zaljubljena

Iscjeljujem Te Planeto MojaSvjetlost šaljem Tebi...Svjetlost svih Duginih BojaPreko svih planina, rijekaŠuma i nizina...potoka bez broja.Crveno i naranđasto...Nek probude Dušu...srce nek' zalupaŽuto Svjetlo poput SuncaBiće Tvoje zatim će da okupa.Zelenilo...smaragdno...Širiti će Ljubav Tijelom TvojimNebesko Plavu bojuDa što lakše Priče pričašStanovnicima svojim.Tamno Plavu...Safirnoga sjajaDa u noći Poruka se spoznaUdah jedan...Zaron dubok...Vrijeme je da Istina se dozna.Boju Ametista zatim primi...Što na Anđele će da Te sjeti...Bijela poput Runolista...Neka kao Golubica Snježnog KrilaPreko Nebeskoga Svoda leti.I dok Svjetlost ja ti šaljemSamo svijeća...Plamen Mali...Tih je Svjedok moj...I Anđeo Čuvar mili...preko Srca,Logorsku Vatru Ljubavi mi pali...Što dotaknuti će... Sveti Plamen Tvoj.I tako šaljemo mi TebiNajdivnija Planeto moja...Zagrljaj Topline... Svjetlosti.... i MiraAnđeo Čuvar mili...I jedna Prijateljica Tvoja

Pozdravljam Te SunceNajsjajnija Zvijezdo krasnaOčekujem Tvoga LikaRanom zorom...do sumraka kasna,Možda nije pravo vrijeme...Zima pružila je svoje prstehladi...steže...štipa...ledi,Bjelinom mami u zagrljaje čvrste.Pozdravljam Te SunceČuvaru našeg Nebeskoga SvodaDaj pokloni ovoj ZimiTračak Svjetla...Dodir Topline,Neka zažubore Kristalići Što zatočila je Zaleđena Voda.I tek što izrekla sam ove riječiZimska noć mi progovori:I kad oblaci su mrki...I kad magla obavija sav svijet...I kada se čini da i ptica zaboravila ješto znači slobodan let...Mirovanje...Spokoj...Zima...U nutrini Zemlje..u Zagrljaju bijelom,Nježno Sjeme sniva...što uskoro,postati će predivan Cvijet.Toplina doma...miris kolača...Kaputi topli, meki...čizmice,šalovi...Najgušće tkanje od samt hlača...Sve su to Čari...što Sunce nam dijeli,Kada Igra se Skrivača s nama...I preko Oblaka nam šalje PoklonUmotan u Pahuljasti Snijeg Bijeli.Sad je vrijeme, pravi čas...Potražiti onu Svjetlost...ono Sunce...Što leži u Nutrini svih nas,Jer i ono skriva Tajnu...Obasjava Zvijezdanu nam Dušu SjajnuIgra se Skrivača...Hladi, pali,žeže...Zavodi nas... od smijeha do plača...Ali nikad...nikad ne odlazi ...i ne bježi...Već to Sunce grije Tijelo...Unutar kojega skriveno oduvijek leži.Pozdravljam Te Sunce...Najsjanija Zvijezdo Naša...Napuni Me Svjetlom i Toplinom...Kad Isprazni se ova...Od Duše sazdana Čaša.

Bez riječi... U Tišini...Uživajmo zajedno...U Rajskome Vrtu...U Njegovoj Blizini....Samo Šapat...Tihe Misli...Muzika će Dušama nam biti...I Svjetlost svih Duginih Boja...Po Tijelima kao Slap Zvjezdice će liti....Bez Riječi...U Tišini....Rajski Vrt Nas Sad Sve Zove...Zatvorenih Očiju...Otvorenog Srca...Uplovimo u Zvjezdane nam Snove...

Ne..ne želim vidjeti BudućnostČak i onda ako otvore se,Samo za mene ta Vremenska Vrata,Ne...ne želim to...jer Strah je većiI uvijek se pitam...Tko je Taj...Što nam svima broji otkucajeŽivotnoga Vremenskoga Sata.A onda opet...Hrabrost progovoriIli Ludost jednog još luđeg srca...I ruku skidam sa očiju svojihA budućnost Vječnim Plamenom goriI ja osjećam da sam sve bliže...Nadomak sam ... Osjećaja Tvojih.Vidim...i Osjećam...Nešto Važno u Plamenu PišeTek pročitam Prvu Riječ...kad...Neka Svjetlost rečenicu izbriše.Glas odjekuje u daljini...To je Poziv Onostranog Svijeta,Pitam se da li to je Poziv...ili Ukor...Mojoj Duši što Sudbinu ometa.Sjećanja se tada jave...Na Prošlost...na Ljubav...Na Tugu ...na Sreću...Na Prijatelje...Strance...Na sve meni poznato...I na Nepoznato...Neznance...I otkrivam Ja u Sebi...nešto Novo...Avanturu što Životom se zove,Koju proživjeti ne bih znalaJer Sadašnjost je Poklon DušiŠto Sudba ga je sama dala.Ne...ne želim vidjeti BudućnostŽelim biti Sad i Ovdje...Ma koliko to je bolno ... ili lijepo...Budućnost neka bude Tajna...I kročiti ću u nju slijepo...Vjera će mi biti Pratnja...Ljubav Plašt moje Duše...Misli moje Slobodna Krila...Da...Ja živim u Sadašnjosti...Tu Prošlost se sa Budućnostli slila.Jer dok pišem ovaj stih...I...U Prošlosti ga ja ostavljam....Tebi što ga sada čitaš...Osjećaje svoje u Budućnost ja javljam.Prelijepa je ova IgraNašeg Vremenskoga Stvoritelja...U Budućnost da se pletem...Ne...to više nije moja Želja.

Daleko od očiju svijetaKad Mjesec je jedini SvjedokI tek tračak Zvjezdice maleNit je što može da ometaČarobnjaka dok pripravlja NapitakSočan...pitak... vreo.... a mek,Napravljen sa namjerom Da Duši je Lijek.....Tajna Napitka... Vječna je TajnaI Sadržaj leži skriven u noći...Ako okusiš Njegovoga Teka,Zaiskrit' će Duša...Zasjati će Oči.Kažu neki što redovito ga pijuOn otklanja žalost i tugu...Iza okrijepe usnice se smiju...A Duša hita na porciju drugu.Čaša je slična Kaležu DušeSva zaiskri kada popunjena budeKad prisloniš ruba na svoja Usta ŽednaSjećanja Drevna počinju da lude...I sve luđa za Saznanjima Novim...Piju Napitak kao Najsočniji Začin...A Kapljice kao Poljupci se nude...Duša zna da pronašla je Ljubav...Pretočenu u Napitak... baš na Pravi Način.

Pij!Iskapi do Dna...Ovu Čašu što na DlanuOvog Trena Darujem Ti Ja...Jer Ona je Sve Što...Barem Vjerujem...Posjedujem u Ovome Životu,I Sadrži u Sebi Neprocjenjivu Ljepotu...Kristaliće Života...Esenciju Same Biti...U kojoj Duša Okupana u Svjetlosti DišePij !Iskapi do Dna...Ako želiš Ćuti Srce što Stihove Ove Piše

Što je Sreća na ovome Svijetu?Blago, novac ,svo bogatsvo zlata...ili Bubamara na prekrasnome CvijetuKad pogledaš Tu Ljepotu...Otvaraš sam sebi Mala Rajska Vrata.Toliko Ljepote pred Grudima nam ležiOsvrnimo se malo oko sebe...I otvorimo Srce...Dušu...Oči...Ovaj Kutak Sreće stvoren je za Tebe!

Mjeseče...Nestaško si znajTvoj me odraz opet mamiDa uhvatim rukom...Ili bar dodirnem...Neuhvatljivi Zvjezdani Sjaj.Čuvar Ti si Zvjezdanoga BlagaPosutog po Nebeskome SvoduPloviš...Jedriš...Zaranjaš u TamuTvojim Crastvom kruže MeteoriŠto su nalik Svemirskome Brodu.A mi ljudi tražimo TePogled podižemo prema TebiOdgovore očekujemo...nestrpljivo...Ti se smješiš...pa nam kažeš;To što tražite...pronađite u Sebi!I po tko zna koji putaZvjezdano će Dijete pružiti ruke...Podizati pogled i potražiti odsjaj u noćiZvijezdu jednu dotaknuti će Srcem...I na počinak nanovo poći....Mjeseče...Lukavac si mio...Danas sjajiš Punim SjajemA još neki dan od oka si se krioJedrio si...Plovio...Ronio u noći...U snovim šaputao nježne rimeI davao obećanje...Da će Tvoj Sjaj...Ponovno do mene doći.

Razgovore neobične vodimOsluškujem što Anđeo će rećiPa za njime lepršavo hodimNovo iskustvo ja ću time steći.I dok mnoge Duše sve bi daleZa taj maleni Trenutak ŠutnjeJa prepuštam Srce svoje...Melodiji Anđoske Lutnje.Ne postoje novci niti blaga...Niti Slava... Iluzija tek jedna...Što zamjenili bi Anđela mi draga,Ova Ljubav Bekrajno je Vrijedna.

"What a wonderful world" "Kako čudesan Svijet"I see trees of green, red roses too,Vidim zeleno drveće, crvene ruže istoI see them bloom for me and you,Vidim ih kako cvjetaju za Tebe i meneand I think to myselfI pomislim u sebiWhat a wonderful world.Kako divan/čudesan SvijetI see skies of blue and clouds of white,Vidim nebesa u plavom i oblake u bijelomthe bright blessed day, dark sacred night,svjetlom blagoslovljen dan, tamnu svetu noćand I think to myselfi pomislim u sebiWhat a wonderful world.kako divan/čudesan svijetThe colors of the rainbow,Dugine bojeso pretty in the skytako lijepe na nebuare also on the facessu također na licimaof people goin' by,prolaznikaI see friends shakin' hands,vidim prijatelje kako se rukujusayin', "How do you do!"pozdravljajući jedni drugeThey're really sayin'a u stvari govore"I love you,"volim teI hear babies cry,čujem bebe kako plačuI watch them growposmatram ih kako rastuThey'll learn much more thannaučit će više negoI'll ever know and I think to myselfšto ću ja ikad znati, i pomislim u sebiWhat a wonderful world.kako divan/čudesan svijetYes, I think to myselfda, pomislim u sebiWhat a wonderful world.kako divan/čudesan svijet

Da mi se rasutiPo Zvjezdanome Nebu.Na trenutak...barem jedanSjajna Zvijezda biti,Koju ugledat će NetkoKome taj Sjaj Životno je VrijedanObasjati DušuKoja tome znat' će se veseliti.Plesala bih razigranoPo Galaksijama hitala bez ciljaSekundu pretvorila u VječnostMilimetar u Bezbroj Beskonačnih Milja.Isplela bih DuguOd Zvjezdanih TrakaŠto spajala bi sve PlaneteUklonila Bol i Tugu...sve Trenutke Sjete.Poput Meteora sačinjenogOd Kristalića i Zvjezdanoga PrahaDozvolila bih Dušama daSvemirskim Prostranstvom Slobodno LeteOd Ljepote neka ostanu bez Daha.Da mi se RastočitiPo Nebeskome SvoduTebi...Darivala bih Ponajljepši SjajSjeti me se ...kad pogledaš Noćno NeboIstu Zvijezdu pratimo sad okom...Znaj!

Okupana MjesečinomDuša izranja iz Jezera SnovaOstavlja za sobom DubinePreuzima obličja nova.U Tijelu SireneDanju zatočena pliva....Noću poprima Lik Žene,U udisanju ponoćnoga zraka uživa.Začarana tako putujeVjekovima...eonima dugim...Danju se skriva, noću se krećeU potrazi za svojim Dijelom Drugim.Plašt od Zvjezdanoga TkanjaŠto plete iz stoljeće u stoljeće,Još malo pa završen će biti...Nadomak je davno zaboravljene Sreće.Obećano je toj DušiKada zaogrnuti će Tijelo NjimeVjetar Ljubavi tad će da zapušeU susret već juri... Ona zna za kime.Niti tanahne...kao Paučine Nit...Vranom ih kosom vezuje jače...Iz Duše svoje upuhuje samu BitOd koje Srce u njedrima kao Iskra skače.Okupana Mjesečinom...Duša zaranja u Jezero Snova...Ostavlja za sobom Ludu Želju...A sutra kreće opet iznova.Poprima obličje Žene- Sirene,Plašt sakriva na Mjestu TajnomeViše joj Duša ni za čim ne vene,Raduje se Susretu Bajnome.

Valovi nježno miluju tijelo...Topla krv po venama teče....Duh putuje gdje Svjetlo je Bijelo,Gdje Vječno je Dan...Nikada Veče.Okupana Snovima Duša se Kupa...Nježno joj Voda šapuće Rime...Prisjeća se Vremena kad bili su skupaDuh...Duša...U Jednoti zapisano Ime.Prepuštenog tijela...Bez Misli...Bez Želja...Ocean Ljubavi na Sve Nas Čeka...Valove nam Poklanja ... Prepune VeseljaKao Doček za Povratak Duše Izdaleka.

Okupana Svjetlom Duša blistaRijekom Ljubavi ovog časa ploviLabuđega Ruha na Suncu joj blistaZrnaca Mudrosti ovim putem lovi.Navukla je na sebe Dva Različita LicaRijetki je ljudi prepoznati znajuKad Ružno je Pače...ta Neugledna PticaSjemenke Sreće predugo ne traju.Kad zamjeni Ruho Staro...Sva zablista Čistom BjelinomSvi bi tada prijatelji bili..Hodili bi za njom stepom i divljinom.A Duša ne dijeli...samo Cjelost poznaPlovi Rijekom...Brzacima...do Ušća...Ljepotom svojom mnogo toga spoznaIako je putem prati magla...sve gušća i gušća.Tek na samom Cilju...na Utoku u MoreZnat će cjeniti ono što Nevidljivo je OkuSvaku Travku...Planinu...i Goru...Što preplivala je u Eonskome Toku.Ljepota u sebi skriva...Dva Prelijepa LicaMalo Ružno Pače...što putuje po SvijetuPutem postaje ta Nebeska Ptica...I uživa u Sobodnome Letu....

Obriši suze maramicom bijelomJer Bog te voli svojom Dušom cijelom,Jednog trenutka , bol u tvojoj dušiIzbrisan će bitiKao što slikar kistom pomiće po platnuKao što zvijezda prosipa svoju svjetlost zlatnu,I kad ostavit ćeš tužne misliDaleko iza sebeZnat ćeš da te Nebo voli,I da svojim Svjetlom cjeluje sad tebe.Društvo ćemo praviti, u osami sobeAnđeli vodiči, dozvoli da te vode.IU jednom trenu, osjetit ćeš radostSa ustašca rumenih, osmijeh će ti rećiKako mali korak, potreban jeOd tuge ka sreći!Jer dok čaša ispražnjena nijeČeka neku dušu druguKoja iz nje žedna će da pije.Ispod tvoga nepca, okus gorakIli sladak možda, osjetit ćeš tek na kratkoI na kraju, na dnu čašeNalazi se ono, što je Bogu slatko!Nektar, jedne ljudske dušeKoja tiho za pomoć moliKoja Svjetlost beskrajno voliS kojom Nebo, rado svoje razgovore dijeliKoja osmjehom svojim,Ja te volim, svakom biću veli!Dopusti mi dijete, isplači se, kad poželišBaš onako,Kako znaš, iz dna duše svoje,Netko Gore, jedva čekaDa umiri srce tvoje.A mir kad dođe,i prekrije svaki pedalj dušeSvaki dio kožeZnaš, i to će proćiIskoristi taj trenutakBudi Svjetlo usred noći!Ja ću sjati tada,poput unutarnjeg suncaZajedno, u plovidbu, ili do nekogPlaninskog vrhunca, koji željno čekaPrvi korak da učini neka dušaJer dok nema kiše, ili bjeline snježneI on znade što je suša.Tuga, radost, i to će proćiZatoBudi Svjetlo usred noći!