vrag nosi adidas

Podsjetilo me na auto servis prije par mjeseci..
Prvo je ponudio prijevoz do grada pošto je servis udaljen i bilo je vruće pa da mlada djevojka ne hoda. Zatim je predložio sladoled, ajde, zašto ne razmijeniti par pametnih sa gospodinom vlasnikom, zatim su počeli stizati komplimenti, neka i toga nikad na pretek, eh, tada je pao razgovor o lijepim mladim u ovoj zemlji a takva ljepota da bude sirota, ma kenjaj može, nema veze, zatim je sinula divna ideja na koju ona ne pristaje...da se odmori mlada malo u klimatiziranom stanu nedaleko ., odbijenica , ali...on ne staje...besplatan servis..ne....ni tu ne staje....određena svota novca...o, ni to nije dovoljno....prijedlog za ni više ni manje vjenčanje...kako zamjeriti takve gluposti...jedem slušam i ne vjerujem..otvara kožni novčanik...ljudskoj gluposti nikad kraja...eto i spava mi se i sve, ali ne

Uvijek me netko mora podsjetiti jesam li bila ili ne...ne, nisam ovih dana bila u našoj državici, ne bih bila ni sada da nije hitan slučaj...zatim ću opet izaći iz nje, jer mi trenutno tako bolje paše, a trenutak je važan...ili ne?..nećemo o poeziji...o pušenju...
Zabranjeno pušenje, rauchen verboten....Za početak sam se učlanila u klub. Nisam dobila člansku iskaznicu što me malo pogodilo jer sam ju mislila donijeti na uvid ovdje, da ljudi vide što im se sprema u slučaju provedbe zakona o ne pušenju na javnim mjestima što uključuje i kafe barove gdje bezbrižno prelistavaš novine ili što već radiš uz cigareticu ako si pritajeni samoubojica kao ja npr. Klubovi postoje radi članova, u većini slučajeva su pušači ali ima i onih koji su ne. Osim osobnih podataka i mjesta stanovanja ne daje se ništa više na uvid, za sada, znači na crnoj listi zakletih nepušača inspektora nalaziš se samo ti, hoće li s vremenom i ostatak uže i šire rodbine, ne zna se, za sada pojedinac....Znači, etiketiran radi samotrovanja, ne znam biraju li nasumce one kojima će pretražiti stanove ne bi li pronašli par šteka cigara koje bi eventualno bile dovoljne za optužnicu i kaznu u trajanju od xy dna.Nema veze, alkohol neće zabraniti , sada koji pobješnjeli pušač razbije suprugu, susjeda ili psa svejedno je.Zatim, kako bi ti pokazali kako si nitko i ništa na banhofu postoji kvadrat 3 put 3 u koji se mogu zbuksati oni koji eventualno žele naštetiti majci zemlji, majko zemljo baš ti hvala pjevao je svojedobno itd...itd...ni u vlakovima se ne puši, osim u wc-u ako nemaš predrasude prema sebi, zaključaš se i dimi...i tako je iz mimare sukljao dim, magla ga je upila i zaštitila svojim veom u mrkloj noći.
Ima nešto i dobro, lijepi, kao mrak crni momci, svjetla velegrada i želja za divljinom. Kaže moja freundin...i šume su im čiste, valjda i njih usisavaju usisavačem....a jednom je jedan stari faker rekao...švabice su najčišće od svih...bar se peru....Eto, toliko o putopisu. Zašto bih se vratila-nemam pojma , sviđa mi se arhitektura.

Danas sam bila u knjižnici, volim hodati među policama i nakretati glavu iščitavajući naslove okomito..kada mi se svidi naslov vadim knjigu i gledam omot, ako mi se svidi i omot čitam podatke o autoru, zatim i kratak sadržaj.....Stvarno bih htjela pročitati nešto što je napisao Predragi moj Raos...Nisam nikada pročitala niti jednu njegovu knjigu, zapravo ni ne moram jer on je broj 1..kao da jesam...voljela bih da snimi knjigu na dvd i sam čita a ja čitam i gledam ujedno...zapravo, da interpretira...
Vidjela sam i Zdravka Mamića i Ćiru Blaževaića na tv-u
Na kraju sam uzela zbirku poezije Maje Đerek Lovreković...jer njena poezija, njena poezija je nešto što ne ostavlja čovjeka ravnodušnim...nju je sam bog poslao , ona je jedna od tih, zaista posebnih....
Dobila sam poklon, cd sa japanskim crtićima za djecu i odrasle, nije loše, ali uz sve previše plaču glavne glumice.

sloboda...pitam se gdje je sloboda nestala u ovo vrijeme kada se ljudi odlučiše igrati boga....kada prekoračuju svoje ovlasti....kada određuju gdje kako i što....debilizam....čisti debilizam ovo o pušenju...šta koga briga gdje ću ja pušiti cigarete, još će mi zadati koliko djece moram roditi, kakvog muža trebam s obzirom na genetski kod...debilizam...i uvijek pazim da nepušače ne inkomodiram(kaže se tako?)

Većinu vremena razmišljam o ljubavi, ne onoj ljubavi sviđaš mi se sviđam ti se, žena, djeca, pas, automobil monovolumen, kuhinja i sl.
Razmišljam o duši, koliko duša voli, koliko je topla i puna ljubavi i dobrote, ponekad kao da ju vidim, stvara se ispred mene prekrasna, grli me i tješi, kao da ima krila, kao veliki anđeo. Kada me naljutiš, kada me razočaraš ili uvrijediš, kada si zao, ona mi mami osmjeh na lice, u tom trenutku ona voli. Izlazi i zamjenjujemo uloge, ne postojim, samo duša....kada padnem, kotrljam se i rujem u blatu...ona podiže, podsjeća na sebe, da sam ti a ti da si ja....

Ljubljenje, tko se ne voli ljubiti? Tko nebi zagrlio i poljubio nekoga tko mu se sviđa, sjećam se, još dok sam bila mlada djevojka, imali smo tulume. Svi smo se ljubili sa svima, u krug,svi su se dodirivali, istraživali, mazili i pazili. Malo kasnije, kada smo svi u društvu bili spremni za one stvari, a mi zapadnjaci to radimo malo kasnije, oko petnaeste, neznam jeli se išta promjenilo ili se vraćamo korjenima pa se radi malo ranije. Uglavnom, kada smo bili spremni za one stvari, učinili smo ih, cijelo društvo, nas dvanaest trinaest. . . misliti da se nešto promijenilo, je i drek znati da se nešto promijenilo...vidim nas, čim nam se ukaže prilika...osim jedne...ona je vjerna svom mužu...meni je to zabavno, vidjeti da nismo pokidali veze, da smo još uvijek djeca u duši i da volimo. Jer samo je ljubav važna....grlim po ulicama

Prekrasna, ružičastih cvjetova protezala se pola metra u visinu. Na tri mjesta vidjeli su se pupovi koji su obećavali eksploziju ljepote u prostoru, jedan cvijet je kao malo nagrižen, odlazi, ali treba ga ipak ostaviti još par dana. Kako se zaljeva, kako ju održavati, koliko puta godišnje cvate, gdje si je kupila, koliko košta, ah, predivna je, vidi ju što je krasna....uzdisali su svi klanjajući se orhideji. Podsjetila me na film Adaptacija, čak sam pomislila, možda je to jedna od rijetkih, možda je orhideja duh.
Toliko je bila lijepa da nitko nije ni pomislio da joj dotakne ijedan cvijet, mada bi to željeli, nisu se usudili zadirati u nešto tako fino i elegantno, nešto tako osjetljivo, nitko nije želio dotaknuti čak niti list, a i bila je prigodno zapakovana u mrežicu...orhideja poklon, poklon mladencima za sretniju budućnost.
Znaš, bit će nezgodno kada ćemo ju voziti u Zagreb, netko će ju morati držati cijelim putem, vidi što je lijepa. Dobro netko će je već pridržati.
Jednog dana, nakon tri dana, hoćeš li molim te pogledati da nije ovo ukrasna tegla, ja ću je podići pa ti vidi jel su rupice dolje....nema rupica, hihihhehehe, zaljevaš u ukrasnu teglu, pa zato ti je tanjurić pun vode...pazi, pazi kada ju dižeš da je ne oštetiš....gosti se redaju, svaka susjeda i svaki muž oduševljeno gledaju....slušaj, ja ne mogu u cijelom gradu naći takvu, ajde pitaj gospođu gdje ju je kupila....pih, pa ima ih kod....hrpa, svakakvih....
Nakon pet dana, ulazi, žena za sve, za kolače, kuću, štrikeraj, sudoku, cvijeće...ulazi žena glavom i bradom....Oho, govori s vrata, kako je lijepa, sjeda za stol i promatra, šteta što je umjetna.....nastaje muuukkkk, tišina, nevjerica.....ma je je, podiže se od stola i dira (malo grublje) listove...vidiš da je....hm...šok...ajde nema veze, istresli vodu, a bilo je vode iz tegle...dolazi ona koja ju je donjela, žena izrazito osjetljiva na cvijeće....joj što je krasna, je je , hehehe, nikada neću zaboraviti izraz lica kako joj se divi, svom izboru cvijeta, vidiš, još je procvjetala...ne mogu se suzdržati...je, da, vidi kako daje cvjetove nastavlja ona i promatra ju izbliza, dotakne cvijet, ne shvaća samo se divi...umjetna je...kažem onako usput....štooooo? ma nemoguće , ne, nije, navlači ju za laticu i sjeda...a trgovkinja mi je pomogla izabrati, još smo birale koju ćemo...e, sada se ja pitam, ili su dobre kopije ili trgovkinja laže ili je sve blefer...zapravo ne pitam se ništa...orhideja je u smeću.

Split, meni jedan od najljepših, najtoplijih i najsrčanijih gradova u lijepoj našoj. Vidjela sam sve jer volim , volim landrati svuda okolo. Ne volim ići na posao svaki dan i takav život ne mogu zamisliti ni u mašti. Onda cmizdrim, jedino to me istinski rastuži ići svaki dan na isto mjesto , istim putem, ista lica, isti zadaci.
Split, kada sjednem ujutro na kavu i gledam u more i prolaznike, širi se miris turizma i povijesti, ispitujem ljude i oni mene, stvaram komunikaciju i situaciju...svakakve situacije. Malo radim, malo se zavlačim u najzabačenije kutke i u mrak da vidim što kriju, znatiželja. Malo se sunčam i kupam, pa idem, hodam i jedem sladoled, pa nazovem svoje kući, ali glavni razlog zašto ga volim, pruža mi uživanje istinsko punim plućima.Čekam ponovni susret, i zimim u toplom sa toplim uspomenama postajem topla osoba.

Dok pop sveti kuće, upravo je u kući mog oca, ja sjedim u istoj spremljena sa psima. Svake godine ga dočekujem jer sam sama u ovo vrijeme, ali ove godine mi je zabranjeno. Zašto, zato što je kod mene pronađeno u tajnoj akciji raspelo koje je trebalo biti drugdje, na što sam rekla da pop ima svoje raspelo, uz lagani napad bjesnila što sam kopirala od majke sa njenog lica i pokajala se, zato što sam u piđami i tata se boji da ne počnem lajati. Sada ja pišem, vidi se iz priloženog, pas me gleda jer je pametan kuja laje i cvili i nadam se da će pop skratiti jer mi je hladno.Dabogda im održao predavanje o vjenčanju u crkvi, nisu inače okrutni, i volim živjeti s njima, ali ovo danas, što je previše previše je.Ah, ipak osjetim nešto, neku toplinu iz donjeg djela, kuće ili sebe, više nisam sigurna.

Bio je jedan naš prepopularan i prekrasan glumac malo dalje na šanku gdje sam ispijala i ja svoje pićence, i još dva su bila popularna. svi naroljani ali naroljani do izobličenosti, svi trojca osim ovog najpopularnijeg oko njega su stajale cure on je bio malo manje. srednje popularan mi se obratio da ostavim brata da spava na šanku jer sam ga pokušavala iznjeti, zatim je počeo urlikati, jakopopularan je pivao, pivao da nikad neću zaboravit tu pismu, vukla sam nešto to veče pa mi njegova intonacija i ritam nisu odgovarali najbolje,onaj treći je mislim bljuvao u wc-u.

nekih 7 godina provela sam u vezi sa suživotom. dosta se promijenilo od tada. ponajviše zbog komunikacije koju sam doživjela a odnosila se na nešto nazvala bih nepoznato i novo, ali nije poanta u tome. kako sam voljela na jedan način od početka do kraja a taj način je dok nas smrt ne rastavi podrazumijeva se da sam djelom bila vjerna, mišlju ponekad, rječju kurvetina. zaposlila sam se u nekoj firmici gdje je prvo bio seminar, a i to je isto....mladić koji je održavao seminar, teško se može zamisliti ta ljepota lica i svega ostalog, zapeo mi je za pogled, sa zadovoljstvom sam prisustvovala predavanjima, čula ništa ,doživjela svašta. sve bi bilo dobro da nisam i ja njemu zapela .. i stvorili smo zanimljiv kontakt u ta tri dana, dolazim u stan, ljubljeni je u drugom gradu, grize me savijest zbog misli, ali nešto se i dešava, da, nešto opasno po moju svetu vezu....padam, izlazak je dogovoren, on je tako lijep, prekrasan.Ljepota koju rijetko srećemo.ne, odustala sam od prevare, nije mi žao....imao je prekrasno i ime.....veza mi se raspala.

prekrasni tekstovi kovitlaju mi se pred očima
pisci su loši ljudi. kob, koja ih stigne, oni začas podnesu i šalju je od sebe broširano ili uvezeno. suze, oko njih isplakane, jesu voda na njihov književni mlin. od plodova života oni najviše vole brati one koji su spremni za tisak. ti misliš, slatka ženo, da je to što pobuđuješ u njima ljubav, čežnja za tobom? ah, to je, rečeno sa psihoanalitičkim respektom, samo čežnja pera za tintarnicom. a.p

Već par dana pecka me nešto u grlu. Prvo sam pomislila da je možda od cigareta , malo pušim jedne pa malo druge pa treće, kako peckanje nije prošlo a uz to sam se počela povlačiti sporije kroz prostor i puno više spavati , shvatila sam da bi moglo biti nešto drugo, maloprije sam otvorila usta i vidjela krvavo crvena zadebljanja sa nečim bijelim...dijagnosticirala sam gnojnu anginu a možda odem i doktoru.
Nije da iščekujem novu euforično i s nestrpljenjem, ali masovna euforija će dotaći i moj duh, dok će tijelo nemoćno ležati sa temperaturom...ili po običaju pretjerujem.  Žderem hranu kao da nikada nisam jela, trpam sve što vidim a nisam ni pijana ni napušena ni ništa drugo. Otrovana, uzalud sve vježbe i disciplina kojoj sam se prepustila u zadnje vrijeme. Najdraža mi je čokolada za kuhanje, neodoljiva onako crna i mmmmm....gorko slatka, baš kao i život, iako ljudi kažu da je kava bez šećera kao život, ponekad je i kava sa previše šećera kao život, posebno u ovo blagdansko vrijeme. Za čokoladu me pitala trenerica jel nemam zatvor od nje, ali nemam.  Na tv nema dosta horor filmova tipa egzorcist. Čitam demjana i stranca paralelno, kada mi dosade uzmem egzorcizam i život poslije života, ako se hoću opustiti čitam razgovor s bogom, taj je bio na gadnim obrtajima kada ga je pisao, ali njegov bog je zanimljiv, mene moj drži u kazni jer nije smislio način kako obuzdati pa se ponekad porječkamo.Uglavnom ne opterećujem se gotovo oko ničega pa me to malo brine. Slušam ljude i ne shvaćam što pričaju a ni oni mene pa pričam što žele čuti.Maštam o odmoru u nekom njemačkom ili austrijskom selu bogu iza nogu , ne skijanje, nego gledanje visokih planina tj. alpi zatrpanih snijegom i sve oko mene da je zatrpano i moram se probiti od točke a do kolibe kroz snijeg. Može biti i hotel, ili koliba u sklopu hotela.Tibet je isto zanimljiv.Ljetos sam slušala bareta i gledala iz prvog reda dok su bajkeri urlali i skakali oko mene. Cijeli dan sam čekala i molila boga da bude trijezan , i pjevao je, odlično je pjevao, ali ne mogu iz glave izbaciti mršavost njegovog tijela i vapaj duše za slobodom, al tijelo se neda.

Bila sam najlošija učenica u razredu, nisam išla u školu, nisam imala knjige, nisam slušala na nastavi i blejala sam kroz prozor i crtala po stolu. Popila bih si pivicu i sjela u svoju zadnju klupu i slala pisma po razredu.Dozvolili su mi profesori da crtam pa sam često među pejzažima imala šalabahtere i tako prolazila sa vrlodobrim. Dioničarstvo, knjigovodstvo, ekonomija uopće, što je to?Jedina sam išla na 2 popravka svake godine, matematika i informatika( blok dijagrami) još ne znam čemu služe. Nisam bila omiljena među odlikašima, zbog ipak dobrih ocjena zahvaljujući i daru za improvizaciju. A prekosutra, prekosutra ću ih sve izljubiti. I da razrednik vidi da nisam propala, uništila se, samo sam odlično izimprovizirala opstanak. Sjest ću pored njega i sjećat se svega kao da je bilo jučer. Ludilo spremam u ormar pod ključ.Čista improvizacija. Na maturi sam dobila odličan za analizu Kamijevog "Stranca" - vrijeme je da otvorim tu knjigu danas.A ekonomija, pitam se kakva je to grana umjetnosti..nikada neću shvatiti kako od dvije kune dobiti četiri.I reći ću to pred svima i da vidim kako smo ekonomirali u 10 godina.

Sve je mirno, pogledom prema sebi ne vidim ništa osim mirnoće. Istina da sam se konačno naspavala, odlučila sam izbjegavati lake droge, ali vikend me ponio tako da je bilo dosta nespavanja.
Sretna sam što odlazim iz ovog grada. Volim ga, lijepo mi je, ali već sam 14 mjeseci ovdje i zaželjela sam se promjene. Na brzaka sam si sredila poslić na koji ću ići svaki dan. Od dva poslića biram ovaj gdje su mi mogućnosti za napredak putem kontakta sa ciljanom grupom ljudi veće.Važno da je zabavno i ne radi se previše. Posao kojem sam predala dušu ionako ima šefa i zaposlene i lijepo nam je u tom timu. Jedino preseljenje. Zaboravila sam kako se to radi i sada imam hrpetine stvari oko sebe i plače mi se, od kud mi toliko, što da ponesem.Ali sretna sam.
Eto što speed radi. Velike promjene. Znam, znam, znam opasan je i ostalo bla bla bla. Ali meni ponekad pomogne u maloj količini.Baš poput Adolfa.