tebe. Bila sam sretna s onim što smo imali. Bezbroj pogleda, glupe riječi...razgovori...A sada nemam više ništa. Samo obični susreti na ulici, kratke i nepotrebne riječi....samo da kažemo nešto jedno drugom bez potrebe...i pogled svoj skrivaš i ne voliš me više....možda me nikad nisi ni voli....da li sve da ti priznam, i kažem da živiš i uvijek ćeš živjeti u mojim pjesmama....volim te mala budalice jedna.....zauvijek!

Moja ljubav sada negdje je daleko od menenegdje gdje se ne sjeća meneDruga mu ljubi usne, druga mu briže suze druga žena neka uz njega se jutrom budiA onu noć, i sve što smo imali ja i onbacam niz rijekunek' otplovi u nekom drugom smijerudaleko od mene.

Prijatelji mojitješite me sadon drugi ljubiprođe već godinaA ja nadala sei čekala godinamaživjela od pogledai nekih davnih osmijehaPrijatelji mojiubija me ova boljer nikad neće biti mojnema više ni pogledaIMALI SMO NEŠTO POSEBNOJA I ONODALI GA SKRIVENI POGLEDIA SADA NEMAM VIŠE NIŠTAOSIM SJEĆANJANA NAŠE TRENUTKE DALEKE POGLEDEI TVOJE OSMIJEHE...

sjećaš li se naše neprospavane noćipod okriljem vedrog neba punog snježnih pahuljicasjećaš li se i onih poljubacakoji su nestali u trenubol mi razdire dušu i suze umivaju moje licesjećaš li se nekad menei mojih dalekih pogleda u noćinekoliko tihi riječi izgovorenih bezvezeJa se tebe uvijek sjetim isjećat ću te se do kraja svoga života.

Tebe je bilo tako lako zavoljetinisam to željelasam si ušao u moje srcebez kucanja Tebe je tako lako voljeti,a nemoguće zaboravitiBili smo nekad mimladi i ludipuni snova neostvarenihBili smo nekad...jedno ljetojednu noć...a sad je sve to prošlou meni živi svaki naš trenutaksvaka tvoja riječpogledi jedan poljubac tvojNe mogu nastaviti daljesama bez tebene mogu prošlost zaboravitiMolim te još jednombudi moje ljetobudi još jedna moja noćjedan poljubac mi poklonii nestani zauvijek u noći

I ono ljetokad si otišaos tobom je otišlo i sve mojesuze nisu presušilebol je ostalaodnio si sve lijepojednu mladostjedan osmijehodnio si sve moje sa sobomono jutro kad si otišao.

Sjećam sepadala je kišaja mlada i ludaželjna tvojih poljubaca......iako sam znala da sutra odlazista moja bol skrila se u jednoj kapljici suzešto je potekla za mene i tebei naše zajedničke trenutke

moram te zaboravitipreviše mi nemire stvarašpreviše mi trenutke života uzimašuzaludpreviše te volimiako si daleko od menepreviše mislim na tebemoram te zaboravitiviše nećmo postojati ja i tineznam jesmo li ikad i postojalimoram te nekako zaboravitipokušavam....ali još živiš u mojoj duši

sadakada je sve prošloi kad se nikad vratiti nećei kad gubim svaku nadusamabez tebesada kada je cijeli svijet protiv menemolim tebudi moja nadai voli me ti kad nitko drugi neće

jednom kad bih ti rekla svesve što sam godinamanosila uz sebekad bih ti rekla kako sam te voljelai kako ta ljubav još uvijek nije uvenulacvijeta u meni....Jednom kad ti kažem svenemoj pobijeći od menezagrli me snažnopoljubi me iznenadnoi budi uz mene vječno